Srijeda, 2. prosinca 2020., 09:07

Stručni rad priređen u sklopu okrugloga stola o pedagogu i književniku Martinu Robotiću, osnivatelju Gimnazije u Županji, održanoga u mjesecu studenom 2018. godine, a u suradnji s Općinskom knjižnicom u Drenovcima i Pjesničkim susretima.

Franjo Nagulov: Pjesništvo Martina Robotića

Predmet je rada, sukladno naslovu, uvid u pjesnički rad Martina Robotića (1904. – 1968.), intelektualca prvenstveno vrednovanoga kao značajnoga hrvatskog pedagoga dvadesetoga stoljeća[1] (s naglaskom na prvu polovicu) koji je, međutim, ostavio trag i na planu književne proizvodnje (osobito pjesničke i dramske). Do sada je najopsežniji uvid u Robotićev književni rad, samim tim i u njegovo pjesničko stvaralaštvo, zabilježen u 83. knjizi znamenite biblioteke Slavonica : Prinosi Slavonije hrvatskoj književnosti i povijesti koja, uz Robotićevo, obrađuje i književno djelo Ferde Bačića[2]. Dani uvid nudi neveliki izvadak iz Robotićeva pjesničkoga opusa grupiran u pet, uvjetno rečeno, tematsko-motivskih cjelina: Pjesme (U sumrak, Ubistvo, Duša u sebi, poema Jesen), Pjesme osame (Bog, Žena, Ništa, Življenje i smrt, Jesenska elegija, Selo u zimi, Na Badnje veče), Pjesme svetih trenutaka (Čežnja, Radost, Molitva, Jutro u gradu), Pjesme gradskih noći (Smetlar, Bludnica, Sâm, Ona) te Pjesme zaboravljenog proljeća (Povratak, Kajsija, Majka, Mea Culpa, Pjesmica o mrtvom pjesniku). U pogovoru danom pregledu urednik Marinko Plazibat ističe kako je posrijedi pisac u sjeni te kako je institucionalno verificirani trag njegova stvaralaštva detektirati tek u antologijama slavonskoga pisma čiji su prireditelji, prije svih, veliki zavičajnici Dionizije Švagelj i Vladimir Rem. Plazibat je ujedno dodao kako je književni rad u Robotićevu slučaju bio tek sekundarnom intelektualnom aktivnošću shodno čemu njegovi literarni kapaciteti ni u jednom trenutku nisu bili posve iskorišteni, a premda je zanimanje za književnu proizvodnju detektirati još u njegovu djetinjstvu kroz prizmu radova objavljivanih u tadašnjim časopisima za djecu i mladež. Valja reći kako je prema biografskim natuknicama iz spomenute knjige, ali i prema profesoru Vinku Previšiću[3] Robotić još u ranoj mladosti sudjelovao u radu amaterskih kazališnih družina režirajući predstave čime je podvući njegovu fascinantnu širinu djelovanja. Plazibat se, u konačnici, posve rubno dotaknuo i koautorskoga Robotićeva ukoričenja iz 1964. naslovljenoga Lirika 3[4], a uz napomenu kako su tamo zastupljeni tekstovi estetske osrednjosti te kao takvi nisu vrijedni posebnoga uvida.

Svrha, pak, ovoga rada nipošto nije primarno monografskoga predznaka već se, iznova je podvući, oslanja o pokušaj vrednovanja Robotićeva pjesničkoga opusa (ili barem vitalnijega dijela istoga). Uz tekstove zastupljene u knjizi spomenute edicije proći je tako kroz tekstove grupirane prema kriteriju medija u čijem su okviru isti objavljeni, a na tragu hvale vrijednoga angažmana ravnatelja Općinske i narodne knjižnice u Drenovcima, cijenjenoga kolege Gorana Pavlovića, ujedno i inicijatora višerazinskoga razmatranja Robotićeva lika i djela. Primarno stilistička analiza, dakle, predstoji sukladno danoj grupiranosti tekstova koje je kolega Pavlović pedantno prikupio te klasificirao. Posrijedi su tekstovi objavljeni u časopisima Anđeo čuvar, Smilje, Omladinac te Vijenac (uz, kao što je rečeno, tekstove iz edicije Slavonica). Prije prelaska na analizu još je istaknuti da se Plazibat i Previšić slažu u ocjeni kako je Robotićevo djelovanje u provinciji uvjetovalo gubitak značajnih književnih kontakata (s autorima poput, primjerice, Ujevića ili Krkleca), a što je također pridonijelo tek djelomičnoj iskorištenosti Robotićevih književno-proizvodnih potencijala.

