Knjižničarska šetnja dragocjenom riznicom prošlosti : Posjet Hrvatskom državnom arhivu
U okviru posljednje Informativne srijede prije ljetne stanke djelatnici Knjižnica grada Zagreba 14. lipnja 2023. uputili su se u posjet Hrvatskom državnom arhivu, jednoj od najznačajnijih državnih institucija za sve vrijedne istraživače prošlosti, ljubitelje starina, ali i znatiželjnike u potrazi za vlastitim korijenima. Život dviju srodnih ustanova, čije su zajedničko ishodište u dalekoj prošlosti bile pažljivo odabirane i prikupljane zbirke državnopravnih i drugih zapisa te čija je zajednička zadaća pohranjivanje, čuvanje i davanje na uporabu građe od kulturne i povijesne važnosti odvija se u vrlo bliskom susjedstvu; od Starčevićeva trga i zgrade Gradske knjižnice laganom se šetnjom za nekoliko minuta stiže do jedne od najelegantnijih i najljepših zagrebačkih građevina na Trgu Marka Marulića 21, u kojoj se smjestio Hrvatski državni arhiv.
Veličanstvena secesijska palača, građena od 1911. do 1913. upravo za potrebe smještaja Kraljevske sveučilišne biblioteke i Kraljevskog zemaljskog arhiva, napravljena je prema nacrtima Rudolfa Lubynskog, izrazito produktivnog zagrebačkog arhitekta školovanog na Visokoj tehničkoj školi u Karlsruheu. Zgrada je iznutra i izvana skladan spoj vrhunske arhitekture, unutarnjeg uređenja i opreme te likovnih umjetnosti.
Unutrašnjost zgrade urešena je djelima poznatih hrvatskih slikara i kipara poput Vlahe Bukovca, Mirka Račkog, Otona Ivekovića, Mencija Klementa Crnčića i mnogih drugih. Između ostalih vrhunskih umjetnina treba spomenuti impozantno platno Razvitak hrvatske kulture Vlahe Bukovca koje se nalazi na južnome zidu Velike čitaonice, a prikazuje povorku od 27 hrvatskih velikana poput Marka Marulića, Petra Zrinskog, Ivan Gundulića, Ljudevita Gaja, biskupa Strossmayera... Posjet Arhivu stoga ne pruža samo intelektualno zadovoljstvo već izaziva i pravi estetski ushit.
S poviješću Arhiva, njegovim ustrojem i zadaćama upoznao nas je arhivski savjetnik Ladislav Dobrica, pročelnik Odjela za informacije i komunikaciju. Povijest arhiva može se pratiti od prve polovice 17. stoljeća, točnije 1629. godine kada je Sabor odredio čuvanje najvažnijih isprava, zakona i povlastica Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Iz 1643. potječe znamenita Škrinja privilegija kraljevine, hrastova škrinja s naslikanim grbovima Hrvatske i Slavonije (danas u Arhivu), koju je na temelju saborske odluke dao izraditi zemaljski blagajnik Ivan Zakmardi de Diankovec za čuvanje zemaljskih isprava, povlastica i zakonskih odredaba. Prvi poznati 1744. službeno imenovani arhivist bio je Ladislav Kiraly, dok je prvim stalnim arhivistom Sabor imenovao Ivana Zrnčića 1800. godine.
Modernija djelatnost arhiva, u smislu prikupljanja, čuvanja i sređivanja gradiva koja može poslužiti kao izvor povijesnog istraživanja, počinje od polovine 19. stoljeća pri čemu je najznačajniji doprinos dao Ivan Kukuljević Sakcinski, od 1848. na čelu Zemaljskoga arhiva Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Kukuljević je zaslužan za vraćanje spisa važnih za hrvatsku povijest iz Budima i Pešte, a svesrdno se zalagao za to da Zemaljski arhiv postane središnja ustanova za čuvanje najvažnijih spisa Hrvatske. U skladu s njegovim težnjama Sabor 1870. donosi Zakon o uređenju Zemaljskog arhiva, prvi arhivski zakon u Hrvatskoj.
