Rad na siguran način

Svrha je zaštite na radu stvoriti radne uvjete koji će onemogućiti ozljede na radu i profesionalne bolesti.

Svaki zaposlenik mora znati osnove osobne zaštite na radu pri rukovanju strojevima i uređajima.

Radi održavanja osobne i radne higijene, svaki član kuhinjskog osoblja na poslu mora nositi propisno

radno odijelo i obuću kao i drugu zaštitnu opremu. Radna odjeća mora biti izrađena od kvalitetnog

materijala koji se može glačati na temperaturi od 100°c. Osoblje mora uvijek imati nekoliko kompleta radne odjeće. Odjeća je najčešće bijela ili pastelnih boja. Da bi se mogle poduzeti odgovarajuće mjere zaštite,

potrebno je upoznati opasnosti koje prijete na radu.

Zaštita na radu je sustav pravila, načela, mjera, postupaka i aktivnosti čijom se organiziranom primjenom ostvaruje i unapređuje sigurnost i zaštita zdravlja na radu, s ciljem sprječavanja rizika na radu, ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, bolesti u vezi s radom te ostalih materijalnih i nematerijalnih šteta na radu i u vezi s radom.

• Radnik je fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja poslove za poslodavca.

• Povjerenik radnika za zaštitu na radu je radnik koji je u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu izabran da zastupa interese radnika u području zaštite na radu.

• Poslodavac je fizička ili pravna osoba za koju radnik, odnosno osoba na radu obavlja poslove.

• Ovlaštenik je radnik kojemu je poslodavac, neovisno o drugim ugovorenim poslovima, dao ovlaštenja za provedbu zaštite na radu.

• Štetnosti su kemijske, biološke i fizikalne štetnosti, koje mogu uzrokovati oštećenje zdravlja radnika i drugih osoba koje su im izložene.

• Napori su statodinamički, psihofiziološki napori, napori vida i napori govora, koji mogu uzrokovati oštećenje zdravlja radnika koji su im izloženi.

• Stres na radu su zdravstvene i psihičke promjene koje su posljedica akumulirajućeg utjecaja stresora na radu kroz dulje vrijeme, a očituju se kao fiziološke, emocionalne i kognitivne reakcije te kao promjene ponašanja radnika.

• Zakon o zaštiti na radu radu (Narodne novine, broj: 71/2014., 118/14., 94/2018. i 96/2018.)

PRAVA RADNIKA PROPISANA ZAKONOM O ZAŠTITI NA RADU

Prava radnika u svezi zaštite na radu propisana su Zakonom o zaštiti na radu koji je temeljni propis u zaštiti na radu u Republici Hrvatskoj:

• PRAVO NA SIGURNE UVJETE RADA,

• PRAVO ODBITI RAD NA KOJEM RADNIK SMATRA DA POSTOJI OPASNOST PO ŽIVOT I ZDRAVLJE,

• PRAVO NA POSEBNU ZAŠTITU OSJETLJIVIH SKUPINA RADNIKA (RADNICI SMANJENE PREOSTALE RADNE SPOSOBNOSTI, MALOLJETNICI, TRUDNICE…),

• OSPOSOBITI SE ZA RAD NA SIGURAN NAČIN,

• SUDJELOVATI U IZBORU POVJERENIKA RADNIKA ZA ZAŠTITU NA RADU,

• PRAVO NA USLUGU LIJEČNIKA SPECAJALISTE MEDICINE RADA,

• PRAVO NA PRUŽANJE PRVE POMOĆI U SLUČAJU OZLJEDE ILI BOLESTI (OSPOSOBLJENE OSOBE ZA PRUŽANJE PRVE POMOĆI, OPREMA),

• PREKO POVJERENIKA ZA ZAŠTITU NA RADU SUDJELOVATI U DONOŠENJU ODLUKA VEZANIH ZA ZAŠTITU NA RADU (NOVA RADNA OPREMA, PROCJENA RIZIKA).

