Post date: Feb 22, 2013 5:44:54 PM
IV. BRITANSKI PARLAMENTARIZAM
v Može se odrediti kao:
UNITARNA, PARLAMENTARNA, KABINETSKA, USTAVNO-MONARHISTIČKA, DVOPARTIJSKA DEMOKRATIJA
-UNITARNA: prosta država
-PARLAMENTARNA I KABINETSKA: parlamentarizam
-USTAVNO-MONARHISTIČKA: monarhija bicefalno, a ne republika (parlamentarna ili ustavna monarhija-demokratski oblik monarhističke vlasti)
-DVOPARTIJSKA DEMOKRATIJA: 2 partije su dominantne
-Savremena ustavna i politička konfiguracija britanskog parlamenta je plod viševekovne evolucije i kontinuiteta razvoja državnosti (od XIII veka se razvijao), ( a u Srbiji diskontinuitet, Srbija gubi svoju državnost u 15.veku)
FAZE RAZVOJA BRITANSKOG PARLAMENTARIZMA:
1. FAZA: Magna carta libertatum – velika povelja o slobodama, najstariji ustavni akt srednjovekovne Engleske.
1) U njoj se insistira na razdvajanju kraljeve volje od prava. Po prvi put se pokušava da se samovolja kralja stavi pod vlast prava.
2) Ideja o suprematiji prava (suprematija je prevlast, nadmoc) - naglašava se dominacija prava nad voljom kralja. Po prvi put KONSTITUCIONALIZACIJA brit. monarhije - stavljanje polit. vlasti monarha pod vlast prava.
3) Saglasnost podanika oko osnove valjanog sistema vladavine - vlada ideja o narodnoj suverenosti (da se narod pita u vezi karaktera političkog sistema).
(Nacionalna država + građansko društvo + građanin - moderan politički poredak)
4) Peticija o pravima 1628 god. - bitna jer zabranjuje uvodjenje bilo kakvih poreza i davanja bez saglasnosti parlamenta - nema oporezivanja bez saglasnosti parlamenta (to je praparlament, ne u današnjem smislu; prapočetak budžetskog prava parlamenta)
- Zabranjuje se kažnjavanje bez zakonskog suđenja. Nema kažnjavanja bez suda.
- Peticija zabranjuje kralju pravo da drži stalnu vojsku - pokušaj da se kralj kontroliše (veliki trošak, teret za narod, kao i opasnost da zloupotrebi vojsku za političke obračune)
5) Akt o sazivanju parlamenta iz 1640. god. - u njemu se insistira da se parlament saziva najmanje jedanput u 3 godine. I obavezan izbor za Dom komuna.
6) Habeas corpus act 1679. god. - jedan od najznačajnijih ustavnopravnih dokumenata Engleske.
- Akt posvećen uspostavljanju garancija za zaštitu čoveka od samovolje vlasti i policije.
2. FAZA: Protiče u znaku supremacije parlamenta nad kraljem.
- Prvi važan dokument - Bil o pravima 1689. god.
1. princip: Kralj nije vise mogao da samostalno donosi zakone.
2. princip: Kralj mora da vlada na osnovu zakona, to je prvi važan princip vladavine prava.
3. princip: Ubiranje poreza i državne vojske bilo je moguće samo uz parlamentarnu saglasnost.
4. princip: Proglašavaju se slobodni izbori za parlament.
5. princip: Ustanovljava se imunitet poslanika - sloboda govora i rasprave (nije bilo moguće da se goni od strane zakona jer ima imunitet)
- Drugi važan dokument: Akt o nasleđivanju iz 1701. god. Bitan zbog dva principa:
3. FAZA: Započinje proširivanjem socijalne osnove vlasti (ako je vlast bila skoncentrisana u monarhu uključuju se širi slojevi gradjanstva- široka socijalna disperzija i polako uključivanje građanstva).
- Obeležja:
- Uvodjenje biračkog prava za šire socijalne slojeve stanovništva.
- Početak stvaranja politickog subjektiviteta britanskog naroda.
- Otvaranje procesa stvaranja parlamentarne demokratije.
- Donošenje zakona o narodnom predstavništvu 1832. godine - parlament se samokonstituiše.
- Serija izbornih zakona 1867.-1949. god.
- Uspon radničkog pokreta i sindikata (veliki priliv radnika u gradove).
- Formiranje politickih partija: 2 jake struje: Torijevci –iz njih nastaje konzervativna partija (naginjali ka monarhu) i Vigovci – iz njih nastaje liberalna partija (predstavnici građana, preteča laburista).
v Velika Britanija nema pisani kodifikovani ustav ali se ne može reći da nema ustava uopšte. Nije kodifikovan - nema ga u jednom pojedinačnom aktu. Sve od Magna Carta čini telo i duh britanskog ustava.
USTAVNA PRAVILA I KONSTITUCIONALNI PRINCIPI:
1. supremacija parlamenta
2. parlamentarizam kao oblik političke vlasti
3. kolektivna i individualna odgovornost
4. snažna uloga biračkog tela
5. vazna uloga opozicije
6. funkcionalna reprezentacija (postoji funkcionalno predstavljanje svih društvenih slojeva)
7. poverenje u političke partije i građane
8. fleksibilna i kompromisna taktika u politici
9. davanje političkih koncesija i ustupaka (to je politički princip: političke partije i interesne grupe se dogovaraju, donošenje kompromisa - racionalna politika-spremnost na dogovor. Da se udovolji većini interesa)
10. racionalno vođenje politike
11. nezavisna i važna uloga javnog mnjenja
BRITANSKI USTAV BI SE SASTOJAO OD:
1. USTAVNI ZAKONI I PRAVILA koji su obavezni pravni i politički akti
2. USTAVNE KONVENCIJE gde spadaju: običajno pravo i tradicija; sudska praksa i tzv. precedentno pravo (sa jedne strane običajno pravo a sa druge precedentno - sudovi sude na osnovu predhodnih presuda, precedent je taj prethodni ili prvi slučaj). Pravna tradicija Evrope je drugačija, tu je sve unapred određeno (donosi se zakon i nabraja šta su prekršaji, pa se sudi na osnovu toga).
UNITARNO UREĐENJE VELIKE BRITANIJE:
- Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije je unija koju čine: Engleska, Vels, Škotska I Severna Irska.
- To je unitarna država -nije ni federacija ni konfederacija.
- Postoji razvijena lokalna samouprava gde osim centralne državne vlasti postoje i okruzi, srezovi i parohije.