1.) Pjesme iz časopisa Anđeo čuvar

Prema izvornom znanstvenom radu iz 2005. godine autora Alojzija Hoblaja naslovljenom Anđeo čuvar – mjesečnik za djecu i mladež u prvoj polovini dvadesetoga stoljeća. Doprinos religioznom odgoju u kontekstu općega odgoja i obrazovanja[5] navedeni je časopis izlazio u razdoblju od 1901. – 1944. godine pri tome povremeno mijenjajući tek podnaslov časopisa dok je glavni naslov ostajao čitavo vrijeme nepromijenjen. S obzirom na građu koju je za ovu prigodu priredio Goran Pavlović te popis bibliografskih jedinica zaključiti je kako su u danom časopisu objavljene Robotićeve pjesme dominatno iz razdoblja prije 1920. godine, dakle iz vremena kada je autor bio tinejdžer kojem je tek predstojalo literarno sazrijevanje, a što je razvidno i s obzirom na, pokazat će se, nesigurnost pri poštivanju primarno metričkih načela mahom rimovanih tekstova poučnoga karaktera. Iz danoga su časopisa predmetom uvida sljedeći pjesnički tekstovi: Kob, Leptir, Mačka, Mrtvoj sestri, Na ponoćku, Ružica, U školu, Za domovinu, Zašto, Žapčevi jadi. S obzirom da je časopis, prema Hoblaju, naglašene odgojno-obrazovne prirode protkane kršćanskom misli logički je protumačiti tematsko-motivski te idejni predznak dijela izdvojenih tekstova.

Tekst uredne metrike naslovljen Kob[6] religijski je predznakovljena minijatura pisana u dvije strofe uz isprekidanu rimu (a-b-c-b), a uz kombinaciju osmerca i četverca (8-4-8-4, 8-4-8-4). Pri tom osobito valja ukazati na jaku asonancu u prvoj strofi: Sa zvonika zvono malo / jeca bono / i u moje bolno srce, / dira ono. Sadržajno-semantički tekst je čitati sukladno adolescentskoj prirodi interpretacije smrti koja, uz rezignaciju, prema Danijeli Milčić rezultira i primarno autodestruktivnim buntom[7]. Tekst Leptir[8] sastoji se od četiriju strofa čiji su stihovi, pak, nejednakoga broja slogova (u prvoj je strofi, primjerice, broj slogova prema stihovima 6+7+6+5). U prvoj je strofi (što će se pokazati čestim postupkom) rima vizualno prikrivena opkoračenjem dok anadiploza u završnoj strofi sugerira autorovo poznavanje osnova primjene pjesničkih figura: Ode njegova sreća / sreća kratkotrajna. Posrijedi je, čak i za školske standarde, tekst kvalitativne osrednjosti.

Mačka[9] je četverostrofna lirska minijatura kratkih (četverosložnih) stihova kompatibilnih s ritmičkim obrascem simplificirane forme dječje brojalice. U prvoj strofi, tehnički gledano, nema rime. U drugoj je strofi rima unakrsna (a-b-a-b) dok je u trećoj i četvrtoj isprekidana (a-b-c-b). S obzirom na silabički sustav versifikacije posrijedi je uredan tekst. Valja istaknuti i vrlo intenzivnu anaforu u drugoj strofi teksta. Pjesma Mrtvoj sestri[10] lirska je minijatura od dvije strofe tematsko-motivski te sadržajno-semantički zaokupljena subjektovim neposrednim iskustvom smrti. Rima je isprekidana, a stih je šesterac. Druga je strofa pjesme svakako jednim od potresnijih trenutaka Robotićeve rane stvaralačke faze: Sunce sreće, seko, / Nekad mi je sjalo, / Ali sad je u tvom, / Grobu pomrčalo.

Na ponoćku[11] tekst je koji se sastoji od triju katrena. Sve tri katrene pisane su šestercima što bi, domišljatom interpretacijom, semantički oponiralo religijski predznakovljenom sadržaju teksta – mogućnost, naime, smjelosti subliminalne geste bilo bi stereotipnim odbaciti. Tekst Ružica[12] (ime je autora ovdje stavljeno ispred naslova) čine dvije katrene neuspostavljenoga metričkoga balansa (u prvoj je strofi broj slogova po stihovima 7+6+8+4, a u drugoj 7+7+7+6). U drugom je stihu obiju strofa posegnuto za opkoračenjem što pridonosi i ritmičkoj nestabilnosti teksta, ali i vizualno djelomičnoj prikrivenosti sroka. Druga strofa, uz navedeno, reprezentira diskretni erotizam subjekta čija stidljivost vodi prema samoprijekornosti. Tekst U školu![13] sastoji se od dviju strofa čiji se prvi stih prve i posljednji stih druge strofe rimuju. Stihovi su prema broju slogova dominantno četverci (izuzev dva navedena koji su sedmerci). Broj slogova ovdje je uzeti u obzir tek uvjetno s obzirom na forsirano opkoračenje iz čega proizlazi sumnja kako je posrijedi grafički nemar te nedostatno poznavanje silabičko-tonske versifikacije od strane uredništva časopisa koji je rezultirao narušavanjem metričke strukture teksta. U protivnom, takvom je postupku teško naći stilsku opravdanost. Valja istaknuti primjenu asonance, poglavito u prvoj strofi. Tekst je čitati kao brojalicu.

