Post date: Feb 7, 2013 6:19:19 AM
1. Koja su dva osnovna shvatanja o nastanku sveta?
Teološko – podrazumeva Boga kao stvoritelja sveta i čoveka, i svega vidljivog i nevidljivog. Ovo tumačenje podrzumeva da Bog nije stvorio čoveka samo po svom fizičkom obličju, nego da je u njega utkao i klicu njegovog božanskog, duhovnog bića.
Naučno – nastoji da rekonstruiše genetski razvoj čoveka kao vrste i faze kroz koje je prolazio u svojoj biofizičkoj evoluciji.
2. Navedite skup sindroma koji razlikuju ćoveka od svih drugih životinjskih vrsta, a koje ljudi dele u određenoj meri?
a. Uspostavljanje veze među stvarima/pojavama i odnosa između uzrka i posledice.
b. Korišćenje i usavršavanje iskustava i veština i neiscrpna sposobnost učenja i prenošenja iskustava i veština na potomstvo.
c. Povezivanje potreba sa predmetima za njihovo zadovoljenje.
d. Izražavanje jezikom saznajnog i sporazumevanja sa drugima.
e. Menjanje okoline i stvaranje novog sveta.
f. Vršenje izbora između različitih mogućnosti (sloboda).
g. Saosećanje sa drugima i razvijanje afektivne veze.
3. Opišite razliku između simbola i znaka?
Semiotika je nauka koje se bavi sistemima znakova i njihovim ulogama u stvaranju i razlaganju značenja, u okvirima društvenog života. Pojedinac koristi znakove da bi sebi protumačio okruženje u kome se nalazi i da bi svoja saznanja preneo drugima.
Simbol je na izvestan način suština ideje ili stvari koju predstavlja. On može imati bilo koji vid slike ili predmeta, ali se u njemu uvek nalazi nešto simbolizovano. Smatra se da simboli poseduju određeni fizički oblik jer jedino tako mogu ući u ljudsko iskustvo.
4. Koje su osnovne podele magije?
a. Homeopatična magija – Primenjivanje magije po zakonu sličnosti. Rušenje skulptura, uništavanje simbola, vudu magija,...
b. Prenosna magija – uz homeopatičnu čini simpatetičku magiju. Frezer – „Stvari koje su jednom bile sastavljene moraju zauvek ostati, čak i pošto se sasvim razdvoje jedna od druge, u takvom simpatetičkom odnosu šta god da se učini jednoj, mora slično uticati i na drugu“.
(Veza između ranjenog čoveka i onog koji ga je ranio...)
c. Javna magija – Magija koja se izvodi za dobrobit cele zajednice. Onaj ko izvodi ovakve rituale predstavlja reprezenta zajednice. Pretpostavlja se da je razvoj ovog oblika magije uticao na stvaranje i razvoj religije i politike.
5. Kako biste definisali razliku između nauke i magije?
Osnova misaonog procesa koji čini magijsku sliku sveta, predstavlja opažajno mišljenje kao odlika primitivnog čoveka, nasuprot pojmovnom mišljenju intelektualno razvijenog pojedinca, kao naučnom mišljenju zasnovanom na odnosu uzroka i posledica među pojavama.
6. Koja je osnovna funkcija mita?
Mitovi predstavljaju arhitipski model stvaranja, oni se bave početkom, načinom na koji je nešto nastalo, prauzrokom stvaranja stvari i bića. Mit je osnovna forma kazivanja drevnih naroda.
Osnovna funkcija mita je formiranje modela svih značajnih ljudskih delatnosti.
7. Kako biste objasnili ulogu heroja božanskog porekla u ljudskom društvu?
Mitovi svih kultura sadrže uzvišene osobe koje imaju idealne osobine i veštine, a njihovo poreko je gotovo uvek polubožansko. Likovi mitova su uglavnom bogovi i natprirodna bića. To su često pojedinci sa božanskim poreklom i kao takvi nisu deo svakodnevnog života i društva.
