Što je torta bez kreme, glazure ili ocakline i dekoracije? A nema torte ni bez dobre recepture. Slažete li se? :)

Zato klik na neku od slika ispod i pronaći ćete sve što vas zanima.

Torta, značenje i povijest

Torta je najčešće slatka delikatesa koja je obično izrađena od raznih vrsta tijesta. Najčešće se priprema od biskvitnih smjesa, a većinom sadrži sastojke kao što su; čokolada, med, kakao, suho voće, jezgričavo voće i ostalo. Također u tijesto možemo dodavati razne začine, te tako poboljšati okus samog tijesta. Vrh torte obično je obogaćen raznim umacima, čokoladnom glazurom, voćem... Torte dekoriramo otmjeno i obično je uređena na poseban način, što ovisi o prigodi za koju ju želimo pripremiti. Koristi se uglavnom za proslave, rođendane, na svadbama i raznim drugim događajima. Torta može imati i nekoliko katova.

Nastala je na prostorima Srednje Europe. Ubraja se u deserte i servira se obično nakon glavnog obroka. Poslužuje se ohlađena. Sam naziv potječe od njemačkog torte, a došao je od kasno latinskog imena za okrugli kruh. Recepti za torte su čak i danas, strogo čuvana tajna.

Pečenje kolača ima dugu tradiciju, još od antičkog Egipta, Grčke i Rima. Znamo da su stari Egipćani bili dobri pekari i sigurno je kruh koji su pripremali s medom, promijenio proizvodnju kruha. Taj kruh s medom su nazivali Medene pogače i prinosili su ih kao žrtvu Bogovima. Ali dugo nije bilo razlike između kolača i kruha, iako su slatki oblici bili napravljeni od raznih sastojaka poput voća, sjemenki i vina i služili su se kao deserti. Torte koje danas prepoznajemo imaju mekanu i stabilnu strukturu. Rimljani su vjerojatno poboljšali praksu dodavanjem kvasca u tijesto.

Prvi puta su se torte pojavile tek krajem 16. st. i to u Srednjoj Europi. Potkraj tog razdoblja nastale su najstarije, danas poznate vrste torta: Schwarzwald torta i Linzer torta.

Od 18. stoljeća, torte se peku kao danas, a to je najčešće povodom raznih svečanosti, po kućama bogate aristokracije. Do sredine 18. stoljeća, u proizvodnju su uključeni soda za pečenje i prašak za pecivo, što je olakšalo proces pripremanja torte. Kasnije su se počele dodavati začini i masnoća i polako, torta je dobila svoj današnji izgled.

A tek od 19. stoljeća postale su dostupne širem sloju stanovništva, a razlog je dostupnost šećera i brašna. Do tada je šećer bio skup i mogli su si ga priuštiti samo bogati, te su se za njih pripremale torte i kolači.

Negdje od sredine 19. stoljeća počinje val osnivanja kavana i slastičarnica po gradovima Europe. Tada nastaju i neke od najpopularnijih torti, koje su svoju slavu zadržale do danas (najpoznatija je Sacher torta nastala 1832. godine, i Dobosh torta, koja je nastala 1885.godine).

Kažu da je Linzer torta najstarija poznata torta na svijetu, iako je još uvijek nepoznato tko joj je dao ime i tko ju je prvi ispekao. Za nju se zna još od 1653. godine, kada je zabilježen recept za istu "Linzer Turdten zu machen" u ručno napisanoj kuharici grofice Anne Margarite Sagramosa iz Kranja.

Oblik torte, boja, okus, dekoracija čine odlike jedne torte. Možemo ih pripremati i za komadnu prodaju. Torte namijenjene komadnoj prodaji prigotovljavaju se u okruglom obliku. Tortu ovisno o promjeru režemo na 16-26 jednakih dijelova. Izbor sastojaka mora biti skladan po boji mirisu, okusu kao i po godiš- njem dobu kad se priprema torta. Promjer okrugle torte obično je 22, 24, 26, 28 i 30 cm. Dekoracija treba biti u skladu sa sastavom torte i prigodom. Naziv torte ovisi o obliku, smjesi, nadjevu, ocaklini i dekoraciji. Dekoracija se mora slagati sa sastavom, bojom i oblikom torte. Ukoliko pripremamo tortu za neku prigodu tada je i dekoracija u skladu sa prigodom, možemo napisati neku čestitku na nju.

Najpoznatije svjetske torte

Od svih slastica na svijetu, ipak je najpoznatija Sacher torta.

Sada vas odvodim u prošla, davna vremena, pa ćemo saznati kako i kada su nastale neke od najpoznatijih svjetskih torti, a i poneka slastica. :)

Sacher torta, poznata vrsta čokoladne torte s marmeladom i čokoladnim preljevom, a koju je osmislio bečki pekar Franz Sacher za kneza Klemensa Metternicha 1832. godine. Jedan je od simbola Beča, a u čiju se čast, 5. prosinca diljem Austrije obilježava kao Nacionalni dan Sacher torte.