- Lokalna uprava uziva visok stepen autonomije.
POJAM PARLAMENTARNE DEMOKRATIJE I PARLAMENTARIZMA
PARLAMENTARNA DEMOKRATIJA - podrazumeva suverenost parlamenta I ideju da je središte vrhovne vlasti u parlamentu.
PARLAMENTARIZAM – obeležja:
- u najprostijem smislu znači obavezu šefa države da mandat za sastav Vlade poveri predsedniku najajače političke stranke ili predsedniku one stranke koja može da formira parlamentarnu većinu. (To vazi u Srbiji , kao i u vecini zemalja.)
- glasanje o poverenju vladi i istovremeno pravo vlade da raspusti parlament.
BRITANSKI PARLAMENT
· Danas nije ni teorijski ni praktično vrhovno upravljačko telo ili centar vlasti.
· Britanski parlament vodi poreklo iz velikog saveta (Magnum Consilium) iz XII veka, a njegov rad se oslanja na Magnu Carta.
· Bio je jednodomno telo sastavljeno od 3 staleža: plemstvo, sveštenstvo i malobrojno građanstvo.
· U početku se sastojao samo od doma komuna , glavna f-ja tada je bila da se bez njegove saglasnosti nisu mogli ubirati porezi i takse.
· Dvodomna struktura se stvara od 14 veka.
- Gornji dom čine crkvena vlastela i visoka vlastela, dok
- Donji dom čine predstavnici grofovija, gradova i sitna vlastela.
· Nastanak parlamenta je označio proces konstitucionalizacije u političkoj istoriji V.B.:
· Bil o pravima predstavja krunu pobede parlamenta nad kraljem i početak moderne političke istorije i vladavine prava.
· Prva velika reforma parlamenta desila se 1832. god. Zakonom o predstavništvu naroda i time se proširuje biračko telo jednim delom nove buržoazije.
· 1844. god. Zakon o predstavništvu naroda gde se ponovo proširuje biračko telo – uključuju se radnici i seljaci.
· 1928. god. uvodi se opšte biračko pravo ukljucujuci i žene.
· 1948. god. - Da bi demokratsko pravo postalo potpuno ukida se pluralni votum - određeni privilegovani društveni slojevi su imali to pravo (njihov glas vredi više puta: 3-4), viši stalež je imao pravo glasa koje vredi više od glasa drugog glasača – neobrazovanog stanovništva.
· Izbori za parlament su opšti i većinski ( 2 ili 3 partije ili manje izbornih jedinica).
· Kombinacija više političkih partija – mesoviti ili proporcionalni.
· bira se jedan kandidat koji dobija prostu većinu glasova.
· poslanici se biraju na 5 godina.
· Parlament je dvodoman:
- GORNJI DOM nosi naziv Dom lordova ima oko 1100 članova. Član se postaje nasleđem ili izborom iz redova aristokratije. Čine ga u titularnom smislu svetovni lordovi, duhovni lordovi, pravni lordovi, doživotni perovi (Peer)-titula, knez. Dom lordova je izgubio nakadašnje funkcije (nekada je bio ravnopravan sa Domom komuna) i njegovim sednicama prisustvuje oko 200 članova.
- Pravo suspenzivnog veta - od jedne godine ne odnosi se na budžet i finansijske zakone. Nakon godine ponovo se vraća u raspravu. Sada se jako retko dešava u praksi.
- DONJI DOM - dom komuna. Predstavlja britanske građane i broji oko 650 članova. Škotska bira 71 poslanika, Vels 35, Severna Irska 12, Engleska 533 poslanika. I jednu izbornu jedinicu u proseku čini 70-80.000 građana.
Funkcije donjeg doma:
1. donosi zakone
2. izglašava budžet i
3. kontroliše Vladu (interpelacija, glasanje o budžetu, glasanje o poverenju vlade i poslaničko pitanje)
· Sednicama presedava SPIKER - on ima veliki ugled.
1. postupak: giljotina - skraćuje vreme za raspravu ako je utvrđeno da ima 20 sati rasprave o nekom zakonu.
2. postupak: kengur - spiker odlučuje o kojim se amandmanima vrši pretres (raspravlja se).
· Kvorum (većinski deo parlamenta) je potreban samo kod glasanja.
· Formira se vlada u senci - nju formira opoziciona partija na identičan nacin kao i zvanicni kabinet- regularna vlada. Lider opozicije dobija platu (dodatno na svoju poslaničku platu).
· Parlament je nosilac samo pravne suverenosti a politička suverenost ostaje u birackom telu (građani prenose suverenost na predstavnike (delegate) tj. biračka tela)
VLADA - KABINET
- Vlada je centralna politička institucija britanskog političkog sistema nastala izdvajanjem jednog manjeg dela poslanika iz kraljevog privatnog saveta pocetkom 17.veka.
- Razvojem državnih f-ja raste i značaj vlade a porastom značaja političkih partija vlade sve vise postaju partijske vlade.
- Džordž I iz hanoverske dinastije slabo je znao engleski jezik te stoga nije prisustvovao sednicama kabineta i veza između njega i kabineta bio je ugledni poslanik koga je on sam izabrao i koji će se kasnije izdvojiti kao prvi ministar odnosno predsednik kabineta (PM-Prime minister, a poslanici su MP-members of parliament).
- ČLANOVI VLADE su 3 grupe koje su hijerarhijski organizovane:
PRVI MINISTAR – PREMIJER
Izvori snage:
- Danas je to reprezentativna institucija koja savetuje, opominje i ohrabruje.
- Funkcije:
· Imenuje nosioce plemićkih titula.
· Saziva i raspušta parlament uz odluku vlade.
· Proglašava zakone.
· Vrši objavu rata i mira (na predlog i uz odluku Vlade).
· Imenuje mandatara za sastav Vlade.
· Ublažava kazne i izriče pomilovanja.
· Predstavlja Ujedinjeno kraljevstvo u svetu simbolički – jer nema pravo da sklapa ugovore ali on svojim ugledom doprinosi poboljšanju odnosa ili sklapanju ugovora.
· Potvrđuje izbor kabineta u parlamentu – formalnom odlukom.
· Potvrđuje britanske ambasadore.
· Zvanični, ali ne i operativni komandant vojske.
· Predstavlja simbol jedinstva nacije (interese nacije predstavlja monarh ili predsednik, a političke partije zastupaju određene, parcijalne interese).
