Slastice iz pojedinih područja koje su zadržale tradiciju

Upoznajmo Hrvatsku i slastice pojedinih regija, koje uspješno odolijevaju zubu vremena.

One zauzimaju posebno mjesto, a sigurno mogu razveseliti sve generacije.

Mislimo da će ipak razveseliti one starije generacije, koje se vole prisjetiti svojeg djetinjstva, kroz one najdraže ili one slastice koje su često konzumirali dok su bili djeca. Ponekad je samo jedan mali kolačić dovoljan da se razveselimo i tako popravimo dan, čak i onaj najtmurniji.

One nas podsjećaju na neka, možda, bolja ili bezbrižnija vremena. One nas podsjećaju na naše bake i bakinu kuhinju, u kojoj su vješte i vrijedne ruke pripremale najfinije i najmirisnije, a tako jednostavne slastice, koje su bile i ostale pravo bogatstvo naših kuhinja.

Mi smo odlučili istražiti, pripremiti ih i tako sačuvati od zaborava. One predstavljaju našu povijest, našu sadašnjost i budućnost. One predstavljaju nas i naš identitet.

Zavirite i prisjetite se.

Među uobičajenim štrudlama, koje se pripremaju od jabuka, sira ili višanja, svoje mjesto našla je i bučnica. To je savijača punjena smjesom naribane buče, šećera i vrhnja. Poznata je u slatkoj, ali i slanoj varijanti. Legendarni štrukli neodoljivi su u slatkom izdanju, preliveni slatkim vrhnjem i zapečeni. U regiji koju spominjemo, najviše se pripremaju u slanoj verziji. Štrukli mogu biti pečeni u pećnici ili kuhani, pa gratinirani (preliveni mješavinom kiselog i slatkog vrhnja i zapečeni). Zapravo, većina starih domaćih slastica savršenstvo je minimalizma. Dobro su poznati kolači poput orehnjače, makovnjače, zlevanke, buhtli, tenke gibanice, medenjaka, finih i mirisnih jabuka u šlafroku, knedli punjenih šljivama ili marelicama.

U ovom mirisnom društvu, našao se i paprenjak, pikantni prhki kolačić, koji je opjevan i u književnosti.

Danas je paprenjak simbol Zagreba, te prepoznatljiv i zanimljiv jestivi suvenir. Mnogi su deserti u zagrebačke kuhinje prešli iz germanskih izvora. Jedan od primjera germanske kuhinje je carski drobljenac ili slatki sir od dunja (kitnkez). Jesen i zima, ovdje su rezervirane za slastice od kestena. Glavnu ulogu ipak ima klasični pire od kestena.

U toplije doba godine, dobar sladoled ovdje se itekako poštuje. A mnoge slastičarne uvrštavaju raznovrsnu ponudu sladoleda svih okusa.

ŠTRUDLE

Iako ih danas možete pronaći gotovo svugdje, industrijski pripremljene, pa punjene sirom ili klasičnim voćnim nadjevima kao što su jabuke, trešnje, višnje ili sezonsko voće, nekada predstavljaju pravi izazov, jer su za pripremu tijesta, koje čini osnovu ovog kolača, itekako potrebne vještina, brzina ali i upornost. Premda se priprema od jednostavnih sastojaka, prema tradicionalnoj recepturi, tijesto se s pažnjom obrađuje i razvlači, sa svih strana, sve dok ne nastane velika tanka površina . Pažljivo razvučeno tijesto, potom se premazuje nadjevom, pa se uz pomoć stolnjaka, na kojem je tijesto razvučeno, lagano zamota i stavlja u pleh. Tradicionalne kombinacije ribanih jabuka s grožđicama i cimetom, ili sira, mnogima su ipak omiljena punjenja. Kada je pečena, štrudla je lijepe boje i hrskave kore. Prije posluživanja, posipa se šećerom u prahu za posebnu slast. Štrudle su ukusne, bez obzira bile one slatke ili slane, tople ili hladne, posipane šećerom ili pak onako, bez ičega. One predstavljaju tradiciju i umješnost pripremanja.

Štrudle svoje porijeklo vuku još iz austrougarske kuhinje, a neki tvrde da im se korijeni mogu pronaći i u lisnatim desertima iz Turske. Neovisno o tome odakle potječu, već se stoljećima pripremaju i u našim krajevima, gdje ih rado jedu sve generacije kao desert ili slatku užinu. Ovoj se slastici u čast organiziraju se čak i festivali poput ŠtrudlaFesta u mjestu Jaškovo kraj Ozlja s natjecanjima za najbolju profesionalno i amaterski pripremljenu štrudlu.