Pjesma naslovljena Za domovinu[14] reprezentativnim je primjerkom domoljubne poezije. Sastoji se od četiriju katrena. Stih je šesterac, a rima je isprekidana. U tekstu je primijetiti posezanje za dijaloškom formom što je, barem do izvjesne mjere, pripisati utjecaju Iliraca (osobito, reklo bi se, Petra Preradovića). U trećoj i četvrtoj strofi razvidnim je prenaglašeni idealizam gotovo revolucionarnoga zanosa: Zato pamti dijete: / kad te očaj speti, / ti se onda samo / domovine sjeti. // Ona će ti dati / svakoj rani lijeka, / junak ako umreš: / živjet ćeš do vjeka. Tekst naslovljen Zašto?[15] čine dvije katrene strukturirane ravnomjernom kombinacijom sedmeraca i šesteraca (7+6+7+6) uz isprekidanu rimu, a također ga je čitati na tragu preporodnih budnica, poglavito ukoliko je razmatrati drugu strofu: Zato, jer nam sloboda / Na istoku rudi / Zato, jer se narodnost / Iz sna svoga budi! Iz tekstova je objavljenih u časopisu Anđeo čuvar naposljetku izdvojiti i pjesmu Žapčevi jadi[16] koju čini pet numeriranih katrena. Stih je šesterac, a rima je isprekidana. Tek je u petoj strofi, na planu sroka, uočiti manje odstupanje (a+b+c+c). Posrijedi je tekst tragičnih slika s poučnom završnicom. Na temelju četvrte i pete strofe isti je pripisati religioznoj poeziji. Pri tome je poglavito razmotriti petu strofu: Zato kad nesreća / zadesi nas kakva, / bolje hval´mo Boga, / nego proklinjat ga. Valja istaknuti i dojam viška interpunkcijskoga materijala u pjesmi.

2.) Pjesme iz časopisa Smilje

Časopis je Smilje, prema dostupnim online izvorima, polučio najdulji životni vijek u okviru ovdašnjih časopisa za djecu i mlade. Utoliko je zanimljivo što na temu njegova postojanja putem znanstvenih repozitorija nije lako pronaći kakav podrobniji povijesno-analitički komentar. Pa ipak, prema podacima digitalnoga Kataloga Knjižnica grada Zagreba mogli bismo govoriti o razdoblju duljem od sedamdeset godina (1873. – 1945.)[17] čijim je nakladnikom Hrvatski pedagogijsko-književni zbor koji djeluje i danas pod sličnim nazivom[18]. Nema sumnje kako bi temeljitim pretraživanjem znanstvenih baza podataka bilo doći do podrobnijega uvida u povijest izlaženja časopisa, no to u odnosu na predmet ovoga rada nije prvoplanskim.

Iz korpusa Robotićevih pjesama objavljenih u Smilju, a prikupljenih od strane kolege Pavlovića bilo je izdvojiti dvadesetak tekstova. Pri tome uvid otvaramo pjesmom namijenjenom najmlađem uzrastu koju, godine izdanja potvrđuje, potpisuje odrasli autor, a naslovljenom Čudni Mijo[19]. Posrijedi je strofično ustrojena pjesma koja se sastoji od četiriju katrena. Stih je četverac. Pjesma zadovoljava ritmički obrazac dječje brojalice. Rima je isprekidana. Pjesmi je svakako pripisati poučni karakter s naglašenom poantom u posljednjoj strofi: Neće s mišem / Mrsit brade - / Jer predugi / Rep imade!.. Upravo izdvojeni dio teksta sugerira, kao krucijalnu slabost teksta, zalihost interpunkcijskoga materijala. Pjesma je, pak, Dijete se malo molilo…[20], izuzev naslova, pisano kurzivom, a uz nejednak prored između stihova u prvoj i posljednjoj strofi što je moguće shvatiti i kao grafostilističku gestu – poglavito je grafostilistički promišljati tijelo pjesme zbog odstupanja posljednje strofe od vertikalnoga položaja cjeline. Tekst je jednim od rijetkih pisanih slobodnim stihom. Tematsko-motivski pripisati ga je religijskom iskazu (posrijedi je, naime, Božićna tematika). Trotočje u naslovu dvojbene je razložnosti. Dolazak zime[21] pjesma je koju čine tri katrene uz opkoračenjem postignuti efekt rime za uho[22]: Nešto je lupnulo jutros Na / malo prozorsko staklo I / ko da je bijelom rukom / Pred kućom lipe se taklo. Spomenuti je i grafostilističku specifičnost tijela teksta – prve su dvije strofe u horizontalnom položaju u odnosu na koje treća strofa biva pozicionirana vertikalno. Zanimljiva je, uz navedeno, i vokativom potaknuta stilski efektna asonanca: - zbunjen – radosno krikne: / O majko, o oče, zima!

Tekst Izvor[23] sastoji se od četiriju katrena isprekidane rime, a uz grafostilističku intervenciju na način da su drugi i četvrti stih u svim četirima strofama uvučeni. I ovdje je zamijećena interpunkcijska zalihost, osobito na planu posezanja za trotočjem. Sadržajno-semantički pojam je izvor interpretirati začetkom života koji teče prema neminovnom kraju. Tekst namijenjen djeci i mladima tako diskretno propitkuje smrtnost. Jesenska nedjelja i đače[24] pjesma je koja se sastoji od četiriju strofa – septime, kvintine, none i tercine. Pisana je slobodnim stihom nejednakoga broja slogova te uz primjetne elemente narativnosti. Konstatirati je posezanje za opkoračenjem (navesti je primjer iz uvodne strofe): Nosi vjenčić gloga i kupine, U / njedrima srčike jabuke. Nosi / dunje slađe od šećera. Uočljiv je i postupak zamjene nominativa vokativom po uzoru na usmeno pjesništvo za čim su posezali, uz ostale, Ivan Mažuranić te Andrija Kačić Miošić. Ističem: A nedjelja posjede u travu / Čekajući dok se đače vrati. Dani vokativ obnaša ulogu isključivo stilskoga pojačivača te stoga opravdano nije odvojen zarezom.