POLITIČKE PARTIJE I PARTIJSKI SISTEM
- To je tipičan dvopartijski sistem iako formalno ima više od dve partije (liberali 3. partija, laburisti, konzervativna).
- Ustav i pravo ne govore o partijama već se izborno zakonodavstvo bavi kandidatima. Većinski izborni sistem: po 1 kandidat iz svake partije u izbornoj jedinici, ko dobije prostu većinu ide u parlament.
- Začetak političkih partija treba tražiti u 18. veku u parlamentarnim frakcijama Torijevaca koji podržavaju kralja i Vigovaca koji traže parlamentarne reforme i daju konstitucionalizaciju krune.
- Konačna partijska konfiguracija se formira u drugoj polovini 19. veka kada nastaju konzervativci iz torijevske frakcije (1867.) i liberali iz vigovske frakcije (1877.). Laburistička partija je formirana 1900. iz sindikalnih udruženja i fabijanskog društva (filozofsko-humanističko-političko udruženje, zalagalo za razvoj socijalnih ideja).
Dve glavne POLITIČKE PARTIJE koje se na izborima smenjuju na vlasti:
1. KONZERVATIVNA PARTIJA
- Prva partija ranijih premijera Margaret Tačer I Džona Mejdžora.
- Pripada grupaciji desničarskih, tradicionalističkih partija.
- Danas broji oko 2 miliona članova i dobija na izborima između 12 i 14 miliona glasova.
- Članstvo čine uglavnom viši društveni slojevi i čije interese prevashodno zastupaju, delovi aristokratije, bogati građani, biznismeni i farmeri-zemljoposednici.
- Po političkoj orijentaciji to je tipična buržoaska konzervativna partija koja ističe klasične vrednosti liberalizma, privatnu svojinu, slobodnu konkurenciju, višepartizam, zapadnjaštvo, smanjenje poreza, smanjenje socijalnih davanja i ograničenje rada sindikata.
- Čvrsto je organizovana i ima razuđenu lokalnu infrastrukturu (dobra teritorijalna rasprostranjenost i dobra komunikacija sa potencijalnim biračima).
- Glavno uporiste ima u višim srednjim i višim slojevima društva - vlasnici preduzeća i bivša aristokretija i zastupnici shvatanja o neophodnoj renesensi veličine i moći britanske monarhije i rezervisanim stavom prema produbljivanju procesa evropske integracije.
- Stara partija. Vodi poreklo od toriejvske partije, nastale krajem 17. veka.
- Osnova političkog programa - zaštita privatne svojine i zalaganje za socijalnu stabilnost britanskog društva.
- Najpoznatiji lideri: Dizraeli, Lojd Džodž, ser Vinston Čerčil, ser Daglas Hjum, Margaret Tačer I Džon Mejdžor.
2. LABURISTIČKA PARTIJA
- Partija Tonija Blera
- Pripada grupi socijaldemokratskih partija, mekših političkih shvatanja.
- U početku čvrsto stoji na socijalističkim i socijal-demokratskim vrednostima.
- Danas broji oko 6,5 miliona članova, a na izborima dobija isto od 12-14 miliona glasova.
- Većina članstva su iz radničkih sindikata i srednjih socijalnih slojeva.
- U poslednjih nekoliko decenija prisutan je snažan proces deradikalizacije socijalne ideologije i danas je razlika u odnosu na konzervativnu stranku više u nijansama pogotovo kada je spoljna politika u pitanju, tu gotovo da nema razlike.
- Čvrsto je organizovana sa dobrom lokalnom infrastrukturom.
(Politički pluralizam nije isto što i više partija. To je mnogo širi pojam.)
V. FRANCUSKI POLUPREZIDENCIJALIZAM
(francuski kontinentalni parlamentarizam)
v Nalazi se negde izmedju parlamentrnog i predsednickog sistema vlasti.
Smatra se parlamentarnim jer nacionalna skupština može smeniti vladu, a predsednik raspustiti skupštinu ali i predsedničkim jer predsednik ne može biti smenjen od strane parlamenta do isteka mandata.
KRATAK ISTORIJAT:
- Smatra se da francuska državnost teče u kontinuitetu od 5. veka i dinastije Merovinga i kralja Klovisa (Francuska je državnu nezavisnost stekla ujedinjenjem pod Klovisom 486 god.)
Smatra se da francuska državnost teče u kontinuitetu od 5. veka i dinastije Merovinga I kralja Klovisa.
1789. god. - čuvena Francuska buržoaska revolucija
1789.-1792.- toliko traje revolucionarni period.
- Za Francusku buržoaziju je značajna DEKLARACIJA O PRAVIMA ČOVEKA I GRADJANINA 26. avgusta 1789. godine.
Odrednice:
PERIODIZACIJA USTAVNOG I POLITICKOG SISTEMA
STECIFICNOSTI FRANCUSKOG POLITICKOG SISTEMA:
POLITČKI SISTEM V REPUBLIKE:
- Politička nestabilnost i laka smenjivost vlada prevaziđena je naglšenom izvršnom vlašću predsednika.
- Ustavnom reformom iz 1962. god. još više jačaju ovlašćenja predsednika a njegovo dodatno utemeljenje u politickom sistemu francuske čini njegov izbor od strane gradjana.
- Politička kohabitacija - često se dešava u Francuskoj. (Predsednik republike iz jedne političke opcije a vlada i vladine koalicije iz druge pa se zbog političkih neslaganja javljaju česti sukobi – Žak Širak).
PREDSEDNIK REPUBLIKE:
- Predominantan politički činilac zbog ovlašćenja.
- Biraju ga građani direktnim izborima na 5 godina
Ovlascenja:
VLADA:
- Čine je premijer (kao sef Vlade), 4 grupe ministara (državni, resorni, delegirani, državni sekretari) i državni sekretari.
- Vlada zaseda jednom nedeljno u plenarnom sastavu (punom kvorumu) kao ministarski savet i tim sastankom predsedava predsednik Francuske.
- On ovlašćuje premijera da predsedava ostalim sednicama kad on nije prisutan.
- Pramijer je šef vlade i njega imenuje predsednik F. Republike.
- Mandatar je obavezno šef najjače stranke u Skupštini. On je vođa i koalicije u slučaju tesne pobede.
- On predlaže ministre a predsednik ih imenuje.
- Ima blagu zakonodavnu inicijativu i vodi operativnu dnevnu politiku.
