Post date: Feb 20, 2013 12:40:11 AM
1 Najrečitiji primer poraza demokratije posle Prvog svetskog rata bio je trijumf totalitarnih fašističkih pokreta u Italiji i Nemačkoj.
2 Kulturni pesimizam, antiintelektualizam i prezir prema liberalnim vrednostima koje su izražavali mnogi intelektualci i nacionalisti pre rata našao je izraz posle rata u fašističkim ideologijama.
2 Kao opšteevropski fenomen, fašizam je bio odgovor na posleratno društvo izmučeno duhovnom dezintegracijom, ekonomskim poremećajima, političkom nestabilnošću i osujećenim nacionalističkim nadama.
1 Šta su podsticali i koristili fašistički lideri?
Fašistički lideri podsticali su primitivne porive i plemensku odanost i koristili mitove i rituale kako bi mobilisali mase i manipulisali njima.
2 Posle Prvog svetskog rata, u evropskim zemljama sa slabom demokartskom tradicijom ljude su privukli fašistički demagozi koji su posedovali harizmu i obećavali direktnu akciju.
2 Nasleđe koje dve revolucije su fašisti želeli da ponište?
Francuske i Boljševičke revolucije.
1 Fašisti su se zalagali za kolektivističku ideologiju koja je bila usredsređena na specijalne potrebe nacije.
3 Šta je, po Hitleru, glavni princip nacizma?
„Jeste da se napusti liberalni koncept pojedinca i marksistički koncept čovečanstva i da se oni zamene sa Volk zajednicom, ukorenjenom u duši i tlu i ujedinjenom vezama zajedničke krvi”.
3 Za šta su fašisti optuživali liberalno društvo?
Fašisti su optuživali liberalno društvo za obezduhovljenje ljudskih bića - za njihovu transformaciju u materijalistička stvorenja, čiji je najviši ideal stvaranje novca i čije su duše bile umrtvljene za plemenite povode, herojska dela i samopožrtvovanje.
3 Kako su idealistička omladina i intelektualci gledali na fašizam?
Idealistička omladina i intelektualci radovali su se aktivizmu fašizma i njegovoj glorifikaciji herojskog; oni su ga videli kao revolt protiv osrednjosti masovnog društva i kao reafirmaciju najviših ljudskih duhovnih kvaliteta - heroizma i posvećenosti svome narodu.
3 Zašto su fašisti u marksizmu videli neprijatelja?
Fašisti su u marksizmu videli još jednog neprijatelja, jer je klasni sukob delio naciju. Za fašiste, marksistički poziv radnicima sveta da se ujedine značio je smrt nacionalne zajednice.
2 Nasuprot liberalizmu i marksizmu, fašizam je napadao racionalnu tradiciju prosvetiteljstva i veličao volju, rasu, osecanja i nagone.
1 Fašizam se stalno obraćao emocijama kao sredstvu za integraciju nacionalne zajednice.
2 Kakvo monolitno jedinstvo su fašisti želeli da postignu?
Fašisti su vršili pritisak radi postizanja monolitnog jedinstva - jedan lider, jedna partija, jedna ideologija i jedna nacionalna volja.
2 U vreme kriza, za ljubav ekonomske ili emotivne sigurnosti i nacionalne veličine, ljudi često žrtvuju političku slobodu.
1 Uticaj Hitlerove zlokobne, fanatične i opsesivne ličnosti bio je daleko veći po nemački pokret nego što je bio značaj Musolinijevog karaktera po italijanski fašizam.
2 Koje nemačke tradicije su doprinele demonskom radikalizmu nacizma?
Pruski militarizam, obožavanje države moći i vera u posebnu sudbinu nemačkog folka.
1 Hitler je proklamovao višu vrednost krvi, nagona i volje i smatrao je intelekt neprijateljem duše.
2 Hitlerova misao sadržavala je mešavinu antisemitskih, socijaldarvinističkih, antidemokratskih, antimarksističkih i antimodernističkih ideja devetnaestog veka.
1 Nacizam je pokušao da osnuje novi svetski poredak zasnovan na rasnom nacionalizmu.
2 Hitler je govorio da su „sve velike kulture u prošlosti nestale su samo zato što su, u početku kreativne, rase izumrle od trovanja krvi.”
2 Šta je bilo centralno mesto u ideologiji nacionalsocijalizma?
Veličanje iracionalnih životnih snaga ilustrovano rasnom mitologijom koja je Nemce predstavljala kao rasno i kulturno superiorne, označava centralno mesto u ideologiji nacionalsocijalizma.
