Prof. dr. sc. Ivanka Stričević - razgovor ugodni
Embedded Files
Prof. dr. sc. Ivanka Stričević na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je predškolski odgoj, pedagogiju i bibliotekarstvo. Na istome je Fakultetu stekla znanstveni magisterij iz područja pedagogije 1995., a doktorat u području informacijskih znanosti 2006. godine.
Nakon tri desetljeća rada u narodnoj knjižnici zapošljava se na Filozofskom fakultetu u Osijeku i istodobno na Odjelu za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru 2007. Na Odjelu u Zadru ostaje do veljače 2020., kada s mjesta prorektorice za znanost i informacijsku infrastrukturu Sveučilišta u Zadru dolazi na mjesto glavne ravnateljice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a na Sveučilištu ostaje u manjem angažmanu.
Objavljuje znanstvene i stručne radove u domaćim i inozemnim publikacijama, sudjeluje u znanstvenim i stručnim konferencijama u zemlji i inozemstvu i članica je uredništva domaćih i inozemnih znanstvenih i stručnih časopisa. U Međunarodnom savezu knjižničarskih društava i ustanova (IFLA) četiri je godine bila predsjednica Sekcije knjižnica za djecu i mlade te četiri godine predsjednica Sekcije za pismenost i čitanje, a krajem 2021. godine izabrana je u Izvršni odbor CENL-a (Konferencije ravnatelja europskih nacionalnih knjižnica).
Područja njezina znanstvenog interesa obuhvaćaju pristup, prijenos i postupanje s informacijama u tiskanom i digitalnom okružju raznih korisničkih skupina, problematiku čitanja, rane pismenosti i informacijske pismenosti te korištenja informacijskih sustava u obrazovanju.
Povod ovom razgovoru bio je Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu koji se obilježava 22. veljače.
Ove godine Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu slavi 416. obljetnicu svoga postojanja. Koja je danas njezina važnost za hrvatsku kulturu, a koja za hrvatsku znanost?
Ona je oduvijek bila važna, a svijest naših prethodnika o tome tijekom višestoljetne povijesti omogućila je da danas imamo vrijedno blago kojim se kao narod ponosimo. To znači i odgovornost ne samo za čuvanje nego i za davanje na korištenje građe i informacija svima koji su zainteresirani, ali i za traženje nove publike u novim vremenima. Istaknula bih važnost kontinuiteta, kontinuiteta u skrbi o kulturnoj baštini, posebno pisanoj, tiskanoj i digitalnoj, te o tome da ona bude korištena posredstvom svih raspoloživih medija koji se neprekidno mijenjaju i da odgovara na potrebe svih vrsta korisnika. To je ono što će Knjižnici osigurati dug život. Biseri kulture koje Knjižnica sadrži temelj su znanstvenih izučavanja i to je neodvojivo jedno od drugoga. Dan NSK-a prigoda je da se prisjetimo svega što smo dobro odradili i naznačimo buduće korake te dobivamo poticaj za još bolje jer tih koraka ima poprilično i iza nas i ispred nas.
Istaknula bih važnost kontinuiteta, kontinuiteta u skrbi o kulturnoj baštini, posebno pisanoj, tiskanoj i digitalnoj, te o tome da ona bude korištena posredstvom svih raspoloživih medija koji se neprekidno mijenjaju i da odgovara na potrebe svih vrsta korisnika.
U veljači ste ušli u posljednju godinu svojega prvog mandata glavne ravnateljice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Jeste li zadovoljni onime što ste dosad postigli i na što ste osobito ponosni?
Prebrzo je prošlo ovo vrijeme i svima nam se čini kao da nam nedostaju dvije godine života koje nam je, kako to kolokvijalno kažemo, odnijela korona, jer smo se suočavali s nepoznatim i neusporedivim uvjetima i rizicima koji su tražili brzo djelovanje i dobro promišljene scenarije. No kada pogledamo unatrag, dobro smo upravljali krizom i nismo djelovali samo reaktivno odgovarajući trenutačno na trenutačna zbivanja, nego i proaktivno. Pokrenuli smo se oko nekih iskoraka koji će ostaviti značajan trag u budućem razvoju Knjižnice. Donijeli smo novu, vrlo ambicioznu strategiju razvoja, krenuli u zahtjevne projekte te pojačano radili na jačanju sposobnosti djelatnika i poboljšanju kapaciteta Knjižnice. Zacrtali smo razvoj prema zelenome i digitalnome, što su i smjerovi razvoja nacionalnih knjižnica na svjetskoj, posebno europskoj razini, uspostavili nove usluge za korisnike i postavili temelje za nove programske aktivnosti koje nas usmjeravaju prema novim publikama.
