Jasenka Pleško - razgovor ugodni

Jasenka Pleško predsjednica je Hrvatskoga knjižničarskog društva, čija je članica od 1993. godine. Od 2004. godine aktivno je sudjelovala u radu Komisije za obrazovanje i stalno stručno usavršavanje HKD-a, kojoj je predsjedavala u dva navrata: od 2008. do 2021. godine te od 2018. do 2022. godine. Od 2019. članica je Standing Committeesa za period 2019. – 2023. IFLA-ine sekcije Education and Training Section (SET).

Jasenka se 1993. godine, nakon završenog studija komparativne književnosti i povijesti umjetnosti, zaposlila u Knjižnicama grada Zagreba kao informator na Dječjem odjelu. Dvije godine poslije prelazi u Odjel obrade, gdje se profesionalno bavi klasifikacijom i sadržajnom obradom. Od 2015. koordinatorica je sadržajne obrade u Odjelu centralizirane obrade Gradske knjižnice Zagreb te obavlja poslove koordiniranja sadržajne obrade svih knjižnica u sastavu Knjižnica grada Zagreba i Zagrebačke županije te korisnika sustava ZaKi (korisnici s područja cijele Hrvatske).

Draga Jasenka, drago mi je što razgovor ugodni za posljednji broj u godini biltena „Bez uveza“ vodimo baš s tobom. Trideset si godina članica ZKD-a i sada obnašaš izrazito važnu i, pretpostavljam, izuzetno zahtjevnu funkciju predsjednice nacionalnog strukovnog udruženja knjižničara Hrvatskoga knjižničarskog društva. Na toj si poziciji, eto, nešto više od godine dana. Podijeli s nama, molim te, dojmove o značenju te funkcije za knjižničarsku zajednicu i za tebe osobno.

U proteklih godinu dana bilo mi je zanimljivo suočiti se s različitim očekivanjima članova Društva o tome što bi to trebala raditi predsjednica i što bi oni trebali dobiti od Društva. Naša udruga jako je velika, sa složenom strukturom, i kao predsjednica morala sam brzo učiti o svim segmentima rada i poslovanja Društva. To mi je pomoglo da vidim naše slabe i jake strane. Zato, kao predsjednica, nastojim potaknuti promjene za koje vjerujem da će nas osnažiti, pomoći nam da budemo vidljiviji i priznati u široj zajednici.

Vjerujem kako važnost i ugled institucije predsjednice Društva i samoga Društva ovisi o našem osobnom stavu prema knjižničarskoj profesiji, koliko se intimno zaista osjećamo kao knjižničari i koliko smo spremni biti dio te zajednice.

Ja se već više od trideset godina izjašnjavam kao knjižničarka, knjižnica i knjižničarstvo su me oblikovali, a koliko mi je to važno govori i činjenica da sam ponosna što sam predsjednica Hrvatskoga knjižničarskog društva.

Imala si prilike surađivati na međunarodnoj knjižničarskoj sceni s kolegama i iz regije i iz ostatka Europe. Što ti se čini, kako hrvatsko knjižničarstvo stoji u usporedbi s knjižničarstvom u regiji ili ostatku Europe? Koje su nam jake strane, a gdje imamo prostora za razvoj?

Mislim da smo u samom vrhu svjetskog knjižničarstva po rezultatima.

Znatiželjna smo zajednica, brzo učimo i kreativno primjenjujemo nova znanja i vještine u svojoj radnoj sredini. O tome nedovoljno govorimo, pišemo, objavljujemo. Rado učimo od drugih, ali svoja iskustva vrlo sramežljivo dijelimo s međunarodnom knjižničarskom zajednicom.

Nadam se da ćemo se više otvoriti za suradnje ne samo unutar naše AKM zajednice već i s drugim udrugama i institucijama u Hrvatskoj i Europi s kojima dijelimo iste vrijednosti, ciljeve i zadaće.

Mislim da smo u samom vrhu
svjetskog knjižničarstva po rezultatima.

Na polovici si (prvoga) mandatnog razdoblja. Koliko si dosad uspjela provesti ideje i zamisli iz programa kojim si se kandidirala? Vjerujem da si imala više ideja nego mogućnosti za njihovu provedbu. S čime si zadovoljna, a na čemu ćeš raditi u drugoj godini mandata? Gdje vidiš Društvo iduće godine u ovo vrijeme?

Zadovoljna sam što su se uspješno realizirali ili su pri kraju svi započeti projekti.