HRVATSKO ZAGORJE

Tradicionalni specijalitet Hrvatskog zagorja zagorski štrukli ili štruklji pripremali su se u svakom domaćinstvu od sastojaka koji su bili lako dostupni, a njihova popularnost među lokalnim stanovništvom prerasla je granice Krapinsko-zagorske i Varaždinske županije pa ih se danas često priprema i u svrhu predstavljanja hrvatske gastronomije u svijetu. U želji da se zagorski štrukli zaštite kao autohtono hrvatsko jelo, umijeće njihove pripreme upisano je u Registar nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske.

ZAGORSKI ŠTRUKLI ILI ŠTRUKLJI

Štrukle je moguće pripremiti na dva načina, kuhanjem i pečenjem te kao slatko, ali i kao slano jelo. Osnovno tijesto nadjeveno kravljim sirom upotrebljava se u obje metode, no dok se štrukle kuhane u slanoj vodi može prilikom posluživanja preliti rastopljenom mašću i posuti mrvicama odnosno poslužiti u mirisnoj juhi, zapečene se štrukle prije termičke obrade dodatno zalije vrhnjem. I štrukli i štruklji, kao i štrudl, štrudlin, savijača, temelje se na njemačkome izvornom imenu Strudel i na turskoj jufki, tankome listu vučenog tijesta, a omiljeno je to jelo gotovo cijele sjeverozapadne Hrvatske. Mijenjaju se jedino debljina listova, nadjevi – i slani i slatki – te krajnja priprema kuhanjem-pečenjem odnosno kuhanjem i pečenjem. Najpoznatiji su i najsofisticiraniji zagorski štrukli od sira, kuhani pa preliveni vrhnjem i zapečeni, gratinirani, koje mnogi više ni ne povezuju s bliskim srodnicima.

MEĐIMURJE

Na krajnjem sjeveru Hrvatske, omeđeno dvjema rijekama, smjestilo se malo površinom, a veliko srcem, Međimurje. Budući da ljubav ide kroz želudac, u Međimurje se dovijeka zaljube svi koji isprobaju autohtonu domaću kuhinju koja je nastajala pod raznim utjecajima. Osim što su u srednjem vijeku trgovci prolazili ovim krajem, pa su do njega rano dospjele i egzotične mirodije, recepti su se razvijali u skladu s prirodom i nekadašnjim težačkim načinom života. Rad na polju i u prirodi iziskivao je puno energije, a to je značilo i više kalorija. U svakom slučaju, slojevita je to priča koja kao da je ispričana u međimurskoj gibanici, poznatoj autohtonoj slastici čije se ime mora naći na popisu svakoga tko želi upoznati okuse međimurskog kraja.

MEĐIMURSKA GIBANICA

Međimurska gibanica, premda nalikuje nekim inim vrstama kolača, ima svoje posebne odlike. Od njoj najsličnije prekmurske gibanice razlikuje se po sastavu nekih sastojaka, vrsti tijesta, rasporedu i debljini nadjeva, vrsti preljeva, te po okusu. Odmah je na prvi pogled uočljivo da međimurska gibanica ima ukupno četiri sloja nadjeva, dok ih prekmurska ima čak osam, odnosno svaka vrsta nadjeva se stavlja u po dva sloja, te su ti slojevi bitno tanji. Uz to, u izradi međimurske gibanice koristi se lisnato tijesto, za razliku od prekmurske, gdje se upotrebljava prhko tijesto. Kao osnova sirnog nadjeva koristi se svježi kravlji sir, a ne (kiselija) skuta. Općenito je međimurska gibanica mekanija i sočnija od drugih sličnih vrsta kolača.

Izvor: Wikipedia

Prekmurska gibanica

Prekmurska gibanica je tradicionalna slovenska slastica slična hrvatskoj međimurskoj gibanici. Prekmurska gibanica je slatko jelo slovenske kuhinje. Naziv je dobila po slovenskoj pokrajini Prekmurje (Preko Mure), koja leži na sjeveroistoku Slovenije, prema Mađarskoj. Gibanica je slatko i vrlo kalorično jelo. Priprema se od dvije vrste tijesta. Za što veću sočnost svaki se sloj obogaćuje masnoćom i vrhnjem. Mora biti osam slojeva i četiri nadjeva, ponovljeno istim redoslijedom: mak, skuta, orasi, jabuke. Priprema prekmurske gibanice, u skladu s europskom zaštitom, nije ograničena samo na Prekmurje, nego je može pripremati i prodavati svatko tko se drži propisanog recepta i za to pribavi certifikat.