RELATIVNA I APSOLUTNA HRONOLOGIJA ISTORIJSKOG PERIODA
Relativna hronologija (3100 – 332 pne)
Prema relativnoj hronologiji istorijski period Egipta počinje pre 3100 gpne od ujedinjenja, a završava se sa osvajanjem Aleksandra Velikog 322.Relativno datovanje je zasnovano na:
1) stratigrafskim podacima
2) redoslednim datumima-datumi se baziraju na poređenju različitih klasa materijala; 1899 godine, Flinders Pitri je klasirao keramiku
3) serijaciji-slična je redoslednim datumima; npr.serijacija keramike, kovčega i drugog pokretnog arh.materijala
Apsolutna hronologija
kalendarski i astronomski podaci
Radiometrijske metode(C14, termoluminoscencija).Čak ni dendrohronološko kalibriranje C14 datuma nije dovoljno dobro, ne određuju tačnu godinu ili deceniju, već samo vremenski raspon u kome je neki objekat nastao, što je dobro za praistoriju, za istorijski period nije jer težimo da odredimo što tačniju godinu.Niski i visoki datumi.Pisani izvori.Zapisivanje godina vladavine.Egipatska hronologija je bitna za sinhronizaciju sa oblasti Mediterana
Istorijski period (3100-332 pne)
Maneton, sveštenik iz III vpne, iz doba Ptolomeja, napisao je ''Aegyptiaca'', ovo delo je poznato samo iz dela koje citiraju drugi pisci – Josif, Julije Afrikanus, Eusebije, George Syncellus.U svom delu,Maneton je istoriju Egipta podelio na vladavinu XXX dinastija i to na osnovu srodstva ili na osnovu geografske oblasti gde je bilo sedište neke dinastije.U svojoj istoriji, kao poslednjeg vladara, Maneton imenuje Nektaneba iz IV veka.Maneton je izvršio podelu na ranodinastički period (arhajski ili još tinitski), staro carstvo, srednje carstvo, novo carstvo, pozno doba i tri međuperioda.Podela se koristi i danas.Manetonova podela na periode je zasnovana na političkim kriterijumima, tokom međuperioda ne postoji jedinstvena država, a u periodima carstva, Egipat je bio ujedinjen.Postoji potreba da se ova podela promeni, ako ostane u upotrebi onda bi trebalo da bude konvencionalna, jer se kulturni razvoj ne podudara sa političkim razvojem.Od 60'' godina XX veka, novim pogledom na arheologiju i teorije, stekao se utisak da je ova podela zasnovana na političkim kriterijumima i da je u raskoraku sa kulturnim i društvenim promenama koje su opažene.Rezultati pokazuju da je Egipat nekada bio više kulturno jedinstven i centralizovan administrativno nego što se verovalo, da su kulturne i političke promene tekle različitim brzinama u različitim oblastima, da je značaj koji je pridavan nekim periodima preuveličan.Ukoliko se osvrnemo samo na kulturu,a ne samo na hronologiju, pokazuje se da istraživanja posle dugih decenija, sve više stavljaju pod znak pitanja podele, razdvajanje perioda na predinastički, faraonski, ptolomejski i rimski period.Uočene promene se ne podudaraju uvek sa konvencionalno prihvaćenim političkim promenama što ne ne negira postojanje korelacije, već ukazuje na moguće promene.