Embedded Files
Ivan Kraljević knjižničarski je savjetnik rođen 1974. godine u Slavonskom Brodu. Odrastao je u Križevcima, a u Zagrebu je završio Filozofski fakultet (filozofija, arhivistika i bibliotekarstvo). Voditelj je Posudbenog i informacijskog odjela u Sveučilišnoj knjižnici u Puli, gdje je zaposlen od 2002. U dva mandata obnašao je funkciju predsjednika Društva bibliotekara Istre te bio član Glavnog odbora Hrvatskog knjižničarskog društva od 2010. do 2014. godine. Od 2011. godine inicijator je i voditelj prvog i najaktivnijeg projekta Zelena knjižnica u Hrvatskoj, s približno sto i osamdeset održanih aktivnosti. Od 2015. godine član je Stručnog odbora Hrvatskog knjižničarskog društva i predsjednik Radne grupe za zelene knjižnice. Autor je nekoliko stručnih radova, član uredništva mrežnih stranica Hrvatskog knjižničarskog društva te urednik mrežnih stranica Sveučilišne knjižnice u Puli, Društva bibliotekara Istre i Zelene knjižnice. Izvan struke bavi se autorskom glazbom (Tripl kripl, Ishatai, Audio Remains, Ostaci zvuka) i vodio je radijsku emisiju o istarskoj urbanoj glazbenoj sceni (Istarska scena). Dobitnik je Nagrade Tibor Tóth za 2018. godinu.
Prošle je godine projekt Zelena knjižnica Društva bibliotekara Istre proslavio 10. rođendan. Koja su najveća postignuća projekta na kraju prvog desetljeća?
Prvo je postignuće da se ideja koja se zakotrljala sad već daleke 2010. godine uobličila u projekt koji je krenuo praktički bez ikakva budžeta već 2011. godine. Te prve godine predavači su dolazili i održavali predavanja o vlastitom trošku jer su znali koliko su te teme značajne i koliko je značajno da se javnost educira o problemima koji ugrožavaju naš opstanak na planetu.
Predavači su otvarali brojne bitne teme kao što su: manija potrošnje, gomilanje otpada, ekološki otisak, biološka raznolikost, tranzicijski gradovi, permakultura, održivo društvo i neodrživost proizvodnje zasnovane na fosilnim gorivima, zdrava prehrana, sukob javnog i privatnog interesa itd. Istarske knjižnice odmah su se uključile u projekt, a najviše se predavanja održalo u Sveučilišnoj knjižnici u Puli te na Fakultetu ekonomije i turizma Dr. Mijo Mirković u Puli.
Bitno je spomenuti da je kroz potonju suradnju projekt Zelena knjižnica integriran u čak pet kolegija na Fakultetu za ekonomiju i turizam i da su mnoge generacije studenata sudjelovale u brojnim predavanjima i filmskim projekcijama. Postignuće je i da je u ovih deset godina održano približno 180 aktivnosti koje je posjetilo oko 8000 korisnika, da se projekt brzo proširio izvan Istarske županije, da je osnovana Radna grupa za Zelene knjižnice koja je u suradnji s NSK-om organizirala Zeleni festival i 1. međunarodnu konferenciju za zelene knjižnice te kontinuirano svake godine organizira zajedničku akciju Pokrenimo zelene knjižnice i OdrŽive tribine Let’s Go Green! Čini mi se da je sjeme posijano prije deset godina niknulo u pristojnu šumu knjižnica koje organiziraju zelene programe i da je pojam „zelena knjižnica“ danas općepoznata stvar u Hrvatskoj i u svijetu.
Kao primjer mogu izdvojiti Gradsku knjižnicu Franjo Marković u Križevcima, koja je postavila solarnu elektranu na krov i postala prva hrvatska sunčana knjižnica pozicioniravši se tako na europskoj mapi energetski samoodrživih knjižnica.
