Post date: Feb 22, 2013 5:58:52 PM
NEOLIBERALNI MODEL DEMOKRATIJE
- vezan je za fazu globalizacije
- ugrožava sve navedene principe demokratije
- globalizacija trgovinskih i robnih sistema
- tehnološke inovacije i njihova ubrzana difuzija – jer roba vrlo brzo zastareva
- formiranje nadnacionalnih i proizvodnih i trgovinskih struktura
- snažna i ubrzana regionalizacija (politička i trgovinska)
- razaranje nacionalne države
- rastuća egzistencijalna nesigurnost
- predominaija modela masovne kulture
- politička manipulacija i stvaranje virtuelne stvarnosti (klasična budrijarovska situacija: stvarnost, simulacija, simulakrum)
teror uspeha – neoliberalni model demokratije
visoko dehumanizovano društvo
PROCESI DEDEMOKRATIZACIJE
Indikatori:
- više liberalizma a manje demokratije
- smanjenje državne regulacije (povlači se ka sferi osiguravanja krupnog kapitala, socijalna sigurnost opada)
- smanjenje nadnica i plata
- povećanje političke moći (bankarskih) finansijskih institucija
- sužavanje javnog izbora
- otežano organizovanje većine radi kontrole vladajuće manjine
neoliberalna alhemija = Puno mehanizama kojima se formalna volja većine pretvara u stvarnu vlast manjine
- opadanje biračkih izlaznosti, politička apatija i osećanja bespomoćnosti
- izmešteno odlučivanja iz političkih institucija u tajne centre moći
- snažno zasecanje u socijalne funkcije države
- ubrzana radikalizacija podele na bogate i siromašne (i kod kuće i širom planete)
POLIARHIJA KAO MODEL DEMOKRATIJE
Tvorac: Robert Dav
1) participacija (učešće građana u politici)
2) kompeticija političkih elita – time ćemo imati smenjivost političkih partija.
3) slobodni i ničim ne ometani izbori
4) većinsko odlučivanje
5) snažno poštovanje izborne volje građana
6) snažno i demokratsko javno mnjenje
7) vraćanje osnovnim vrednostima posredničke demokratije
KONSOCIJACIJA (KONSENZUALNI OBLIK DEMOKRATIJE)
Tvorac: Aren Vajhard
- dizajniran za multietnička i multikonfesionalna društva
- naglašava proces pregovaranja političkih elita
- isključuje većinsko odlučivanje
- političke elite su opremljene vetirajućim pravom (pravo veta - zabrana)
- konsenzualna demokratija je u suštini demokratija usaglašavanja
DISKURZIVNI MODEL DEMOKRATIJE
Tvorac: Jerneg Habermas
- javlja se kao alternativa svemoćnoj državi ali i liberalnoj demokratiji
- homocivikus (civilni građanin/čovek) treba da zameni homoeconomicusa koji je egoistički nastrojen
Hegel – trijadna struktura
-porodica – partikularni altruizam
- građansko društvo – univerzalni egoizam
- država – univerzalni altruizam
- oblik je deliberativan – oslobađajući
- on je republikanski nastrojen
- komunikativan
- pre je civilan nego državni
- opire se ekonomskoj racionalnosti i pledira (zalaže) za komunikativnu racionalnost
- politika se fokusira u procesu odlučivanja kroz diskusiju (razgovor)
- zalaže se za razvijanje javne sfere i javnog dobra
- demokratija je javni diskurs (razgovor), a ne agregacija preferencija (nagomilavanje ingerencija)
pomalo utopistički jer polazi od idealnih modela a insistira na podizanju nivoa političke svesti
PARTICIPATIVNI MODEL DEMOKRATIJE
Tvorac: Karl Paterman
- radikalni model demokratije
- predstavlja najsnažniju kritiku neoliberalnog oblika demokratije
- suštinu politike locira, ne u velikim obećanjima, već u samom procesu odlučivanja i to na svim nivoima vlasti
podrazumeva:
- direktnu participaciju građana u sisteum političkog odlučivanja na svim nivoima vlasti
- snažan građanski aktivizam
- direktno suprotstavljanje liberalnoj, elitističkoj i korporativnoj formi demokratije
- zahteva većr učešće forme neposredne demokratije
- učešće građana u odlučivanju u sferi rada
- snažno civilno društvo zahteva i u ofanzivnoj (participativnoj) formi i u defanzivnoj tzv. protektivnoj formi
- zahteva više socijalne i ekonomske jednakosti
- favorizuje procese deprofesionalizacije politike
- traži samorazvoj i samoizražavanje kao konstruktivni princip politike u upravljanju vlastitim životima i interesima
KOSMOPOLITSKI MODEL DEMOKRATIJE
Tvorac: David Held
- nastoji da proširi okvire demokratije kako bi išao u susret globalističkim tokovima preuređenja države i društva.
- pokušava da racionalno uklopi integraciju nacionalne države u globalistički nivo organizovanja
- za dozirano i postepeno utapanje nacionalne države u globalnu zajednicu, pri čemu bi država zadržala funkcije državnog servisa.
- model kosmopolitske demokratije po heldu, nalik je na višespratnicu u kojoj su spratovi dobro povezani i međusobno uslovljeni
MULTIKULTURNO GRAĐANSTVO KAO MODEL DEMOKRATIJE
Tvorac: Vil Kimlika
- nastoji da inkorporira manjinska prava u liberalnu teoriju.
- ističe 3 grupe manjinskih prava:
1) pravo na distinktan tretman – pravo na prepoznavanje manjinskog identiteta
2) pravo na samoupravu unutar manjinske zajednice
3) pravo na političko predstavljanje na nivou centralne (države) političke zajednice
Sva ova prava su u funkciji zaštite manjinske grupe od ekonomskih interesa i političkih pritisaka i diskriminacije većinske grupe
- Kimlika brani koncept tzv. diferenciranog građanstva nasuprot konceptu univerzalnog građanstva (po njemu pojedinac je nosilac političkih prava i sloboda, to je univerzalni princip i važi za sve i nije dovoljno da postoji samo ono jer imamo problem kolektiviteta – to je ona pozitivna diskriminacija da na primer manjinska zajednica bude oslobođena na porez od kupovine automobila)
- smatra da samo grupno diferencirano kolektivno pravo pruža zadovoljenje demokratskih vrednosti i standarda.