S obzirom na to da je jedan od osnovnih ciljeva mita da poduči čoveka, veruje se da je ljudima neophodno da veruju u nekoga ko je između bogova i njih, time se stvara osećaj bliskosti sa mitskim likom.
8. Objasnite simboličku funkciju mita?
Putem čulnih slika mit omogućava sagledavanje i spoznaju nespoznatljivog. Opšte predstave se posredstvom mita opredmećuju u čulnoj stvarnosti pojedinca. Umestnost je po prirodi simbolična, onda nastoji da neshvatljivi i nespoznajni svet prenese posredsetvom čula i da ga približi pojedincu, podjednako kao i njegovom stvaraocu. Tako granica između mita i umetnosti prestaje da postoji.
Na taj način, jedna slika može da predstavlja simbol za neki mit, čime se ostvaruje i simbolička funkcija mita.
9. Kakva je uloga poetskog izražavanja u pripovedanju mita?
Pojam nove mitologije javlja se sa idejom da se priroda koja okružuje čoveka simbolično izražava, a njeni odsjaji koji prožimaju čitav svet ljubavlju i harmonijom nisu samo proizvod čovekovog čulnog doživljaja, već pre svega nastaju kao dejstvo duha unutar čoveka.
Meletinski (1980) – navodi da se mitologizam u 20. veku javlja kao umetnički postupak, kao i odnos prema svetu, na kome se zasniva taj postupak. To je prisutno i u književnosti i u poeziji.
10. Opišite mitološke elemente i njihove različitosti u delima „Čarobni breg“ i „Ulis“.
Čarobni breg – naziv ukazuje na mitološku osnovu. Sanatorijum koji se nalazi na vrhu brega, time on jasno odvaja gornji od donjeg sveta, što je metafora za krizno stanje buržoaske kulture uoči prvog svetskog rata.
Ulis – u romanu dominira večiti obrazac oca. Glavni likovi su pesimističan Irac, i sa druge strane optimistični Ulis.
1. Koji su osnovni elementi komunikacije?
Komunikacija se sastoji od sledećih elemenata: pošiljalac, primalac, poruka i medij, kodiranje, dekodiranje, odgovor i povratna sprega.
2. Objasnite komunikaciju kroz pojam zajedništva.
Zajedništvo u komunikaciji podrazumeva proces deljenja podataka, gde nešto što je bilo pojedinačno postaje zajedničko za grupu ljudi. Sistem komuniciranja zasnovan je na određenom zajedničkom iskustvu grupe ljudi i može biti potpuno nepoznat i nerazumljiv drugoj zajednici.
3. Navedite četiri nivoa analize komunikacije prema Tejeru.
a. Intrapersonalni nivo: odnosi se na individualno ponašanje i razmatranje rešenja problema slušanja, čitanja,... (naglasak je na slanju i primanju informacija)
b. Interpersonalni nivo: odnosi se na komunikaciju koja se odvija između dve ili više osoba, gde se suprotstavljaju određeni odnosi među njima, kao i uticaji i kontrole.
c. Organizacioni nivo: odnosi se na mreže sistema podataka koji povezuju članove organizacije i obezbeđuju sredstva preko kojih se organizacija povezuje sa svojom sredinom kao i načinima kako ti komunikacioni sistemi utiču na donošenje odluke i efikasnost delovanja date organizacije
d. Tehnološki nivo: odnosi se na opremu, aparate, programe za stvaranje, čuvanje,... podataka.
4. Koje su najvažnije osobine komunikacije?
a. Povezanost sa kulturom (kultura određuje način ponašanja, razmišljanja i stil pojedinca)
b. Trajnost (to je neprekidan proces koji traje od rođenja do smrti)
c. Dinamičnost (komunikacija je proces koji se neprekidno menja i razvija)
d. Interaktivnosti (komunikaija je proces u kom se razvija razmena poruka)
e. Nepovratnost (jednom poslata poruka ostaje zauvek zapisana u datom trenutku)
f. Kontekstualnost (komunikacija se uvek odvija u određenom okruženju i bitno je njime uslovljena)
g. Simboličnost (simboli kao naučeni stvoreni kodovi koji se povezuju sa objektima i osećanjima)
h. Koordiniranje odnosa sa okruženje (komunikacija kao proces u kome se ostvaruju, usklađuju,... odnosi)
