Srijeda, 16. prosinca 2020., 9:10

Ivan Zrinušić: Mrtvom je jasno, Bratstvo duša, Zagreb, 2017.

(Tekst objavljen na portalu Proletter 08. 01. 2018.)

Osječanin Ivan Zrinušić (1981.) objavio je i šestu zbirku poezije u nakladi „Bratstvo duša“, nezavisne izdavačke kuće Slušaj najglasnije Zdenka Franjića. Radi se o izdanjima bez ISBN-a, uredništva, novčane potpore i ikakvih veza s tržištem, dakle, nekoj vrsti književnih demo-snimaka, čije je uređivanje, tiskanje i raspačavanje prepušteno samom autoru i izdavaču (doslovce Franjiću); u tome zapravo i jest njihova privlačnost, osobito kada se zna da Franjić ne objavljuje bilo koga i bilo što. Knjižice su jednostavno, ali lijepo dizajnirane, a stranice (koje ponekad nisu niti numerirane), spojene su klamericom, a onda za ovitak ljepilom. Ako postoji književni underground, onda su to Franjićeva izdanja, među kojima Zrinušić s pravom slovi za ponajboljeg autora. Stoga se, nimalo slučajno, ove godine Zrinušiću dogodilo ono što se prvacima undergrounda obično i dogodi, naime, htjeli ne htjeli uđu u mainstream vode i postanu sve viđeniji i široj publici poznatiji – tako je s pričom Sida autor ovogodišnji pobjednik Festivala europske kratke priče, uz što je išla i lijepa nagrada, ali i određena vidljivost u mainstream medijima.

Pred nama je sada njegova šesta zbirka poezije, naslov joj je Mrtvom je jasno, a naslovnicu krasi fotografija mačke/mačka, možda baš autorove, jer kako se u nizu pjesama može iščitati, za mačke je autor osobito vezan, njihovu svojeglavost, samostalnost, prkos, pa i nepovjerenje spram dvonožnih (npr. u Pjesmi koja čeka jutro).

Zbirka donosi četrdesetak pjesničkih tekstova raspoređenih u pet ciklusa, jednostavno numeriranih, dok su same pjesme redovno naslovljene, čest vrlo inventivno, primjerice: Pjesma koja je mogla biti drugačije napisana (Umjesto gerbera na grobu Borisa Marune), Iz kuverte Privremenog poreznog rješenja (klasa: UP/I-410-23/2014-02/10220; ur. broj: 513-07-14-05/2014-02), Pjesma zavađena s dubljim uvidom u duh vremena itd.

Poetički, Zrinušić je baštinik punka i bitnika, njegove reference na društveno-političku stvarnost su britke i duhovite, stil nepretenciozan, gotovo u potpunosti bez interpunkcije, omiljeni postupak mu je opkoračenje, dok mu izraz karakteriziraju ironija, sarkazam i cinizam, ali i svojevrsna pomirenost sa samim sobom i svijetom – protagonist njegovih pjesama nije nadobudni mladi panker koji vjeruje da može nešto promijeniti svojim djelovanjem ili pjesmama, već zreo čovjek navikao na svakojaka životna razočarenja i poraze. Prostorom je uglavnom vezan uz rodni Osijek ("Trideset i četiri godine s nekoliko duljih prekida slušam taj grad"), dok vrijeme sadašnjosti i vrijeme rata u protagonistu supostoji na sasvim određeni, ne-ptsp-ovski, ali iskustveno nezanemariv, način:

Guli se pravoslavna crkva
Svojedobno su iz nje pucali na prolaznike
Pa im je uzvraćeno
Nakon čega više nije bilo pucnjave
Ne računajući bombe
U tom bloku tog dana
Stojim preko puta i pokušavam
Odlijepiti majicu s leđa
Kući se ionako ne mogu vratiti.