- brani tzv. model socijetalne kulture* kao prirodnog okvira za ispunjavanje manjinskih prava.
*socijetalna kultura – kultura manjine
MEŠOVITI MODEL DEMOKRATIJE
- elektički model
EFEKTI I KRITIKA MODELA DEMOKRATIJE
Frensis Bukujama – američki teoretičar japanskog porekla
Odrednice:
1. Postoji potiskivanje demokratskih sadržaja i njeno sužavanje na bolje stojeće grupe i slojeve
2. Globalizacija sužava suštinsko polje demokratije u korist monopola odlučivanja i političke moći
3. Jačaju manipulativne tendencije
4. Demokratski paradoks: povećava se broj zemalja kojima je demokratija formalni sistem vlasti ali se istovremeno smanjuje vera u demokratiju i njen suštinski kvalitet
5. Stvoren je nerealan mit o tzv. tržišnoj utakmici i deregulaciji a nasuprot tome sve počiva na dominaciji monopola finansijskih i političkih elita
6. Pored ekonomskog treba razvijati i socijalni liberalizam (Švedska, Norveška, Finska, Danska)
7. Treba integrisati liberalnu i socijalnu demokratiju
8. Treba spojiti liberalnu i socijalnu državu
9. Treba smanjiti spoljno-političku hegemoniju
10. Italijanski politikolog Norberto Bobio pravi razliku između liberalizma i demokratije. Liberalizam izdvaja individue iz zajednice, a demokratija u nju vraća
Samjuel Hantington
- liberalizam kao najznačajnija politička ideologija nije odneo političku pobedu
- doćiće do sukoba civilizacija
- njegova teza je mnogo realnija nego Frensisova, ne bavi se maglama
BRITANSKI PARLAMENTARIZAM
Može se odrediti kao:
Unitarna, parlamentarno-kabinetska, ustavno-monarhistička, dvopartijska demokratija
-Savremena ustavna i politička konfiguracija britanskog parlamenta je plod viševekovne evolucije i kontinuiteta razvoja državnosti (od 13. veka pa do danas)
U Srbiji diskontinuitet, Srbija gubi svoju državnost u 15.veku
TRI FAZE RAZVOJA BRITANSKOG PARLAMENTARIZMA:
I faza: od Magna carta libertatum 1215. g. (velika povelja o slobodama) do Velike revolucije 1688. g.
II faza: od 1689. g. od tzv. Bila u pravima do prvog zakona u narodnom predstavnistvu 1832. g.
III faza: od 1832. godine do danas
I FAZA: Magna carta libertatum – velika povelja o slobodama
- najstariji ustavni akt srednjovekovne Engleske.
1. Razdvajanje kraljeve volje od prava - po prvi put se samovolja kralja stavlja pod vlast prava
2. Ideja o supremaciji prava (supremacija - prevlast, nadmoć) - naglašava se dominacija prava nad voljom kralja.
3. Saglasnost podanika oko osnove valjanog sistema vladavine
4. Peticija o pravima (1628. g.) - zabranjuje uvođenje bilo kakvih poreza i davanja bez saglasnosti parlamenta
- Zabranjuje se kažnjavanje bez zakonskog suđenja. Nema kažnjavanja bez suda.
- Zabranjuje se kralju pravo da drži stalnu vojsku – zbog ekonomskih troškova
5. Akt o sazivanju parlamenta (1640. g.) – obaveza da se parlament saziva najmanje jedanom u tri godine i obaveza izbora za Dom komuna (donji dom – građani).
6. Habeas corpus act (1679. g.)
- jedan od najznačajnijih ustavnopravnih dokumenata Engleske
- akt posvećen uspostavljanju garancija za zaštitu čoveka od samovolje vlasti i policije
II FAZA: Protiče u znaku supremacije parlamenta nad kraljem.
- Prvi važan dokument - Bil o pravima 1689. g.
1. princip: Kralj nije vise mogao da samostalno donosi zakone.
2. princip: Kralj mora da vlada na osnovu zakona, to je prvi važan princip vladavine prava (ne može sam da donosi odluke).
3. princip: Ubiranje poreza i držanje vojske bilo je moguće samo uz saglasnost parlamenta.
4. princip: Proglašavaju se slobodni izbori za parlament.
5. princip: Ustanovljava se imunitet poslanika - sloboda govora i rasprave
Akt o nasleđivanju iz 1701. g. Bitan zbog dva principa:
- utvrđuje način dolaska na engleski presto
- uvodi se nezavisnost sudstva od izvršne vlasti
III FAZA: Započinje proširivanjem socijalne osnove vlasti.
Obeležja:
- Uvođenje biračkog prava za šire socijalne slojeve stanovništva.
- Početak stvaranja politickog subjektiviteta britanskog naroda i jačanje parlamentarne demokratije.
- Donošenje zakona o narodnom predstavništvu 1832. godine - parlament se samokonstituiše.
- Serija izbornih zakona 1867.-1949. god.
- Uspon radničkog pokreta i sindikata.
- Formiranje političkih partija (sredina 19. veka): od Torijevaca nastaje konzervativna partija (naginjali ka monarhu) a Vigovci se transformišu u liberalnu partiju. Radnički pokret i sindikati u laburiste (početak 20. veka).
Velika Britanija nema pisani ustav ali se ne može reći da nema ustava uopšte.
(Svi akti iz istorije su ustavni akti (materija) V. Britanije)
Nije kodifikovan - nema ga u jednom pojedinačnom aktu. Sve od Magna Carta čini telo i duh britanskog ustava.