PARLAMENT (nacionalna skupština i senat):
NACIONALNA SKUPŠTINA: Predstavništvo građana
- Prvi dom
- Bira se neposrednim, opštim izborima i mandat poslanika traje 5 godina.
- Ukupno ima 577 poslanika, 555 se bira u metropoli (centralna država Francuska) a 22 u prekomorskim dom-tom (departmanima i teritorijama).
- Nacionalna skupština može da izglasa nepoverenje Vlade (retko se dešava).
- Usvaja zakone zajedno sa senatom.
- Zaseda u Burbonskoj palati.
SENAT: Predstavlja regione i gradove
- Drugi dom u Francuskoj.
- Bira se indirektnim izborima.
- Za senatore glasaju poslanici nacionalne skupštine, zatim regionalni savetnici ili delegati gradskih saveta.
- Senatori se biraju na 9 godina s tim da se jedna polovina menja svake 3 godine.
- Bira se 321 senator.
- Senat zaseda u Luksemburškoj palati.
- Na zajedničkim sednicama sa Nac. skupštinom glasaju o zakonima i budžetu i tada zasedaju u Versaju.
- U slučaju smrti predsednika Francuske njegovu dužnost do izbora novog obavlja predsednik senata.
USTAVNI SAVET KAO USTAVNI SUD:
- Je svojevrsni kontrolni organ zadužen da se brine o ravnoteži ili balansu vlasti, izvršne i zakonodavne i da obezbeđuje poštovanje Ustava.
- Broji 9 clanova: 3 imenuje predsednik, 3 bira nacionalna skupština a preostalo 3 predsednik senata.
- Biraju se na 9 god. i brinu o ustavnosti zakonitosti Francuske (svaki pravni akt mora biti usklađen sa ustavom).
IZBORNI SISTEM U FRANCUSKOJ:
- Francuska je višestranačka republika.
- PARLAMENT odnosno Nacionalna skupština se bira po većinskom izbornom sistemu u 2 kruga i po pravilu svakih 5 godina. (1. krug sve, 2. krug dve većinske partije i onda ko pobedi ide u nacionalnu skupštinu.)
- SENAT - Indirektni izbori većinskim sistemom.
Predsednicki izbori su opšti i direktni po većinskom sistemu u 2 kruga.
Izbori za evropski parlament – biraju se francuski poslanici u evropskom parlamentu svakih 5 godina ali po proporcionalnom izbornom sistemu (izborni cenzusi i partijske liste).
POLITIČKE PARTIJE U FRANCUSKOJ:
RPR – okupljanje za republiku, Degolistička partija desnice(De Gol) (Žak Širak), partija centra
UDF- unija za francusku demokratriju, desna koalicija više malih partija, uglavnom degolista.
PS- socijalistička partija, socijaldemokratska partija, Fransoa Miteran
PC- komunistička partija, radnička levica
PRG – francuska partija radikalne levice
GE – generacija ekologije – ekološka partija umerene elvice
LES VERTES – Zeleni
LE FRONT NACIONAL (FN)-nacionalni front - ekstremna desnica, Žan Mari Le Pen, Francuska da se vrati svojim vrednostima
VI. AMERIČKI PREZIDENCIJALIZAM
PRVI PREDSEDNIČKI SISTEM VLASTI I PRVA SAVEZNA (FEDERALNA) DRŽAVA U ISTORIJI:
Ima puno teorijskih sporova oko ovog sistema:
-Jedni smatraju da je ovo uzoran model liberalne i većinske demokratije(vladavina elite koja se u dogovornom procesu i pregovaračkom duhu opredeljuje za najbolji put za društvo). Drugi ga vide kao tipičan model pluralističke i poliarhične demokratije(radi se o sistemu individualnog vođstva komb.sa masovnom pasivnošću),
-jedni smatraju da se radi o oligarhijskom sistemu koji pretvara formalnu volju većine u stvarnu vlast manjine,
-jedni smatraju da je to jednodimenzionalno društvo koje je zatvorilo perspektive svoje revolucionarne promene (levičari),
-jedni smatraju da je reč o demokratskoj diktaturi,
-neki smatraju da se radi o prijateljskom fašizmu(fašizmu sa prijateljskim licem).
Sistem formalno možemo odrediti kao USTAVNU, FEDERATIVNU, PREDSEDNIČKU, DVOPARTIJSKU, ELITISTIČKO-PREDSTAVNIČKU DEMOKRATIJU.
§ nastale su ujedinjenjem 13 kolonija krajem XVII i početkom XVIII veka (prva nastaje 1607. Virdžinija, a poslednja 1732. Džordžija)
§ svest o zajedničkom odupiranju od Engleske vlasti koja ih je držala kao kolonije, (iako se na tim prostorima doseljavaju ljudi iz Evrope (Čovek: ekon. biće-bolji uslovi, religiozno biće-verski ratovi, političko biće-zemlja slobode)) sazrela je na 1. kontinentalnom kongresu u Filadelfiji 1774. godine.
§ Na 2. kongresu 1775. god. doneta je odluka o početku borbe protiv engleskog kolonijalnog sistema
§ 4. jula 1776. god. doneta Deklaracija o nezavisnosti, a 1777. god. i Akt o stvaranju konfederalne unije
§ 1783. god. ugovorom u Versaju Engleska priznaje nezavisnost svojih nekadašnjih kolonija
§ 1787. god. u Filadelfiji donet nov Ustav SAD i već su se tu otvorili novi sukobi oko karaktera političkog sistema i državnog uređenja
§ 2 strane: delegacija države Virdžinije - zalagala se za jaku centralnu vlast - federalisti (sever),
delegacija Nju Džerzija –zalagala se za produženje konfederalnog statusa - konfederalisti
§ Spor je rešen velikim kompromisom koji je predložila delegacija Konektikata: da Kongres SAD ima dva doma, da bude izvršena dvodomna podela vlasti: senat i kongres
SENAT - predstavlja države ravnopravno (američke federalne države)
KONGRES - predstavnički dom građana
§ 2. polovina 18. veka građanski rat - sporovi traju do 1791. kada je poslednja država potvrdila Ustav iz 1787, a SAD postale od konfederacije federalna država.
· Najstariji važeći ustav na svetu. On je kratak i čvrst ustav. Ima 7 članova i 26 amandmana.
· On treba da obezbedi jaku i čvrstu zajednicu. Kada je donošen trebao je da zaštiti interese mlade buržoazije.