Tekst Kiša[25] sastoji se od dviju katrena. Stih je šesterac, a rima isprekidana. Nudi depresivnu sliku kiše koja smeta ljudima (druga strofa): Pogledale zvijezde, / a sa tamne krune, / na krvavu zemlju, / gdje se ljudi bune. Tekst naslovljen Laste[26] (uz koji stoji napomena kako je pisan ćirilicom[27]) sastoji se od četiriju katrena čiji su stihovi šesterci, a uz karakteristično isprekidanu rimu. Osobit je zbog primjene nepotpune varijante slavenske antiteze u prve dvije strofe (nedostaje, naime, negacija na pitanje koje prethodi odgovoru). Tekst Magleno jutro[28], pak, sastoji se od triju kvintina čija je rima u prvoj strofi a+b+c+b+d, a u trećoj a+b+a+a+b. U drugoj je strofi stih slobodan. Za pjesmu Mirna noć[29] utvrditi je da se sastoji od triju katrena uz isprekidanu rimu, s tim da je u trećoj strofi govoriti o rimi za uho odnosno rimi vizualno prikrivenoj opkoračenjem: Na hrastu graknula ptica / i jeka se ozvala: Hu! Mjesec / se digo nad goru, Obasjao / krajinu svu… Pjesma Mudrijaš Janko i sveti Nikola[30] sastoji se od triju katrena uz stih sedmerac, a s izuzetkom četvrtoga stiha druge strofe koji je osmercem što narušava strukturu teksta predstavljajući ozbiljan metrički propust. Rima je isprekidana. Pjesma donosi tradicionalne motive svetoga Nikole s darovima kojemu oponira Krampus sa šibama i poučnoga je karaktera.

Na Uskrs[31] pjesmom je koju čini pet parno rimovanih distiha, s tim da je rima trećega distiha vizualno prikrivena opkoračenjem: Djeca su stazu tu otkrila, Makar / pod cvijeće se sakrila. U pjesmi Pospanac Luka[32] konstatirati je tri katrene čije su prve dvije strofe rimovane isprekidanom rimom dok je stih treće rime slobodan. Pri tome valja naglasiti kako je stih pjesme šesterac. Tekst je poučnoga karaktera. Primjetna je i grafostilistička intervencija – naime, prve dvije strofe horizontalnoga su kompozicijskoga međuodnosa dok je treća strofa u odnosu na prve dvije u vertikalnom položaju. Tekst Proljetna radost[33] čine tri katrene isprekidane rime te kombiniranih osmeraca i peteraca (8+5+8+5, 8+5+8+5, 8+5+8+5). Uočiti je grafostilistički postupak kao u prethodno navedenom primjeru. Tematsko-motivski sloj u idejnoj je službi slavljenja životne progresije. San[34] je pjesma koju čine tri katrene uz isprekidanu rimu te metričke nejednolikosti (8+3+8+4, 7+4+8+4, 7+3+8+4) – spomenuta nejednolikost pritom neminovno vodi u estetski regres. Semantički je pri tome ukazati na subjektovu udivljenost metaforikom sna. Valja napomenuti i stilski obilježeno odstupanje od jezične norme u drugoj i trećoj strofi (Nadamnom) kojoj također nije naći suvislo stilski uvjetovano obrazloženje.

Pjesma naslovljena Sunce[35] prepoznatljiva je po grafostilističkoj gesti kakvoj je svjedočiti, primjerice, u ranije navedenom tekstu Pospanac Luka. Tekst čine također tri katrene uz isprekidanu rimu te manje metričko odstupanje u drugoj strofi (7+6+7+6, 7+6+8+5, 7+6+7+6) zbog opkoračenja koje utječe na ritamsku stabilnost teksta: A lovi ih povazdan, / cio svod obađe, / pa uveče umorno za / obzorje zađe. Kao i u prethodnom slučaju i u pjesmi je Sveti pohod[36] detektirati grafostilističku intervenciju na planu rasporeda strofa, s tim da je u danom slučaju raspored uvjetovan ilustracijom. Dakako, upravo navedeni slučaj otvara mogućnost izostanka dane intervencije u ranije navedenim primjerima, a u odnosu na rukopisne izvornike što bi tada bilo pripisati časopisno-uređivačkoj neosjetljivosti u odnosu na vizualni identitet pjesničkoga teksta. Spomenuti primjer obilježen je, prije svega, isprekidanom rimom – u trećoj je strofi, zbog opkoračenja, govoriti o rimi na uho: I putem bijelim, sviklim Ko / san sred svete noći U / svaku kuću mirnu Anđeo / božji će doći… Idući tekst koji je spomenuti šestokatrenski je triptih naslovljen Tri pjesme ljubičici[37] čije su dvokatrenske sastavnice numerirane rednim brojevima. U prvoj je sastavnici stih šesterac, a rima isprekidana te možemo konstatirati strogo poštivanje silabičko-tonske te metričke zakonitosti. U drugoj je sastavnici detektirati metričku neravnotežu uvjetovanu opkoračenjem, dok treća sastavnica spomenute zakonitosti poštuje. S obzirom na cjelinu opkoračenje u drugoj dvokatrenskoj sastavnici triptiha stilski je teško opravdati. U Jesen[38] pjesmom je za koju zbog grafičkoga rasporeda strofa (što je možebitnom neosjetljivošću grafičkoga urednika časopisa) naprosto ne možemo s potpunom sigurnošću konstatirati je li posrijedi sonet premda je jasno kako tekst čine dvije katrene i dvije tercine. Vjerojatnost soneta očituje se sustavom rimovanja tercina (a+a+b+c+c+b), naime: Slabašna je jeka /čuje izdaleka; / Bruji tužni zvon… // Uz tihano vrelo / Prirodi opijelo / Tužno sklada on. Iz predloška je pretpostaviti utjecaj A. G. Matoša te posredno vodećih imena francuskoga esteticizma devetnaestoga stoljeća[39].