USTAVNA PRAVILA I KONSTITUCIONALNI PRINCIPI:
1. supremacija parlamenta
2. parlamentarizam
3. kolektivna i individualna odgovornost
4. snažna uloga biračkog tela
5. vazna uloga opozicije
6. funkcionalna reprezentacija
7. poverenje u političke partije i građane (uzajamni odnos)
8. fleksibilna i kompromisna taktika u politici
9. davanje političkih koncesija i ustupaka
10. racionalno vođenje politike
11. nezavisna i važna uloga javnog mnjenja
BRITANSKI USTAV BI SE SASTOJAO OD:
1. USTAVNI ZAKONI I PRAVILA koji su obavezni pravni i politički akti
2. USTAVNE KONVENCIJE (podupiru prve) gde spadaju: običajno pravo i tradicija; sudska praksa i tzv. precedentno pravo ili komon lo (common law)
Spada u anglosaksonsku pravnu tradiciju u kojoj sudovi i sudije sude na osnovu precedenta. To znači da dok traje postupak za delo, procena kazne se odmerava u dve važne stvari:
I uslov - da je kriv – porota kaže
II uslov – na osnovu precedenta, tj. kako su ranije osuđivali na osnovu tog istog krivičnog dela ( te tradicije – ista – slična krivična dela -> te iste presude)
opozit (precedentno pravo) – pozitivno pravo – novo pozitivno pravo (presuda) postaje precedent
sa jedne strane običajno pravo a sa druge precedentno - sudovi sude na osnovu predhodnih presuda, precedent je taj prethodni ili prvi slučaj
UNITARNO UREĐENJE VELIKE BRITANIJE:
- Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije je unija koju čine:
Engleska,
Vels,
Škotska
Severna Irska
- To je unitarna država -nije ni federacija ni konfederacija.
- Postoji razvijena lokalna samouprava gde osim centralne državne vlasti postoje i okruzi, srezovi i parohije.
- Lokalna uprava uživa visok stepen autonomije.
PARLAMENTARIZAM u najprostijem smislu znači obavezu šefa države da mandat za sastav vlade poveri predsedniku najjače političke stranke (u britanskom primeru dvopartijskog sistema) ili predsedniku one stranke koja formira parlametarnu većinu.
POJAM PARLAMENTARNE DEMOKRATIJE
PARLAMENTARNA DEMOKRATIJA - podrazumeva suverenost parlamenta i ideju da je središte vrhovne vlasti u parlamentu.
BRITANSKI PARLAMENT
- danas nije ni teorijski ni praktično vrhovno upravljačko telo ili centar vlasti.
- vodi poreklo iz velikog saveta (Magnum Consilium) iz 12. veka, a njegov rad se oslanja na Magna Cartu.
- bio je jednodomno telo sastavljeno od 3 staleža:
plemstvo
sveštenstvo
malobrojno građanstvo.
- u početku se sastojao samo od doma komuna
- glavna funkcija tada je bila da se bez njegove saglasnosti nisu mogli ubirati porezi i takse
- dvodomna struktura se stvara od 14 veka.
- gornji dom čine crkvena vlastela i visoka vlastela
- donji dom čine predstavnici grofovija, gradova i sitna vlastela
- nastanak parlamenta je označio proces konstitucionalizacije u političkoj istoriji V.Britanije:
1.zato što je sam parlament ograničavao kraljevsku vlast
2. parlament počinje da preuzima funkciju političke reprezentacije tadašnje socijalne strukture britanskog društva
- Bil o pravima predstavja krunu pobede parlamenta nad kraljem i početak moderne političke istorije i vladavine prava.
- prva velika reforma parlamenta desila se 1832. god. Zakonom o predstavništvu naroda i time se proširuje biračko telo jednim delom nove buržoazije u narastanju (razvojni moment).
- 1844. god. Zakon o predstavništvu naroda gde se ponovo proširuje biračko telo – uključuju se radnici i seljaci.
- 1928. god. uvodi se opšte biračko pravo uključujući i žene i aktivno (da brate) i pasivno (da budete birani) pravo.
- 1948. god. - Da bi demokratsko pravo postalo potpuno ukida se pluralni votum
- izbori za parlament su opšti i većinski (2 ili 3 partije ili manje izbornih jedinica).
- kombinacija više političkih partija – mešoviti ili proporcionalni.
- bira se jedan kandidat koji dobija prostu većinu glasova.
- poslanici se biraju na 5 godina.
Parlament je dvodoman:
- Gornji dom nosi naziv Dom lordova ima oko 1100 članova. Član se postaje nasleđem ili izborom iz redova aristokratije. Čine ga u titularnom smislu svetovni lordovi, duhovni lordovi, pravni lordovi, doživotni perovi (Peer)-titula, knez. Dom lordova je izgubio nakadašnje funkcije (nekada je bio ravnopravan sa Domom komuna) i njegovim sednicama prisustvuje oko 200 članova. Sadržao je pravo suspenzivnog veta - od jedne godine ne odnosi se na budžet i finansijske zakone. Nakon godine ponovo se vraća u raspravu. Sada se jako retko dešava u praksi.
- Donji dom ili Dom komuna. Predstavlja britanske građane i broji oko 650 članova. Škotska bira 71 poslanika, Vels 35, Severna Irska 12, Engleska 533 poslanika. Jednu izbornu jedinicu u proseku čini 70-80.000 građana.
Funkcije donjeg doma:
1. donosi zakone (zakonodavna funkcija)
2. izglasava budžet
3. kontroliše Vladu
Sednicama predsedava spiker - on ima veliki ugled.
U okviru predsedavanja, spiker ima dve funkcije:
1. postupak: giljotina - skraćuje vreme za raspravu ako je utvrđeno da ima 20 sati rasprave o nekom zakonu.
2. postupak: kengur - spiker odlučuje o kojim se amandmanima vrši pretres (raspravlja se).
Parlament zaseda od oktobra do jula i kvorum (većinski deo parlamenta) je potreban samo kod glasanja.
Formira se "vlada u senci" - nju formira opoziciona partija na identičan način kao i zvanični kabinet- regularna vlada. Lider opozicije dobija platu (dodatno na svoju poslaničku platu).
Kontrola vlade od strane parlamenta za četiri postupka
- poslaničko pitanje
- interpelacija (više poslanika zajedno - 20, 30 traži od vlade ili nekog ministra pismeno ili usmeno izjašnjenje o izvesnoj stvari)
- glasanje o poverenju vlade
- glasanje o budžetu
Parlament je nosilac samo pravne suverenosti, a politička suverenost ostaje u biračkom telu (građani prenose suverenost na predstavnike (delegate) tj. biračka tela)
Lenjin: Kada radnička klasa osvoji parlament on više neće imati realnu vlast
Postoji baj pas (premošćavanje) preko političkih stranaka kada govorimo o sistemu podele vlasti.
