Pet dana, pet stvari
Umjetnički „survivor“ u Galeriji VN
Pet dana, pet stvari
Umjetnički „survivor“ u Galeriji VN
Olga Majcen Linn
Mišo Vojnović
Knjižnice grada Zagreba, Galerija VN, Knjižnica Vladimira Nazora
Umjetnici: Lea Plaščar, Astrid Jakšić i Adrian Krmpotić (Bodi)
18. veljače – 7. ožujka 2025.
Izložba Pet dana, pet stvari rezultat je projekta Ritam X, koji se provodi u Galeriji VN od 2023. godine. Ritam X edukativni je projekt usmjeren na izvedbenu umjetnost, a u njemu sudjeluju etablirani umjetnici kao edukatori i voditelji radionica: Vlasta Žanić, Sandra Sterle, Mejra Mujičić, Marko Marković i Siniša Labrović. Tijekom dvanaest termina, sudionici su sudjelovali u teorijskim predavanjima, praktičnim vježbama, kolektivnim istraživanjima, a ujedno su pripremali i vlastite individualne performanse. Projekt se provodi u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti i Atelijerima Žitnjak. Radionice na kojima sudjeluju studenti ALU-a održavaju se u Galeriji VN, dok je finalna prezentacija u Galeriji A-Ž Atelijeri Žitnjak. Taj je projekt dobio podršku na otvorenom pozivu Ministarstva kulture i medija RH, te Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.
U 2024. godini, unutar projekta Ritam X, mladi umjetnici Lea Plaščar, Astrid Jakšić i Adrian Krmpotić (Bodi) osmislili su i realizirali eksperimentalni umjetnički rad temeljen na ideji zajedničkoga kreativnog vremena provedenog u prirodi, bez pristupa tehnologiji i s ograničenim resursima. Otišli su u kuću smještenu u Moslavačkoj gori, bez struje i tekuće vode, s ciljem provesti vrijeme u životnim i umjetničkim aktivnostima. Svaki od umjetnika imao je mogućnost ponijeti samo pet stvari, bez prethodne konzultacije o tome što tko donosi. Također, količine su bile ograničene njihovim mogućnostima nošenja. Kroz ovaj eksperiment, umjetnici su istraživali granice kreativnosti i zajedništva u uvjetima reduciranih resursa.
Sudionici umjetničkog rada ponijeli su sa sobom vrlo specifičan odabir stvari. Adrian Krmpotić (Bodi) odlučio je ponijeti 5 kg brašna, 1 l suncokretovog ulja, 1 l tekućeg sapuna, veliko pakiranje pekmeza od marelica i pakiranje toaletnog papira. Lea Plaščar izabrala je kolut špage od 650 m, 1 kg riže, Nescafe 3u1 instant kavu, šteku Marlboro Fine Touch cigareta i vakuumirano pakiranje špeka. Astrid Jakšić ponijela je 2 kg jabuka i 5 kg riže, dvostruko pakiranje vlažnih maramica, Sensodyne pastu za zube i Čarli deterdžent za suđe.
Kuća u kojoj su boravili imala je osnovne potrepštine za život, kao što su šibice, pitka voda, posuđe i slični nužni materijali, ali su umjetnici morali funkcionirati s onim što su donijeli.
Budući da su se dobro poznavali i mogli su predvidjeti što će njihovi suputnici uzeti sa sobom, nije došlo do velikog preklapanja u odabiru stvari. Tijekom pet dana, intenzivno su učili kako se snalaziti s ograničenim resursima. Osmislili su nekoliko recepata koristeći brašno, rižu i špek, a obrali su i plodove iz obližnjih voćnjaka. Ispleli su viseću ležaljku od špage, gradili privremene skulpture od granja i drugih nađenih materijala, te su slikali po svojim tijelima. Također su palili vatru i kuhali na peći na drva, eksperimentirali s održavanjem osobne higijene i sličnim životnim aktivnostima. U videoradovima prikazanima u Galeriji, koji prate vremenski protok i podijeljeni su po danima, na petom danu već je prisutan osjećaj zamora i anksioznosti.
Umjetnost kao život nije nova strategija u povijesti umjetnosti, no osobito se razvila u 50-im i 60-im godinama, kada su umjetnici eksperimentirali s izrazima, koji se odmiču od tradicionalnog fokusa na objekt kao glavni umjetnički proizvod.
Ishodište takvih praksi upravo se nalazi u izvedbenoj umjetnosti. Allan Kaprow je već u 50-im godinama kreirajući ˝hepeninge˝ napravio iskorak u izvedbenom smislu, jer su se održavali na javnim mjestima, poput plaža ili farmi, uključivali su obične, nedramatične životne postupke i ponašanja, te su se u vremenskom smislu također približavali „realnim intervalima“ odvijanja određenih događaja ili postupaka.
Fluxus i slični pokreti u 50-im i 60-im godinama afirmiraju grupni proces ili postupak. Vjenčanja, sahrane, te slični životni događaji postaju ˝Fluxus hepeninzi˝, te dolazi do stapanja umjetnosti i života, a u njihovom manifestu se ističe ideja kako svatko može biti umjetnik. Domaća grupa Gorgona u istom tom periodu provodi komisijske preglede godišnjih doba i šetnje prirodom, koje su zabilježene u administrativnom stilu kroz pozive, fotoperformanse i zapisnike. U zapisnicima su svi članovi adresirani kao predsjednici, a umjetnički postupci obilježeni su humorom.
U kontekstu umjetnosti / života, suvremeni rad poput Pet dana, pet stvari se izdvaja, jer se odvija u vremenu kada su materijalni i tehnološki resursi neograničeno dostupni, čime život postaje lakši i udobniji. Iako se rad bavi temom umjetnosti kao načina života, on također istražuje ideju „resetiranja“ na osnovne postavke, odbacujući tehnološke nadogradnje, počevši od struje, pa sve do pametnih telefona, bez kojih je suvremeni život gotovo nezamisliv. Ovaj rad postavlja pitanje o tome kako bi život izgledao kada bismo se odrekli tih tehnoloških i materijalnih pomagala koja definiraju svakodnevicu.
Izložba je naišla na pozitivne reakcije publike, te je često poticala nasumične prolaznike, koji su primijetili postav kroz izloge, ulazak u prostor i pomnije proučavanje o čemu se radi, te izazak uz pozitivne komentare. Također se dalo primijetiti kako je ova tema privukla i raznolike profile ljudi, različitih dobnih skupina, koji su komentirali izložbu iz vlastitih perspektiva, neki kao izazov i pustolovinu, a neki kao povratak osnovama života i umjetnosti. ZKD