Faraonska dogma

Kraljevska dogma

Koncept faraonske moći je nepromenjen kroz čitavu istoriju Egipta.Kralj kao osoba od najveće važnosti, povezan sa svetom bogova, ne može se posmatrati kao manifestacija svetovne vlasti koji ima veze sa religijom.

Bog i faraon

Faraon je sin boga, majka faraona je zemaljskog porekla, zato je kraljevska vlast i ljudska i božanska.Faraon je inkarnacija Horusa.Božanski karakter vlasti kao institucije društva; osoba se ne rađa kao kralj (nije svako dete božanske prirode; izabran, začet od boga ); prelaz vlasti je sa oca na sina, ali često nije tako.Dogma o kralju je osnova o egipatskom viđenju sveta i uređenja društva.

Nečer-kralj, poput bogova, nalik na bogove, odnosno dužnost kralja da održava maat.

Prikaz faraona

Uvek se prikazuje se višim od ostalih a jedino je bog je viši od njega.

Imena faraona su važan aspekt njegove ličnosti.Titula kralja se sastoji iz 5 imena sto predstavlja usku vezu sa ključnim bogovima:

1) sin Rea (lično ime, dobija ga po rođenju) i piše se u kartušu; stupanjem na presto dobija još 4 imena:

2) Horus-piše se u serehu

3) Zlatni

4) Nebtu-2 gospodarice

5) Nesubiti-onaj od trske i pčele, piše se u kartušu.

Primer u hramu Deir el Bahari posvecen kraljici Hatsepsut.Na tremu je prikaz njenog božanskog rođenja; na krevetu su dve boginje koje drže nebo gde sede majke Amenhotepa III i Amon.Mit od starog carstva, možda i stariji, od srednjeg carstva je aktuelan mit o Ozirisu, Setu i Horusu a najpotpuniju verziju ovog mita dao je Plutarh.Horus je sin Izide i Ozirisa i pobeđuje Seta a Horus dobija presto.Prvo Set ubija Ozirisa i raskomadava njegovo telo, Izida sakuplja delove tela i oživljava Ozirisa i sa njim dobija sina Horusa.Oziris odlazi u donji svet i postaje vladar donjeg sveta.Horus je naslednik kraljevstva.

Ceremonije

Stupanje na presto i krunisanje faraona,ritual sed.Stupanjem na presto, sjedinjuju se ljudsko i božansko.Faraon nije bog na zemlji, nije potpuno jednak sa bogom, u prikazivanju nikada ne stoji među bogovima, već prinosi žrtvu bogovima.Ceremonija stupanja na presto se obavlja čim prethodni faraon umre, a krunisanje nakon nekog vremena.Postojanje rituala sed (heb-sed) potvrđeno je od predinastičkog perioda do ptolomejskog doba.Prvi put se slavi nakon 30 godina vladavine kralja, a posle toga u manjim razmacima, na 3 godine.Ritual se sastoji iz više delova,faraon nosi posude, nosi bradve, optrčava jedan prostor obeležen belezima u vidu slova B ( Đžoserov kompleks-otkrivena dva belega), optrčava 4 tačke što označava zauzimanje zemlje.Vrhunac u ritualu umrlog kralja i sed-svečanosti koje će obaviti novi vladar predstavlja ''uspravljanje đžed stuba''.Stub se uspravlja pomoću konopca što obavlja faraon a ujedno označava i rođenje.Postoje izuzeci da je sed ritual obavljan i pre 30 godine vladavine.To je simbolično ubijanje vladara, da bi ovaj mogao ponovo da vlada.

Svečanost vezana za bogove ( od 18 dinastije)-imamo procesije gde se nose predstave Amona u barci (+predstava barke u barci) što je veza sa bogovima, time se vladar podmlađuje.U Karnaku je otkrivena građevina posvećena ovom prazniku.

Kult statue kralja ( od novog carstva)-obavlja se unutar dvorišta, ispred hrama a nekada i u hramu.

Deifikovan vladar-nakon smrti i za života se može proglasiti za potpuno božanstvo, tipično za novo carstvo (Amenhotep III, Ramzes III).Prvi deihikovan vladar za života je iz 12 dinastije (Amenemhet III)

Insignije kralja:

1) Kruna

a) Crvena kruna-kruna donjeg Egipta

b) Bela kruna-kruna gornjeg Egipta

c) Dvostruka kruna-kruna ujedinjene zemlje

d) Plava kruna-ratna kruna

2) Ureus-na čelu; uspravljena kobra, simbol boginje Wađžit, boginje donjeg egipta

3) Nemes, klaft-marama

4) Kraguj-glava i vrat; simbol boginje Nekbet

5) Ravna, lažna brada-pričvršćuje se trakom; kod bogova brada je uvijena

6) Suknja/pregača (šendit)-pričvršćuje se za pojas za koji je često prikačen rep bika

7) Heke-krivi štap

8) Flagelum-mahalica

9) Was žezlo-prvo fetiš, prožet duhom životinje koja je poštovana, ali i običan pastirski štap, a po nekima i genitalije bika.Potom sastavljen iz pravog štapa, na jednom kraju viljuškastog oblika a na drugom kraju sa kratkim poprečno postavljenim delom koji je oblikovan u vidu glave neke (možda fantastične) životinje

O kralju se prvo govori indirektno, a potom kao Per-A, što znači velika kuća što je i oznaka za samog faraona.Tek od novog carstva je pravilna upotreba naziva faraon.To su obično muškarci, samo nekoliko žena koje su prikazivane kao muškarci.Presto se nasleđuje patrilinearno, nekada i po ženskoj liniji (Hatšepsut je imala višestruko kraljevsko poreklo).