San Marino

Žal plamti. Lagan dašak. Uz kamen pjeva voda;

Pozdrav daljina izdiše podno mojih nogu,

A oči su mi zasjenili sjaj i boja

Neba i mora,

Tako sam te uvijek sanjao,

Živote, u žeženom zlatu i hladnoj modrini,

U hitrom crvenom ritmu što pod grlom bije,

U bogatoj igri zraka, mišića, sjajnih voda,

U mirnom kretu tetiva i zglobova

I u laganom, dostojanstvenom, čistom

Gibanju sunčanih sati.

Dahne zenlja vrelinom života

Bezimenog i silnog;

Mene su njegove moćne ruke

Ko zlatnu čašu iz tame iznijele,

I pun sam slave, ljepote i sile nebesa, mora i zemlje.

Ko čedan klas u srpanjskom zlatu

Ja se povijam

I cjelivam rumeni drhtavi run

Modroga morskog plašta.

???