3 Kako je Hitler gledao na rase i sukobe između rasa?
Hitler je delio svet na superiorne i inferiorne rase i ukopavao ih jedne naspram drugih u borbi za opstanak. Ovako predstavljena borba za život bila je zakon prirode i istorije. Po Hitlerovom mišljenju, Nemci, potomci drevnih Arijevaca, poseduju superiorne rasne karakteristike; nacija se degeneriše i nestaje ako dozvoli svojoj krvi da bude zatrovana mešanjem s nižim rasama. Sukob između rasa je poželjan, jer on ojačava one koji su rasno superiorni i čini ih čvršćim; čini ih nemilosrdnim što je neophodan kvalitet u ovom darvinovskom svetu. Kao viša rasa, Nemci su ovlašćeni da osvajaju i potčinjavaju druge rase.
2 Po Hitleru, Nemačka mora da osvoji životni prostor šireći se na istok na račun rasno inferiornih Slovena.
1 Sve što je Hitler prezirao pripisivao je Jevrejima.
1 Hitler je govorio: „Ja postavljam Arijevca i Jevrejina jednog iznad drugog i jednog protiv drugog“.
1 Koncentrišući sve zlo na jednog neprijatelja, „konspirativnog i demonskog” Jevrejina, Hitler je pružio pravovernicima jednostavno, sveobuhvatno i emotivno zadovoljavajuće objašnjenje za svu njihovu bedu.
2 Koje sve elemente je Hitler svesno primenio i usavršio u svojoj propagandi?
Cirkuskog majstorstva, spektakla crkvenih povorki, američkog načina oglašavanja i tehniku propagande koje su saveznici efikasno koristili kako bi podstakli svoj narod u toku rata.
1 Po Hitleru, mase mogu pokrenuti samo primitivna osećanja, teror, snaga i disciplina.
1 Po Hitleru, najefikasnije sredstvo za pokretanje masa i njihovo jačanje za predstojeću borbu jesu masovni skupovi.
2 Čime je Hitler raspaljivao i hipnotisao publiku na masovnim skupovima?
Njegove pesnice koje su udarale, njegovo telo koje je podrhtavalo, burna gestikulacija, hipnotične oči, lice izobličeno od besa i besomučno osuđivanje Versajskog sporazuma, marksizma, Jevreja i Vajmarske republike raspaljivalo je i hipnotisalo publiku.
1 Na koje režime se odnosi izraz totalitarizam?
Fašistički režim u Italiji, nacionalsocijalistički režim u Nemačkoj i komunistički režim u Sovjetskom Savezu.
2 Zašto je totalitarizam fenomen dvadesetog, a ne nekog ranijeg veka?
Totalitarizam je fenomen dvadesetog veka, jer se takva sveobuhvatna kontrola nad pojedincem i društvom mogla postići samo u eri moderne ideologije, tehnologije i birokratije.
3 Koja su obeležja totalitarne diktature nasuprot sistemu liberalne demokratije?
Zalažući se za totalno jedinstvo, kontrolu i poslušnost, totalitarna diktatura predstavlja antitezu liberalne demokratije. Ona ukida sve suparničke političke partije, guši slobodu pojedinca, eliminiše ili reguliše privatne institucije ili upravlja njima i koristi birokratiju i tehnologiju moderne države da nametne svoju ideologiju i uspostavi svoje komande. Partijska država odlučuje u šta ljudi treba da veruju - koje vrednosti treba da cene. Nema mesta individualnom razmišljanju, privatnom moralnom prosuđivanju ili individualnoj savesti. Pojedinac ne poseduje nikakva prirodna prava koje država treba da uvažava.
1 Po Musoliniju, van drzave „nikakve ljudske ili duhovne vrednosti ne mogu postojati, a kamoli da imaju vrednost“.
1 Totalitarne diktature uspostavile su svoju vladavinu u ime naroda- nemačkog folka i sovjetskog proleterijata.
1 Treći rajh bio je organizovan kao lider-drzava, u kojoj je Hitler, Führer, predstavljao ovaploćenje i izraz volje naroda.
3 Šta je jedan nacistički politički teoretičar rekao o Hitlerovoj vlasti?
„Vlast Führera je potpuna i sveobuhvatna…ona obuhvata sve članove nemačke zajednice…Fuhrerova vlast nije podložna nikakvoj proveri ili kontroli; ona nije ograničena nikakvim…individualnim pravima; ona je...najvažnija i nesputana.”
2 Kako se sve nazivao Staljin u sovjetskoj propagandi koja je stvarala kult njegove ličnosti?
„Otac, Vođa, Prijatelj i Učitelj”, „najveći genije svih vremena i naroda”.
3 Šta predstavlja ideologija prema Karlu Ditrihu Braheru?
Ideologija sačinjava jednu višu i ekskluzivniju istinu, zasnovanu na zakonu istorije ili društvenog razvoja, koja, kaže Karl Ditrih Braher, „svodi prošlost i budućnost na samo jedan istorijski princip borbe, bez obzira na to da li države, nacije, naroda, rase ili klase”.
2 Ideologija zadovoljava ljudsku žudnju za apsolutnim. Ona stvara odane vernike koji imaju osećanje da učestvuju u velikoj stvari – herojskoj borbi protiv zla - koja daje smisao njihovom životu.