· Cilj ustava je bio da zaštiti privatnu svojinu i da postavi vlast biranu na izborima.
· Da obezbedi efikasnu kontrolu vlasti.
· On je u svom sadržinskom smislu okrenut liberalnim vrednostima svojine i političke slobode, ali u sebi nema ni jedne odrednice o ekonomskoj i socijalnoj jednakosti.
· Jednakost je zaobiđena u ustavu iako je ima u Deklaraciji o nezavisnosti. Deklaracija prethodi ustavu.
· Očevi osnivači (tvorci ustava): Dž.Vašington, Džejms Medison, Bendžamin Franklin, Aleksandar Hamilton. Uz njih važni: Tomas Džeferson, Džon Adams, Džon Džejm.
· Ustav je više proceduralan, a manje vrednosno supstancijalan.
· Pravo ustavnog suda da tumači ustav
- SAD su federacija sastavljena od 50 država + distrikta Kolumbija (D.C) gde se nalazi glavni grad Vašington + pridružena država Portoriko.
- Američki kongres je podeljen na predstavnički dom i senat. Nosilac je zakonodavne vlasti na nivou federacije.
- Za predstavnički dom kongresmeni se biraju prema broju stanovnika na 2 godine i ukupan predstavnički dom broji 435 članova (kongresmena). Prosečna izborna jedinica ima oko ½ miliona birača.
- Kongresom predsedava Spiker. Pored klasičnih zakonodavnih funkcija predstavnički dom ima pravo pokretanja odgovornosti predsednika SAD (impičment) i drugih visokih državnih funkcionera (odbori).
- Predstavnički dom ima stalni i privremeni rad
- Donošenje zakona je trofazno: prvo ide rasprava o zakonskom predlogu u predstavničkom domu, pa na odboru i onda ide na senat.
- Sve države daju po 2 senatora. Ima 100 članova i mandat im traje 6 god. a svake druge god. bira se 1/3 novih senatora. - Senatom predsedava potpredsednik SAD (2. čovek iz izvršne vlasti). Senat je uticajnije telo od predst. doma iako su formalno ravnopravni.
- Senat daje saglasnost za imenovanje predsednika. Odobrava međunarodne ugovore i ima neke istražne i sudske f-je. Senat može da formira razne odbore, komisije...-njihove odluke imaju težinu sudskih odluka.
PREDSEDNIK SAD-A:
- Izvršna vlast u SAD je monocefalna. (predsednik je isključivi nosilac izvršne vlasti)
- Ne postoji odgovornost predsednika pred kongresom osim u najtežim slučajevima kršenja ustava.
v Predsednik se bira u nekoliko faza. Izbor je posredan (indirektan):
F-JE PREDSEDNIKA SAD:
· najmoćnija politička institucija u političkom sistemu SAD-a: šef države, šef državne administracije (preko 2 miliona činovnika na saveznom nivou, 20 miliona na nivou svih država) i vrhovni komandant.
· zaključuje međunarodne ugovore uz odobrenje senata
· zaključuje izvršne sporazume (regulišu se međ. sporazumi) za koje mu ne treba saglasnost senata
· ima snažnu zakonodavnu inicijativu
· stara se o tačnom izvršenju zakona
· donosi podzakonska akta i uredbe sa zakonskom snagom (uvek postoje oblasti koje nisu zakonom regulisane - privremeno se reguliše ta oblast)
· raspolaže budžetom – to je najvažnije ovlašćenje!
· imenuje veliki broj visokih državnih funkcionera
· imenuje sudije vrhovnog suda (sudije vrhovnog suda imaju veću platu od predsednika - najbolje plaćeni državni činovnici)
regrutuje i imenuje činovnički kadar, nekoliko miliona službenika i nameštenika. Dva sistema po kome se to radi: 1. sistem plena -ko pobedi na izborima ima pravo da posegne u državni činovnički aparat, i postavi više sebi bliskih ljudi i 2. sistem zasluga - javno se vrednuje rad činovnika, zasluge i časti.
· pravo suspenzivnog veta na svaki zakonski nacrt (da ga vrati kongresu na ponovno razmatranje)
· pravo malog džepnog veta- pred kraj zasedanja kongresa (dec) stavi ga u fioku. Kada počne kongres da zaseda mora ponovo da pravi predlog zakona kao da ga ranije nije bilo. Sve ide ispočetka (to je onda apsolutni veto)
· ovlašćenja predsednika u slučaju vanrednih okolnosti i rata
· vodi nacionalnu ekonomiju
· štiti bezbednost zemlje
· on je lider vladajuće partije (on je bio kandidat svoje partije, a kada postane predsednik, postaje post festum - šef partije)
· iako nije ustavna kategorija predsednik formira svoj kabinet
· postoji tzv. izvršna kancelarija pri instituciji izvršne vlasti predsednika. To je skup organa tela i službi američke državne administracije koji pomažu predsedniku u vršenju njegove vlasti
· postoji Bela kuća kao rezidencija i kuhinjski kabinet
· Savet za nacionalnu bezbednost (odbrana i spoljni poslovi), čine ga: predsednik, potpredsednik, državni sekretar za odbranu, direktor službe za vanredne pripreme, šef generalštaba i direktor CIA-e.
· Kao šef izvršne vlasti predsednik ima na usluzi ogroman državni aparat: on se od osnivanja SAD uvećao za 1500 puta, dok se stanovništvo uvećalo za 60 puta
· Administracija rasla geometrijskom progresijom: 140 službenika početkom 19. veka, 2000 krajem 19. veka, 930.000-1939. godine, a preko 3,5 miliona danas. Na to dodati jos 2,5 miliona vojnih lica, pa 12 miliona na nivou saveznih drzava plus 9-10 miliona na nivou lokalne zajednice. Državna administracija se toliko umnožila i ojačala da se smatra četvrtom polugom vlasti u SAD (predsednička izvršna i sudska vlast). Granice između države i privrednih institucija postaju sve slabije, što znači da država ustupa razne poslove privatnim institucijama (staranje o starim osobama, privatne agencije..)
VRHOVNI SUD:
- Treći segment vlasti u SAD-u
II f-je:
1. Nadležan kao prvostepeni i apelacioni sud u građanskim I krivičnim stvarima
2. Nadležan za tumačenje ustava i procenu ustavnosti i zakonitosti drugih pravnih akata (iako za tu funkciju nema eksplicitnih ustavnih ovlašćenja)
- Predsednika i članove vrhovnog suda imenuje predsednik SAD-a uz odobrenje Senata. Broji ukupno 9 članova uključujući i predsednika Vrhovnog suda.
