Lem-Edim
???
Lem-Edim
Samac sedi star Lem-Edim
Na jastuku svilenome,
Seda mu je pala brada
Po kaftanu zelenome.
Negde, negda ove oci
Zaravke cu zive bile -
Sad u snegu od obrva
Zaravke se ugasile.
Ovo j' lice ruza bila -
Al' davno je ono doba -
Sad je lice zuto smilje
Sto iznikne blizu groba.
Ovo j' srce bilo or'o
- Oj mladosti, bajko mila! -
Oj godine, burni vetri,
Salomiste orlu krila!
Tutun pusi, ambru pravu,
Dim se dize, dim se muti,
Stvaraju se, saraju se
Silna kola i koluti.
A iz svakog viri lice, -
Lica divna, lica sjajna,
Milostiva, zalostiva,
Ponosita, setna, bajna.
Pa se smese bajna lica
Iz okvira mytna dima, -
Drkce, strepi star Lem-Edim,
Mutno mu je pred ocima.
"Oh Serifo, dzanum Ato,
Oh Zelejko, tanka paca,
Aj Zeremo, suho zlato,
Secas li se onih casa?"
"Oh Fatimo, luce tanko,
Oh Mejrima - crne oci -
Oj Begzado, Djurdjijanko,
Secas li se one noci?"
"Oj djaurko Andjelijo, -
Crna koso, bele grudi, -
Jednom sam te opazio,
Al' te nikad ne poljubi'!"
"Sve sam drage razgonio,
A rad tvoje rane ljute -
Oh djaurko Andjelijo,
Zaboravit ne mogu te!"
Pa uzdahnu star Lem-Edim
- Rasprsta se igra dima - ,
Sunce sinu, sunce spazi
Mrtva starca Lem-Edima.
(1857)