2 Ko je za Sovjete bio izvor zla i uzrok svih nedaća?
Degenerisani kapitalisti, izdajnički trockisti ili saboteri i strani agenti, koji sprečavaju ostvarivanje socijalističkog društva.
1 Totalitaristički režimi likvidiraju velike segmente populacije označene kao ''neprijatelji naroda''.
1 Totalitarna diktatura nastoji da kontroliše unutrašnju ličnost: da oblikuje misli, osećanja i stavove u saglasnosti sa partijskom ideologijom, koja postaje zvanični kredo.
2 Kakvog čoveka želi da stvori totalitarna diktatura i koje su njegove karakteristike?
Ona nastoji da stvori „novog čoveka”, čoveka koji posvećuje svoje telo i dušu partiji i njenoj ideologiji, pravovernika podstaknutog misijom.
2 Gebels je rekao: „Propaganda nema nikakve veze s istinom. Služimo istini time što služimo pobedi Nemačke.”
1 U totalitarnom pogledu na svet, intelektualci i umetnici treba da budu prenosnici zvaničnih istina.
2 Kako je Staljin nazivao intelektualce?
„Inženjeri ljudskih duša”.
1 Totalitaristička diktatura namerno politizuje sve oblasti ljudskih aktivnosti, a ideologija prožima književna dela, istoriju, filozofiju, umetnost, pa čak i nauku.
1 U totalitarnoj diktaturi nema razlike između javnog i privatnog života, i svaka institucija dolazi pod vlast partijske države.
1 Kad se voljna podrška režimu ne može obezbediti indoktrinacijom, totalitarna država bez oklevanja pribegava teroru i nasilju kako bi obezbedila poslušnost.
2 Nemački teolog Paul Gerhard Aring naveo je da „koreni holokausta leže veoma duboko u istoriji hrišćanske crkve i njenoj teologiji.“
1 Nakon iskustva naci-fašizma i staljinizma, mislioci odani tradiciji prosvetiteljstva pokušali su da reafirmišu ideale razuma i slobode koje su pogazili totalitaristički pokreti.
1 Kako se zove najpoznatije delo Žilijena Bende?
‘’Izdaja intelektualaca’’.
2 Benda je oštro kritikovao intelektualce zato što pojačavaju mržnju između nacija, klasa i političkih frakcija.
2 Po Bendi, “naše doba je zaista doba intelektualne organizacije političkih mržnji.”
3 Šta Benda kaže o intelektualcima koji su izneverili svoju odgovornost?
Oni ne slede pravdu niti istinu već ističu da „čak i ako naša zemlja greši, moramo misliti da je ona u pravu”. Preziru ljude sa strane, veličaju grubost i akciju i proglašavaju nadmoćnost instinkata i volje nad razumom; ili „tvrde da je inteligencija koju treba obožavati ona koja ograničava svoje aktivnosti unutar granica nacionalnih interesa” .
1 Ortega i Gaset je smatrao da je evropska civilizacija, proizvod kreativne elite, počela da se degeneriše u varvarstvo zbog sve veće snage masa.
2 Po Ortegi i Gasetu, stanovište razuma, a ne klasne pripadnost je ono po čemu se „čovek mase” razlikuje od elite.
3 Kako Ortega i Gaset opisuje čoveka mase?
Čovek mase, rekao je Ortega i Gaset, ima banalan um i sebi ne postavlja visoka merila. On je inertan dok ga pokreće spoljašnja prinuda. Kada se suoči s problemom, on „se zadovoljava s prvom pomišlju koju nađe u glavi” i „lomi...sve što je drugačije, sve što je odlično, individualno, označeno i odabrano. Svako ko nije kao svi ostali, ko ne misli kao svi, rizikuje da bude eliminisan”.
3 Kako Ortega i Gaset opisuje “novog”, fašističkog čoveka?
Fašisti su primer tog revolta masa: “U vreme fašizma pojavljuje se po prvi put u Evropi jedan tip čoveka koji ne želi da iznosi razloge niti da bude u pravu, već jednostavno pokazuje da je rešen da nametne svoje mišljenje. To je ta nova stvar: pravo da se ne bude razuman ‘radi iracionalnog’’’.
2 Po Ortegi i Gasetu, čovek mase ne poštuje i odbacuje tradiciju razuma; on se ne upušta u racionalne dijaloge sa drugima kako bi logički branio svoje mišljenje, već veliča nasilje što je krajnji izraz varvarstva.
1 U svom poslednjem delu, Mit države, Ernst Kasirer je opisao nacizam kao trijumf mitskog načina mišljenja nad razumom.
2 Na koji način su, po Erihu Fromu, moderni zapadni ljudi pokušavali da prevaziđu svoj „teret slobode”?
Ljudi su pokušavali da prevaziđu taj „teret slobode” predajući se jednoj ličnosti ili autoritetu koji su sagledavali kao „veoma snažan”.