1832. godine, austrijski vojvoda Metternich priredio je večeru za plemiće. Želeći impresionirati uvažene goste iznimnom slasticom, naredio je dvorskom slastičaru da priredi desert, uz slavne riječi: "Koji me neće postidjeti večeras!"

Kako se glavni slastičar razbolio, odgovornost je pala na leđa 16-godišnjeg naučnika Franca Sachera, a koji je tek dvije godine naukovao u kuhinji. Franz Sacher je priredio kolač od jaja, maslaca i čokolade, koji je bio premazan marmeladom od marelica i preliven gorkim čokoladnim preljevom , a koji je oduševio Vojvodu i sve goste na večeri. Taj uspjeh je mladom slastičarskom naučniku osigurao časno mjesto u povijesti Beča i Austrije.

Do 1965. god. Hotel Sacher je vodio sudsku parnicu s bečkom slastičarnicom Demel, u kojoj se prodavala torta pod nazivom "Original Sachertorte". U Beču se i danas nagađa na koji način je Demel saznao recept. Slastičarnica Demel i danas prodaje Sachericu, ali pod drugim nazivom, "Demel's Sachertorte". Ta se torta od "originala" razlikuje u tome, što premaz od marmelade nije po sredini kolača, nego na vrhu, a ispod čokoladne glazure.

U Hotelu Sacher godišnje se ispeče preko 300.000 Sacher torti, koje se prodaju u elegantnim drvenim kutijama i šalju na sve strane svijeta. U turističkoj sezoni, hotelski slastičari pripreme i do 2000 Sacherovih torti dnevno.

Ako ne vidite recept, pišem ga ovdje:

SACHER TORTA, autorski recept

• Biskvit:

18dkg margarina, 10 jaja,16dkg oraha ili badema,8dkg brašna, 22dkg šećera, 2 žlice kakaa, 18dkg topljene čokolade, prašak za pecivo, vanilin šećer, limunova korica

• 40dkg marmelade za punjenje

• Čokoladna glazura:

150 gr margarina

150 gr čokolade

• Postupak pripreme: Margarin i šećer pjenasto izlupati, dodavati 1 po 1 žumanjak. Tada dodati otopljenu čokoladu koja mora biti mlaka. Izmiksati sve zajedno. Dodati dio snijega od bjelanjaka. Nakon toga lagano umiješati suhe sastojke i na kraju ostatak snijega od bjelanjaka. Nije greška ako se odmah umiješa snijeg s jednim dijelom šećera i na kraju suhi sastojci. Peći na 180 stupnjeva. Pečeni biskvit ohladimo i prerežemo na 3 dijela, a može i na pola. Punimo zagrijanom marmeladom od marelica. Sve dobro ohladimo i na kraju prelijemo čokoladnom glazurom koju smo napravili tako da smo margarin rastopili, maknuli s vatre i umiješali čokoladu. Glazuru sipamo mlaku.

Doboš torta

Njezin je tvorac bio kuhar, slastičar, vlasnik trgovine delikatesama i slastičarnice te pisac čak petnaestak knjiga o kulinarskim i slastičarskim umijećima Jozsef C. Dobos.

Zahvaljujući torti koja je na izložbi postigla velik uspjeh, Dobos je preko noći postao slavan. Njegova je slastičarnica u ulici Kecskemet postala jedno od najpopularnijih mjesta u Budimpešti te je pojesti komad torte u njegovoj slastičarnici bilo pitanje prestiža.

Originalna Doboš torta otpremala se i u mnoge druge elitne slastičarnice diljem Europe, a najviši krugovi europskog društva, među kojima su bile i okrunjene glave, poput austrijskog cara Franza Josepha, naručivali su je za svoje bankete i proslave. U doba najveće popularnosti Dobos torte među zadivljenim, ali i zavidnim slastičarima kolalo je čak oko 120 recepta, od kojih se naravno ni jedan nije približio izvornom receptu.

Na iznenađenje mnogih, dugogodišnje i mnogobrojne pokušaje da se otkrije tajna izvornog recepta prekinuo je sam slavni slastičar Jozsef C. Dobos koji 1906. godine objavio originalni recept, nakon čega se sam povukao iz javnog života. Njegova je pak torta postala jedna od najpoznatijih torti na svijetu.

Esterházy torta je osmišljena i kreirana krajem 19 stoljeća u Budimpešti. Ime je dobila po tadašnjem članu dinastije i diplomatu Austrijskog carstva Pavlu III. Anton Esterházy de Galánthu. Zbog svojeg specifičnog izgleda i odlične kombinacije sastojaka uskoro je postala popularna u svim zemljama Austro-Ugarske. Ova torta je specifična po svom izgledu i izradi. Sastavljena je od 6 listova biskvita, koji se rade s lješnjacima ili bademima, 6 slojeva kreme između svakog biskvita, te specifična dekoracija u obliku mreže na vrhu torte.