OBVEZE RADNIKA PROPISANE ZAKONOM O ZAŠTITI NA RADU

Sklapanjem ugovora o radu, pored prava koja su mu propisana Zakonom, radnik ima i Zakonom utvrđene obveze:

• OSPOSOBITI SE ZA RAD NA SIGURAN NAČIN KADA GA POSLODAVAC UPUTI NA OSPOSOBLJAVANJE,

• PROVODITI SVE PROPISANE MJERE ZAŠTITE NA RADU (ZABRANA PUŠENJA, KONZUMIRANJA ALKOHOLA I DRUGIH SREDSTAVA OVISNOSTI),

• PRILIKOM LIJEČNIČKOG PREGLEDA PRIJAVITI ZDRAVSTVENE NEDOSTATKE KOJI BI MOGLI UTJECATI NA SIGURNOST PRI OBAVLJANJU POSLA,

• RADITI U SKLADU S PRAVILIMA ZAŠTITE NA RADU,

• PRIJAVITI SVE PROMJENE NA SREDSTVIMA RADA KOJE BI MOGLE UTJECATI NA SIGURAN RAD,

• KORISTITI PROPISANU OSOBNU ZAŠTITNU OPREMU,

• OBAVLJATI ISKLJUČIVO POSLOVE ZA KOJE JE RADNIK OSPOSOBLJEN.

Osnovni izvori opasnosti i mjere zaštite na radu

Pri obavljanju poslova u kuhinji čovjek se često susreće s različitim opasnostima i faktorima

koji mogu štetno utjecati na njegov organizam i smanjiti njegovu sposobnost za rad.

Uzrokujući radne nezgode i profesionalne bolesti. No, da bi se mogle poduzimati odgovarajuće

mjere zaštite, potrebno je upoznati opasnosti koje prijete na radu.

Izvori opasnosti koji se susreću na modernoj proizvodnji mogu se sresti u nekoliko skupina:

Mehanički izvor opasnosti

Opasnost od električne energije(struje)

Opasnosti pri kretanju djelatnika

Kemijske štetnosti

Štetna zračenja

Buka i vibracija

Mikroklima

MEHANIČKI IZVORI OPASNOSTI

Mehaničkim izvorima opasnosti smatraju se oni koji uzrokuju mehaničke povrede. To su udarci, prignječenja, posjekotine i sl. Do mehaničkih povreda dolazi od predmeta u stanju mirovanja ili gibanja. Tako se npr. opasnosti od mehaničkih povreda javljaju pri rukovanju (ili u njihovoj blizini) oštrim i šiljatim predmetima, rotirajućim predmetima, na mjestima uklještenja, u blizini predmeta koji se giba pravocrtno i sl. Osim toga opasnosti su i dijelovi stroja koji mogu odletjeti iz stroja (npr. otpuštanje dijelova). To se može spriječiti samo ispravnim održavanjem i kontrolom.

Mehanički izvori opasnosti pri uporabi oruđa za rad, uređaja i mehaniziranih alata

Opasnosti kod kružnog gibanja

Strojni dijelovi koji se kružno gibaju, npr. različite osovine, vratila, spojke, rotirajući komadi

tijekom obrade na tokarskom stroju i sl. Opasnosti kod tih elemenata povećavaju se s brzinom njihove rotacije. No bez obzira na brzinu, oni predstavljaju opasnost ako nisu na određeni način zaštićeni. Čak

i savršeno glatke osovine i vratila mogu zahvatiti kosu ili odjeću zaposlenika. To se može spriječiti ispravnom zaštitom svih osovina postavljenih do 2 m iznad poda.

Opasnosti kod pravocrtnog gibanja

Pravocrtno gibanje u području elemenata za prijenos gibanja mnogo je rjeđe od kružnog, a takvi su strojni dijelovi gotovo isključivo zatvoreni u kućištu, pa su opasnosti mnogo manje. U slučajevima kada postoje takvi elementi, opasnost od uklještenja između njih i okolnih čvrstih dijelova stroja je veća. Zato ih je potrebno sasvim zaštititi ili ograditi, kako bi se zaposlenicima onemogućio pristup dok su u pogonu.

Opasnosti na mjestima radnog postupka

Tipični slučajevi ovih opasnosti javljaju se kod probijanja. odsijecanja, savijanja, prešanja i sl.