1 Po Fromu, moderni zapadni ljudi trampili su slobodu za sigurnost.
2 From je mislio da fašizam predstavlja stalnu pretnju zato što je moderno industrijsko društvo učinilo da se pojedinac oseća nemoćnim i beznačajnim.
3 Na koji način je From želeo da se suprotstavi izazovu fašizma?
From je želeo da se suprotstavi izazovu fašizma stvaranjem društvenih uslova koji navode pojedinca da bude slobodan, a ipak ne sam, da bude kritičan, a da pri tom ne bude ispunjen sumnjama, da bude nezavisan, a ipak da se oseća integralnim delom čovečanstva.
1 From je želeo da reafirmiše vrednost himanističke etike.
1 U koje dve svoje čuvene knjige je Džordž Orvel izneo snažnu osudu totalitarizma?
Životinjska farma i Hiljadu devet stotina osamdeset četvrta (1984).
1 U Orvelovom romanu “1984” Partiju predvodi Veliki brat.
2 Kroz koje tri parole se otkriva partijska filozofija vlasti u Orvelovom romanu “1984”?
Partijska filozofija vlasti otkriva se kroz tri parole: RAT JE MIR; SLOBODA JE ROPSTVO; NEZNANJE JE SNAGA.
1 U totalitarnom društvu iz “1984” objektivna istina više ne postoji; istina je šta god partija odluči u nekom trenutku.
3 Kako izgleda totalitarno društvo u “1984” i na koje sve načine vlast kontroliše svoje podanike i njihovu svest?
Bilo ko, ko ima zabranjene misli označen je kao Kriminalac misli, što je zločin koji se kažnjava smrću. Agenti Policije misli svuda su prisutni, koriste sakrivene mikrofone i tele-ekrane kako bi proveravali članove Partije radi eventualnih znakova skretanja od partijskih zakona i ideologije. Na plakatama na kojima je slika Velikog Brata, ispisane su reči VELIKI BRAT TE POSMATRA. Verujući da „оnај koji kontroliše prošlost kontroliše i budućnost”, Ministarstvo istine menja stare novine kako bi usaglasilo prošlost s tekućom doktrinom Partije. U ovom totalitarističkom društvu budućnosti, sva ljudska prava su ukinuta, ljudi se hapse samo zbog svojih misli, a deca špijuniraju roditelje. Surovosti društva doprinose procesije okovanih ratnih zatvorenika, javna masovna pogubljenja i Dvominutni obredi mržnje, koji dovode učesnike do mahnitog besa protiv partijskih neprijatelja.
1 U totalitarnom društvu budućnosti, kako ga oslikava “1984”, neće biti lojalnosti, sem lojalnosti prema partiji i neće biti ljubavi, sem ljubavi prema Velikom bratu.
2 U “1984” jedan od članova Unutrašnje partije, opisujući njene totalitarističke ambicije, kaže: “Ako hoćeš sliku budućnosti, zamisli čizmu kako gazi ljudsko lice - zauvek.”
2 Orvelov antiutopijski roman usredsređen je na Vinstona Smita, koji radi za Ministarstvo Istine.
1 U “1984” Partija nastoji da zarobi um i transformiše ljude u robote.
2 Da li Partija ubija Vinstona Smita ili čini nešto drugo?
Partija ne ubija Smita već ga „preoblikuje”, „leči ga” tako što razbija njegovu volju i transformiše ga u pravog vernika Velikog Brata.
1 Na kraju “1984” Vinston Smit je “odneo pobedu nad sobom - voleo je Velikog brata.”
1 Tokom devetnaestog veka, pojavila se sumnja u postojanje univerzalnih istina.
1 U prvoj polovini 20. veka, vrednosti i uverenja, bilo ona koja su nasleđena od prosvetiteljstva ili ona koje je propovedalo hrušćanstvo, više nisu pružali Evropljanima osećanje izvesnosti i sigurnosti.
1 U prvoj polovini 20. veka nepokolebljiva vera u razum bila je uzdrmana.
2 Dvadeseti vek, lišen jedinstvenog pogleda na svet, poznaje uglavnom nepovezanost, sumnju i konfuziju.
1 U 20. veku počeli smo da priznajemo da je iracionalno, kome su mislioci prosvetiteljstva pridavali malo pažnje, stalna i neizbrisiva crta ljudske prirode i društvenog života.
1 Neki mislioci u 20. veku počeli su da napadaju razum zato što je uobličio tehnološko i biološko društvo koje je gušilo ljudske strasti i kočilo individualnost.