Izvor: Wikipedia

Paul III Anton, Prince Esterházy

Princ Pál Antal Esterházy de Galántha, rođen je 11. ožujka 1786. Umro je 21. svibnja 1866.godine.

Bio je mađarski princ, član poznate obitelji Esterházy, sin kneza Nikolaja II. I naslijedio je oca nakon smrti 1833.

Izvor: Wikipedia

Schwarzwald torta

Povijest kaže da je najpoznatija torta po imenu Schwarzwald torta dobila ime po likeru od višnje, naziva Schwarzwälder kirschwasser,a koja je ponos tog područja. Ovim fantastičnim likerom natapaju se listovi biskvita koje tako dobivaju karakterističnu aromu. S obzirom da se kao mjesto njenog nastanka spominje i Švicarska, prvi put je najvjerojatnije napravljena u Bonnu, oko 1915. godine, a kao njen tvorac najčešće se spominje slastičar Jozef Keler.

Gdje god da je ova ljepotica nastala, Njemačka je smatra svojim nacionalnim ponosom. Također postoji propis da prava Schwarzwald torta mora sadržavati liker od višnje i slatko vrhnje. U gradiću Tonaubergu svake godine se održava festival u čast Schwarzwald torte. Naziv torte doslovno znači “crna šuma” ili “Black forrest” ,na engleskom jeziku.

Torta Pavlova

Nježna i krhka....epiteti su koji povezuju rusku balerinu Anu Pavlovu i ovu savršenu tortu.

Torta Pavlova, nastala je 1926. godine, u čast posjeta Ane Pavlove, koja je tada bila na svjetskoj turneji sa svojom plesnom trupom u Australiji. Torta je krhka izvana, a istovremeno meka i pahuljasta u unutrašnjosti. Priprema se od tučenog snijega bjelanjaka i šećera, te se suši u pećnici. Najčešće se puni chantilly kremom, ali postoje razne varijacije krema, pa se tako može puniti i slastičarskom kremom. Ukrašava se tučenim slatkim vrhnjem, te voćem. Pavlova je savršena svakom nepcu i oku ugodna torta.

Ana Pavlova , slavna je ruska balerina, rođena je u Petrogradu 1881, a umrla 1931. godine u Haagu. Bila je ruska balerina, velika zvijezda svog vremena. Nije imala djece, ali je osnovala 1920. prihvatilište u Parizu za rusku siročad. Umrla je iznenada od upale pluća prije zakazanog nastupa u Haagu 1931. godine.

Izvor: Wikipedija , VoxFeminae

Opera

Kao i obično, postoji nekoliko teorija o nastanku ove torte. Čini se, kako se njezino porijeklo ne može sa sigurnošću utvrditi.

Za ovu tortu postoji nekoliko priča. Vjeruje se kako je nastala 1955.godine, u poznatoj francuskoj slastičarnici Dalloyau. Kažu da je za nju zaslužan Cyriaque Gavillon. Nakon nekoliko pokušaja, Cyriaque Gavillon je kreirao desert sačinjen od nekoliko slojeva biskvita od badema, kreme od kave, čokoladnog ganachea i tankog sloja čokoladne glazure. Njegova supruga, nakon što je probala, ovaj desert ju je podsjetio na francusku Operu, pa je tako torta dobila naziv.

Neki drugi izvori kažu da je Operu osmislio Gaston Lenôtre, 1960. godine. Opet, postoji priča da je osmišljena upravo u Pariškoj operi, 1890.godine, a zbog toga što su smatrali da kolač bogat kavom može održati gledatelje budnima za trajanja dugih činova Wagnerovih opera.

Isto tako, postoji još jedna priča, po kojoj je Opera prvotno bila Chlichy torta, a koju je osmislio Louis Clichy, poznati pariški slastičar 1903. godine, na izložbi Paris Exposition Culinaire, a nakon čega je kolač postao zaštitni znak njegove trgovine na Boulevardu Beaumarchais.

Očito je da ovu tortu prati mnogo priča o nastanku, ali jedno je jasno, da je Opera francuski klasik, nastao u 20. stoljeću. Torta je vrlo poznata i nadasve popularna u cijelom svijetu. izrađuje se od slojeva bademovog biskvita ( Joconde biskvit). Biskvitni listovi su natopljeni sirupom od kave, pa premazani kremom od kave, te prekriveni tankom čokoladnom glazurom.

Posebnost biskvita je da se on priprema od bademovog brašna, a jaja se ne tuku sa šećerom, već se brašno badema miješa sa šećerom u prahu. U biskvit se često dodaje maslac, iako baš ne u svakoj varijanti. Pri dodavanju maslac, Jaconde je fleksibilniji. Ova kombinacija sastojaka, stvaraju fantastičan okus.