Najveća je opasnost tamo gdje se materijal obrađuje. Takva je mjesta potrebno dobro zaštititi, jer u protivnom može doći do teških povreda koje gotovo uvijek završavaju gubitkom prstiju ili šake, a mogu imati i teže posljedice.

IZVORI OPASNOSTI

1. MEHANIČKE OPASNOSTI

1.1. OPASNOSTI OD DJELOVA U GIBANJU

1.2. OPASNOSTI OD OŠTRIH, ŠILJATIH I STRŠEĆIH PREDMETA

2. OPASNOSTI OD PADOVA

2.1. PAD NA ISTOJ RAZINI

2.2. PAD U DUBINU

2.3. PAD RADNIKA S VISINE

2.3.1. S VISINE MANJE OD 3 METRA

2.3.2. S VISINE VEĆE OD 3 METRA

2.4. PAD PREDMETA

3. OPASNOSTI OD ELEKTRIČNOG UDARA

3.1. OPASNOST OD IZRAVNOG (DIREKTNOG) DODIRA S DJELOVIMA POD NAPONOM

3.2. OPASNOST OD NEIZRAVNOG (INDIREKTNOG) DODIRA S DJELOVIMA POD NAPONOM

3.3. OPASNOST OD PRIBLIŽAVANJA DIJELOVIMA POD VISOKIM NAPONOM

4. OPASNOST OD POŽAR I EKSPLOZIJA

4.1. EKSPLOZIVNE TVARI

4.2. ZAPALJIVE TVARI

5. TERMIČKE OPASNOSTI

5.1. VRUĆE TVARI

5.2. HLADNE TVARI

IZVORI ŠTETNOSTI

1. KEMIJSKE ŠTETNOSTI

1.1. OTROVI

1.1.1. METALI

1.1.2. NEMETALI

1.1.3. ORGANSKI SPOJEVI

1.2. KOROZIVI

1.2.1. KISELINE

1.2.2. LUŽINE

1.2.3. DRUGI KOROZIVI

1.3. NADRAŽLJIVCI

1.3.1. LAKO TOPIVI U VODI

1.3.2. SLABO TOPIVI U VODI

1.3.3. ODMAŠĆIVAČI

1.3.4. DRUGI NADRAŽLJIVCI

1.4. ZAGUŠLJIVCI

1.4.1. INERTNI

1.4.2. KEMIJSKI

1.5. SENZIBILIZATORI

1.5.1. ORGANSKE PRAŠINE BILJNOG PORIJEKLA

1.5.2. ORGANSKE PRAŠINE ŽIVOTINJSKOG PORIJEKLA

1.5.3. KEMIJSKI SPOJEVI ALERGOGENOG POTENCIJALA

1.5.4. TERMOFILNE AKTINOMICETE

1.5.5. OSTALI SENZIBILIZATORI

1.6. FIBROGENI

1.6.1. AZBEST

1.6.2. SILICIJEV DIOKSID

1.6.3. OSTALI FIBROGENI

1.7. MUTAGENI

1.8. KARCINOGENI

1.9. TERATOGENI

2. BIOLOŠKE ŠTETNOSTI

2.1. ZARAZNI MATERIJAL

2.2. ZARAŽENI LJUDI

2.3. ZARAŽENE ŽIVOTINJE

2.4. OPASNE BILJKE

2.5. OPASNE ŽIVOTINJE

3. BUKA I VIBRACIJE

3.1. BUKA

3.1.1. KONTINUIRANA BUKA

3.1.2. DISKONTINUIRANA BUKA

3.1.3. IMPULSNA BUKA

3.1.4. OMETAJUĆA BUKA

3.2. VIBRACIJE

3.2.1. VIBRACIJE KOJE SE PRENOSE NA RUKE

3.2.2. VIBRACIJE KOJE SE PRENOSE NA CIJELO TIJELO

3.2.3. POTRESANJA

4. NEPOVOLJNI KLIMATSKI I MIKROKLIMATSKI UVJETI

4.1. RAD NA OTVORENOM

4.2. VRUĆI OKOLIŠ

4.3. VISOKA VLAŽNOST

4.4. POJAČANO STRUJANJE ZRAKA

4.5. HLADAN OKOLIŠ

4.6. ČESTE PROMJENE TEMPERATURE

4.7. NEPOVOLJNI UČINCI UMJETNE VENTILACIJE

4.8. OSVIJETLJENOST

4.8.1. NEDOVOLJNA OSVIJETLJENOST

4.8.2. BLJEŠTANJE

5. ŠTETNA ZRAČENJA