To govorim u kontekstu da se u prvih nekoliko mjeseci promijenio tim u uredu i nije bila moguća uobičajena administrativna podrška. Zatim je trebalo savladati izazove novoga prostora u kojem se nalazimo, vratiti rad Društva „uživo“ i suočiti se s financijskim teškoćama nakladničke djelatnosti Društva. Sve to malo je usporilo promjene koje sam željela.

No, baš kao što su se programi realizirali zahvaljujući timskom radu kolegica i kolega, tako se zahvaljujući njima polako pomičemo prema digitalnom Društvu: administrativne i financijske poslove pokušavamo maksimalno racionalizirati, automatizirati, digitalizirati; nakladništvo nam polako prelazi u digitalno nakladništvo otvorenog pristupa. Nakon pandemije koronavirusa ponovno oživljavamo suradnje s knjižničarskim društvima u regiji i Europi...

Mislim da će drugi dio mandata biti obilježen promjenama našega pravnog okvira: Statuta i Pravilnika.

Nadam se kako će te promjene omogućiti da se na idućoj Izbornoj skupštini komisije i radne grupe popune članovima zainteresiranima za rad, učenje i međusobno podupiranje. Za one koji ne uspiju, a žele sudjelovati u radu, vjerujem da će biti dovoljno prilika.

Drugim riječima, mislim da će za godinu dana Društvo biti vrlo živahno, da će biti gužva za termine za sastanke „uživo“ ili putem Zooma, da ćemo u prostoru Društva imati otvaranje izložbe o radu neke naše knjižnice ili regionalnog društva te da će strastveni kolekcionari naših izdanja i zaljubljenici u knjižničarstvo iščekivati novi broj VBH-a.

Gotovo cijelu svoju karijeru bavila si se sadržajnom obradom. Koji su suvremeni trendovi u sadržajnoj obradi, u kojem će se smjeru razvijati? Što možemo očekivati za pet do deset godina? Hoće li nas zamijeniti umjetna inteligencija, koje su navike pretraživanja novih generacija?

Politička korektnost i ispravljanja povijesnih nepravdi u dominantnim i kontroliranim ontologijama kao što je npr. Library of Congress Subject Headings već nekoliko godina ozbiljna su tema sadržajnih analitičara.

Čini mi se kako je prošle godine na IFLA-i prevladalo mišljenje da će AI brzo naučiti formalno opisati publikaciju, uz malu pomoć i po potrebi korekciju knjižničara. Za sadržajne analitičare stekla sam dojam kako su uvjereni da algoritmi ne mogu i neće zamijeniti čovjekovu prosudbu i ekspertizu.

Globalni problemi digitalnog jaza siromašnih i bogatih zajednica posljedično utječu na kulturno osiromašenje, gubitak identiteta i otežani pristup relevantnom izvoru informacija. Mislim da će to vrlo brzo postati najvažnija tema u svim aspektima poslovanja knjižnica, pa tako i u poluautomatiziranoj (za sada samo u „laboratorijskim“ uvjetima) ili posve automatiziranoj sadržajnoj obradi jer AI nema i neće imati dovoljno dokumenata za učenje.

Teško se nositi s brzinom mladih i njihovim načinom pretraživanja i „učenja“. Ne znam koliko ih klikne više od dvaput kada nešto pretražuje na internetu. Svi koji razumiju kako stvari funkcioniraju znaju koliko je skupo i zahtjevno da se do relevantne, provjerene i potpune informacije dođe u samo dva klika i to nas opet vraća na digitalni jaz bogatih i siromašnih, temeljno ljudsko pravo na pouzdanu informaciju i digitalno zrelu knjižnicu.

I za kraj, Jasenka, sasvim osobno. Završila si komparativnu književnost i povijest umjetnosti. Znam da voliš putovati. Kako puniš baterije? Što te veseli kada navečer umorna stigneš kući? I s kojom bi nas pozitivnom misli ispratila u novu 2024. godinu?

Putovanja me uvijek razvesele. Volim promatrati ljude, pejzaže... Putovanja ne moraju biti ni daleka ni uvijek u novo i nepoznato. Vrlo često samo su do mog stražnjeg vrt i s pogledom na nebo iznad njega. Sklad, ljepota i umjetnost me odmaraju. Obiteljska četveronožna ljubimica u sve to unosi dovoljno kaosa i smijeha.

I za kraj, želim nam mnogo zdravlja i zanimljivih knjiga u 2024. godini! (Razgovarala Dorja Mučnjak) ZKD