Egipat nije imao stajaću, profesionalnu vojsku.Prikupljanje vojske je vršeno prema potrebi na lokalnom nivou, a vremenom nastaje sloj profesionalnih oficira i vojnih administrativnih činovnika.
Pretežno pešadija naoružana lukom, strelom, praćkom, kopljem, bojnim sekirama, buzdovanima; od defanzivnog oružja koriste štitove prevučene kožom a kasnije i laki oklop od postavljene tkanine ili sa bronzanim pločicama.Cenjeni strelci su bili Nubijci.
Za opsadu koriste naprave za razbijanje zidova, konstrukcije koje štite strelce, lestvice ili ''kule'' za napad da bi došli do venca zida.Egipćani ne koriste točak za transport, koriste saonice zbog peska, ali su poznavali točak (na predstavama).Od novog carstva koriste borna kola; borna kola nikada nisu bila značajan deo vojske.Konjica od XXII dinastije, od Šešunga, ali kao izviđači.
Egipćani nisu imali ratnu mornaricu, u pomorskim bitkama koriste brodove samo kao ploveće platforme, to su bile obične barke, ne pravi ratni brodovi.Vojnici su se borili sa platformi.
Vojska je imala svoju hijerarhiju:Faraon i savetodavni štab: (vezir, nadzornik trupa, generali i najviši oficiri).
Do Novog carstva, osnovu vojske čine Egipćani sem Nubijaca, a od Novog carstva postoje jedinice koju čine stranci:Asirci, Libijci.Međžau je nomadski narod iz istočne pustinje koji je od II međuperioda obavljao ''policijski'' posao u Egiptu i pustinjama.Od novog carstva, reč Međžau postaje sinonim za policiju.