5.1. IONIZIRAJUĆE ZRAČENJE

5.1.1. RENDGENSKO ZRAČENJE

5.1.2. OTVORENI RADIOAKTIVNI ELEMENTI

5.1.3. ZATVORENI RADIOAKTIVNI ELEMENTI

5.2. NEIONIZIRAJUĆE ZRAČENJE

5.2.1. UV ZRAČENJE (A, B, C)

5.2.2. TOPLINSKO ZRAČENJE

5.3.3. MIKROVALNO ZRAČENJE

5.2.4. LASERSKO ZRAČENJE

ELEKTROMAGNETSKO POLJE VRLO NISKIH FREKVENCIJA

OPASNOSTI ŠTETNOSTI I NAPORI KOJIMA SU IZLOŽENI RADNICI U KUHINJI

OPASNOSTI

• MEHANIČKE OPASNOSTI

Kako je navedeno u prethodnom poglavlju mehaničke opasnosti dijelimo na:

1. OPASNOSTI OD DIJELOVA U GIBANJU

2. OPASNOSTI OD OŠTRIH, ŠILJATIH ILI STRŠEĆIH PREDMETA.

U kuhinji su radnici izloženi obje vrste mehaničkih opasnosti.

• OPASNOSTI OD DJELOVA U GIBANJU

Na dijelu strojeva i uređaja ova opasnost je otklonjena primjenom tehničkih mjera zaštite (osnovnim pravilom zaštite na radu), tako da radnik nije izložen opasnosti od ozljede izazvane dijelovima u gibanju pod uvjetima uobičajene uporabe, odnosno u koliko ne skida ili ne ošteti predviđenu zaštitu.

Primjeri strojeva na kojima je izvor mehaničkih opasnosti u potpunosti otklonjen primjenom tehničkih rješenja su:

• električna pećnica s cirkulacijom zraka (ventilator pećnice, prijenos snage i pogonski motor ventilatora),

• električni hladnjak (kompresor hladnjaka),

• konvekcijska pećnica (ventilator pećnice).

No, veći dio strojeva i uređaja u kuhinji izvor je mehaničkih opasnosti na kojima se zaštita od ozljede mora provoditi isključivo posebnim pravilima zaštite na radu: ispravnim radnim postupcima, korištenjem osobne zaštitne opreme, pisanim uputama.

• OPASNOSTI OD OŠTRIH, ŠILJATIH I STRŠEĆIH PREDMETA

Neki od navedenih strojeva i uređaja koji su izvor mehaničkih opasnosti zbog dijelova u gibanju mogu biti ujedno i izvor opasnosti od oštrih predmeta (nožem stroja za rezanje narezaka ili trakom pile za kosti radnik se može ozlijediti i ako stroj nije u pogonu).

Pored strojeva i uređaja, najčešći izvor mehaničkih opasnosti su oštri alati u kuhinji (noževi, škare, vilica za meso), oštećena radna oprema i pribor.

ZAPAMTIMO:

• RADNOM OPREMOM MORAMO UVIJEK RUKOVATI PREMA UPUTAMA PROIZVOĐAČA.

• PRIJE POČETKA RADA POTREBNO JE PREGLEDATI RADNU OPREMU I UTVRDITI NJENU ISPRAVNOST ISPITIVANJEM POJEDINIH SIGURNOSNIH ELEMENATA (TIPKALA ZA HITNI STOP, UREĐAJA ZA BLOKADU RADA).

• U KOLIKO UOČIMO KVAR NE SMIJEMO GA OTKLANJATI SAMI NEGO GA TREBAMO PRIJAVITE ODGOVORNOJ OSOBI.

