Što vi mislite o književnosti?
Istraživački tim projekta „Pamćenje (o) književnosti u svakodnevici”
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Ako vam je nedavno u knjižnici pristupila neobična osoba i uljudno vas zamolila za intervju, možda ste pomislili da ste napokon dočekali svojih 15 minuta slave koje nam je svima najavio Andy Warhol. Srećom ili nažalost, dani slave još će morati pričekati jer se u ovom slučaju radi o našem znanstvenom istraživanju s nimalo glamuroznom, ali ipak zanimljivom temom kako ljudi pamte književnost.
Istraživanje se provodi u sklopu projekta „Pamćenje (o) književnosti u svakodnevici” (PoKUS), a projekt je poglavito usmjeren na pitanje kako neprofesionalni čitatelji u Hrvatskoj pamte književnost (dakle ljudi koji se čitanjem ne bave u sklopu svog posla: profesorskog, spisateljskog, lektorskog, prevoditeljskog...). Zašto je fokus na neprofesionalnim, „dokonim” čitateljicama i čitateljima? Odgovor je bjelodan: iako oni čine oko 99% ukupne čitateljske populacije, o njihovom iskustvu znamo izuzetno malo. Dok će profesori, kritičari i pisci uglavnom spremno iznijeti svoje stavove, većina neprofesionalnih čitatelja svoje dojmove ne objavljuje javno, ni putem društvenih mreža ni preko drugih kanala, a samim time ne znamo ni kako književna djela zapravo žive u čitateljskoj zajednici. Namjera ovog istraživanja je izmijeniti taj trend, odnosno zanemariti što profesionalni autoriteti misle o književnosti i upitati tihu većinu da podijeli svoja sjećanja, dojmove i emocije o pročitanim djelima.
Iz te namjere proizlazi i neuobičajena, ambiciozna metodologija projekta. Do svojih saznanja dolazimo kroz provedbu polustrukturiranih intervjua s većim brojem sudionika (oko tisuću ispitanika iz različitih dijelova RH). Intervju traje oko pola sata, ovisno o duljini odgovora ispitanika. Pripremljeni upitnik nema cilj vrednovati ispitanike, nego im otvoriti prostor i potaknuti ih da otkriju svoje čitateljske tajne (dakako, anonimnost je garantirana). Relativno otvorena struktura intervjua pritom omogućuje ispitanicima da govore otvoreno, opušteno i u svom tempu, bez potrebe da svoje odgovore uklope u unaprijed zadane matrice.
Velik broj sudionika vodi do željene raznolikosti uzorka – osim dobne granice od 18 godina, zanimaju nas svi iz cijele države, neovisno o rodu, dobi, stupnju obrazovanja, broju pročitanih knjiga ili čitateljskom ukusu. Svaki nam je razgovor zanimljiv i dragocjen. Veličina uzorka također omogućuje usporedbu odgovora i može nam ukazati kad je određeni čitateljski dojam individualna pojava, a kad širi fenomen. Članovi istraživačkog tima će na temelju prikupljenih podataka napisati zasebne znanstvene radove, no vrijednost podataka nadilazi pojedinačne radove. Stoga nam je namjera skupiti i obraditi sve razgovore, a potom stvoriti bazu podataka koja će biti dostupna za sva buduća istraživanja čitateljske populacije.
Dakako, ambiciozna brojka očekivanih intervjua nameće pitanje kako doći do ispitanika. U prikupljanju uzorka služimo se svim raspoloživim sredstvima. Sugovornike tražimo po lokacijama gdje se okupljaju ljudi zainteresirani za čitanje: po knjižnicama, književnim kafićima i učionicama. Zadovoljni ispitanici potom nas spajaju sa svojim poznanicima koji bi također željeli sudjelovati. Predstavljamo projekt na svim dostupnim javnim medijima i pozivamo sve zainteresirane da nam se jave putem e-maila za sudjelovanje. Time polako, ali sigurno dolazimo do potrebnih intervjua.
Prikupljeni intervjui već otvaraju razna zanimljiva pitanja i uvide, no potrebno je pričekati kraj procesa i obradu podataka da bi se došlo do utemeljenih zaključaka. Zasad vrijedi napomenuti da se ljudi bitno razlikuju i po knjigama koje čitaju i po interpretacijama djela. Drugim riječima, kad ljudi kažu da vole književnost, to može značiti drastično različite stvari.
U šarenilu diskutiranih naslova najčešće se zasad ističu ruski klasici (Zločin i kazna, Ana Karenjina), latinoamerički magijski realizam (Sto godina samoće), napuljska tetralogija tajnovite Elene Ferrante (Genijalna prijateljica) i vragolasti ruski antiklasik (Majstor i Margarita). Neki ispitanici detaljno pamte radnju, neki mogu samo prizvati atmosferu djela, neki će detaljno opisati naslovnicu knjige... Jedino što je skoro svima zajedničko jest početni zazor od pričanja o književnosti („Ništa ne pamtim, ne razumijem se u knjige, nemojte mene...”) i zaključno zadovoljstvo neopterećenim razgovorom. Mogli bismo zaključiti da je već zbog ugodne atmosfere istraživanja projekt uspješan, ali to bi bila laž: da bi projekt bio uspješan, trebamo skupiti ispitanike, obraditi intervjue i kreirati bazu podataka. Stoga ne časite časa i prijavite se za intervju. Ili, ako vam idući put u knjižnici pristupi osoba s mikrofonom, prihvatite ponudu i podijelite s nama svojih 15 minuta literarne slave.
U odjavnoj špici navedimo da istraživanje provode (i u knjižnici vam prilaze) voditelj projekta dr. sc. Lovro Škopljanac, postdoktorandica dr. sc. Velna Rončević i doktorand Luka Ostojić. Projekt financijski podržava Hrvatska zaklada za znanost, a odvija se u okviru Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. ZKD