Pjesma o kurtizani

Pjesma o kurtizani

U trošnom ruhu prošlih dana,

Sa kosom ispod boje sijedom,

Anita, stara kurtizana,

Prešavši raskoš ide bijedom.

Ti, što si mladost proživjela noću,

U zagrljajima bez broja,

Ritnuta si u samoću,

Između četir' zida svoja.

Prestaše davno šetnje u krznu,

I nikoga nema da te još voli,

Ali na rukama, koje ti mrznu,

Bilo je usta kao na štoli.

No dobar san ti katkad vrati

Blistave zube u te prazne desni,

Kosu ti mladošću pozlati,

Starački korak pretvori u plesni.

U zagrljaju nekom starom

Oživljuju ti trome grudi,

I, ražareno novim žarom,

Propalo srce opet bludi.

Al sutra ti je teže zurit

U prošlost, tvoje carstvo sjena;

O, kako se je teško zgurit

Na prijestolju od uspomena!