• ZA ZAŠTITU OD OZLJEDA MORAMO KORISTITI PROPISANU OSOBNU ZAŠTITNU OPREMU.

• TREBAMO KORISTITI RADNU ODJEĆU PRIPIJENIH RUKAVA, A KOSU DRŽATI POD KAPOM ILI MARAMOM, KAKO IH NEBI ZAHVATILI ROTIRAJUĆI DIJELOVI STROJA.

• ZA REZANJE VEĆIH KOMADA NAMIRNICA (MESA) MORAMO KORISTITI ZAŠTITNU ČELIČNU RUKAVICU (ZA RUKU KOJOM PRIDRŽAVATE PREDMET REZANJA), A ZA REZANJE MANJIH KOMADA KORISTIMO ODGOVARAJUĆI NOŽ I PRIMJENJUJEMO ISPRAVNE TEHNIKE REZANJA.

• RADNU OPREMU KOJA SE NAPAJA ELEKTRIČNOM ENERGIJOM OBVEZNO MORAMO ISKLJUČITI PRIJE NEGO ŠTO JE POČNEMO ČISTITI.

• NE SMIJEMO KORISTITI NEODGOVARAJUĆE ILI TUPE NOŽEVE ZA REZANJE.

• OŠTRE PREDMETE, KADA NE KORISTIMO, DRŽIMO U ZA TO PREDVIĐENIM ZAŠTITAMA: KUTIJAMA, TORBAMA, STALCIMA.

• KADA DODAJEMO OŠTRI PREDMET DRUGOJ OSOBI, OŠTRICU UVIJEK TREBAMO OKRENUTI U STRANU.

• NIKADA NE SMIJEMO REZATI NAMIRNICE OŠTRICOM OKRENUTOM PREMA SEBI.

OPASNOSTI OD ELEKTRIČNOG UDARA

Korištenjem strojeva koji se napajaju električnom energijom radnik je izložen opasnosti:

• OD IZRAVNOG (DIREKTNOG) DODIRA S DIJELOVIMA POD NAPONOM

• OPASNOSTI OD NEIZRAVNOG (INDIREKTNOG) DODIRA S DIJELOVIMA POD NAPONOM.

Kada radnik dođe u kontakt s dijelovima pod naponom koji su inače izolirani ali su oštećeni, kao što su na primjer: vodič u oštećenom napojnom kabelu, oštećeni utikač, oštećena utičnica i slično, i tijelom zatvori strujni krug preko zemlje, tada kažemo da je izložen izravnom(direktnom) dodiru s dijelovima pod naponom.

IZRAVNI (DIREKTNI) DODIR S DIJELOVIMA POD NAPONOM

Zaštita od ove vrste opasnosti se provodi:

- izoliranjem,

- oklapanjem,

- sniženim naponom,

- ograđivanjem,

- upozoravanjem i

- udaljavanjem.

Ako, zbog neke neispravnosti radne opreme koja se napaja električnom energijom, kućište stroja ili uređaja dođe pod napon, dodirom radnika s takvom radnom opremom zatvoriti će se strujni krug i tada govorimo o neizravnom (indirektnom) dodiru s dijelovima pod naponom.

NEIZRAVNI (INDIREKTNI) DODIR S DIJELOVIMA POD NAPONOM

Zaštita od neizravnog dodira s dijelovima pod naponom se provodi:

- malim naponom,

- zaštitnim izoliranjem,

- transformatorskim odvajanjem,

- zaštitnim nulovanjem,

- zaštitnim uzemljenjem,

- strujnom zaštitnom sklopkom i

- izjednačavanjem potencijala.

ZAPAMTIMO:

- MAKSIMALNO DOZVOLJENI NAPON DODIRA ZA IZMJENIČNU STRUJU JE 50 VOLTI.

- PRIJE POČETKA RADA TREBAMO VIZUALNO PROVJERITI IMA LI OŠTEĆENJA NA DIJELOVIMA POD NAPONOM RADNE OPREME (UTIKAČ, KABEL, KUĆIŠTE).