U proljeće[40] tekstom je koji čine četiri katrene uz isprekidanu rimu te zbog opkoračenja nedostatno harmoniziranu metričku situaciju (8+6+9+5, 9+5+8+6, 8+6+8+6). Tematsko-motivski te idejno promišljati je fenomen životne obnovljivosti. U pohod[41] čine tri strofe (katrena, tercina i katrena), uz rimu na uho uvjetovanu opkoračenjem. Za primjer je navesti prvu strofu: Došeto je tihi vjetrić u / baščicu moju, pa nečujno / krilom dira svakom grmu / hvoju. Tekst U vinogradu[42] sastoji se od triju katrena grafostilistički raspoređenih tako da su prva i druga strofa u horizontalnom položaju u odnosu na koje je treća strofa postavljena vertikalno. Rima je isprekidana, a stih je osmerac. Tekst, uzgredno rečeno, slavi usađene radne navike kod najmlađih naraštaja te je logično poučnoga karaktera. Zora[43] je, pak, pjesma istovjetne grafostilističke geste kao u prethodnom primjeru te isprekidane rime. U prvoj je i drugoj strofi stih šesterac. U trećoj je strofi stih dominantno šesterac s izuzetkom prvoga stiha koji je petercem zbog čega je harmoničnost teksta donekle narušena: I bijele prame / Svuda zemljom širi, / a sunašce zlatno / iza nje izviri.

3.) Pjesme iz časopisa Omladina

S obzirom da je naglasak ovoga rada na samom pjesničkom izričaju Martina Robotića dakako da nije utrošeno dostatno vremena za podrobniji uvid u časopise koji su objavljivali Robotićeve napose mladenačke tekstove. Utoliko je, zbog elementarno-informativne naznake, bilo osloniti se primarno o dostupne online izvore kojima je detektirati osnovne podatke o časopisu. Omladina je, naime, časopisom do čijih je osnovnih podataka bilo doći tek složenim pretraživanjem putem skupnoga kataloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Ta činjenica ukazuje na potrebu temeljitoga uvida u niz starih hrvatskih časopisa, poglavito onih za djecu i mlade. Pritom je reći kako je puni naziv danoga časopisa Omladina, list za zabavu i pouku srednjoškolske mladeži, a izlazio je od 1918. do 1941. godine. Od svoga početka do 1930. godine časopis je izdavalo Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora[44] da bi potom isti izdavala Pramatica nakladno K. D. Petar Kvaternik i drugovi. Časopis je izlazio deset puta godišnje. Valja imati na umu kako je kraće vrijeme u Zagrebu izlazio časopis istoimenoga glavnoga naslova, no isto je, kronološki gledano, izlazio bitno ranije te je i njegov vijek izlaženja bio znatno kraćim[45].

Uvid u Robotićeve tekstove objavljene u spomenutom časopisu započeti je pjesmom naslovljenom Mir mora[46] čiji jezik neupitno ukazuje na autorsko sazrijevanje. Stih je neujednačenoga sloga te djelomično korištene rime, a esencijalno počiva na idejnom suprotstavljanju svjetla i tame što je, shodno tomu, semantičko dominantnom niti teksta (a što osobito do izražaja dolazi u posljednjoj strofi). Tekst ukupno broji četiri strofe. Valja upozoriti na neutemeljeno gomilanje interpunkcijskoga materijala (prije svega je misliti na trotočja) što, naime, ne zaslužuje stilističku ispričnicu. Babin vir[47] šestokatrenskim je tekstom podnaslova (Po narod. pripovijedanju). Stilski neutemeljeno posezanje za skraćenicom u podnaslovu upozorava na nedostatak autorove svijesti prema naslovu i/ili podnaslovu kao integralnom dijelu teksta i već ta činjenica narušava dojam istoga. Zanimljivim je primijetiti kako prva, treća i peta strofa imaju vidljivu isprekidanu rimu dok druga, četvrta i šesta počivaju na isprekidanoj, ali vizualno prikrivenoj rimi što je, dakako, realizirano opkoračenjem. Dominantan je stih osmerac. Valja napomenuti kako ostaje nejasno opisuje li tekst povratak age obitelji iz koje vuče korijene ili agino posezanje za nebranjenim kršćanskim ženama (navesti je posljednju strofu): Saru s lijepom kćeri Zorom / Nađoše tu u komori Pokraj / male peći sjede, Gdje / plamečak mirno gori.

