Датум постављања: 30.12.2010. 15.40.05
ZORAN M. MANDIĆ
Male uhode lebde u vazduhu
Uvlače se duboko unutra
Kriju u slikama
Nepozvane
na dnu moždane škrinje
sedaju za postavljen sto
Hrane se otpadcima svetlosti
Nestaju i vraćaju se
Teško je pamtiti njihova
Lica
Ne odaje ih ni neuhvatljivost
premalo dobro postavljenih linija
Zvuk vazduha ne remeti mir u kome
dočekuju jedni druge
Nema srodstva ni krvnog među njima
postoje
Nisu im potrebni darovi grupe na kraju
uvek sebe pojede
Oliže sa lica namaz a
zatim sa upalom jezika savije
ofucali rep i nestane u sopstvenom
grlu
One imaju dovoljno mesta za
ime i prezime zavedeno u
posebnim knjigama koje Bog vodi
piše i briše
Zoks Mornar
Nove pesme Zorana M. Mandića
ЛеЗ 0004829