5. Koje su četiri osnovne funkcije komunikacije?
Komunikacija je višedelatni proces u kome se kao četiri osnovne funkcije izdvajaju:
a. Informacija
b. Zabava
c. Poučavanje
d. Ubeđivanje
6. Objasnite razliku između verbalne i neverbalne komunikacije?
Verbalana komunikacija obuhvara korišćenje jezičkih simbola koji imaju određeno značenje za učesnike u procesu komuniciranja, a mogu biti izraženi usmenim ili pismenim putem.
Neverbalna (vizuelna) komunikacija obuhvata vizuelne nadražaje u komunikaciji, koje ostvaruje izvor (pošaljilac) i njegovo okruženje i koji nose potencijalnu poruku, koja ima vrednost za primaoca (slušaoca).
7. Koja su osnovna četiri načina odvijanja unutrašnje, interpersonalne komunikacije?
a. Razgovor sa samim sobom (unutrašnji dijalog tokom razmišljanja)
b. Mentalne slike (slike koje čovek zamišlja, predtstave, bez reči)
c. Neverbalno ponašanje (ponašanje koje prati unutrašnji razgovor dok pojedinac nije svestan telesnih pokreta (mrštenje, pomeranje usana))
d. Verbalno ponašanje (ovo je redak vid ponašanja i najčešće se pojavljuje kod osoba koje imaju izvesne mentalne poremećaje, i predstavljaju glasno izgovaranje unutrašnjih dijaloga)
8. Kako biste objasnili pojam unutrašnje buke?
Unutrašnji razgovor ili unutrašnji dijalog može biti i izuzetno ometajući ukoliko smo u situaciji kada preovladavaju uzbuđenja poput besa, jer tada čovek nije u stanju da razmišlja i racionalno sagledava okruženje unutar i van sebe. Veliki broj emocija i misli stvara neobičnu zbrku tako da čovek često šalje poruke koje nisu u skladu sa njegovom ličnošću. To se naziva unutrašnjom bukom.
9. Kako se sve ostvaruje forma unutrašnje komunikacije?
Čovek ne doživljava sebe na način na koji ga drugi doživljavaju u svakodnevnom životu, ali mu unutrašnji razgovor bitno pomaže da sagleda okruženje na način koji mu je najbliskiji i da ga tako prohvati. „To je pojedinac koji komunicira sam sa sobom u formi unutrašnjeg dijaloga, procesa mišljenja i zaključivanja, molitve ili introspekcije, memorišući ponekad svoje misli i nekim pomoćnim sredstvom (beleške, diktafon).“
10. Šta obuhvata šire određenje pojma unutrašnje komunikacije?
Pod širim pojmom unutrašnjeg razgovora mogu se obuhvatiti: dnevno sanjarenje – maštanje, snovi i spavanje, glasno čitanje, zapisivanje misli i opažanje, koncentracija, geastikulacija u procesu razmišljanja, tumačenje neverbalne komunikacije i komunikacija između pojedinih delova tela koji šalju signale (putem bola i sl.).
1. Objasnite razliku između javne i privatne komunikacije?
U zavisnosti od toga da li je komunikacija javna li privatna, u svesti sagovornika javlja se pomisao da postoji mogućnost da neko van kruga sagovornika posmatra razgovor. Komunikacija na javnom mestu ukazuje na manju upotrebu neverbalne komunikacije i iskazivanje osećanja. Međutim, ako se oblik javne komunikacije odvija na bučnom mestu, neverbalna komunikacija će biti izražajnija.