- NE SMIJEMO KORISTITI OŠTEĆENE PRODUŽNE KABLOVE, OŠTEĆENE UTIČNICE I RADNU OPREMU OŠTEĆENOG KUĆIŠTA.

- OŠTEĆENJA NA ELEKTRIČNOJ INSTALACIJI (UTIČNICAMA, PREKIDAČIMA) I RADNOJ OPREMI (NAPOJNI KABEL ELEKTRIČNE FRITEZE, PRODUŽNI KABEL) NE SMIJEMO POPRAVLJATI SAMI.

- UOČENA OŠTEĆENJA NA ELEKTRIČNOJ INSTALACIJI I RADNOJ OPREMI ODMAH MORAMO PRIJAVITI ODGOVORNOJ OSOBI.

- DIJELOVE RADNE OPREME POD NAPONOM NE SMIJEMO PRATI IZRAZITO MOKRIM SREDSTVIMA I NE SMIJEMO IH ZALIJEVATI VODOM.

S DIJELOVIMA RADNE OPREME POD NAPONOM RUKUJMO PAŽLJIVO. UTIKAČ IZVLAČIMO IZ UTIČNICE DRŽANJEM ZA TIJELO UTIKAČA, A NIKADA POVLAČENJEM NAPOJNOG KABELA ILI TROŠILO.

OPASNOSTI OD PADOVA

>Pad na istoj razini se događa zbog:

- mokre i skliske površina za kretanje (poda),

- predmeta ostavljenih na površini za kretanje,

- oštećenih površine za kretanje (pločica) i

- oštećene radne opreme.

ZAPAMTIMO:

- ZABRANJENO JE OSTAVLJATI PREDMETE KOJI BI MOGLI PROUZROČITI PAD NA POVRŠINAMA ZA KRETANJE.

- PROLIVENU TEKUĆINU (VODU, ULJE) MORAMO ODMAH POKUPITI.

- OŠTEĆENJA NA POVRŠINI ZA KRETANJE (PLOČICAMA) TREBAMO PRIJAVITI ODGOVORNOJ OSOBI.

- PODNE POVRŠINE KOJE SMO OPRALI, A KOJE MOGU BITI UZROK PADA DRUGIH OSOBA, OBVEZNO MORAMO OZNAČITI.

Pad s visine se događa zbog:

- korištenje priručnih sredstava za pristup predmetima na povišenim mjestima do kojih ne možemo stojeći na površini za kretanje (stolac, radijator, kutija i slično),

- korištenje oštećenih ljestava ili ljestava neodgovarajuće nosivosti.

• JEDNOKRAKE LJESTVE JE POTREBNO POSTAVITI TAKO DA ČINE KUT OD, OTPRILIKE, 75 STUPNJEVA U ODNOSU NA PODLOGU.

• ZAŠTITNA OGRADA SE MORA POSTAVITI UVIJEK KADA JE RAZLIKA U RAZINI VEĆA OD 1 METRA.

OPASNOSTI OD POŽARA I EKSPLOZIJE

Radna oprema za termičku obradu hrane koja se napaja električnom energijom ili plinom, zbog neispravnost i nestručnog rukovanja, može biti izvor požara i eksplozije.

Što mogu biti uzroci požara i eksplozije u kuhinji?

• NEISPRAVNA PLINSKA INSTALACIJE ( PROPUSNA PLINSKA INSTALACIJA),

• NEISPRAVNA ELEKTRIČNA INSTALACIJA (KRPANI OSIGURAČI, OŠTEĆENA IZOLACIJA),

• NEISPRAVNI SIGURNOSNI ELEMENTI RADNE OPREME (TERMOELEMENTA ZA KONTROLU PLAMENA, VENTILA SIGURNOSTI KOTLA, TERMOSTATA FRITEZE),

• NESTRUČNO I NESAVJESNO RUKOVANJE RADNOM OPREMOM (NEPROPISNO PALJENJE PLINA, NESTRUČNO SPAJANJE BOCE PLINA S TROŠILOM, RAD UREĐAJA BEZ NADZORA),

• KORIŠTENJE NEADEKVATNE OPREME (PLINSKI REŠO BEZ UREĐAJA ZA KONTROLU PLAMENA),

• NEISPRAVNA DIMOVODNA INSTALACIJA,

• NAKUPLJENA MASNOĆA U SUSTAVU ODSISA PARA (NAPE),

• OPUŠAK.