- Sudije su nepromenljive i nepokretne, kad se jedanput izaberu ostaju do kraja mandata. Odlucuju vecinom glasova prisutnih sudija.
- Ustav je ono sto sud kaže da jeste, stoga se oni često nazivaju gospodarima i čuvarima ustava.
PARTIJE I PARTIJSKI SISTEM:
- Stabilan dvopartijski sistem. Čine ga republikanci i demokrate.
- Političke partije su konačno formirane u drugoj polovini 19 veka.
- Republikanci su stvoreni zaslugom Linkolna Abrahama, dok demokrate potiču od republikanske antidemokratske političke grupacije koju je vodio Tomas Džeferson. Obe partije po svojoj unutrašnjoj organizaciji spadaju u labave političke partije. Imaju svoju ideologiju iako ona nije odmah jasno uočljiva. Snažno liče jedna na drugu pa neki teoretičari smatraju da je to jedna flaša sa dve različite etikete – figurativno rečeno kapitalistička partija broj 1 i broj 2.
- Osnovna razlika među njima je to što su republikanci većim delom partija velikog biznisa i demokrate srednjeg i nižeg socijalnog sloja. Rašireno je uverenje da je demokratska partija malo progresivnija od republikanske.
- U okviru demokrata prepoznaju se 3 krila, struje:
1. liberalno-korporativno krilo
2.sindikalno krilo
3. delovi radništva i drugih nižih socijalnih slojeva stanovništva
- Često su krila (levo i desno) u različitim partijama sličniji nego oba krila u istoj partiji.
- Svi pokušaji da se u SAD-u stvori treća partija su propali.
- Komunistička partija je 1954. godine stavljena van zakona u periodu merkantizma.
PARTICIPACIJA I DRUGE INTERESNE GRUPE:
- Reč je o onim oblicima participacije (shvaćenom kao učesce u procesu odlučivanja) u kom učestvuju oni društveni i politički subjekti koji ne pripadaju organizaciji vlasti. To su razne interesne grupe ili grupe za pritisak, lobi grupe.
- Zastupaju interese određenih ekonomskih, profesionalnih i drugih civilnih organizacija.
- Vrše pritisak na organe vlasti u cilju ostvarenja određenih interesa. Sredstva kojima se služe su u rasponu od ubeđivanja do korupcije a imaju svoje agente, lobiste i lobi kancelarije u Vašingtonu.
- Bogatstvo se javlja u tom kontekstu kao put ka političkom uticaju. U Americi je dominantno geslo “novac je majčino mleko politike”.
- Grupe za pritisak u najvećem procentu zastupaju interese krupnog biznisa onih koji inače po sili svog ekonomskog položaja već imaju privilegovano mesto u američkom društvu.
VII. ŠVAJCARSKI FEDERALIZAM
- Oni sebe nazivaju konfederacijom ali su federacija.
- Ni manje zemlje ni više različitosti, ni više sukoba
- Ni više interesovanja, ni manje kopiranja tog sistema - unikat-niko nije kopirao njihov politički sistem
- Velika socijalna i politička stabilnost.
- Skupštinski sistem vlasti i sigurnost.
- Katolici, protestanti (Kalvin, Cvingli)
- Višenacionalna i višejezična zemlja: 65% Nemci, 18%Francuzi, 12% Italijani i ostalo je romandsko stanovništvo (staro stanovništvo)
- Razlika u veličini kantona koja ide i do 100 puta od najmanjeg do najvećeg i ekonomska snaga kantona se može raspodeliti u tom odnosu (1:100) - jako slabi i jako jaki.
- Žive na neplodnom tlu i mogu da za vlastite potrebe proizvedu hrane samo za 3/5 njihovih potreba.
· Švajcarska pradržavnost datira od XIII veka
§ 1291. ujedinila su se 3 prakantona: Uri, Svic, Unterval stvarajući tzv. večiti savez radi odbrane od ekspanzije Habzburgovaca.
§ Do kraja XVI veka tom savezu pristupilo je još novih kantona pa ih je ukupno bilo 13.
§ Od XIV veka naziva se konfederacijom, koja je 1648. godine priznata kao nezavisna država Vestfalskim ugovorom (mirom).
§ Zajedničko konfederalno telo koje je upravljalo zemljom zvalo se DIET. Činili su ga delegati svih kantona i bez obzira na broj i veličinu kantona svaki je imao po 1 predstavnika.
§ 1798. Švajcarska dobija prvi Ustav koji proklamuje HELVETSKU REPUBLIKU. Pod snažnim je uticajem francuske buržoaske revolucije. Švajcarska se tim ustavom centralizuje i ukidaju se kantoni.
§ 1802. novi Ustav,
§ 1803. tzv. AKT O MEDIJACIJI pod uticajem Napoleona (postojao problem između centralne vlasti i kantona).
§ 1815. Bečkim kongresom Švajcarska postaje neutralna (nezavisna) država
§ 1848. DIET donosi novi federalni Ustav uprkos svom konfederalnom nazivu
§ 1874. se ponovo donosi Ustav koji proširuje ovlašćenja federacije
§ 1999. referendumom je usvojen novi federalni Ustav Švajcarske
§ 1971. žene stiču pravo glasa
§ 1984. izabrana prva žena za predsednika federalnog saveta, što znači da je bila šef izvršne vlasti
§ 1999. izabrana prva žena za predsednika federalne skupštine
USTAVNI SISTEM:
- U osnovi ustavnog uređenja Švajcarske stoji princip tzv. PODELJENE SUVERENOSTI ili dvojnog kompetitivnog federalizma
- Vlast je podeljena između kantona i federalnih organa vlasti. Kantoni su suvereni sem u onim delovima vlasti koji pripadaju federaciji (oni često sebe zovu konfederacijom, ali su zapravo federacija)
- Federacija je Ustavom ovlašćena da sama određuje svoje nadležnosti: spoljni poslovi, vojni poslovi (proizvodnja i prodaja naoružanja), ubiranje carina i taksi, poreska nadležnost, bankarsko-monetarni sistem i poslovi, saobraćaj i pošte, RTV i telekomunikacije, obrazovanje (za viši nivo obrazovanja), trgovina, socijalna politika i zaštita porodice, rešavanje sporova između kantona
SAVEZNO VECE
v Nosilac izvršne vlasti (to je ono što bi bila vlada)
- Ima 7 članova. Bira ih savezna skupština.