Zbirkom se dosljedno provlače bitnička bezdomnost i lutalaštvo (Pjesma koja izbjegava sukob), neusredišnjenost subjekta osim u vlastitom tijelu i toga tijela u svijetu, u konkretnom prostoru i trenutku, uz jak osjećaj prolaznosti i smrtnosti (Ljetne amputacije toplije su od zimskih, Straža) i nepripadnost ikome i ičemu (U roditeljskoj kući, Povratna informacija). Dok ga u prozi odlikuje minimalizam, u poeziji Zrinušić uspješno balansira između raspričanosti i reduciranosti izraza, pa će povremeno temu razvući na dvije tri stranice, a gdjekada će sve to reći u nekoliko stihova:

U ulici tri zastave od kojih jedna
Na privatnoj kući

Prekinuto možda 15000 života
Nije da igra reprezentacija

(Spojeno s vikendom)

Zna se zaigrati s formom i tradicijom, pa će u ironičnoj pjesmi Pokojnik prije spavanja korespondirati s E. A. Poeom, gdje mu noćni posjetitelj Edgar između ostalog kaže "Jedina ste država na svijetu vjeruj mi / U kojoj pankeri prosvjeduju protiv prosvjednika protiv vlade", dok Pjesmu zavađenu s dubljim uvidom u duh vremena šalje kao poruku/pismo:

Sestro noćas bilo gadno zašto da ti lažem
Topnička priprema svastikama po širem gradskom području
Pa po ojačana bojna govora mržnje
Na sjeveru jugu zapadu i istoku
Jedino prve četiri kolone nije bilo
No ustrajali smo i linija je ostala nepomaknuta.

Kao i većina bitnika, Zrinušić je pjesnik "iskustva egzistencije", poetičke ladice ga ne zanimaju, niti im robuje, u njih će ga struka naknadno svrstati i dati mu neki okvir, a on će njima (teoretičarima valjda) dati okvir Pjesmom koja ne očekuje odgovor:

Kako je moguće da ti nesretnici povlačeći
Poteze nabavljene tamo gdje i profesura
Tako uporno vjeruju u stolicu u nebeskom bifeu
U to da nešto što je naučivo tvori pamet?

Podrugljivu poslanicu pjesnicima ispisao je pod naslovom Drljanje po poleđini rada o pleonazmima u hrvatskom standardnom jeziku. Uz takav doživljaj umjetnosti i egzistencije nužno se javlja i osjećaj tjeskobe, koji Zrinušić izrazito upečatljivo dovodi u neposrednu vezu s konzumerizmom i kapitalističkim stazama kojima je prema svome kraju krenula civilizacija:

Premda me ponekad ako razmišljam o cijeni
Čvaraka i njihovu položaju na policama u hipermarketima
Bude jako strah ne znam
Točno čega

(Mokra pjesma).

Kritika suvremenosti obuhvaća i posvemašnju letargiju i sklonost nedjelovanju, pa će izostanak revolucije pojasniti pjesmom Tri črlene, a poentirati u pjesmi Tražili ste pogledajte:

Bratstvo i jedinstvo plamte
U Winampu 5.66
Baš poput bengalke;
Idemo u Irsku Švedsku Norvešku
Gdje u zemlji ima manje krvi
A u znoju više kapitala
To je najbolje
Što smo smislili.

Zrinušić je angažirani autor koji ne lamentira, ne žaluje, ne frazira i ne psuje (odviše). Zna biti i izravan i suptilan, duhovit i samokritičan, bez traga sentimenta ili patetike. On više nema iluzija ni o punku niti o tome što radi, pa piše ovakve autopoetičke retke u Pjesmi koja uvažava međusoban omjer iskustva i mogućnosti:

Mrtva ironija na mrtvim usnama
Mrtvog studenta mrtve književnosti

Umjetnost nikad bliže punku
Nikad bezopasnija
Nikad poraženija –

I dobro nam je tako.

Mrtvom je jasno zbirka je kojoj se nema mnogo šta prigovoriti, eventualno je ciklus Dva višak, s obzirom na to da sadrži svega tri lirske minijature u maniri dosjetke, koje su se lako mogle uklopiti i ciklus Četiri. Ujedno je to i najbolja dosad Zrinušićeva zbirka, kojom je potvrdio da već sada, još uvijek u undergroundu, postaje nezaobilazno pjesničko ime generacije osamdesetih. Ili da zaključimo stihovima pjesme Probiti svijet:

Portali koji drže do sebe prenose polufinale deložacijskog kupa,
Lijevi i desni kotrljani buteljiraju fašizam,
A mrtvima je ionako jasno.