NEPOVOLJNI MIKROKLIMATSKI UVJETI

Za laki fizički rad u zatvorenom prostoru propisani su slijedeći mikroklimatski uvjeti:

• temperatura zraka od 20 do 24 C,

• relativna vlažnost od 40 do 60%,

• brzina strujanja zraka maksimalno 0,2 m/s,

• osvijetljenost : prema normi EN 12464-1:2014 – Light and lighting – Lighting of workplaces – Part 1: Indoor workplaces).

Sukladno točki 5.29.2. navedene Norme, u kuhinji je potrebno osigurati minimalnu razinu osvijetljenosti od 500 luxa.

U kuhinji su radnici, zbog same prirode tehnološkog procesa, izloženi povišenoj temperaturi i vlazi (ove štetnosti poslodavac je dužan otkloniti primjenom osnovnih pravila zaštite na radu), a u prostorima za skladištenje hrane (rasladne komore, skladišta) niskim temperaturama (obvezno je koristiti osobnu zaštitnu opremu).

ZAPAMTIMO:

- U KUHINJI SE MORAJU OSIGURATI ODGOVARAJUĆI MIKROKLIMATSKI UVJETI KLIMATIZACIJOM PROSTORA (HLAĐENJE, ZAGRIJAVANJE, ODVLAŽIVANJE, PROVJETRAVANJE).

- EFIKASAN ODSIS ŠTETNIH PARA MORA SE OSIGURATI ODSISNOM NAPOM.

- U KOLIKO JE U KUHINJU POSTAVLJEN KLIMATIZACIJSKI SUSTAV,

RAZLIKA IZMEĐU TEMPERATURE U KUHINJI I VANJSKE TEMPERATURE NEBI SMJELA BITI VEĆA OD 70C.

- NEPOVOLJNI MIKROKLIMATSKI UVJETI I NEODGOVARAJUĆA OSVJETLJENOST INDIREKTNI SU UZROCI OZLJEDA NA RADU I STRESA.

Ozljedom na radu se smatra:

• ozljeda na radnom mjestu (pri obavljanju poslova) i

• ozljeda na dolasku i odlasku s posla.

Težu ozljedu na radu poslodavac mora prijaviti inspekciji zaštite na radu ODMAH, a Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u roku od osam dana. Lakšu ozljedu i ozljedu na dolasku na posao ili odlasku s posla poslodavac je obvezan prijaviti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u roku od osam dana.

Poslodavac je obvezan osigurati pružanje prve pomoći radnicima na radu:

- osposobiti propisani broj osoba za pružanje prve pomoći i

- osigurati potrebnu opremu za pružanje prve pomoći.

EVAKUACIJA I SPAŠAVANJE

Definicije:

• EVAKUACIJA = napuštanje (obično organizirano i u većim skupinama) nekog prostora pred opasnošću.

• SPASITI = sačuvati od nevolje, od pogibelji.

Ugroze (razlozi evakuacije):

1. požar,

2. eksplozija,

3. potres,

4. poplava,

5. olujni i orkanski vjetar,

6. kemijske opasnosti,

7. biološke opasnosti,

8. teroristička djelovanja,

9. radiološke opasnosti,

10. nasilje pojedinaca.

Obveze svih poslodavaca:

• sačiniti plan evakuacije i spašavanja,

• osposobiti osobe za rukovođenje evakuacijom i spašavanja,

• upoznati sve radnike s postupkom evakuacije,

• postaviti evakuacijske oznake,

• osigurati opremu za spašavanje,

• osigurati provođenje vježbe evakuacije (svake dvije godine).

ZAPAMTIMO:

• OBVEZNO SE TREBAMO UPOZNATI S PLANOM EVAKUACIJE IZ PROSTORA U KOJEM RADIMO.

• U SLUČAJU UGROZE, NAKON ZNAKA UZBUNJIVANJA, TREBAMO POSTUPATI PREMA NALOZIMA OSPOSOBLJENJE OSOBE ZA EVAKUACIJU.

