Utorak, 1. prosinca 2020., 12:52

Franjo Nagulov: Iz rukopisa u nastajanju radnoga naslova krvava knjiga (2020. - ?)

PRVA I POSLJEDNJA PJESMA O MAJCI

ovo je prva i posljednja pjesma

o majci, najkrvavija od svih pjesama!

ovo je prva i posljednja pjesma

o majci, najkrvavija od svih pjesama!

ovo je prva i posljednja pjesma

o majci, najkrvavija od svih pjesama!

ovo je prva i posljednja pjesma

o majci, najkrvavija od svih pjesama!

***

u lokvi krvi usnuli je otac rabljeni pejzaž snimljen

šesnaestmilimetarskom kamerom koju su koristile

obavještajne službe na ljetovanju pazeći da im ne

promaknu preplanula tijela budućih regruta. u lokvi

krvi proizvedenoj za potrebe rukopisa krvava knjiga

između dvaju praznika, u dvadeset četvrtoj od mogućih

dvadeset pet ekspozicija, čini se da je obrastao čuvarkućom

kojom je ona, majka-ubojica, kuhinjskom zidu

izliječila bolesno uho. smrskala mu je glavu tupom stranom

padeža pustivši da se uguši. zatim ga je okrenula na

bok i pozvala policiju koja je praznik proglasila

nesrećom i otišla dalje.

***

moja majka kao literarna konstanta ne može se

nositi s potrebom za angažmanom; ona

radije u kuhinji, uz šporet, kuha mlijeko iz vrećice kriveći

se što joj trećerođenac ima rahitis. on

koji je oduvijek odbijao kretati se između naprijed i

natrag računajući da će mu majka, dihotomična kao

povratak, sve donijeti: i ogrlicu načinjenu od

sastavnih veznika, i riječ tijelom postala i

prebivala među nama.

***

moja majka nema zube. ugradila mi ih

je u kosti da bih prohodao. hranu je zatim

žvakala dugo i strpljivo: biljojed

nečujnih ušiju.

***

k tome je i pokretni grob, pomoćni glagol

premješten na rečenično začelje: stablo koje

će komunalna služba posjeći vodeći

računa o rasvjetnim tijelima noću nalik na

karamelizirane sunčeve suze što gore, a

ne podržavaju gorenje.

***

moja majka: bol u trbuhu koji se širi

koncentrično navodeći me na pomisao da

živimo u vremenu ološi i beskičmenjaka; u

vremenu zamijenjenih teza kojim nepotkupljivi

borci za ljudska prava zarađuju za život. u vremenu

povišene tjelesne temperature, dobro odgojenog

pamćenja i sve banalnijih nastojanja da

pripitomim genitiv.

***

moja majka: jednjak svezan u mornarski

čvor kojim preskočeno proljeće požuruje

reumatičnu slonicu prema hranjivoj

izvor-vodi punoj mliječi otpisanih subjekata. k tome,

moja majka, nezakonita kći naroda-govna, hiperbola je

urezana u par požutjelih očiju koje me

netremice promatraju dok se pokušavam prehraniti

kipućim kokošjim stopalom pripremajući se za

mržnju uzrokovanu kajanjem.

***

znam: ona je i stoput reciklirana metafora bez

koje ne bih mogao narod-govno imenovati govnarskim narodom, a

djecu cvijeća kukavicama koje su namjerno prestale

mirisati po zumbulu u vrtu preduhitrene državotvornosti.

karirani stolnjak poškropljen vinom iscijeđenim iz

anegdotalne vene za kojom žeđaju učenici paralelne

povijesti zahvalno salutirajući jurišu očeva-muškaraca i

pogibelji očeva-žena uzdajući se u zlu

kob netom naučene molitve. ona je hrana na stolu klasno

privilegiranih: podrijetlo posluženo s jabukom u ustima

nad kojom novopečena molitvena zajednica, uz

asimetrični želučani krulež, izvodi didaktički

prihvatljivu vradžbinu.

***

moja majka: otac-žena u čije je postporođajno ništa

otac-muškarac zario troznamenkasti stijeg

društveno prihvatljive slobode; zapovijed ljubavi podijeljena na

zakon o očuvanju mase i zakon o očuvanju energije u omjeru

1:1. moja majka: didaskalija genocida, grad u kojem su

ljudi pili kiselinu, grad u kojem sam zavolio

poeziju, pristanište razneseno eksplozivom i

pretvoreno u poljoprivredno dobro, minsko

polje na kojem uspijevaju dekonstruirane

kravlje utrobe, majka-tijelo

pomnožena sa smrću jednako

velika crvena pjega.