Tekst Jesen[48] polistrofični je diptih čije su temeljne sastavnice numerirane rimskim rednim brojevima. Prvi se dio sastoji od četiriju strofa nejednakoga broja stihova (15+16+5+3), a drugi dio čine dvije oktave. Prva strofa sugerira kompleksnost primjene rime koja je, u završnici iste, vizualno dijelom prikrivena opkoračenjem. Tekst Lug[49] sonet je nedovoljno poštivanih metričkih zakonitosti (miješanje jedanaesterca i dvanaesterca uz, a zbog posezanja za opkoračenjem u tercinama, pojavu i trinaesterca). Problem predstavlja i neuspjela rima završnih stihova druge i treće tercine: Ko biseri morski vise kaplje rose Na / granama, što se nečujno tek tresu, / I trepću milo, kao čarni sni… // Cio lug se vidi u tom krasnom resu, Ko / vilinski dvorac, što ga bajke nose, A / kraljevna u njem´ slatke sanke spi… Ugođaj pjesme biva pospješen granično nadrealističkim opisom prirode. Tekst Na badnje veče[50] vrlo je neurednoga grafičkoga ustroja koji se sastoji od triju strofa – trinaestostiha, šestostiha te petostiha. Sam je stih slobodan. Pjesma donosi opis svečanoga ugođaja Badnje večeri uz težak egzistencijalni obrat u drugoj i trećoj strofi koji prvoplanski ističe ljudsku sebičnost. Stoga je isti čitati ujedno i jakom kritikom društva lišenoga socijalne osjetljivosti. Završnica je teksta osobitoga pesimističnoga tona: Svečan već prolazi čas, i / ljudi zalud čekaju / Onog, što davno je prošao / i daleko negdje sad plače, / i modar i gol sav zebe… Iz danoga je primjera razvidnim kako se i ovdje, makar u tragovima, javlja opkoračenje.

Pjesma Pod lipom[51] sastoji se od šest strofa nejednakoga broja stihova. U svim je strofama izuzev uvodne prvi stih uvučen što je možebitno pripisati grafostilističkoj gesti. Pjesma je štrosmajerovski-panslavenske idejnosti karakteristične supilovskoj energiji prvih godina novouspostavljene države te ju je primarno čitati u danom duhu. Pojam lipa, s obzirom na rukopisni kontekst, pri tome asocira na lik Matije Gupca. Remete[52], pak, pjesmom je koju čine oktava i sekstina uz opkoračenjem uvjetovanu rimu za uho. Pjesma sadrži elemente narativnosti, a uz jaku naznaku subjektove zadivljenosti po stupanju u sakralni prostor: U crkvu uđem… Slike se po zidu / Kandila malog u tracima sjaju, / Pa srcu mome sveti dojam daju. / Kamene biste u mraku se bijele… U / crkvi muk je… kô zujanje pčele Tek / crkvom šapti sijedih baka idu… Iz danoga je primjera također utvrditi stilski dvojbeno višestruko korištenje trotočja.

4.) Pjesme objavljene u listu Vijenac

S obzirom da je povijest lista Vijenac opsežno obrađena te su podaci o istoj lako dostupni ovdje nije uvodno baviti se tim pitanjem. Dostatno je tek reći kako je Vijenac neosporno jednim od ključnih naslova periodičkih publikacija neprocjenjivoga značaja za očuvanje kulturološkoga identiteta hrvatskoga naroda, posebice u razdoblju od 1873. – 1881. kada je glavnim urednikom bio August Šenoa. Današnji je Vijenac pod okriljem Matice hrvatske pokrenut 1993. godine te od tada neprekinuto izlazi kao dvotjednik.

Uvid u prikupljene Robotićeve pjesme objavljene u Vijencu započeti je tekstom Orač[53] koji je polistrofičnoga ustroja (prema digitaliziranom i potpisniku ovih redaka dostupnom predlošku posrijedi je ukupno sedam strofa u rasponu od imperativnoga monostiha[54] do posljednje strofe koja broji čak dvadeset i šest stihova). Stih je pretežno slobodan, a naznaku je rime naći u šestoj strofi, primjerice: vjetrić je u grmlju snivao / slavuj se s grane ozivao. Od stilskih je figura osobito upadljivom anafora u trećoj strofi: ono se osmjehuje po prozorima malenih kuća, / ono se ljeska po nizu svježih dubokih brazda, / ono sve brekće i klokoće u miškama tvojim tvrdim / ono se prelijeva miljem u prsima djevojačkim. Uz navedeno, tekst je specifičnih grafičkih rješenja. Tematsko-motivski te sadržajno-semantički posrijedi je slavljenje života te nadasve fizičkoga rada pa je možebitno govoriti i o koketiranju sa socrealističkim utjecajima. S obzirom na grafičku intervenciju na tragu korištenja stepeničastoga stiha nije isključeno autorovo čitateljsko iskustvo u odnosu na Majakovskog. U konačnici, izuzmemo li tekstove objavljene u sklopu edicije Slavonica, posrijedi je jedan od Robotićevih najzrelijih tekstova mjestimično antologijskoga potencijala.

