Александар Маринковић
Маја Ђолић
Милица Ранчић
Милица Каранац
Злате Величковић
Leteći pepeo je industrijski nusproizvod koji nastaje u velikoj količini pri sagorevanju uglja u termoelektranama. Ovo istraživanje predstavlja integrisani ekološki pristup u zbrinjavanju čvrstog (otpadnog) materijala kao efikasnog i jeftinog adsorbenta za uklanjanje arsenatnog jona iz otpadne vode. Sirovi leteći pepeo (eng. Fly ash, FA) i getitom - α–FeOOH impregnirani uzorak (eng. Goethite fly ash, FAG) su strukturno i morfološki ispitani primenom BET, SEM, XRD, MB i FTIR instrumentalnih tehnika. Adsorpcija je ispitana u šaržnom sistemu, promenom kontaktnog vremena, temperature, mase adsorbenta, dok je sinteza materijala izvršena u koloni. Optimalni sorpcioni kapacitet od 32,35 mg/g dobijen je primenom Lengmirovog modela na 45 ºC. Kinetika procesa najbolje odgovara modelu pseudo- drugog reda (PSO), dok je Veber Morisov (Weber Moris) konstanta potvrdio da je intra-čestična difuzija određujući stepen reakcije. Termodinamički parametri adsorpcije za FAG/As(V) ukazali su da je proces spontan i endoterman.
Ključne reči: Leteći pepeo; oksidi železa; adsorpcija; otpadna voda
Летећи пепео модификован са оксидом железа (α–FeOOH) као адсорбент за уклањање арсенатног јона