VLADA - KABINET
- vlada je centralna politička institucija britanskog političkog sistema nastala izdvajanjem jednog manjeg dela poslanika iz kraljevog privatnog saveta početkom 17.veka.
- razvojem državnih funkcija raste i značaj vlade, a porastom značaja političkih partija vlade sve više postaju partijske vlade.
- Džordž I iz hanoverske dinastije slabo je znao engleski jezik te stoga nije prisustvovao sednicama kabineta i veza između njega i kabineta bio je ugledni poslanik koga je on sam izabrao i koji će se kasnije izdvojiti kao prvi ministar odnosno predsednik kabineta (pm-prime minister, a poslanici su mp-members of parliament).
- članovi vlade su 3 grupe koje su hijerarhijski organizovane:
1. članovi kabineta koji su šefovi najznačajnijih resora (policija, školstvo…), ima ih najviše 20.
2. ministri - šefovi resora koji nisu članovi kabineta i neki drugi nosioci javnih funkcija – državni tužilac, državni pravobranilac i sl. Ima ih oko 30.
3. mlađi ministri, državni sekretari, parlamentarni sekretari. Ima ih oko 50.
PRVI MINISTAR – PREMIJER
Izvori snage:
1. narasla uloga izvršne vlasti i državne vlasti
2. pravo zakonodavne inicijative - pravo da inicira i predlaže donošenje zakona
3. delegirano zakonodavstvo - podzakonski propisi i uredbe koje donosi vlada, odnosno kabinet i one imaju zakonsku snagu - nisu zakoni sami po sebi. Ima ih 1500-2000 god. koji važe dok parlament ne usvoji zakon koji reguliše tu oblast.
4. odlučuje o dnevnom redu vlade
5. donosi odluke vlade (kabineta) bez glasanja - odluka donesena kad prvi ministar odluči
6. kadrovska moć (imenuje i postavlja državne službenike i ministre)
7. partijska moć - on je uvek šef partije koja ima parlamentarnu većinu
8. državna administracija - on je šef državne administracije na centralnom nivou i ona broji oko million službenika
9. odlučuje o raspuštanju parlamenta
10. neslaganjem sa premijerom ministar automatski podnosi ostavku
11. za donetu odluku premijera odgovara čitav kabinet (kolektivna odgovornost – solidarnost sa prvim ministrom), to znači da ako padne premijer pada čitav kabinet
12. personalna unija kao izvor moći - kontrola svih institucija političkog sistema preko partijskih poluga (bolna tačka)
13. Odlučuje o trošenju preko 2/3 budžeta
MONARH; KRALJ ILI KRUNA
- Danas je to reprezentativna institucija koja savetuje, opominje i ohrabruje.
- Funkcije:
1. Imenuje nosioce plemićkih titula.
2. Saziva i raspušta parlament uz odluku vlade.
3. Proglašava zakone.
4. Vrši objavu rata i mira (na predlog i uz odluku Vlade).
5. Imenuje mandatara za sastav Vlade.
6. Ublažava kazne i izriče pomilovanja.
7. Predstavlja Ujedinjeno kraljevstvo i V. Britaniju u svetu simbolički – jer nema pravo da sklapa ugovore ali on svojim ugledom doprinosi poboljšanju odnosa ili sklapanju ugovora.
8. Potvrđuje izbor kabineta u parlamentu – formalnom odlukom.
9. Potvrđuje izbor britanskih ambasadora.
10. Zvanični, ali ne i operativni komandant vojske.
11. Predstavlja simbol jedinstva nacije (interese nacije predstavlja monarh ili predsednik, a političke partije zastupaju određene, parcijalne interese).
POLITIČKE PARTIJE I PARTIJSKI SISTEM
- Tipičan dvopartijski sistem iako formalno ima više od dve partije
- Ustav i pravo ne govore o partijama već se izborno zakonodavstvo bavi kandidatima.
- Začetak političkih partija treba tražiti u 18. veku u parlamentarnim frakcijama Torijevaca koji podržavaju kralja i Vigovaca koji traže parlamentarne reforme i daju konstitucionalizaciju krune.
- Konačna partijska konfiguracija se formira u drugoj polovini 19. veka kada nastaju konzervativci iz torijevske frakcije (1867.) i liberali iz vigovske frakcije (1877.). Laburistička partija je formirana 1900. godine iz sindikalnih udruženja i fabijanskog.
KONZERVATIVNA PARTIJA
- pripada grupaciji desničarskih, tradicionalističkih partija.
- danas broji oko 2 miliona članova i dobija na izborima između 12 i 14 miliona glasova.
- čine uglavnom viši društveni slojevi i čije interese prevashodno zastupaju, delovi aristokratije, bogati građani, biznismeni i farmeri-zemljoposednici.
- po političkoj orijentaciji to je tipična buržoaska konzervativna partija koja ističe klasične vrednosti liberalizma, privatnu svojinu, slobodnu konkurenciju, višepartizam, zapadnjaštvo, smanjenje poreza, smanjenje socijalnih davanja i ograničenje sfere rada sindikata.
- čvrsto je organizovana i ima razuđenu lokalnu infrastrukturu (dobra teritorijalna rasprostranjenost i dobra komunikacija sa potencijalnim biračima).
- najpoznatiji lideri: Dizraeli, Lojd Džodž, ser V. Čerčil, ser Daglas Hjum, M. Tačer i Dž. Mejdžor.
LABURISTIČKA PARTIJA
- partija Tonija Blera
- pripada grupi socijaldemokratskih partija, mekših političkih shvatanja.
- u početku čvrsto stoji na socijalističkim i socijal-demokratskim vrednostima.
- danas broji oko 6,5 miliona članova, a na izborima dobija isto od 12-14 miliona glasova.
- većina članstva su iz radničkih sindikata i srednjih socijalnih slojeva.
- prisutan je snažan proces deradikalizacije socijalne ideologije i danas je razlika u odnosu na konzervativnu stranku više u nijansama pogotovo kada je spoljna politika u pitanju, tu gotovo da nema razlike.
- čvrsto je organizovana sa dobrom lokalnom infrastrukturom.
LIBERALNA STRANKA
-Harold Laski je rekao: Danas Engleskom vlada jedna partija (velika partija) sa dva krila koja se povremeno smenjuju na vlasti bez ozbiljne želje za dubljim promenama. To danas ponavlja i manuel Valenštajn.