3 Zašto su neki mislioci kritikovali modernu tehnologiju, birokratiju i industrijsko društvo?
Oni su se borili protiv političke kolektivizacije, koja je pojedinačnu egzistenciju regulisala prema potrebama korporativne države i kritikovali su modernu tehnologiju i birokratiju, tvorevine racionalnog uma, zato što su formirale društveni poredak koji je obezvređivao i depersonalizovao pojedinca, uskraćujući ljudima mogućnost nezavisnog razvoja i bogatije egzistencije. Ovi mislioci su smatrali da moderno industrijsko društvo, na svom putu ka efikasnosti i jednoobraznosti, lišava ljude njihove jedinstvenosti i svodi ljude od krvi i mesa na zupce mehaničkog sistema.
3 Koja pitanja su intelektualci postavljali u decenijama koje su uobličili svetski ratovi i totalitarizam, a koja su izražavala suštinske dileme modernog života?
U decenijama koje su uobličili svetski ratovi i totalitarizam, intelektualci su postavljali pitanja koja su dopirala do suštine dilema modernog života. Kako se civilizovan život može zaštititi od ljudske iracionalnosti, naročito kada je kanalisan u političke ideologije koje idealizuju državu, lidera, partiju ili rasu? Da li se ljudska bića plaše slobode izbora, na čemu je Veliki inkvizitor insistirao u Braći Karamazovima Dostojevskog, više voleći izvesnost ideološkog uverenja što je izgleda dokazivala popularnost fašističkih pokreta? Kako se pojedinačna ljudska ličnost može izbaviti od nemilosrdnog racionalizma koji svodi ljudsku prirodu i društvo na mehaničke sisteme i nastoji da upotrebi pojedinca kao bilo koji materijalni predmet? Da li mi kao ljudska bića imamo moralnu i duhovnu rešenost da ispravno koristimo tehnološke i naučne tvorevine moderne civilizacije, ili će nas ona proždreti? Da li vrednosti koje se dovode u vezu s prosvetiteljstvom obezbeđuju zdravu osnovu na kojoj društvo treba da se integriše? Da li pojedinac može da pronađe smisao u onome što sada mnogi smatraju besmislenim univerzumom?
2 Maks Veber je upozoravao na ‘’gvozdeni kavez’’ birokratije koji je pretio da od pojedinca stvori predmet i njime manipuliše u interesu tehničke efikasnosti.
1 U svom delu “Tehnološko društvo” Žak Elil je rekao: “Mašina je od sebe stvorila gospodara srca i uma”.
1 Po Elilu, moderan čovek ne traži ništa više od izvanrednog mehanizma bekstva koji mu je omogućila tehnika.
1 U svom delu “Revolucija nade” Erih From je rekao da savremeno društvo “svodi čoveka na dodatak mašini, kojom upravljaju njeni sopstveni ritam i zahtevi”.
1 Po Fromu, savremeno društvo transformiše čoveka u totalnog potrošača, čiji je jedini cilj da ima više i da koristi više.
2 Po Arnoldu Tojnbiju, Treći svetski rat neće biti rat između država ili naroda, već između ličnosti i tehnologije.
1 Po Tojnbiju, tehnologija je postala za moderno doba predmet obožavanja, i kao što Bog upozorava, ljudska bića plaćaju visoku cenu za idolopoklonstvo.
1 Ko su vodeći mislioci Frankfurtske škole?
Maks Horkhajmer, Valter Benjamin, Teodor Adorno i Herbert Markuze.
2 U “Dijalektici prosvetiteljstva”, Adorno i Horkhajmer su kritikovali prosvetiteljstvo jer je ono zastupalo instrumentalni razum koji je proglašavao sumnjivim sve ono što se nije uklapalo u merila proračunavanja i korisnosti.
3 Koje su, po Adornu i Horkhajmeru, negativne posledice prosvetiteljskog stava o instrumentalnom razumu?
Prosvetiteljstvo je zastupalo instrumentalni razum koji je nastojao da tehnički ovlada prirodom i društvom i koji je proglašavao sumnjivim sve ono što se nije uklapalo u merila proračunavanja i korisnosti. Takav stav otuđio je ljudska stvorenja od prirode, dopustio dominaciju ljudskih bića jednih nad drugima, i pretvorio pojedinca u apstrakciju, bezličnu komponentu konceptualnog sistema.
1 Napadi na materijalističku i represivnu buržoasku kulturu, naročito kako ih je formulisao Herbert Markuz, uticali su na radikalizam nove levice koji je zapljusnuo univerzitete u SAD, Nemačkoj i Francuskoj šezdesetih godina dvadesetog veka.
3 Šta sve, po Čarlsu A. Rajhu, tehnologija i proizvodnja pretvaraju u prah?
Oni pretvaraju u prah sve što im se nađe na putu: pejzaž, prirodno okruženje, istoriju i tradiciju, domaće vaspitanje i uljudnost, privatnost i širinu života, lepotu i krhke, spororastuće društvene strukture koje nas sve povezuju.
