Lem-Edim

???

Lem-Edim

Samac sedi star Lem-Edim

Na jastuku svilenome,

Seda mu je pala brada

Po kaftanu zelenome.

Negde, negda ove oci

Zaravke cu zive bile - 

Sad u snegu od obrva

Zaravke se ugasile.

Ovo j' lice ruza bila - 

Al' davno je ono doba - 

Sad je lice zuto smilje

Sto iznikne blizu groba.

Ovo j' srce bilo or'o

- Oj mladosti, bajko mila! - 

Oj godine, burni vetri,

Salomiste orlu krila!

Tutun pusi, ambru pravu,

Dim se dize, dim se muti,

Stvaraju se, saraju se

Silna kola i koluti.

A iz svakog viri lice, - 

Lica divna, lica sjajna,

Milostiva, zalostiva,

Ponosita, setna, bajna.

Pa se smese bajna lica

Iz okvira mytna dima, - 

Drkce, strepi star Lem-Edim,

Mutno mu je pred ocima.

"Oh Serifo, dzanum Ato,

Oh Zelejko, tanka paca,

Aj Zeremo, suho zlato,

Secas li se onih casa?"

"Oh Fatimo, luce tanko,

Oh Mejrima - crne oci -

Oj Begzado, Djurdjijanko,

Secas li se one noci?"

"Oj djaurko Andjelijo, - 

Crna koso, bele grudi, - 

Jednom sam te opazio, 

Al' te nikad ne poljubi'!"

"Sve sam drage razgonio,

A rad tvoje rane ljute - 

Oh djaurko Andjelijo,

Zaboravit ne mogu te!"

Pa uzdahnu star Lem-Edim

- Rasprsta se igra dima - ,

Sunce sinu, sunce spazi

Mrtva starca Lem-Edima.

                                (1857)