2. Tri osnovne faze kroz koje prolazi razgovor?
a. Utvrđivanje smisla poruke (određivanje okolnosti u kojima je poruka izrečena, povezivanje sa širom situacijom i utvrđivanje načina na koji je saopštena)
b. Postavljanje identiteta (putem komunikacije osoba definiše svoj identitet, određuje i potvrđuje sopstvenu ulogu i ulogu sagovornika)
c. Zadovoljenje međusobnih odnosa (ostvarivanje potrebe za uspostavljanjem odnosa sa drugim ljudima)
3. Šta predstavlja načelo kvaliteta u komunikaciji?
Načelo kvaliteta – odnosi se na istinitost iskaza. Iskaz ne sme da bude neistinit niti zasnovan na neproverenim i nepouzdanim podacima.
4. Koje su osnovne faze uspostavljanja odnosa sa drugom osobom?
Prepoznavanje – najčešće traje desetak sekundi, to je susret dve osobe u kome one nastoje da ostave dobar utisak ukoliko su zainterssovane za dalju saradnju.
Upoznavanje – Ovo je faza u kojoj se osobe ispituju kako bi odlučile da li su zainteresovane za dalje druženje.
Produbljivanje – faza u kojoj se razgovor produbljuje, pojedinci razmenjuju dublje i ličnije informacije.
Uparivanje – U ovoj fazi ljudi počinju da ih vide kao par.
5. Objasnite faze odnosa između dve osobe.
Odnos između dve osobe ima svoj početak, razvojni tok i završetak. Pojedini odnosi (najčešće porodični) traju tokom celog života, ali se većina odnosa između ljudi nakon kraćeg ili dužeg perioda završava.
6. Koje su tri komponente koje utiču na formiranje stavova?
Osoba stvara stavove u odnosu prema pozitivnim ili negativnim iskustvima, na način na koji formira i ponašanje, u odnosu na viđeno ponašanje drugih ljudi.
Stavovi se sastoje iz tri osnovne komponente:
a. afekat (osećanje)
b. ponašanje (nameravano ponašanje) i
c. kongnicija (razumevanje)
7. Objasnite razliku između formalnih i neformalnih grupa.
U odnosu na način nastajanja,dve osnovne vrste grupa su:
a. Neformalne ili spontane grupe – Ne postoje formalne odluke o njihovom osnivanju, okupljaju se spontano i najčešće se vezuju za prijateljske odnose.
b. Formalne ili veštačke grupe – Postoji zvanična odluka o njihovom formiranju i sadrže specifičan cilj.
8. Koja je funkcija društvenog karaktera?
(From) Funkcija društvenog karaktera se sastoji u tome da “uobliči i kanališe ljudsku energiju u okviru datog društva radi neprekidnog funkcionisanja društva”. Društveni karakter u Fromovoj interpretaciji je tipično ponašanje ljudi u određenom društv. sistemu, u skladu sa prihvaćenim vrednostima i zahtevima kulture.
9. Kako se ostvaruju podrška i uzajamno razumevanje u grupi?
Podrška i uzajamno razumevanje i delovanje u grupi se ostvaruje:
a. predstavljanjem ideja i mišljenja
b. usmeravanjem pažnje ka zadatku
c. iskrenom i otvorenom komunikacijom
d. razumevanjem drugih članova grupe
e. postavljanjem pitanja članovima grupe kako bi se saznalo njihovo mišljenje
f. izražavanjem spremnosti da se saslušaju ideje ostalih članova grupe
10. Objasnite četiri suštinske osobine mase.
a. Masa uvek teži rastu
b. Unutar mase vlada jednakost
c. Masa podrazumeva zbijenost
d. Masi treba usmerenje
1. Koja je razlika između pisane i govorne verbalne komunikacije?
Prva i osnovna struktura u pisanoj komunikaciji je u ravni sintakse, na nivou reči, a usmena je fonološka, to jest u nivou glasova. Jezik postoji kao konvencionalno utvrđen sistem znakova nasuprot kojeg se nalazi živa reč – govor, koji je stvaralački i sveobuhvatan.
2. Čime se bavi sociolingvistika?
Sociolingvistika prepoznaje društvenu uslovljenost jezika, drugim rečima, kada, šta i kako reći određuju i okolnosti u kojima se nalazimo. Sociolingistika je disciplina koja se bavi proučavanjem upotrebe jezika kao sredstva konumikacije u sociokulturnom kontekstu.
