SVI TI SE SMEJU
Датум постављања: 22.12.2012. 10.30.19
Iz novih rukopisa
Kako ti prići
I samo došapnuti
Tako klonulom na mrkoj prašini
Grumenu koji dahće
Na sred utabane tacne
Smrtnom poslužavniku poluprazne arene
Sagnuti se,uneti se u lice
Iz kog kilja još vreli dah
Sakriti se od presjajnog pogleda,
Odlazeđih polomljenih staklića,zabiti u uho i srce
Oproštajno obaveštenje
Ne kikoći se , ne diči se
To što je u tebe pobodeno
Što viri i kaplje
Štrči i hladi
Nisu ukrasne ukosnice
Šnale od zvezda,šal od sunca
Vita koplja,španska serija
Ljute rane i goveđi hidalgo
Oko svega
Božija i ljudska publika
Rosi krv,krvari rosa
Uzalud se sijaš
pesniče
DNEVNA STRAŽA
Kako je lepa ova rupa
i u njoj bunar pun kisele mesečine
i tvoja mi je ružna grimasa podnošljiva
ona kojom pokazuješ da me ne razumeš
kako obuzima, kako opija ova zbrka s čulima
u grlo vidljivo,uhom taknuto,miris slabog pamćenja
muvlji nužnici -veliki zidni časovnici s kazaljkama
sekačima večne dosade,čemu uopšte ogledala
kako je dalek onaj hitri doručak,onaj grč bez metafore
stvarnost mlečnih zuba,drhtanje koje sve trpi preozbiljno
samo tebe nema,opet si neizlečivo zdrav,vešt i priseban
ni sasvim budan, ni sasvim voljan za nesanicu za priviđenje
za preskakanje rupa
okrenut si leđima jer sve razumeš
__prateca poruka Ne vide Oni nikog
ne cuju oni nista
ovi svetuju Vladu
oni vladaju Svetom
Videti više:http://zavetine.wordpress.com/2012/12/19/umrite-zivi-pisci-srpski-radivoj-sajtinac/
ЛеЗ 0007294