(Politički pluralizam nije isto što i više partija. To je mnogo širi pojam.)
FRANCUSKI POLUPREZIDENCIJALIZAM
(francuski kontinentalni parlamentarizam)
- nalazi se negde između parlamentrnog i predsednickog sistema vlasti.
- smatra se parlamentarnim jer nacionalna skupština može raspustiti vladu, a predsednik raspustiti skupštinu ali i predsedničkim jer predsednik ne može biti smenjen od strane parlamenta do isteka mandata.
KRATAK ISTORIJAT:
- Smatra se da francuska državnost teče u kontinuitetu od 5. veka i dinastije Merovinga i kralja Klovisa (Francuska je državnu nezavisnost stekla ujedinjenjem pod Klovisom 486 god.)
- 1789. god. - čuvena Francuska buržoaska revolucija
- 1789.-1792.- toliko traje revolucionarni period.
- Za ovaj period je značajna deklaracija o pravima čoveka i građanina 26. avgusta 1789. godine.
Značajna je jer je:
- uveden republikanski oblik vlasti (mada je postojao u antičkom svetu ali to je drugačiji kontekst)
- ustanovljen je princip pravne države (da se politička vlast vezuje za pravo i zakone, ne može biti arbitralna i slobodna kao što je bila)
- ustavna zaštita ljudskih prava i sloboda
- univerzalizacija značaja ljudskih prava i sloboda (čoveka i građanina)
PERIODIZACIJA USTAVNOG I POLITIČKOG SISTEMA
I republika 1792. - 1799.
- Period restauracije – 1799. - 1848. (kada se ukida republika i ponovo se vraca carstvo; Napoleon)
II republika 1848. - 1870.
III republika 1870. - 1945.
IV republika 1945. - 1958.
V republika 1958. do danas
SPECIFIČNOSTI FRANCUSKOG POLITIČKOG SISTEMA:
1. Odsustvo monarha kao kohezionog faktora (jaka i duga republikanska tradicija).
2. Jaka centralizacija državne uprave
3. Jak i sve jači položaj predsednika republike.
4. Tradicija jakih i uticajnih sindikata.
5. Veliki broj malih političkih partija
6. Snažna sfera socijalne politike, socijalne i zdravstvene zaštite.
7. Relativno jaka podrška birača levim političkim partijama (socijalističkoj pa i komunističkoj partiji Francuske).
8. Jako i dobro organizovano seljaštvo.
9. Kulturna posebnost i zaštita jezika.
10. Veliki broj emigranata iz bivših francuskih kolonija.
11. Razvijen sektor malih i srednjih preduzeća (manje ima velikih kompanija – to govori o strukturi kapitala, ne postoji dominacija krupnog kapitala).
12. Česti štrajkovi kao oblik sindikalne borbe.
13. Političko predstavništvo tzv. prekomorskih teritorija u nacionalnoj skupštini - zovu se dom-tom (Nova Kaledonija, Martinik, Francuska Gvajana)
14. Jaka regionalna i lokalna samouprava.
15. Izražena vojno-politička tradicija.
16. Veoma nestabilne vlade i izbori u proseku na 8, 9 meseci (jedino je Italija politički nestabilnija, od 3-6 meseci).
17. Politički koncept nacije (u 19. veku formiraju se nacije. Postoji organicistički koncept: Nemačka: zajedničko poreklo, istorija, kultura, tradicija, jezik. Srbi: zajednička vera; pravoslavci. I postoji univerzalistički - građanski: Francuska: ne insistira na tradiciji, istoriji, zajedničkom etničkom poreklu, nego na francuskom državljanstvu i na zajedničkom političkom predstavništvu – svi rođeni na tlu Francuske su Francuzi).
POLITČKI SISTEM V REPUBLIKE:
- politička nestabilnost i laka smenjivost vlada prevaziđena je naglšenom izvršnom vlašću predsednika.
- ustavne reforme 1962. god. još više jačaju ovlašćenja predsednika a njegovo dodatno utemeljenje u politickom sistemu francuske čini njegov izbor od strane građana.
- 1969. g. povukao se De Gol sa mesta predsednika posle referenduma o administrativnoj podeli Francuske i reformi Senata.
- politička kohabitacija - često se dešava u Francuskoj. (Predsednik republike iz jedne političke opcije a vlada i vladine koalicije iz druge pa se zbog političkih neslaganja javljaju česti sukobi – Žak Širak).
PREDSEDNIK REPUBLIKE
- Biraju ga građani direktnim izborima na 5 godina
Ovlašćenja:
- ima pravo da raspusti skupštinu i raspiše nove izbore
- on je stvarni arbitar (sudija) političkog života u Francuskoj
- on predsedava ministarskim savetom (drugi naziv za francusku vladu)
- izvršna vlast je podeljena bicefalno između predsednika i vlade
- vrhovni zapovednik ili komandant francuske armije
- poseduje važnu zakonodavnu inicijativu (pravo da podnese zakonske predloge skupštini na razmatranje i usvajanje)
- odlučuje o ratu i miru
- proglašava zakone ukazom ili ih osporava i pokreće postupak ustavnosti
- bira predsednika i 3 člana ustavnog suda
- potpisuje međunarodne sporazume i propise evropske unije
- postavlja i imenuje ministre sa liste koje predlaže mandatar vlade
- imenuje ambasadore
- imenuje posebna savetodavna tela
- odlučuje o unapređenjima u vojsci i policiji
- imenuje perfekte departmana
- dodeljuje ordenje i odlikovanja
- komanduje legijom stranaca
- kreira i vodi spoljnu politiku i jednom godišnje koordinira ambasadore u parizu
- predstavlja Francusku u Evropskoj uniji
- raspisuje referendume
- ima svu vlast u vanrednim okolnostima
- ima kraljevska ovlašćenja i u tome je od njega snažniji samo predsednik SAD-a
- smešten je u Jelisejskoj palati
VLADA
- čine je premijer (kao šef vlade), 4 grupe ministara (državni, resorni, delegirani, državni sekretari) i državni sekretari
- vlada zaseda jednom nedeljno u plenarnom sastavu (punom kvorumu) kao ministarski savet i tim sastankom predsedava predsednik Francuske
- on ovlašćuje premijera da predsedava ostalim sednicama kad on nije prisutan
- pramijer je šef vlade ali njega imenuje predsednik Francuske republike
- mandatar je obavezno šef najjače stranke u skupštini; on je vođa i koalicije u slučaju tesne pobede
- on predlaže ministre a predsednik ih imenuje
- ima blagu zakonodavnu inicijativu
- obezbeđuje sprovođenje usvojenih zakona
- vodi operativnu dnevnu politiku
PARLAMENT (nacionalna skupština i senat)
NACIONALNA SKUPŠTINA (predstavništvo građana)
- prvi dom
- bira se neposrednim, opštim izborima i mandat poslanika traje 5 godina
- ukupno ima 577 poslanika, 555 se bira u metropoli (centralna država Francuska) a 22 u prekomorskim departmanima (dom – iz dom-tom)
- nacionalna skupština može da izglasa nepoverenje Vlade (retko se dešava)
- usvaja zakone zajedno sa senatom
- zaseda u Burbonskoj palati
SENAT (predstavlja regione i gradove)
- drugi dom u Francuskoj
- bira se indirektnim izborima
- za senatore glasaju poslanici nacionalne skupštine, zatim regionalni savetnici ili delegati gradskih saveta
- senatori se biraju na 9 godina s tim da se jedna polovina menja svake 3 godine
- bira se 321 senator
- senat zaseda u Luksemburškoj palati
- u slučaju smrti predsednika Francuske njegovu dužnost do izbora novog obavlja predsednik senata.