[1] Natuknica iz online izdanja Enciklopedije Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, primjera radi, sugerira Robotićevu prepoznatljivost u okvirima pedagoškoga djelovanja pri čemu se njegova književnoga rada dotiče posve rubno (www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=53101, 20. 09. 2018.).

[2] Ferdo Bačić, Martin Robotić, Izabrana djela, Vinkovci, SN „Privlačica“, 1994., str. 61. – 124.

[3] Vinko Previšić, Život i rad Martina Robotića, Županja, Gimnazija „Vladimir Nazor“, 1974. Valja napomenuti kako Previšić osobito ističe razdoblje od 1920. – 1935. godine za kojega je Robotić, koji se autorski prvi put oglasio 1917. godine u Smilju, napisao veliki broj tekstova za djecu i mlade, kao i to da se povremeno potpisivao pod pseudonimom Čika Martin. Iz dostupnih tekstova koje je bilo podvrgnuti analizi razvidno je kako se Robotić različito potpisivao što je zanimljivim te spomena vrijednim detaljem iz kojega bi se nešto opuštenijom interpretacijom moglo doći do pretpostavke Robotićeva odnosa prema odnosu objavljenoga djela i autora. Previšić ujedno ističe kako se Robotić u Omladincu javio još 1920., a u Vijencu 1923. godine. U Vijencu se pritom javio tekstom Orač koji Previšić označuje jednim od najuspjelijih Robotićevih pjesničkih uradaka.

[4] Knjiga je objavljena u Županji, a uz Robotića autorski su zastupljeni Ivan Boždar i Mika Zvečev. Robotić je autor prvoga dijela zbirke naslovljenoga Stabla života i smrti. Za razliku od Plazibatove opaske, Previšić tekstove iz danoga ciklusa zbirke ocjenjuje pozitivno.

[5] https://hrcak.srce.hr/file/14178, 30. 09. 2018. U impresumu se kao izdavač navode Franjevci u Zagrebu. Hoblaj zaključuje da je riječ o franjevcima tada novoosnovane Hrvatske franjevačke provincije svetoga Ćirila i Metoda.

[6] Anđeo čuvar, br. 4., Zagreb, 1917.

[7] Danijela Milčić, Kako djeca reagiraju na smrt bliske osobe?, www.oc-bbz.hr/vijest.asp?id=94, 25. 09. 2018.)

[8] Anđeo čuvar, br. 9-10, Zagreb, 1918. Uz tekst je priložen autorski potpis M. D. Robotić (Martin Davorin).

[9] Isto, br. 9-10, Zagreb, 1918. Tekst potpisuje M. D. Robotić.

[10] Isto, br. 2, Zagreb, 1917. Tekst potpisuje M. D. Robotić.

[11] Isto, br. 4, Zagreb, 1917. Tekst potpisuje D. M. Robotić.

[12] Isto, br. 9-10, Zagreb, 1918. Tekst potpisuje M. D. Robotić.

[13] Isto, br. 1, Zagreb, 1919. Tekst potpisuje M. D. Robotić. Uz autorski potpis nalazi se i mjesto ondašnjega Robotićeva prebivališta, Bošnjaci.

[14] Isto, br. 9-10, Zagreb, 1918. Tekst potpisuje M. D. Robotić.

[15] Isto, br. 8, Zagreb, 1918. Tekst potpisuje M. D. Robotić.

[16] Isto, br. 4, Zagreb, 1917. Tekst potpisuje D. M. Robotić.

[17] https://katalog.kgz.hr, 01. 10. 2018.

[18] Kao, dakako, Hrvatski pedagoško-književni zbor u čijem je nakladničkom djelovanju ključno mjesto zauzeo časopis Napredak. Isti je osnovan još 1871. godine, iz čega možemo zaključiti kako je s objavljivanjem časopisa Smilje započeo svega dvije godine od osnutka. Vidjeti: hpkz-napredak.hr/povijest-hpkz-a, 01. 10. 2018.

[19] Iz prikupljenih te ustupljenih bibliografskih jedinica nije bilo mogućim utvrditi točan broj časopisa u kojemu je navedeni tekst objavljen. Iz predloška se, međutim, može utvrditi kako je godina izdanja 1930. Tekst potpisuje M. D. Robotić.

[20] Smilje, br. 4, Zagreb, 1929. Tekst potpisuje M. D. Robotić.

[21] Isto, br. 2, Zagreb, 1929.

[22] Što bi, donekle, oponiralo sintagmi rima za oko – naime, rima za oko, pojednostavljeno rečeno, zadovoljava vizualni kriterij, dok rima za uho zadovoljava auditivni kriterij. Toga se, uz ostale, dotakla i Katarina Brajdić u radu o pjesništvu Ivana Slamniga naslovljenom Rimovanje ludensu radovanje: podsudaranje glasova, jezikâ i tekstova. Vidjeti u: Ivan Slamnig, ehnti tschatschine Rogge! (Zbornik radova 10. kijevskih književnih susreta), Kijevo – Zagreb, 2011., str. 75 – 85.

[23] Isto kao bilj. 21, br. 4, Zagreb, 1924. Tekst potpisuje Davorin Robotić.

[24] Isto, br. 2, Zagreb, 1929. Tekst potpisuje M. D. Robotić.

[25] Isto, sv. 1, Zagreb, 1918.

