U procesu mumifikacije se ogleda ideja o zagrobnom životu.Egipćani su verovali da zagrobni život zavisi od očuvanja tela, gde boravi Ka.
Očuvano telo je bilo preduslov da pokojnik može da nastavi život na drugom svetu.Egipćani su se bojali da ostanu bez tela, zato su tražili zamene za telo koje su mogle magijski da zamene pokojnika na drugom svetu.Pored skulpture, to su bile i dvodimenzionalne predstave za telo (prikaz pokojnika, prikaz mumije).
Već u praistoriji je uočeno da se telo ukopavalo u vreo pesak koji sadrži natron.Time se telo prirodno isušivalo.Prirodno sušenje usporava raspad mekih tkiva.Nisu sahranjivali mrtve na plodnom zemljištu, već na rubu pustinje.Svako raširenije umotavanje tela u kožu ili asuru, polaganje u kovčeg kao i sve složenija grobna arhitektura, oblaganje zidova jame ćerpičem i kasnija izgradnja grobnica od kamena, isključuju dodir tela sa peskom a raspadanje tela je ubrzano.Prvi korak ka pripremi i očuvanju tela-umotavanje u više slojeva tkanine kao i umetanje jastučnica u te tkanine (imitacija mišića), a potom potapanje u smolu (kada očvrsne, smola je čvrsta masa).Bitno je bilo sačuvati oblik tela, a primetni su pokušaji oblikovanja crta lica.Indirektni pokušaji-prvi pokušaji očuvanja oblika tela.
Krajem 3 ili početkom 4 dinastije, počinje uklanjanje unutrašnjih organa, što ne znači da ih odbacuju, već ih zasebno čuvaju u blizini tela.Nema direktnih nalaza za to.Recepijenti za organe su prvo smeštani u niše (umotavani u 4 zavežnja ili stavljani u posebne recepijente).U 4 dinastiji, postoje posebni recipijenti za unutrašnje organe.Vađenje unutrašnjih organa je prethodilo procesu mumifikacije.
Vađeni su jetra, pluća, želudac i creva.Oni su balsamovani i stavljani u tkz. kanopske posude.Tokom starog carstva, kanopske posude su obične četvrtaste kutije, u srednjem carstvu poklopci su u obliku glave pokojnika, a potom dobijaju oblike četiri Horusova sina, koji su i zaštitnici ovih organa:
Amseti – štiti jetru, njegova zaštitnica je Izida; prikaz-ljudski; orijentacija-jug
Duamutef – štiti želudac, zaštitnica Neit; prikaz-šakal; orijetacija-istok
Hapi – štiti pluća, zaštitnica Neftis; prikaz-babun; orijentacija-sever
Kebehsenuef – štiti creva, zaštitnica Serket; prikaz-soko; orijetacija-zapad.
Tokom starog carstva, nema većeg napretka u očuvanju mekih tkiva, tkanina se i dalje potapa u smolu a potom i u gips.Posebno su umotavani svi udovi zasebno, prsti, polni organi, a crte lica se oblikuju.Tkz. štuko ili platnene mumije iz 5 i 6 dinastijeZa period starog carstva, tipične su i zasebno rađene gipsane maske, po stilu idealizovane (posmrtne maske).
Položaj tela-do 4 dinastije preovlađuje zgrčeni položaj, na bok, a od 4 dinastije dolazi do bitne promene kada naglo raste broj opruženih tela i to prvo kod pripadnika najviših slojeva društva, a potom se širi i na niže slojeve.
U srednjem carstvu, ekonomsko i političko jačanje srednje klase, vodi do širenja tehnike balsamovanja na viši krug društva, ali je kvalitet balsamovanja nejednak što govori o različitom imovinskom stanju.Prvi put se javlja uklanjanje (odbacivanje) mozga.
U novom carstvu je postignut značajan napredak u usavršavanju tehnike mumificiranja.Tehnike koje su korišćene u novom carstvu, slične su onima koje je opisao Herodot.Herodot govori o 40 dana trajanja procesa, a moglo je biti ili duže ili kraće (za siromašne), čak i do 120 dana ponekada, inače je trajao do 70 dana.50 dana je više nego dovoljno za odlično mumificiranje.
