Гавриловић Милан
Чанак Александра
U kostolačkom basenu, trećem po veličini u Srbiji, ugalj se eksploatisao još u prošlom veku. Po izgradnji prvih termoelektrana, pepeo i šljaka sagorelog uglja su transportovani i deponovani metodom tzv. suvog transporta. Krajem šezdesetih godina, po izgradnji većih objekata, metod transoprta i deponovanja se menja, uvođenjem tzv. hidrauličkog transorta pepela i šljake. Formira se jedna velika deponija sa tri kasete, gde se odlažu pepeo i šljaka obe termoelektrane (A i B). Ovakav način transporta i deponovanja izaziva niz problema, prevashodno vezanih za mali kapacitet postojeće deponije, zatim, vrlo skupe mere zaštite, a kako investiciono nije dovršena, postavlja se pitanje mogućnosti korišćenja deponije u budućnosti.
Uočavajući ove probleme EPS pokušava da iznađe adekvatno rešenje. Prevashodno, tendencija je prelaska na novu tehnologiju transporovanja pepela i šljake, tzv. malovodni transort. Prednosti ovakvog tehnološkog rešenja ogledaju se pre svega u manjim investicionim ulaganjima, uštedi energije, lakšoj primeni mera zaštite i što je i najvažnije mogućnosti uvođenja ove smeše u slobodne prostore kopova.
Kako je radni vek postojeće deponije, pri ovakvom načinu rada, do 2004. godine, postavilo se pitanje iznalaženja nove lokacije kao trajnjeg rešenja. Razmatrana je mogućnost korišćenja pet lokacija, a zadržane su dve: slobodne površine kopa Ćirikovac i Drmno. Najverovatnije je da će se nova deponija formirati u kopu Ćirikovac, zbog potrebe hitnog iznalaženja rešenja, pošto će slobodne površine u kopu Drmno biti raspoložive tek posle 2010. godine.
Programom je predviđena sanacija postojeće deponije i njeno korišćenje, za blokove TEKO A uz primenu nove tehnologije transporta i deponovanja.
Ključne reči: hidraulički transport, odlaganje, malovodni transprt, mere zaštite, deponija, kop.