[26] Isto, br. 4, Zagreb, 1921.

[27] S obzirom na vrijeme nastanka odnosno objavljivanja pjesme to ne treba čuditi. Posrijedi je postupak za kojim su posezali pojedini hrvatski pjesnici u duhu panslavenske ideje, a što je reakcijom na prethodne političke utjecaje u okviru Austro-Ugarske monarhije, što se osobito odnosilo na jezičnu politiku. Utoliko je, primjera radi, spomenuti A. B. Šimića koji je, primjerice, dio svojih tekstova pisao na ekavici. Doduše, ovdje je mogućim otvoriti raspravu. Dana je intencija išla u smjeru korištenja ekavice, ali uz primjenu latiničnoga pisma.

[28] Isto kao bilj. 26, sv. 6, Zagreb, 1927. Tekst potpisuje M. D. Robotić.

[29] Isto, sv. 4-5, Zagreb, 1927. Tekst potpisuje M. D. Robotić.

[30] Isto, sv. 3-4, Zagreb, 1929. Tekst potpisuje M. D. Robotić.

[31] Isto, sv. 7-8, Zagreb, 1929. Tekst potpisuje M. D. Robotić.

[32] Isto, br. 1, Zagreb, 1930. Tekst potpisuje M. D. Robotić.

[33] Isto, br. 9, Zagreb, 1931. Tekst potpisuje M. D. Robotić.

[34] Isto, br. 3, Zagreb, 1924. Tekst potpisuje D. M. Robotić.

[35] Isto, sv. 1, Zagreb, 1919. Tekst potpisuje Davorin Robotić.

[36] Isto, sv. 3-4, Zagreb, 1927. Tekst potpisuje M. D. Robotić.

[37] Isto, sv. 7-8, Zagreb, 1921. Tekst potpisuje D. M. Robotić.

[38] Isto, sv. 2, Zagreb, 1925. Tekst potpisuje M. D. Robotić.

[39] Iz analiziranih je predložaka uočiti različite utjecaje pod koje je autor potpadao, a što se ispostavilo otegotnom okolnošću pri izgradnji prepoznatljivoga autorova stila do čega, da je posvećenost književnom razvoju bila potpuna, vjerojatno ne bi došlo. Tako je uobičajenim iz analiziranoga korpusa detektirati na mjestima utjecaj iliraca, a zatim i, kao u danom slučaju, utjecaj esteticista koje je u hrvatsku književnost, prije svih, uveo spomenuti Matoš, osobito kroz sonetnu formu koja je, pak, u Matoševu slučaju neupitno senzibilnija.

[40] Isto kao bilj. 38, br. 3, Zagreb, 1924. Tekst potpisuje Davorin Robotić.

[41] Isto.

[42] Isto, br. 3, Zagreb, 1927.

[43] Isto, sv. 2, Zagreb, 1924. Tekst potpisuje D. M. Robotić.

[44] U Vodiču kroz fondove i zbirke Državnoga arhiva u Zagrebu stoji: Društvo je utemeljeno 1904. kao strukovna i pripomoćna udruga hrvatskih srednjoškolskih profesora. Kada je 1920. utemeljeno Jugoslavensko profesorsko društvo, ovo Društvo ostaje samostalno okupljajući većinu hrvatskih profesora. Godine 1930. zamrznut je rad Društva, da bi 1937. ponovno oživio preko Pododbora Matice Hrvatske hrvatskih profesora. Stvaranjem Banovine Hrvatske 1939. Društvo ponovno radi pod imenom Društvo hrvatskih srednjoškolskih profesora, a od 1942. Dosavez namještenika srednjoškolske nastave. Društvo je 1931. sagradilo Profesorski dom u Bauerovoj 17., vidjeti na linku: www.daz.hr/vodic/site/article/hr-dazg-1001-drustvo-hrvatskih-srednjoskolskih-profesora, 25. 09. 2018.

[45] U pitanju je časopis Omladina čiji je izdavač bila Srpska akademska omladina u Zagrebu, a koji je izlazio u jednogodišnjem razdoblju od 1894. – 1895., dakle, prestao je izlaziti dvadeset i tri godine prije časopisa u kojemu su objavljivane Robotićeve pjesme. Vidjeti na linku: https://sr.wikipedia.org/sr-el/Omладина_(Часопис), 03. 10. 2018.

[46] Omladina, br. 7, Zagreb, 1925. Tekst potpisuje Davorin M. Robotić.

[47] Isto, br. 2, Zagreb, 1922. Tekst potpisuje Martin Robotić.

[48] Isto, br. 1, Zagreb, 1920. Tekst potpisuje Davorin M. Robotić.

[49] Isto, br. 10, Zagreb, 1919. Tekst potpisuje M. D. Robotić.

[50] Isto, br. 3, Zagreb, 1920. Tekst potpisuje Davorin M. Robotić.

[51] Isto, br. 1, Zagreb, 1922. Tekst potpisuje Davorin M. Robotić.

[52] Isto, br. 2, Zagreb, 1923. Tekst potpisuje Davorin M. Robotić. Uz autorski potpis navedeni su mjesto i datum nastanka pjesme: Remete, 29. IX. 1919.

[53] Vijenac, br. 4, Zagreb, 1923.

[54] Pij druže!