Sve je više zelenih programa u svim vrstama knjižnica u Hrvatskoj, no što je s knjižničnim prostorima? Jesu li oni zeleni? Na koji se način Radna grupa za zelene knjižnice bavi pitanjima energetske učinkovitosti u knjižnicama?
Energetski učinkovito zgradarstvo i obnovljivi izvori energije nešto su što je neminovno, ali trenutno još uvijek jako rijetko u hrvatskim knjižnicama. Zgrade u kojima jesmo takve su kakve jesu i potrebna su znatna ulaganja da bi se to promijenilo, ali to nas sve očekuje u budućnosti jer će to brzo postati standard. Neke su knjižnice pioniri i u tom segmentu. Kao primjer mogu izdvojiti Gradsku knjižnicu Franjo Marković u Križevcima, koja je postavila solarnu elektranu na krov i postala prva hrvatska sunčana knjižnica pozicioniravši se tako na europskoj mapi energetski samoodrživih knjižnica. To je samo jedan primjer kojih će biti sve više, a Radna grupa za zelene knjižnice trudit će se i u tom segmentu pomoći knjižničarima, no zbog pandemije to je nešto na čemu ćemo tek početi raditi.
Čini se da mnogo govorimo o zaštiti okoliša, no da istovremeno malo radimo na tome. Koje su tvoje svakodnevne zelene navike?
Edukacija koja se provodi kroz projekt Zelena knjižnica izuzetno je bitna jer se promjena odozgo događa presporo. Nedavno održani međunarodni skup posvećen zelenim knjižnicama u organizaciji Knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu pokazao je brojne primjere zelenih programa u knjižnicama. To nisu prazne priče, nego djelovanje koje dugoročno donosi vidljivu promjenu. Osim spomenutog aktivizma, trudim se čim više smanjiti osobni ekološki otisak na način da sam osviješteni potrošač, da ne jedem meso, da izbjegavam letove avionom, da se trudim čim manje voziti automobilom, da poštujem prirodu. Nisam sigurno savršen. Nitko nije. Ali ne smijemo podcjenjivati sitne korake jer svako putovanje započinje prvim korakom i koliko god mislili da je sitan ili beznačajan, nije. Bitan je. I projekt Zelena knjižnica počeo je prvim predavanjem i bio je lokalno ograničen pa je narastao u značajan pokret.
Koji te ekološki problem najviše zabrinjava (u Istri, u Hrvatskoj, u svijetu)? Koje ti loše navike tvojih sugrađana najviše smetaju?
U vremenu društvenih mreža lakše se šire glupost i lažne vijesti. Umjesto znanstvenika, autoriteti postaju influenseri koji nemaju pojma, ali imaju široku publiku i mogu napraviti veliku štetu. Posao knjižničara jest uputiti na prave izvore, i tu se opet vraćamo na edukaciju, koja je izuzetno bitna ne bismo li osvijestili javnost da onima koji dolaze za nama ostavimo mogućnost da dožive stvari koje mi možda uzimamo „zdravo za gotovo“, a koje će njima možda biti legenda o lijepom svijetu iz prošlosti. Nedavno su mnogi iz raznih i nerijetko pogrešnih kutova komentirali film Don't Look Up, koji vjerojatno govori upravo o klimatskim promjenama koje su „komet koji će pogoditi Zemlju“, a koji se još uvijek, kao što smo vidjeli i na Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama održanoj u Glasgowu, stavlja pod tepih umjesto da se donese jedinstveni globalni sporazum kojim bi probali makar umanjiti štetu koja neminovno dolazi.
Koju bi knjigu o zaštiti okoliša obavezno morala pročitati svaka ekološki pismena osoba, svaki knjižničar koji radi na zelenim programima?