USTAVNI SAVET KAO USTAVNI SUD
- svojevrsni kontrolni organ zadužen da se brine o ravnoteži ili balansu vlasti, izvršne i zakonodavne i da obezbeđuje poštovanje Ustava.
- broji 9 članova: 3 imenuje predsednik, ali predsednika takođe, 3 bira nacionalna skupština a preostala 3 senat
- biraju se na 9 godina
- brinu o ustavnosti zakonitosti Francuske (svaki pravni akt mora biti usklađen sa ustavom)
IZBORNI SISTEM U FRANCUSKOJ
- Francuska je višestranačka republika
- PARLAMENT odnosno Nacionalna skupština se bira po većinskom izbornom sistemu u 2 kruga i po pravilu svakih 5 godina. (1. krug sve, 2. krug dve većinske partije i onda ko pobedi ide u nacionalnu skupštinu.)
- SENAT - Indirektni izbori većinskim sistemom.
- Predsednicki izbori su opšti i direktni po većinskom sistemu u 2 kruga.
- Izbori za evropski parlament – biraju se francuski poslanici u evropskom parlamentu svakih 5 godina ali po proporcionalnom izbornom sistemu (izborni cenzusi i partijske liste).
POLITIČKE PARTIJE U FRANCUSKOJ
RPR – okupljanje za republiku, Degolistička partija desnice(De Gol, Žak Širak)
UDF- unija za francusku demokratriju, desna koalicija više malih partija, uglavnom degolista (Žiskar Deston)
PS- socijalistička partija, socijaldemokratska partija, Fransoa Miteran
PC- komunistička partija, radnička levica
PRG – francuska partija radikalne levice
LES VERTS - zeleni
LE FRONT NACIONAL (FN)-nacionalni front - ekstremna desnica, Žan Mari Le Pen
ADMINISTRATIVNA PODELA FRANCUSKE
1. Metropola (nacionalna teritorija)
2. 4 prekomorska departmana (dom)
3. 4 prekomorske teritorije (tom)
- svi zajedno čine teritoriju Francuske Republike
- ukupna teritorija Francuske Republike podeljena je na: 22 regiona, 100 departmana, 3339 arondismana, 3839 kantona, 36763 opštine
AMERIČKI PREZIDENCIJALIZAM
- Prvi predsednički sistem vlasti i prva savezna (federalna) država u istoriji
Postoji puno teorijskih sporova o prirodi ovog sistema:
- Jedni ga smatraju za uzoran model liberalne i većinske demokratije. Drugi ga vide kao tipičan model pluralističke i poliarhične demokratije
- Jedni da je reč o sistemu vladavine elita koje se u dogovornom procesu i pregovaračkom duhu opredeljuju za najbolji put za društvo. Drugi da se radi o sistemu individualnog vođstva kombinovanog sa masovnom pasivnošću.
-Jedni smatraju da se radi o oligarhijskom sistemu koji pretvara formalnu volju većine u stvarnu vlast manjine.
-Jedni, pak, smatraju da je to jednodimenzionalno društvo koje je zatvorilo perspektive svoje revolucionarne promene, drugi da je reč o demokratskoj diktaturi, a neki čak da se radi o prijateljskom fašizmu (fašizmu sa prijateljskim licem).
Sistem formalno možemo odrediti kao ustavnu, federativnu, predsedničku, dvopartijsku, elitističko-predstavničku demokratiju.
ISTORIJAT NASTANKA SAD
- nastale su ujedinjenjem 13 kolonija krajem 17. i početkom 18. veka (prva nastaje 1607. Virdžinija, a poslednja 1732. Džordžija)
- svest o zajedničkom odupiranju od Engleske vlasti koja ih je držala kao kolonije, sazrela je na 1. kontinentalnom kongresu u Filadelfiji 1774. godine.
- na 2. kongresu 1775. god. doneta je odluka o početku borbe protiv engleskog kolonijalnog sistema
4. jula 1776. god. doneta Deklaracija o nezavisnosti, a 1777. god. i Akt o stvaranju konfederalne unije.
- 1783. god. ugovorom u Versaju Engleska priznaje nezavisnost svojih nekadašnjih kolonija
- 1787. god. u Filadelfiji donet nov Ustav SAD uz sukobe oko karaktera političkog sistema i državnog uređenja. Delegacija države Virdžinije - zalagala se za jaku centralnu vlast - federalisti (sever), a delegacija Nju Džerzija –zalagala se za produženje konfederalnog statusa – konfederalisti.
- spor je rešen velikim kompromisom koji je predložila delegacija Konektikata: da Kongres SAD ima dva doma, da bude izvršena dvodomna podela vlasti: senat i kongres
SENAT - predstavlja države ravnopravno (američke federalne države)
KONGRES - predstavnički dom građana
- druga polovina 18. veka građanski rat - sporovi traju do 1791. g. kada je poslednja država potvrdila Ustav iz 1787, a SAD postale od konfederacije federalna država.