Od kasnijih ravnatelja Zemaljskoga arhiva treba spomenuti Ivana Bojničića koji je već ranije započeo s prikupljanjem arhivskoga gradiva od privatnih osoba te pokrenuo stručni časopis Vjestnik Kr. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva (danas Arhivski vjesnik) te Emilija Laszowskog koji je ishodovao da Arhiv dobije svoj prostor u novoizgrađenoj zgradi Sveučilišne knjižnice, a koju je Arhiv u cijelosti dobio na korištenje nakon iseljenja Nacionalne i sveučilišne knjižnice 1995. godine. U 20. stoljeću kao ravnatelji ističu se Bernard Stulli i Josip Kolanović, važni za provođenje postupka restitucije arhivskoga gradiva koje se odnosi na hrvatski prostor poput gradiva bečkih ministarstava.
Danas su arhivi ustanove specijalizirane za čuvanje, zaštitu, obradu i korištenje arhivskoga gradiva. Kako je propisano Zakonom o arhivskom gradivu i arhivima, ove se djelatnosti provode kroz sustav arhivske službe koja se sastoji od mreže državnih arhiva (Hrvatski državni arhiv kao središnja i matična arhivska ustanova u Hrvatskoj, 18 područnih državnih arhiva te osam sabirnih arhivskih centara) te ostalih baštinskih ustanova. Hrvatski državni arhiv nadležan je za gradivo središnjih državnih tijela, državnih i javnih ustanova
i poduzeća te pravnih osoba, obitelji i pojedinaca od posebnog značenja za Republiku Hrvatsku u cjelini, a za ostalo se brinu područni državni arhivi. Najstariji dokument u Arhivu, dio zbirke Najstarije hrvatske povelje, po sadržaju je oporuka Agapite, kćeri zadarskog tribuna Dabra, datirana u Zadru 15. srpnja 999. Okupljajući gradivo od te najstarije povelje do danas, Arhiv sadrži ukupnu količinu gradiva koja iznosi otprilike 30 dužnih kilometara, raspoređenog u 2150 arhivskih fondova i zbirki.
Načelnica Odsjeka za kulturno-prosvjetne aktivnosti Marina Selnik, po struci arhivistica specijalistica, ukratko nam je opisala posao arhivista koji se u osnovi sastoji od sređivanja, popisivanja i strukturiranja arhivskog gradiva te stvaranja inventarnih popisa te odgovorila na brojna pitanja povezana sa smještajem gradiva, uvjetima njegova čuvanja i načinima naručivanja i korištenja, uz poseban osvrt na arhivsko gradivo koje nosi oznaku tajnosti poput dokumenata iz Ureda prvog hrvatskog predsjednika, ali i različitih dosjea tajnih službi.
Pristup ovim dokumentima ograničen je dugotrajnom i složenom procedurom koju svatko mora proći prije odobrenja pristupa takvim dokumentima. U okviru Arhiva nalazi se i specijalna knjižnica namijenjena prvenstveno znanstveno-istraživačkomu radu, zatim Središnji laboratorij za konzervaciju i restauraciju, Hrvatska kinoteka kao nacionalni filmski arhiv, Zavod „Ivan Kukuljević Sakcinski“ koji se bavi praćenjem znanstvene djelatnosti ustanove, Središnji fotolaboratorij te drugi odjeli s ukupno oko 150 zaposlenika.
Arhiv njeguje i bogatu kulturno-prosvjetnu djelatnost održavanjem filmskih projekcija, predavanja, koncerata i izložaba pa je tako povodom obilježavanja Međunarodnog tjedna arhiva 5. lipnja u Auli otvorena izložba Bez riječi, samo glazba, koja pomoću odabranih arhivskih dokumenata govori o glazbenom životu Hrvatske u razdoblju od 11. do 20. stoljeća. Dvije od triju autorica su i naše domaćice Marina Selnik i Anamarija Pupić Bakrač koje su ovu našu šetnju dragocjenom riznicom prošlosti učinile izuzetno edukativnom i ugodnom, a time postavile i dobar temelj za daljnji razvoj dobrosusjedskih odnosa. ZKD