Nažalost, knjiga koja je objavljena davne 1976. godine još uvijek najbolje opisuje uzrok većine naših problema. Radi se o Frommovoj knjizi Imati ili biti u kojoj autor dosta uspješno opisuje svu problematiku koja nas je dovela na rub propasti. On je optimistično vjerovao da će se tako neodrživi i opasan konstrukt sam raspasti davno prije točke u kojoj se sad nalazimo. Nakon industrijskog doba koje Fromm problematizira, a koje nas je strelovitom brzinom uz mnoga lažna obećanja dovelo opasno blizu ruba opstanka, mi već duže vrijeme živimo u industriji snova, koja još više produbljuje jaz nejednakosti i u kojoj primjerice zarada pojedinih nogometnih zvijezda višestruko premašuje proračune za obrazovanje većine zemalja. U teškoj smo poziciji i ako se brzo ne trgnemo i ne počnemo djelovati, vrlo lako prijeći ćemo rub na kojem se klackamo. Imamo samo jedan planet za život i djelovanje i zato je pritisak odozdo (tu podrazumijevam i zelene knjižnice) izuzetno značajan i možda i presudan.
Vrijednost tvoga rada na projektu Zelena knjižnica prepoznalo je i Hrvatsko informacijsko i dokumentacijsko društvo, koje ti je 2018. godine dodijelilo Nagradu Tibor Tóth. Kakvo značenje ta nagrada ima za tebe? Je li donijela neke promjene u tvoj (profesionalni) život?
Nagrada Tibor Tóth dodjeljuje se stručnjacima i znanstvenicima mlađe i srednje generacije za značajan doprinos na području informacijskih znanosti i djelatnosti. Osim knjižničarskog doprinosa, bilo im je bitno i to što sam aktivan i na drugim poljima, kao što je radijska emisija Istarska scena o urbanoj autorskoj glazbi u Istri koju sam osmislio i vodio te rock-sastav Ostaci zvuka s kojim sam objavio album za poznatog izdavača 2017. godine. Lijepo je dobiti nagradu. Lijepo je kad struka prepozna i nagradi tvoj rad, a ujedno je to još jedan odličan kanal za promidžbu zelenih knjižnica. Začudilo me koliko je to odjeknulo u medijima. Sad imam i tu crticu u životopisu i drago mi je zbog toga.
Kada ne vodiš Posudbeni i informacijski odjel Sveučilišne knjižnice u Puli, stvaraš autorske stihove i glazbu, a vodio si i radijsku emisiju o istarskoj urbanoj glazbenoj sceni. Bavi li se i tvoja glazba ekološkim problemima ili ti predstavlja predah od zelenih tema?
I jedno i drugo. U glazbi se dotičem i tih tema jer ih je nemoguće zaobići, ali ne progovaram o njima eksplicitno. Nemam nijednu „save the Earth“ pjesmu, ali progovaram (nekad metaforički, a nekad izravno) o ljudskoj gluposti, o emocijama, o kompliciranim odnosima, ali i o ljubavi. Prošle godine objavio sam singl Srednji prst prema javi, koji zapravo obrađuje eskapizam, stanje uma čovjeka predoziranog sustavom, koji živi u balonu u kojem je sve divno i bajno. Pjesma je sarkastično vesela. Tko voli žešći zvuk, lako će je pronaći, kao i ostale moje pjesme od kojih nisam ni zaradio niti se nešto proslavio, ali koje su dobile izuzetno dobre recenzije i mene ispunjavaju. Emisija Istarska scena nastala je u razdoblju kada mi je bend bio u mirovanju. Odradio sam 72 emisije koje su bile u formi opuštenog intervjua s gostom koji retrospektivno predstavlja svoje ukupno glazbeno djelovanje. Mnogo sam naučio o istarskoj urbanoj autorskoj glazbi i šteta je da radijske postaje ne posvećuju više prostora glazbi koja je nezasluženo u nekakvoj underground ladici. Ako nekoga i to zanima, sve je arhivirano na Mixcloudu. (Razgovarala Ana Pavlek) ZKD
Google Sites
Report abuse