1 Po Čarlsu A. Rajhu, naša kultura je ograničena na onu neukusno komercijalnu; sve kulturne vrednosti su na prodaju, a one koje ne uspevaju da naprave profit ne čuvaju se.
3 Šta su sve optuživali i mrzeli radikalni pripadnici Nove levice?
Radikali Nove levice osuđivali su buržoaske vrednosti, nemilosrdnu konkurenciju i eksploataciju, vulgarni materijalizam i potisnutu seksualnost, i izražavali su svoju mržnju prema nasilničkoj vladavini i bezličnoj birokratiji - takozvanom „sistemu” ili „estabiišmentu”.
3 Za šta su se borili radikalni pripadnici Nove levice?
Oni su se zalagali za istraživanje novih, slobodnijih i autentičnijih stilova života. Takođe su pozivali na globalno reagovanje na probleme širom sveta: prenaseljenost, opadanje kvaliteta životne sredine, siromaštvo, i nuklearno naoružanje.
1 Godine 1968. bes protiv sistema i želja da se stvori nova kultura koja oslobađa eksplodirali su u Parizu i drugim vodećim svetskim gradovima u otvorene pobune.
1 Koja su dva krucijalna momenta u savremenoj borbi za ljudska prava?
Pokret za građanska prava u Sjedinjenim Državama i feministički pokret.
1 Ko je bio vodeći predstavnik pokreta za prava Crnaca u SAD?
Martin Luter King.
2 Značajno delo u istoriji feminizma bila je knjiga Drugi pol, koju je napisala Simon de Bovoar, francuski filozof i dugogodišnji pratila Žan- Pol Sartra.
3 Kako Simon de Bovoar opisuje položaj žene u dotadašnjem društvu?
Ona opisuje ulogu žena u tradicionalnom društvu, u kome je većina žena udata; čija uloga u društvu zavisi od muškaraca i koje su vezane za svoje domove i decu; samo jedan mali broj žena (uključujući i autorku) vodio je nezavisan život. Pošto su snage društvene tradicije bile pod kontrolom muškaraca, kaže Simon de Bovoar, ženama je bilo namenjeno drugorazredno mesto u svetu.
2 Simon de Bovoar je tvrdila da su, uprkos značajnim promenama njihovog društvenog statusa, žene i dalje sprečene da postanu autonomne jedinke i zauzmu svoja mesta ravnopravno s muškarcima.
2 Ženski pokret za oslobađanje koji se pojavio šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka tražio je više od političke i zakonske jednakosti, što je bio cilj ranijih feministkinja.
3 Za šta se bore savremene feministkinje?
Sagledavajući istoriju i kulturu iz ženske perspektive, feministkinje su dovele u pitanje i odbacile mnoge pristrasne tradicije koje su vekovima vladale u muško-ženskim odnosima. Borile su se za pravo na razvod, postavile kao značajne probleme silovanje i seksualno zlostavljanje, dovele u pitanje dvostruke standarde u seksualnom ponašanju i agitovale za pravo na abortus.
3 Koje su osobine postmoderne umetnosti?
Postmoderna umetnost, više je pluralistička od one koja joj je prethodila. Ova raznovrsnost se izražava mešanjem nekompatibilnih stilova, nanošenjem jednog na drugi koji je potpuno nepovezan sa njim, i grupisanjem očigledno potpuno različitih tema. Postmoderna umetnost takođe ugrađuje prošlu tradiciju, priznaje estetski potencijal banalnog (konzerva supe Endija Vorhola), i preuzima teme iz popularne kulture (umetnost stripa Roja Lihtenštajna i Vorholove filmske zvezde). Rok muzika je nazvana „najreprezentativnijom od svih postmodernističkih kulturnih formi” jer artikuliše pluralitet etničkih i kulturnih identiteta, isprepletana je heterogenim modnim stilovima, dopada se mladima, a koristi nove zvučne i vizuelne tehnologije.
1 Izraz postmoderna koristi se, između ostalog, da opiše najnoviji pravac u razmišljanju: …strukturalizami posebno poststrukturalizam.
2 Istoričari ideja vide strukturalizam i poststruktiralizam kao obeležja dubokog raskida s humanističkom tradicijom koja se pojavila u vreme renesanse i dostigla svoj pun izraz u prosvetiteljstvu.
3 Koje fundamentalne premise humanističke tradicije je postmoderna odbacila?
Poverenje u razum kao sposobnost koja omogućava ljudima da shvate univerzum, vera u postojanje 'ja' i prihvatanje pojedinca kao primarnog egzistencijalnog entiteta.
1 Francuska je bila centar strukturalizma.
2 Navedite bar tri poznata mislioca strukturalizma.
Antropolog-filozof Klod Levi-Stros, istoričar Mišel Fuko, književni kritičar Rolan Bart, marksistički teoretičar Luj Altiser i psihoanalitičar Žak Lakan.