USTAV SAD
Najstariji važeći ustav na svetu. To je kratak i čvrst ustav. Ima 7 članova i 26 amandmana.
On treba da obezbedi jaku i čvrstu zajednicu. Kada je donošen trebao je da zaštiti interese mlade buržoazije.
Cilj ustava je bio da zaštiti privatnu svojinu i da postavi vlast biranu na izborima.
Da obezbedi efikasnu kontrolu vlasti.
On je u svom sadržinskom smislu okrenut liberalnim vrednostima svojine i političke slobode, ali u sebi nema ni jedne odrednice o ekonomskoj i socijalnoj jednakosti.
Jednakost je zaobiđena u ustavu iako je ima u Deklaraciji o nezavisnosti. Deklaracija prethodi ustavu.
Očevi osnivači tj. tvorci ustava: Džordž Vašington, Džejms Medison, Bendžamin Franklin, Aleksandar Hamilton. Uz njih važni: Tomas Džeferson, Džon Adams, Džon Džejm.
Ustav je više proceduralan, a manje vrednosno supstancijalan.
Utvrđeno je pravo ustavnog suda da tumači ustav.
FEDERALNO UREĐENJE
- SAD su federacija sastavljena od 50 država + distrikta Kolumbija (D.C) gde se nalazi glavni grad Vašington + pridružena država Portoriko.
- Američki kongres je podeljen na predstavnički dom i senat. Nosilac je zakonodavne vlasti na nivou federacije.
PREDSTAVNIČKI DOM
- za predstavnički dom kongresmeni se biraju prema broju stanovnika na 2 godine i ukupan predstavnički dom broji 435 članova (kongresmena). Prosečna izborna jedinica ima oko 1/2 miliona birača.
- kongresom predsedava Spiker. Pored klasičnih zakonodavnih funkcija predstavnički dom ima pravo pokretanja odgovornosti predsednika SAD (impičment) i drugih visokih državnih funkcionera (odbori).
- predstavnički dom ima stalni i privremene odbore za rad
- donošenje zakona je trofazno: prvo ide rasprava o zakonskom predlogu u predstavničkom domu, pa na odboru i onda ide na senat.
SENAT
- sve države biraju po 2 senatora. Ima 100 članova, a mandat im traje 6 god. Svake druge godinebira se 1/3 novih senatora.
- senatom predsedava potpredsednik SAD (drugi čovek iz izvršne vlasti). Senat je uticajnije telo od predststavničkog doma iako su formalno ravnopravni.
- daje saglasnost za imenovanje predsednika. Odobrava međunarodne ugovore i ima neke istražne i sudske funkcije. Senat može da formira razne odbore, komisije...-njihove odluke imaju težinu sudskih odluka.
PREDSEDNIK SAD
- izvršna vlast u SAD je monocefalna.
- ne postoji odgovornost predsednika pred kongresom osim u najtežim slučajevima kršenja ustava.
- predsednik se bira u nekoliko faza. Izbor je posredan (indirektan):
I faza: preliminarni izbori koji označavaju izbore u okviru političkih partija (u jednom broju država se vrše preliminarni izbori, u drugim su to partijske konvencije i onda se na tim konvencijama glasa)
II faza: nacionalne partijske konvencije na kojima se biraju konačni kandidati
III faza: predsednička kampanja nadmetanjem 2 kandidata i završava se izborom elektora (izbornika) u državama. Svaka država ima elektora koliki je zbir njenih kongresmena i senatora (po 2 senatora, a razlika je u kongresmenima). Partija koja dobije više elektora u toj državi odn. njen kandidat će biti kandidat za predsednika u toj državi
IV faza: formira se koledž elektora koji se saziva u decembru koji bira predsednika i potpredsednika. Inauguracija predsednika je 3. januara. (1. nedelja novembra - biraju se elektori (izbori), decembar - potvrđuju, 3. jan - inauguracija→Bela kuća)
FUNKCIJE PREDSEDNIKA SAD
Predsednik predstavlja najmoćniju političku instituciju u političkom sistemu SAD-a.
-on je šef države, šef državne administracije (preko 2 miliona činovnika na saveznom nivou, 20 miliona na nivou svih država) i vrhovni komandant.
- zaključuje međunarodne ugovore uz odobrenje senata
- zaključuje izvršne sporazume (regulišu se međ. sporazumi) za koje mu ne treba saglasnost senata
- ima snažnu zakonodavnu inicijativu
- stara se o tačnom izvršenju zakona
- donosi podzakonska akta i uredbe sa zakonskom snagom (uvek postoje oblasti koje nisu zakonom regulisane - privremeno se reguliše ta oblast)
- raspolaže budžetom – to je najvažnije ovlašćenje!
- imenuje veliki broj visokih državnih funkcionera
- imenuje sudije vrhovnog suda (sudije vrhovnog suda imaju veću platu od predsednika - najbolje plaćeni državni činovnici)
- regrutuje i imenuje činovnički kadar (sistem plena), nekoliko miliona službenika i činovnika.
- pravo suspenzivnog veta na svaki zakonski nacrt (da ga vrati kongresu na ponovno razmatranje)
- pravo malog džepnog veta – pred kraj zasedanja kongresa (decembar) stavi ga u fioku. Kada počne kongres da zaseda mora ponovo da pravi predlog zakona kao da ga ranije nije bilo. Sve ide od početka (to je onda apsolutni veto)
- ovlašćenja predsednika u slučaju vanrednih okolnosti i rata su ogromna
- vodi nacionalnu ekonomiju
- štiti bezbednost zemlje
- on je lider vladajuće partije (on je bio kandidat svoje partije, a kada postane predsednik, postaje post festum - šef partije)
- i ako nije ustavna kategorija predsednik formira svoj kabinet
- postoji i tzv. izvršna kancelarija pri instituciji izvršne vlasti predsednika. To je skup organa tela i službi američke državne administracije koje su stavljene njemu na raspolaganje
- Bela kuća se tretira kao rezidencija predsednika (tzv. kuhinjski kabinet)
- savet za nacionalnu bezbednost (odbrana i spoljni poslovi), čine ga: predsednik, potpredsednik, državni sekretar za odbranu, direktor službe za vanredne pripreme, šef generalštaba i direktor CIA-e.
