Egipat zauzima usku dolinu reke Nila čija širina iznosi od 15-25 km, sa zapada i istoka oivičena je planinama.Zapadne planine dele nilsku dolinu od Sahare ,stari naziv je Libija a iza istočnih planina je obala Crvenog mora.Na zapadu i istoku planine i pustinje , istočna ili arabijska pustinja i zapadna ili libijska pustinja, na jugu su nilske katarakte, na severu je delta reke Nila ; pustinje i Crveno more koje je stitilo teritoriju Egipta od stranih upada.
Zemlja danas nije tako bogata muljem, 60'' godina 20 veka, izgradnja brane i veštačkog jezera rešila je problem Nila.Dužina Nila je preko 5000 km, jedna je od najvećih reka na svetu, usled topljenja snega na Abisinskim planinama i planinskim kišama koje periodično padaju u Abisiniji, voda Nila počinje da raste u junu,a kulminacija je u septembru kada voda preplavljuje čitavu zemlju pretvarajući je u jedno veliko jezero.
Beli Nil izvire iz jezera ekvatorijalne Afrike, prima vodu od brojnih pritoka i obezbeđuje Nilu stalan priliv vode, protičući kroz tropske predele sa tropskom vegetacijom, sa sobom nosi veliku količinu biljnog mulja; pun je sedova ( plovećih ostrva
Plavi Nil izvire iz jezera Tan i zbog periodičnih tropskih kiša u Abisiniji, izaziva periodično povišenje nivoa vode, nosi mineralni mulj.
Plavljenje Nila i mit o nastanku sveta
Nil plavi bočno, preplavi levu i desnu stranu, u Mesopotamiji se ne sme dozvoliti da reka plavi bočno.Kod Egipćana, plavljenje Nila ima veze o shvatanju nastanka sveta. Svet nastaje iz jedne humke kada se voda Nila povuče.Bog Nil je božanstvo nižeg reda, Nil nikada nije vrhovno božanstvo.Herodot i Strabon su zapisali da Egipat je stvoren nanosima i taloženjem Nila.Navodnjavanjem su izgradili veštačke kanale radi čuvanja vode zbog uzgajanja biljaka, ako se ne navodnjava, pustinja osvaja dolinu, velika razlika između pustinjskog i plodnog Egipta.Oaze – Qarka, Siiva, Bahria, Farafra, Dahkla.
Zaštitnik plodne zemlje Egipta je Oziris, zaštitnik pustinja je njegov brat Set .Ta – kemet ( crna zemlja ) – ovim imenom Egipćani su nazivali svoju zemlju, predstavljali su je kao ravnu površinu, nekada podeljenu kanalima za navodnjavanje na niz parcela.