Predavači su otvarali brojne bitne teme kao što su: manija potrošnje, gomilanje otpada, ekološki otisak, biološka raznolikost, tranzicijski gradovi, permakultura, održivo društvo i neodrživost proizvodnje zasnovane na fosilnim gorivima, zdrava prehrana, sukob javnog i privatnog interesa itd. Istarske knjižnice odmah su se uključile u projekt, a najviše se predavanja održalo u Sveučilišnoj knjižnici u Puli te na Fakultetu ekonomije i turizma Dr. Mijo Mirković u Puli.

Bitno je spomenuti da je kroz potonju suradnju projekt Zelena knjižnica integriran u čak pet kolegija na Fakultetu za ekonomiju i turizam i da su mnoge generacije studenata sudjelovale u brojnim predavanjima i filmskim projekcijama. Postignuće je i da je u ovih deset godina održano približno 180 aktivnosti koje je posjetilo oko 8000 korisnika, da se projekt brzo proširio izvan Istarske županije, da je osnovana Radna grupa za Zelene knjižnice koja je u suradnji s NSK-om organizirala Zeleni festival i 1. međunarodnu konferenciju za zelene knjižnice te kontinuirano svake godine organizira zajedničku akciju Pokrenimo zelene knjižnice i OdrŽive tribine Let’s Go Green! Čini mi se da je sjeme posijano prije deset godina niknulo u pristojnu šumu knjižnica koje organiziraju zelene programe i da je pojam „zelena knjižnica“ danas općepoznata stvar u Hrvatskoj i u svijetu.

Sve je više zelenih programa u svim vrstama knjižnica u Hrvatskoj, no što je s knjižničnim prostorima? Jesu li oni zeleni? Na koji se način Radna grupa za zelene knjižnice bavi pitanjima energetske učinkovitosti u knjižnicama?

Energetski učinkovito zgradarstvo i obnovljivi izvori energije nešto su što je neminovno, ali trenutno još uvijek jako rijetko u hrvatskim knjižnicama. Zgrade u kojima jesmo takve su kakve jesu i potrebna su znatna ulaganja da bi se to promijenilo, ali to nas sve očekuje u budućnosti jer će to brzo postati standard. Neke su knjižnice pioniri i u tom segmentu. Kao primjer mogu izdvojiti Gradsku knjižnicu Franjo Marković u Križevcima, koja je postavila solarnu elektranu na krov i postala prva hrvatska sunčana knjižnica pozicioniravši se tako na europskoj mapi energetski samoodrživih knjižnica. To je samo jedan primjer kojih će biti sve više, a Radna grupa za zelene knjižnice trudit će se i u tom segmentu pomoći knjižničarima, no zbog pandemije to je nešto na čemu ćemo tek početi raditi.

Kada ne vodiš Posudbeni i informacijski odjel Sveučilišne knjižnice u Puli, stvaraš autorske stihove i glazbu, a vodio si i radijsku emisiju o istarskoj urbanoj glazbenoj sceni. Bavi li se i tvoja glazba ekološkim problemima ili ti predstavlja predah od zelenih tema?

I jedno i drugo. U glazbi se dotičem i tih tema jer ih je nemoguće zaobići, ali ne progovaram o njima eksplicitno. Nemam nijednu „save the Earth“ pjesmu, ali progovaram (nekad metaforički, a nekad izravno) o ljudskoj gluposti, o emocijama, o kompliciranim odnosima, ali i o ljubavi. Prošle godine objavio sam singl Srednji prst prema javi, koji zapravo obrađuje eskapizam, stanje uma čovjeka predoziranog sustavom, koji živi u balonu u kojem je sve divno i bajno. Pjesma je sarkastično vesela. Tko voli žešći zvuk, lako će je pronaći, kao i ostale moje pjesme od kojih nisam ni zaradio niti se nešto proslavio, ali koje su dobile izuzetno dobre recenzije i mene ispunjavaju. Emisija Istarska scena nastala je u razdoblju kada mi je bend bio u mirovanju. Odradio sam 72 emisije koje su bile u formi opuštenog intervjua s gostom koji retrospektivno predstavlja svoje ukupno glazbeno djelovanje. Mnogo sam naučio o istarskoj urbanoj autorskoj glazbi i šteta je da radijske postaje ne posvećuju više prostora glazbi koja je nezasluženo u nekakvoj underground ladici. Ako nekoga i to zanima, sve je arhivirano na Mixcloudu. (Razgovarala Ana Pavlek) ZKD