1 Strukturalizam je smatrao da struktura ljudskog uma - načini razmišljanja koji su zajednički za sva ljudska bića - leži u osnovi svih kulturnih izražavanja.
1 Strukturalizam je mnogo dugovao Ferdinandu de Sosiru, koji je bio pionir nauke o lingvistici.
2 Po Klod Levi-Strosu, duboke strukture koje se nalaze u svim društvima su krajnji izraz osnovnih misaonih procesa koji su univerzalni.
2 Po Levi-Strosu, ljudska bića su više povezana zajedničkim mentalnim karakteristikama nego što ih dele kulturna, rasna ili klasna shvatanja.
3 Pošto je strukturalizam umanjivao ulogu autonomnog pojedinca u ljudskoj kulturi i istoriji, proglašen je antihumanističkim.
2 Naglašavajući vanvremenske mentalne strukture, a ne promene i razvoj, strukturalisti su umanjivali značaj istorije i odbacivali sve teorije istorijskog progresa.
2 Poststrukturalisti, za razliku od strukturalista, nisu verovali da su mogući objektivnost ili dostizanje istine.
2 Poststrukturalisti su bili pod velikim uticajem Ničeove odbojnosti prema teorijskim sistemima za koje postoje esencijalne istine.
2 Liotar definiše postmodernizam kao „nevericu prema meta- narativu.”
3 Šta su meta-narativi?
Odbacivanje sveobuhvatnih teorijskih sistema i glavnih planova koji tvrde da daju smisao životu i istoriji.
3 Šta sve, u tradiciji Ničea, poststrukturalisti odbacuju?
Sve velike metafizičke teorije, sve velike istorijske sinteze, svu transcendentnu moralnost i sve ideologije koje nastoje da obezbede legitimnost postojećim gledištima, sudovima ili autoritetu.
3 Šta sve za poststrukturaliste ne postoji, odnosno jedino postoji?
Ne postoje nikakve univerzalne norme, nikakvo jedinstvo gledišta, nema totalizujućih sistema, nema intelektualnih centralnih tačaka, nema stalnosti, postoji samo heterogenost, razlaganje, diskontinuitet, fragmentacija, neodlučnost i promena.
3 Poststrukturalizam se usko identifikuje s dekonstrukcijom, tehnikom čitanja književnih i filozofskih dela koju je razvio Derida.
2 Po postmodernistima, priznavanje da živimo u univerzumu bez centra nas primorava da priznamo legitimnost pluraliteta perspektiva.
2 Prema mišljenju postmoderne, tvrdnje o istinitosti predstavljaju masku za vladavine i sredstvo prinude.
3 Koje saznanje, po postmodernistima, nudi ljudskim bićima radikalno nove mogućnosti i umanjuje opasnost od totalitarizma i političkog fanatizma?
Svest o tome da ni jedan pogled na stvari ne počiva na čvrstim temeljima, da je traganje za smislom ili istinom neplodno, i da nam ni jedan kriterijum ne dopušta da kažemo da je neko tumačenje superiorno u odnosu na neko drugo, tvrde oni, nudi ljudskim bićima radikalno nove mogućnosti. Saznanje da živimo u beskonačnom svetu koji odbija monističke, konačne i utvrđene poglede na svet, može nas navesti da se kreativno koncentrišemo na savremeno iskustvo. Ono takođe može da nas natera i da više cenimo i više tolerišemo nekonvencionalne i improvizatorske pristupe životu. Kada se to dogodi, opasnost od totalitarizma i političkog fanatizma može da popusti, jer se oni oslanjaju na posebno viđenje istine.
3 Navedi osobine “postmodernog pojedinca” prema Polin Mari Rozenau?
“Postmoderni pojedinac opušten je i fleksibilan, orijentisan ka osećanju i emocijama, interiorizaciji, i zastupa stav ‘budi ono što si’. On(a) je aktivno ljudsko biće koje konstituiše sopstvenu realnost, sprovodi sopstveno traganje za smislom, ali ne postavlja nikakve tvrdnje o istinitosti rezultata. Traga za maštovitošću, humorom, kulturom želje i njenim neposrednim zadovoljenjem. Pošto više vole ono što je prolazno od onoga što je trajno on ili ona su zadovoljni stavom ‘živi i pusti druge da žive’ (u sadašnjosti). Osećajući se lagodnije sa onim što je spontano nego sa onim što je isplanirano, postmoderni pojedinac takođe je opčinjen tradicijom, antičkim...egzotičnim, svetim, neobičnim, i ulogom lokalnog a ne opšteg ili univerzalnog. Postmoderni pojedinci takođe su zainteresovani za sopstvene živote, svoje posebno lično zadovoljenje i sopstvenu promociju. Manje su zainteresovani za stare oblike lojalnosti i moderne vidove pripadnosti kao što su brak, porodica, crkva i nacija, više su orijentisani prema sopstvenim potrebama. ...Postmodernog pojedinca karakteriše odsustvo snažnog pojedinačnog identiteta...on je plutajući pojedinac koji nema nikakvih jasnih referentnih tačaka ili parametara...Postmoderni pojedinac je obazriv prema opštim pravilima, jasnim normama, hegemonskim sistemima misli. Postmoderni pojedinac traži okončanje izvesnosti, promišljenog argumenta, moderne racionalnosti, objektivne moderne nauke,...i umetnosti podložne proceni na osnovu standardnih kriterij uma.”
