Милош Рајковић
Cirkularna ekonomija je preventivna procedura za upravljanje zaštitom životne sredine, koja je naslonjena na brzinu ekonomskog rasta zasnovanog na principu održivosti. Može se reći da ona predstavlja Win-Win strategiju, jer štiti životnu sredinu, štedi prirodne resurse, poboljšava efikasnost industrijske proizvodnje i profitabilnost, te utiče na povećanje imidža kompanija i konkurentnost na tržištu. Cirkularna ekonomija je posebno usmerena na očuvanje prirodnih resursa kao što su voda, energije i sirovina, što prevazilazi tretman „na kraju cevi” (The End-of-Pipe concept). Cirkularna ekonomija uključuje i pregled proizvoda, procesa i održavanje u smislu održivog razvoja.
Zaštita životne sredine u poslednjih nekoliko godina postala je vrlo značajan deo strategije ukupnog razvoja mnogih zemalja, pa i važan domen u njihovoj diplomatiji. Otpadni čvrsti materijal predstavlja nekoristan i neželjen proizvod, a nastaje kao proizvod različitih ljudskih aktivnosti. Hemijska industrija u toku svog proizvodnog procesa danas stvara oko milion tona godišnje otpadnog hemijskog gipsa - fosfogipsa, koji se javlja kao nus-proizvod pri proizvodnji fosforne kiseline i veštačkih đubriva, nitrogipsa iz namenske industrije i citrogipsa iz proizvodnje limunske kiseline. Ovako velika količina otpada zahteva ogromnu površinu specijalno pripremljene deponije što povećava cenu gotovog proizvoda a istovremeno je i potencijalni izvor kontaminacije vode i zemljišta.
Fosfogips u industriji i poljoprivredi može se upotrebiti:
1) Za dobijanje: plastera i proizvoda od plastera (45%), aditiva za cement (43%) i amonijum-sulfata (6%), 2) Kao popravljač zemljišta (za melioraciju solonjeca) (4%), 3) Za proizvodnju cementa i sumporne kiseline (2%), 4) Ostalo: kao punilac u papirnoj industriji (umesto belih glina - kaolina), u metalurgiji, kao sušivi agens, i dr.
Ključne reči: cirkularna ekonomija, fosfogips, deponija