Kult Bogova

Nisu toliko apstraktni i nerazumljivi, jednim delom imaju ljudske osobine, rađaju se, mogu da ostare (Ra), umiru (Oziris), i ponovo se rađaju.Ali su i besmrtni.

Neki su vezani samo za određeni prostor, a neki se poštuju na više mesta.

Neki bogovi nisu imali hram, kao npr.boginja Neftis.Bogovi se često grupišu u dijade (obično muško i žensko božanstvo) i trijade (obično porodica, muško i žensko božanstvo i potomak; Amon-Mut-Honsu; Ptah-Sekmet-Nefertem).

Predstave bogova :

Isključivo antropomorfno Oziris, Izida.

Isključivo zoomorfno : Apis (bik), Heperi (skarabej).

Ljudsko telo sa životinjskom glavom ili kao životinja

Tot (ibis, babun)-sa glavom ibisa ili kao babun, nikada isključivo antropomorfno.

Anubis-sa glavom šakala ili kao šakal.Spajanje glave životinje sa ljudskim telom-jedinstvo je postignuto preko perike na glavi.

Sobek-krokodil Ili antropomorfno ili zoomorfno-

Hator-ili kao žena ili krava (još i Nut kao krava)

Amon-ili kao ovan ili kao muškarac (ali i kriosfing-telo lava, glava ovna )

Kult bogova

Potrebe bogova-hrana, piće, odeća, nakit iskazuju se kroz kult.

Kult se obavlja tri puta dnevno pred kultnom statuom boga, kult obavlja faraon kao vrhovni sveštenik, a kada faraon ne može onda kult obavljaju prvosveštenici hramova. Pored njih, još učestvuju muzičari.

Prvo se otvaraju vrata škrinje gde se čuva statua boga, potom se obavlja obred purifikacije, pa obred libacije, potom se prinose hrana i piće koje neko vreme odstoje pred statuom.

Prilikom praznika obavljaju se procesije, tada se statua boga stavlja u škrinju, iznosi iz hrama, pa se stavlja u barku pa procesija kruži po hramovskom kompleksu ili ide u ''posetu'' drugim hramovima, u pratnji hramovskog osoblja što je i mogućnost da narod ''priđe'' bogu.

Obični Egipćani su imali ograničen pristup hramovima, samo do spoljnog dvorišta hrama, prilikom praznika do prvog i drugog dvorišta.Većina je zadovoljavala svoje potrebe van hramova.

Komunikacija sa bogom: spoljašnji zid hrama – prostor zvan ''kapela uha koje sluša'', tu se vernik moli bogu; stele od XVIII dinastije,prikazuju uši koje slušaju; obraćanje pisaru i mogu da prenesu molbu bogu ili da se založe za vernika kod boga;

Za pristup statui boga prilikom procesije sluzile su kapele i svetilišta i bilo ih je svuda po Carstvu, tu su ostavljani darovi.Od Srednjeg carstva, viši slojevi su ostavljali statue ispred hramovskih vrata; to su bili kućni bogovi.