Pritom bih posebno istaknula projekt e-Kultura koji je započeo neposredno pred krizna epidemijska događanja i potrese u Zagrebu i na Banovini, zatim projekt iz NPOO-a e-Sveučilišta kojim planiramo ojačati one kapacitete NSK-a koji ojačavaju ovu knjižnicu, ali i sveučilišne, visokoškolske i znanstvene knjižnice u Hrvatskoj suvremenim knjižnično-informacijskim sustavom u oblaku i, konačno, projekt CroAtrium – multimedijski lab Croatice koji je razvojni program i daje odlične mogućnosti za promociju i interpretaciju najvažnijih kulturnih resursa koje imamo. Mnoštvo je još planova za koje smo uspostavili dobra polazišta. Sve su to aktivnosti koje se ne mogu povezati s jednim mandatom. Riječ je o razvojnim projektima za koje je bitno da budu dugoročno održivi – to su iskoraci koji se vežu s timovima stručnjaka, a ne s jednom osobom ili jednim mandatom. Kada bih trebala reći na što sam posebno ponosna, bilo bi zasigurno to što smo se uspjeli odmaknuti od reakcija na krizu prema iznimno proaktivnome djelovanju. Uz redovite, Zakonom određene zadaće, uspjeli smo implementirati niz podzakonskih akata, ojačavati hrvatski knjižnični sustav i postavljati temelje za održivi razvoj u budućnosti.
Jedan je od strateških projekata koji se spominje u Strategiji razvoja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu do 2026. godine CroAtrium (Centar za istraživanje, razvoj i promociju zbirke Croatica – multimedijski lab Croatice). O čemu je zapravo riječ i kako napreduje provedba toga projekta?
Upravo u sljedećem broju Glasa NSK-a reći ćemo nešto više o CroAtriumu, strateškom projektu u novouređenome prostoru Knjižnice koji je usmjeren na interpretaciju baštine i inovativne programe za razne javnosti. Nakon niza edukacija kojima se kreativna skupina djelatnika osposobljavala za nove koncepte i modele, ponajprije za interpretaciju baštine, što je suvremeni pristup u odnosu na (samo)predstavljanje, te nakon temeljitog promišljanja kako danas i u budućnosti trebaju djelovati nacionalne i sveučilišne knjižnice koje svoje prebogato kulturno i znanstveno blago žele staviti na raspolaganje svima koji za time imaju potrebu, izradili smo idejni elaborat o programima i aktivnostima u novouređenome prostoru NSK-a. Zahvaljujući projektu novčano potpomognutu iz sredstava javnih potreba u kulturi Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, prošle smo godine osmislili idejni projekt, ostvarili edukacije djelatnika Knjižnice u području interpretacije baštine, obilježili novi prostor novim imenom i započeli s aktivnostima koje okupljaju novu publiku. Naglasak je na što boljem suživotu vrijednosti iz zbirke Croatica u analognome obliku s onima u digitalnome – zanimaju nas interaktivni i multimedijalni sadržaji koji daju novu vrijednost nacionalnoj zbirci, kao i razne publike koje ili imaju potrebu za tim sadržajima ili ih tek trebaju razviti. Ove godine dodatno ćemo ulagati u multimedijalnu opremu i dalje razvijati programe.
Budući da Vam se ulaskom u Izvršni odbor CENL-a pružila mogućnost da izravno utječete na oblikovanje smjera razvoja europskih nacionalnih knjižnica, kojim smjerom mislite da bi trebao ići taj razvoj? Koji su najveći izazovi s kojima se suočavaju nacionalne knjižnice na europskoj razini?
Činjenica da u asocijaciji ravnatelja europskih nacionalnih knjižnica nemam samo mjesto jednoga od članova, već sudjelujem u kreiranju politika i strategija koje priprema Izvršni odbor, a raspravljaju, dijele i implementiraju sve europske nacionalne knjižnice, svakako daje drugačiju perspektivu. Uloga je CENL-a povezivanje, razmjena i potpora projektima i interesnim skupinama koje povezuju nacionalne knjižnice oko suvremenih tema. Izazovi s kojima se trenutačno suočavaju sve nacionalne knjižnice povezani su s raznim kriznim i rizičnim situacijama. Sada prevladavaju teme povezane s ratom u Ukrajini, zaštitom kulturne baštine, digitalizacijom i energetskom održivošću. S tim se problemima suočavaju gotovo sve nacionalne knjižnice, no rješenja su različita. Zato nam je važna razmjena mišljenja, iskustva i dobrih praksi te u tome smislu kao Izvršni odbor nastojimo iz sredstava CENL-a novčano potpomoći one projekte koji povezuju, kao i one koji ojačavaju kapacitete djelatnika. To je na tragu i naše Strategije razvoja NSK-a do 2026. godine – ojačavati humane i materijalne resurse da bismo postigli kontinuitet i održivost.
Donijeli smo novu, vrlo ambicioznu strategiju razvoja, krenuli u zahtjevne projekte te pojačano radili na jačanju sposobnosti djelatnika i poboljšanju kapaciteta Knjižnice.