- Vrši neku vrstu direktorijalne funkcije
- Izvršno-administrativni organ
- Mandat im traje 4 godine
- Mogućnosti reizbora nisu ograničene
- Čine ga 2 člana iz kantona Cirih i Bern, a ostalo (3) iz drugih kantona koji se menjaju od mandata do mandata
- To je neka vrsta koalicione vlade po formuli 2+2+2+1
- Zastupljene su tri glavne partije: radikalna, socijaldemokratska i konzervativna sa po 2 člana i 1 mesto za neku manju partiju.
- Kolegijalni i kolektivni organ. Ono vrši u formalnom smislu i funkciju kolektivnog šefa države
- Direktno je odgovorno skupštini i radi na sprovođenju skupštinske politike
- Odluke saveznog veća koje su u suprotnosti sa odlukama savezne skupštine ova druga može da poništi
- Savezna skupština ne može da opozove savezno veće, a ono ne mora da podnese ostavku
- Ima značajnu zakonodavnu inicijativu (pravo da daje zakonske predloge)
SAVEZNI SUD PRAVDE
v Najviši organ sudske vlasti Švajcarske. Bira ga Savezna skupština na 6 godina i broji 30 sudija.
- Nema ustavnu jurisdikciju već sudi samo u krivičnim i civilnim stvarima (nema klasicnu f-ju ustavnog suda).
POLITICKE PARTIJE
- Socijalnu bazu čine srednji slojevi, srednja i sitna buržoazija i viši službeničko-činovnički sloj.
- Politički ciljevi i program ove partije:
- opšta dobrobit građana i država blagostanja
- nacionalna suverenost i jaka nacionalna država
- garantovanje liberalnih načela na celoj teritoriji Švajcarske
- zaštita slobode preduzetništva i privatne svojine
- kantonalna autonomija i zaštita njihove kulturne specifičnoti
- zaštita slobode pojedinca od arbitrarne volje administracije
- Dominira rimo-katolička ideologija, shvatanje društva i države u okviru te ideologije,
- Klasična konzervativna partija po sistemu vrednosti (porodica, privatno vlasništvo…)
- Bitna je vrednost rimokatoličke konfesije
- zaštita pojedinca od države, naročito u veri, slobodi, preduzetništvu, obrazovanju i porodici,
- bori se za razvoj slobodnog udruživanja građana,
- zatim slobodno versko organizovanje,
- za pomoć i solidarnost sa siromašnima (katoličko milosrđe),
- za jačanje porodice i kulturnih osobenosti,
- za vojnu neutralnost
- Socijalnu bazu ove partije čine: srednji slojevi, zanatlije, seljaci i deo radništva a kao kolektivni članovi i razne rimo-katoličke organizacije tzv. rimo-katoličkog civilnog drustva (paracrkvene organizacije; način manipulacije stanovništva - politička indoktrinacija (udruženje mladih, razna udruženja: sport, piknik, muzika, verska nastava...)
- Klasična partija socijal-demokratske pripadnosti, prošla je kroz fazu deradikalizacije (odustala je od nacionalizacije velikih preduzeća i uspostavljanja društvene svojine) Konkordat - ugovor između države i Vatikana.
- Zalaže se za vrednosti neposredne demokratije, bori se za izgradnju demokratskog socijalizma tj. RED, PRAVDU I KOOPERACIJU.
- Zalaže se za jednaka prava svih ljudi, za široku participaciju građana u političkom životu.
v Sve tri partije skoro podjednako dele biračko telo, otprilike po ¼ a poslednju četvrtinu dele ostale male partije.
- Konzervativci i radikali zbog većinskog sistema izbora imaju više predstavnika u veću država u odnosu na broj dobijenih glasova u odnosu na socijaldemokratsku partiju.
KANTONALNA I OPŠTINSKA SAMOUPRAVA
- Švajcarska je zemlja koja ima najrazvijenije oblike neposredne demokratije i političke participacije na svetu i to na sva 3 nivoa (lokalna, kantonalna samouprava i nivo federacije). Primeri:
1. zemaljska skupština na kantonalnom nivou,
2. narodna inicijativa - za izmenu zakona pa cak i ustava,
3. referendum.
v Politička istorija Nemačke se periodizuje na nekoliko perioda:
Ustavno pravni razvoj: Ustav iz 1849., 1879., 1919.- vajmarski Ustav, 1949.-osnovni zakon-važeći Ustav!
(Bizmark prvo kancelar Pruske) 1919. 1. demokratski Ustav
(organski zakon-oktroisan Ustav 1949)
- 1990- ujedinjenje: 16 federalnih jedinica
- Savezna republika Nemačka je Ustavom definisana kao liberalno demokratska socijalna i pravna država.
1) duga tradicija konfederalizma u Nemačkoj (sve do 1949)
2) sprečavanje povratka na nacistički centralizam
3) svaka federalna jedinica mora imati svoj ustav koji mora biti u skladu sa ustavnim uređenjem zemlje
4) princip funkcionalne raspodele nadležnosti (zakonodavna vlast skoncentrisana na saveznom nivou, a najveći deo administracije pada u nadležnost federalnih jedinica
5) opšta formula nemačkog federalizma je kooperativni federalizam (saradnja između federalne vlasti i federalnih jedinica)
6) finansijski federalizam podrazumeva da bogatije federalne jedinice pomažu siromašne. Formiran je fond za pomoć 5% iz budžeta fonda bogatih u jedinice siromašnih (bogate federalne jedinice: Hesen, Severna Rajna i Vestfalija, Bavarska, Baden Virtenberg, Hamburg, Šlezing Holštajn)
7) lokalna samouprava je organizovana četvorostruko, 16 federalnih jedinica, 543 okruga i 16.200 opština.
Bikameralizam-dvodomnost: Bundestag-građani, Bundesrat-federalne jedinice
Ima oko 700 poslanika. 1 poslanik se bira na oko 60 000 građana.
Funkcije Bundestaga:
§ Drugi dom. On je skup predstavnika federalnih jedinica. Nije izborni kao Bundestag. Nema opštih parlamentarnih izbora, već federalne jedinice same biraju i šalju u Bundesrat svoje predstavnike.