3. Šta je znak?
Pod pojmom znaka se može tumačiti svaki događaj ili predmet koji je povezan u iskustvu sa drugim predmetom ili događajem na koji se odnosi.
Svaka pojava dostupna čulima, predmet, živo biće ili događaj može postati znak. Znak je uvek u vezi sa označenim. Uvek postoji određeni međuodnos između onoga što je označeno i onoga što označava.
4. Koja je razlika između kodova ponašanja i kodova značenja?
Svako društvo odlikuje se kodovima ponašanja i kodovima značenja
a. Kodovi ponašanja ragulišu načine ponašanja zajednice i pojedinih članova, propisujući ih i sankcionišući ih. Tu spadaju znakovi i razna druga pravila.
b. Kodovi značenja odnose se na sisteme znakova i posebno su zanimljivi za probleme komunikacije. To su sistemi u koje su organizovani znakovi i bitno zavise od kulture i društvenog okruženja u kome nastaju.
Kodovi ponašanja i značenja predstavljaju kodirani sistem društvenog opštenja, koji je bitno određen pojedincem i okolnostima u kojima se nalazi. Takođe označavaju i pojedinca u odnosu prema grupi ili društvu u celini. Uže posmatrano, oni naglašavaju odnose između pošiljaoca i primaoca.
5. Šta su digitalni, a šta analogni kodovi?
Digitalni kodovi: Kodovi kojih smo svesni, sačinjeni su od odvojenih komponenti povezanih prema pravilima. Tu spadaju jezik i matematika. (Mogu se dešifrovati korišćenjem rečinka i sl.)
Analogni kodovi: Sadrže određenu vezu po obliku sa stvarima na koje se odnose, tj. analogiju, kao što su slike, mape, pokreti tela. Oni se ne mogu uopšteno odrediti po značenju za svaku jedinicu.
6. Koje su odlike redudantne poruke?
Redudantna poruka je važna u svakodnevnom životu i odlikuje se jednostavnim i brzim dešifrovanjem. Ovakav oblik poruke služi pojedincu da se što jednostavnije snalazi u okruženju, da brzo prihvata i čita poruke i da na isti način na njih odgovara. Redudantnost omgućava olakšavanje svakodnevne komunikacije, njeno pojednostavljivanje i površne informacije koje ne zahtevaju dublje psihološke ili emotivne odnose.
7. Kakva je društvena funkcija redudance?
Društvena funkcija redudance bavi se načinom kako da se prevaziđu praktični problemi komunikacije, tj. oni vezani za tačnost ili otkrivanje pogrešaka, kanal i šum, prirodu poruke i publike.
8. Šta objašnjava perlokucioni aspekt iskaza?
Perlokucioni spekt iskaza se odnosi na efekat koji iskaz proizvodi kod slušalaca.
Retorske figure predstavljaju ukrase koji doprinose neobičnosti i originalnosti govora. Figurativni oblici izražavanja sugestivno deluju na sagovornike i utiču na usvajanje sadržaja i informacija.
To su svi propratni elementi iskaza pored govora, to mogu biti uzdasi, geastikulacija,...
9. Opišite indirektne govorne činove.
Indirektni govorni činovi su, dakle oni činovi kod kojih se jedan ilokacijski čin izvodi neposredno kroz izvođenje nekog drugog ilokacijskog čina.
Indirektni govorni činovi omogućavaju govorniku da kaže jednu stvar, da podrazumeva to, ali i nešto drugo.
10. Kakva je razlika između metafore i metonimije?
Metafora je poređenje koje se zasniva na jednoj zajedničkoj osobini dva predmeta, pri čemu se ne pominje predmet koji se poredi, već samo drugi predmet.
Metonimija (grčki metonymia, zamena imena) je figura u kojoj se veza između dva pojma ostvaruje logičkom zaisnošću, a ne po sličnosti ili suprostnosti kao kod metafore.