Čitanje i pismenost, osobito rana pismenost, teme su koje Vas dugo zaokupljaju; mnogo ste izlagali i pisali o njima. Koje biste vrste pismenosti istaknuli kao najpotrebnije za život u suvremenome svijetu i čini li Vam se da ih knjižnice dovoljno promiču?
Kada je 2007. godine UNESCO objavio polazišta o raznim tada suvremenim vrstama pismenosti, naglašeno je da se sve pismenosti temelje na informacijama i da je stoga ključna informacijska pismenost. Tehnologije se mijenjaju kao i društveni konteksti i postavlja se pitanje onih kompetencija koje će nama i našim korisnicima omogućiti učinkovito djelovanje u svakodnevnome životu, učenju, na radnome mjestu, u profesionalnim interesima i sl. Često se te kompetencije nazivaju pismenostima iako nije poanta u nizanju nazivlja, nego u prepoznavanju onih načina i kapaciteta koji nas osposobljavaju za učinkovito osobno i društveno djelovanje. Knjižnice su nezamjenjive i njihova uloga u ojačavanju osobnog i profesionalnog razvoja, kao i kulturnoga, znanstvenoga i društvenoga nikada nije bila veća, jer informacijama smo, možemo reći, jednostavno zatrpani. Nekada je bilo ključno pitanje pristupa informacijama, a danas je bitno kojim informacijama i što s njima činimo. Gledajući općenito, naše knjižnice svih vrsta, od školskih i narodnih do sveučilišnih, visokoškolskih i specijalnih, imaju dobar okvir za djelovanje, a izvrsni primjeri iz prakse pokazuju da mnoge ispunjavaju svoju ulogu u razvoju svih vrsta pismenosti i neprekidno rade kvalitetne pomake naprijed. Nastojeći na razne načine implementirati Nacionalnu strategiju za poticanje čitanja, od prošle godine sudjelujemo i u europskome Erasmus+ projektu posvećenome znanstvenoj pismenosti koji lokalno povezuje sveučilišne i narodne knjižnice. Kada se knjižnice ne bi bavile potrebama svojih korisnika i njihovim ojačavanjem u svim vrstama pismenosti, njihovo postojanje ne bi imalo smisla. I zato nam je pismenost neiscrpna tema – treba je istraživati i o njoj pisati.
Koje su, po Vašem mišljenju, ključne knjižničarske kompetencije za 21. stoljeće?
Odličan izvor za praćenje mijenjanja, nadopunjavanja i osuvremenjivanja ključnih knjižničarskih kompetencija jest ALA-ina skupina koja se bavi kompetencijama knjižničara, potrebnima u referentnoj službi, za rad s korisnicima i za korisnike. Uz stručne kompetencije, potrebna je i sposobnost umrežavanja, suradnje, planiranja, vrednovanja, upravljanja procesima te stalno učenje i usavršavanje. Djelovati u području informacija i novih načina prijenosa informacija i stvaranja znanja znači djelovati u danas iznimno dinamičnom i promjenjivom okružju, a to zahtijeva stalno učenje i usavršavanje. Bila sam već u poslu i struci kada smo prvi put vidjeli računalo i učili kako unositi stare kataložne listiće u tadašnji sustav. Interneta još nije bilo. Tko zna kako će izgledati radno mjesto knjižničara za 20 ili 30 godina? Dobri temelji iz formalnog obrazovanja, a zatim sposobnost i spremnost za stalno učenje i, konačno, osobni i profesionalni integritet svakako će dobro doći knjižničarima u idućim desetljećima.
Na temelju svojega bogata iskustva i uvida u različite oblike knjižničarstva na hrvatskoj, ali i svjetskoj razini, što biste rekli da je u ovome trenutku najvažnije za hrvatsko knjižničarstvo – kratkoročno i dugoročno?
I kratkoročno i dugoročno važno je stalno učiti, surađivati, dubinski upoznavati fenomene, poznavati i vladati širokim područjem, a specijalizirati se za uže područje. Pritom je profesionalna odgovornost u prvome planu, a razmjena, umrežavanje, suradnja i povezivanje načini su kako možemo pridonijeti kvaliteti. Misao vodilja može nam biti kratkoročno trebamo promišljeno djelovati na razvoju sustava kvalitete, dugoročno moramo imati jasne ciljeve. No i za kratkoročno moramo imati dugoročne vizije jer moramo razvijati održive scenarije. Neki kažu da je u ovim neizvjesnim vremenima teško ili nemoguće planirati – sada tek trebamo dobro planirati, imajući u vidu željene ciljeve i niz strategija i scenarija da bismo pomoću njih uvijek imali najbolje rješenje u određenom trenutku i kontekstu. Imamo dobar zakonski i normativni okvir i trebamo ga promišljeno implementirati. (Razgovarala Snježana Ercegovac) ZKD
Google Sites
Report abuse