3 Koja kritička pitanja mislioci odani tradicionalnim idealima Zapada upućuju poststrukturalizmu?
Mislioci odani tradicionalnim idealima Zapada kritikuju poststrukturalističko odbacivanje vrednosti, poricanje objektivnosti i odbacivanje ideje prosvetiteljstva o racionalnom poboljšanju društva. Oni optužuju dekonstrukciju kao podmukao napad na velika dela književnosti Zapada. Zar ne postoje merila po kojima možemo proceniti estetske zasluge ili nedostatak zasluga neke pesme ili romana? Zar autori imaju tako malo kontrole nad svojim rečima da su sva navedena značenja sumnjiva? Zar je jezik toliko neuhvatljiv da sve tekstove moramo da prihvatamo kao u osnovi nerazumljive - kao nerešive zagonetke - pa se čitanje nekog teksta mora izjednačiti sa zaglavljivanjem u vratima koja se okreću ukrug? Ovi kritičari kažu da poststrukturalistička radikalna kritika samodovoljnosti razuma potkopava temelje vladavine demokratije, koja počiva na racionalnom diskursu. Isto tako promoviše opasan nihilizam, u kome je sve dopušteno. Zar ne postoji slobodna volja koja nam dopušta da se uzdignemo iznad nagona, zar nema autonomnog subjekta koji je odgovoran za svoje ponašanje? Zar ne postoje moralne norme po kojima možemo da osudimo genocid, kanibalizam, ubijanje dece, mučenje, ropstvo, verske ili rasne progone, silovanja, rodoskvrnuće, zloupotrebu dece, zloupotrebu droga ili vožnju u pijanom stanju? Zar ne postoje kriterijumi po kojima možemo nešto da označimo kao poboljšanje - kao progres?
2 U šta se degeneriše ljudsko biće bez Boga, prema religijskim misliocima koji kritikuju moderno doba?
Bez Boga, biće se degeneriše u sebično takmičenje, dominaciju, eksploataciju i neobuzdani hedonizam.
2 Po mišljenju postmodernista, nauka nema nikakvo veće pravo na raspolaganje istinom od religije, mita ili vračanja.
2 Po mišljenju postmodernista, u svetu koji je obeležen kulturnom raznolikošću nema tačnih odgovora, nema pravila koja se mogu primeniti svuda i na svakoga.
2 Postmodernisti tvrde da je zapadna tradicija prepuna predrasuda u pogledu pola, klase ili rase.
2 Po postmodernistima, hvaljeni ideali Zapada su plašt licemerja kojim se nameravaju prikriti moć i privilegije i prednosti bele evropske muške elite.
2 Na koje istorijske zloupotrebe modernog Zapada ukazuju postmodernisti i drugi kritičari zapadne civilizacije?
Ropstvo, imperijalizam, rasizam, etnocentrizam, seksizam, eksploataciju klasa i uništavanje prirode.
3 Koja dostignuća modernog Zapada ističu branioci nasleđa prosvetiteljstva?
“Tradicije razuma, koja omogućava naučno shvatanje svemira, korišćenje prirode za dobrobit ljudi i identifikaciju i reformisanje iracionalnih i protivzakonitih institucija i uverenja; Tradicije političkih sloboda, što je temelj demokratskih institucija; Tradicije subjektivne slobode, što potvrđuje sposobnost pojedinca za etičku autonomnost; Tradicije humanizma, koja na pojedince gleda kao na kreativne podanike koji imaju i pravo i sposobnost da ostvare svoj potpun ljudski potencijal; Tradicije jednakosti, koja zahteva da pred zakonom svi imaju jednaka prava; Tradicije ljudskog dostojanstva, koja potvrđuje nenarušiv integritet i vrednost ljudske ličnosti i pogonska je snaga iza koje je sada globalna borba za ljudska prava; Tradicije društvene pravde, koja insistira na tome da zajednica ima moralnu obavezu da pomogne siromašnima i unesrećenima.”
1 Po Žaku Elilu, Zapad je otkrio ono što niko drugi nije otkrio: “slobodu i pojedinca... Ne vidim nijedan drugi zadovoljavajući model koji bi mogao da zameni ono što je Zapad stvorio.”
1 Sociolog Orlando Paterson smatra da je 'najveći ideal' civilizacije Zapada sloboda , bila istorijski skoro nepoznata u nezapadnom svetu.