Unutrašnji organi su mogli, ali nisu morali biti uklanjani, ali su uvek sahranjivani sa mumijom.I u novom carstvu imamo kanopske posude.Srce je uvek ostavljano na svom mestu, jer je ono bilo sedište inteligencije i životne snage (merenje duše je merenje srca pred bogom Ozirisom), srce je to koje utiče na moralno ponašanje.Iznad srca se prilikom umotavanja postavlja amulet u vidu skarabeja u obliku srca sa tekstom, mahom neki iz Knjige mrtvih, da bi svedočio o pokojniku na onom svetu.Amuleti su stavljani da bi zaštitili mumiju.Umotavan je i svitak sa tekstom iz Knjige mrtvih, između nogu ili ispod jedne od ruku.Mozak je uvek odstranjivan i odbacivan.Krajem istorijskog perioda sve češće se koristi crni bitumen jer je dobar konzervans, a umesto skupocenih smola .Upravo ovoj inovaciji dugujemo reč mumija koja je persijska reč za bitumen ’’mum’’ i preko arapske varijante ’’mumiya’’ je nama poznata.Mumificiranje nije bilo puka zanatska veština jer to nije bio cilj, već telo treba da magijskim sredstvima bude stan duše.Različite ritualne radnje su obavljane u određenim fazama procesa konzerviranja tela.
Izvori o mumificiranju-egipatski izvori-papirusi iz grčko rimskog doba (papirus Bulaq 3 iz Kaira i papirus 158 iz Luvra) koji su verovatno kopije starijih tekstova.Nemamo likovne predstave koje bi ukazale na sve faze mumifikacije (dekoracije grobnica, kanopske posude, vinjete na nekim kovčezima).Vinjete uz poglavlje Knjige mrtvih, prikazuju Anubisa uz mumiju.Anubis je zaštitnik mumifikacije.Vinjete su preuzete za dekoraciju grobnica.
Egipatski naziv za mumifikaciju je vabet, što znači čisto mesto, mesto pročišćenja.Označava i mesto gde se odvija mumifikacija.Sam proces mumifikacije je smatran opasnim, nečistim i zato se prostorno izdvaja.Zato su vabeti postavljani u blizini neke grobnice, uz nekropolu ili uz hramovski kompleks.Vabet prati niz ritualnih radnji, najvažniji je onaj obred koji se ne obavlja u vabetu, već ispred same grobnice, a to je obred otvaranja usta koji predstavlja poslednji čin pred sahranjivanje mumije u grobnu odaju.Mumija je uspravljana ispred grobnice a obred se obavlja posebnim instrumentom u vidu bradve, sveštenik sen dodiruje usta, ruke i noge mumije (čime je mumija sposobna da prima hranu, kult i sve ostale).Obred se obavlja i u grobnici gde sveštenik dodiruje instrumentom sve prikaze samog pokojnika kao i druge predstave u samoj grobnici-statue, dvodimenzionalne predstave, odnosno obred se obavlja na svemu što je u grobnici.Obred otvaranja usta predstavlja otvaranje, oživljavanje svih čula, obnavlja život mumije i sredstva pokojnika.Prednja noga govečeta se prinosi licu.
Nekoliko osoba je uključeno u proces mumifikacije:Rezač – otvara trbušnu šupljinu, vadi organe, oni su nečisti, bili su pripadnici najnižeg sloja društva.Pisar – nadzire rad.Balsamer – izvodi ritualne radnje, umotava telo u zavoje, nadzire sve faze, prilikom obavljanja rituala nosi masku Anubisa.Balsameri su bili specijalizovani sveštenici, verovatno usko vezani za lekare.Funkcija balsamera je pretežno bila nasledna, oni su ti koji zapošljavaju zanatlije koji izrađuju kovčege, drvene figurine, itd.Pomoćni radnici – za pranje tela i slično