- kao šef izvršne vlasti predsednik ima na usluzi ogroman državni aparat: on se od osnivanja SAD uvećao za 1500 puta, dok se stanovništvo uvećalo za 60 puta
- administracija rasla tzv. geometrijskom progresijom: 140 službenika početkom 19. veka, 2000 krajem 19. veka, 930.000-1939. godine, a preko 3,5 miliona danas. Na to dodati jos 2,5 miliona vojnih lica, pa 12 miliona na nivou saveznih drzava plus 9-10 miliona na nivou lokalne zajednice. Državna administracija se toliko umnožila i ojačala da se smatra četvrtom polugom vlasti u SAD.
- postoji trend da granice između državnih i privatnih institucija postaju sve slabije, što znači da država ustupa razne poslove privatnim institucijama (staranje o starim osobama, privatne agencije..)
VRHOVNI SUD
- Treći segment vlasti u SAD-u
Dve funkcije:
1. nadležan kao prvostepeni i apelacioni sud u građanskim i krivičnim stvarima
2. nadležan za tumačenje ustava i procenu ustavnosti i zakonitosti drugih pravnih akata iako za tu funkciju nema eksplicitnih ustavnih ovlašćenja
- predsednika i članove vrhovnog suda imenuje predsednik SAD-a uz odobrenje Senatai ima ih ukupno 9 uključujući i predsednika Vrhovnog suda
- sudije su nepromenljive i nepokretne, kad se jedanput izaberu ostaju do kraja mandata
- odlučuju vecinom glasova prisutnih sudija
- ustav je ono sto sud kaže da jeste, stoga se oni često nazivaju gospodarima i čuvarima ustava
PARTIJE I PARTIJSKI SISTEM
- stabilan dvopartijski sistem. Čine ga republikanci i demokrate.
- političke partije su konačno formirane u drugoj polovini 19 veka.
- republikanci su stvoreni zaslugom Abrahama Linkolna, dok demokrate potiču od republikanske antidemokratske političke grupacije koju je vodio Tomas Džeferson. Obe partije po svojoj unutrašnjoj organizaciji spadaju u labave političke partije. Imaju svoju ideologiju iako ona nije odmah jasno uočljiva. Snažno liče jedna na drugu pa neki teoretičari smatraju da je to jedna flaša sa dve različite etikete – figurativno rečeno kapitalistička partija broj 1 i broj 2.
- Osnovna razlika među njima je to što su republikanci većim delom partija velikog biznisa i demokrate srednjeg i nižeg socijalnog sloja. Rašireno je uverenje da je demokratska partija malo progresivnija od republikanske.
- U okviru demokrata prepoznaju se 3 krila, struje:
1. liberalno-korporativno krilo
2.sindikalno krilo
3. delovi radništva i drugih nižih socijalnih slojeva stanovništva
- često su krila (levo i desno) u različitim partijama sličniji nego oba krila u istoj partiji.
- svi pokušaji da se u SAD-u stvori treća partija su propali.
- komunistička partija je 1954. godine stavljena van zakona u periodu merkatizma.
Američke političke stranke (beleške - skraćeno)
Smatra se da je osnovna razlika među njima toš to su se republikanci većim delom partije velikog bisnisa, a demokrate srednjeg i nižeg socijalnog sloja. Pojam stranačkog poistovećivanja ili kolebljivosti pokazuje koliko je tvrdo jezgro stranaka u biračkom telu - predviđanje izbornih rezultata, politička tradicija kada su u pitanju stranke i biračko telo . Prati se u nekoliko generacija unazad. Tu se radi o ideološkom poistoećivanju.
Dve kategorije koje bi trebalo da pomognu raspoloženju i predviđanju biračkog tela.
Često menjaju konfiguraciju izborne jedinice - Salamander strategija - asocijacija na tu vrstu nepravilnih granica. Cela Srbija jedna izborna jedinica. Da bi se približila projektovanoj predstavi o tome kako bi biračko telo trebalo da funkcioniše.
Rašireno je uverenje da je demokratska partija malo progresivnija od republikanaca. U okviru demokrata prepoznajemo 3 politička krila. Svi pokušaji da se u SAD stvori treća partija su propali.
PARTICIPACIJA I DRUGE INTERESNE GRUPE
- Reč je o onim oblicima participacije (shvaćenom kao učesce u procesu odlučivanja) u kom učestvuju oni društveni i politički subjekti koji ne pripadaju organizaciji vlasti. To su razne interesne grupe ili grupe za pritisak, lobi grupe.
- Zastupaju interese određenih ekonomskih, profesionalnih i drugih civilnih organizacija.
- Vrše pritisak na organe vlasti u cilju ostvarenja određenih interesa.
- Sredstva kojima se služe su u rasponu od ubeđivanja do korupcije, a imaju svoje agente, lobiste i lobi kancelarije u Vašingtonu.
- Bogatstvo se javlja u tom kontekstu kao put ka političkom uticaju. U Americi je dominantno geslo "novac je majčino mleko politike".
- Ovakav interesno-grupni dinamizam ne daje šanse svim grupama (slojevima, klasama) podjednako. On favorizuje jake i bogate (u Americi nema naivnih u tom smislu – svi poštuju pravila igre)
- Grupe za pritisak u najvećem procentu zastupaju interese krupnog biznisa onih koji inače po sili svog ekonomskog položaja već imaju privilegovano mesto u američkom društvu.
- Svedeno rečeno postoje 4 obeležja participacije u SAD:
1. postojeći oblici participacije građana pružaju ograničene mogućnosti
2. širi slojevi stanovništva nisu aktivno uključeni u postojećim oblicima participacije
3. postoji visok stepen korelacije između društveno-ekonomskog statusa i učešća u političkom odlučivanju – direktna srazmera. Što je viši stepen u društvenoj hijerarhiji veći je i stepen mogućnosti za participaciju.
4. postojeći oblici participacije ne pružaju mogućnosti za bitnije promene postojećeg stanja ili primena uopšte.
Državna politika izražava, ne potrebe naroda, već više interese i potrebe malog broja onih koji učestvuju u procesu odlučivanja.
Nikson: Kada počneš da gubiš promeni pravila igre