§ 69 članova i predstavnici federalnih jedinica imaju tzv. imperativni mandat (mora da glasa kako je dobio instrukcije - to je federalna jedinica koja ga je birala. Nije bitna partija već federalna jedinica na 1 godinu). Predstavnike menja predsednik Nemačke ako ovaj nije u stanju da obavlja svoju dužnost
§ Bundesrat inicira zakone i učestvuje u zakonodavnom procesu. Ima suspenzivni veto na zakonodavni predlog Bundestaga, koji Bundestag može da ukloni većinskim glasanjem.
§ Bira polovinu sastava Saveznog ustavnog suda
§ Interesi federalnih jedinica u ovom telu nadjačavaju interese partija
§ Ima veliku ulogu u administriranju federalnih zakona. Zakoni koji su doneti, bundesrat je bitan za njihovo sprovođenje po federalnim jedinicama
- Bicefalno podeljena na predsednika i kancelara
- Ovlašćenja su mu mala i slaba da bi sprečila tzv. prezidencijalni autoritarizam.
- Predsednik Nemačke u doba Vajmarske republike: 1919. uveden republikanski oblik, tu je predsednik dobio velika ovlašćenja (kao nekad monarh, car).
- 1949. predsedniku dodelili slaba ovlašćenja.
- Funkcije:
· Predstavlja državu u međunarodnim odnosima - protokolarne dužnosti (svečanosti, simboličko predstavljanje spoljne politike)
· Imenuje i razrešava državne činovnike
· Vrši pomilovanja
· Predlaže kandidata za kancelara koga bira Bundestag (iz parlamentarne većine ga bira)
· Ima pravo da raspusti parlament u ekstremnim slučajevima npr. vanredno stanje
· Potpisuje zakone uz prema potpis nadležnog ministra(1.ministar potpisuje pa preds)
· Nema vetirajuće pravo
· Mandat traje 5 godina, a bira ga federalna skupština i može da bude reizabran samo jedan put
· Komplikovan je izborni postupak njegovog izbora
· Federalna skupština formira saveznu izbornu skupštinu (1300 članova): pola Btag, pola Brat
· Od predsednika se očekuje da bude politički neutralan
· Kancelarska vlada se sastoji od saveznog kancelara i kancelarskog ministra
· Predstavlja stvarni centar političke vlasti u Nemačkoj
· Vlade u Nemačkoj su koalicione, najčešće od 2 velike i 1 male partije. Ali isto tako često od samo 2 velike partije (Svadba slonova).
· Princip kancelara potiskuje princip kolegijalnosti i kolektivnosti u radu vlade
· Savezni kancelar potvrđuje osnovne pravce politike i odgovoran je za to
· Ministri pravde, finansija i unutrašnjih poslova imaju poseban status unutar kancelarske vlade
· Valjana odluka vlade se donosi većinom glasova uključujući i kancelara
· Osnovni princip ustrojstva vlade: kancelarski princip i resornost
POLOŽAJ I ULOGA KANCELARA
· On je prva ličnost vlade i najmoćnija figura političkog establišmenta (politička elita) Nemačke
· Ima svoju službu(kabinet) sa oko 500 državnih službenika
· Bira se u parlamentu i njemu je odgovoran.
· Kancelar bira ministre, određuje njihov br. i njihovu eventualnu odgovornost. Ovo je ključna tačka. (Parlament bira kancelara, a kancelar bira ministra i odgovara za njih. Ministri ako treba daju ostavku kancelaru.)
· On daje smernice za rad vlade ministrima i utvrđuje politiku vlade
· Stara se o efikasnom funkcionisanju koalicione vlade.
· Može da traži od predsednika da raspusti Bundestag.
· Bundestag ne može da raspusti samog sebe niti da prinudi kancelara da traži svoje raspuštanje od strane predsednika radi novih izbora.
· Ministri su odgovorni kancelaru, a ne Bundestagu!
§ Federalni sud pravde
§ Federalni administrativni sud
§ Federalni finansijski sud
§ Federalni sud rada
§ Federalni socijalni sud
§ Federalni sud za patente
§ Federalni ustavni sud
- Savezni ustavni sud je čuvar ustavnog poretka. On doprinosi očuvanju državne politike i vladavine prava.
- Postoje 2 vrste funkcija suda:
1. PRAVOSUDSKA (prosuđivanje ustavnosti zakona i pravnih akata koje donosi parlament i rešavanje sporova federalnih zakona i federalnih jedinica);
2. POLITIČKA funkcija (pravo zabrane političkih partija, političke partije koje imaju prizvuk nacističkih partija kao i komunističkih; rešavanje žalbe; pravo rešavanja građanskih prava; dizanje optužnice protiv predsednika na predlog Btaga i Brata. Smenjuje i premešta sudije redovnih sudova ili ih rangira u okviru sudskog sistema.
- 16 sudija radi u 2 senata (2 tela) po 8 sudija: 8 bira Btag a 8 bira Brat.
- Prvi senat se bavi pitanjima osnovnih prava, drugi je državno-pravni senat.
- Mandat traje 12 godina i nema mogućnosti reizbora.
- visoka izlaznost biračkog tela - oko 80%, često i preko 90%)
- to je kombinovani izborni sistem: većinski i proporcionalni - pola poslanika u Btagu po većinskom sistemu (direktan mandat, dvojica najboljih idu u drugi krug, ako je jedan dobio 50%+1 onda ni nema drugog kruga, ako manje onda drugi krug pa ko dobije više i onda taj imenom i prezimenom ide u skupštinu), a pola po proporcionalnom izbornom sistemu (partijske zatvorene liste, koliko ima mesta u skupštini toliko je dugačka lista, pa koliko dobiju toliko ih ide sa liste).
- postoji prohibitivna klauzula: iznosi 5% za proporcionalni, a 3 mandata za većinske izbore.
- na izborima učestvuje 30-ak partija
- 2 partije su dominantne: SPD i ZDU sa CSU - one ukupno uzimaju preko 90% glasova
- pored njih izborni cenzus prelaze još i zeleni, liberali i republikanska partija.
- birač ima 2 glasačka listića: za većinski i za proporcionalni sistem
- u svim političkim partijama poslednjih 20 godina opada članstvo (i to do 20%)
- PARTIJA ZELENIH – jedina u kojoj nema pada u članstvu (raste broj članova) verovatno jer je „nova“, nastala je pre 30-ak god.
GLAVNE POLITIČKE PARTIJE
1. SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA SPD
2. HRIŠĆANSKO-DEMOKRATSKA UNIJA CDU
3. HRIŠĆANSKO SOCIJALNA UNIJA CSU-deluje samo na prostoru Bavarske