• AKO STIGNEMO TREBAMO ZATVORITI PROZORE I VRATA.

• AKO JE UGRAĐENO U ZGRADU, NE SMIJEMO KORISTITI DIZALO ZA EVAKUACIJU.

GORENJE

Gorenje je kemijski proces pri kojem dolazi do burne reakcije između gorive tvari i oksidansa (kisika iz zraka). Dakle, tijekom procesa gorenja goriva tvar se spaja s kisikom, pri čemu dolazi do promjene, odnosno goriva tvar prelazi iz jednog oblika u drugi uz oslobađanje topline i svjetlosti, nakon čega nastaju produkti izgaranja: krute čestice i plinovi.

Da bi se proces gorenja mogao odvijati potrebno je osigurati (povezati) tri uvjeta:

- PRISUTSTVO GORIVE TVARI,

- PRISUSTVO KISIKA (ZRAKA) ILI NEKOG DRUGOG OKSIDANSA,

- DOVOLJNO TOPLINE DA SE POSTIGNE TEMPERATURA PALJENJA

OKSIDACIJA Oksidacija je kemijska reakcija u kojoj se povezuje neka tvar s kisikom, pri čemu nastane oksid. Prema brzini kemijske reakcije razlikujemo:

- TIHU OKSIDACIJU (korozija, truljenje…)

- BURNA OKSIDACIJA (požar)

- EKSPLOZIJA (deflagrancija i detonacija)

KISIK

Kisik je kemijski element, sastavni dio zraka, na sobnoj temperaturi bez boje okusa i mirisa. Zrak se sastoji od 21% kisika, 78% dušika i 1% plemenitih plinova. Kada u zatvorenoj prostoriji koncentracija kisika padne sa 21% na 16%, većina gorivih tvari prestati će gorjeti (svijeća prestaje gorjeti na 17,2% a zapaljeni acetilen se gasi ispod 13%.) Kisik ne gori ali podržava gorenje.

GORIVA TVAR

Gorive tvari su one koje se pri normalnim (standardnim) uvjetima pripaljivanja mogu lakše ili teže zapaliti i dovesti do gorenja ili u uvjetima gorenja potpomagati njegovo nesmetano razvijanje i širenje (zapaljivi plinovi, zapaljive tekućine, zapaljive krutine).

Tvari, obzirom na gorivost, možemo podijeliti na gorive i negorive. Gorive tvari, obzirom na njihovu zapaljivost, možemo podijeliti na lako zapaljive i teško zapaljive.

Lako zapaljive tvari su one tvari koje se pod normalnim uvjetima ili na određenoj povišenoj temperaturi pod utjecajem inicijalnog plamena zapale i gore.

Teško zapaljive tvari su one koje se pod utjecajem inicijalnog plamena zapale, ali gore samo dok na njih izravno djeluje plamen (primjerice: sve vrste životinjskih vlakana, polimerne sintetičke tvari, impregnirano drvo ili tekstil i dr.).

Prema agregatnom stanju zapaljive tvari se dijele na:

- zapaljive krute tvari,

- zapaljive tekućine i

- zapaljive plinove.

VATRA

Vatra je kontrolirano, odnosno korisno gorenje unutar nekog ložišta. Vatru nam je bitna zbog produkata koji nastaju u procesu gorenja: topline (zagrijavanje prostora, priprema hrane, topljenje metala), svjetlosti (svijeća), dima (dimljenje mesa).

POŽAR

Požar je nekontrolirano gorenje koje nanosi materijalnu štetu i ugrožava ljudske živote. Obzirom na rasprostranjenost vatre, požari su česta pojava.

Podjelu požara možemo izvršiti prema nekoliko kriterija:

- prema fazama razvoja, - po obujmu i veličini, - po mjestu gdje se razvijaju i

- po vrsti gorive tvari.

Izbijanje požara u 95% slučajeva vezano je za ljudsku aktivnost, dok je svega 5% požara izazvano prirodnom pojavom (najčešće udarom groma).

EKSPLOZIJA

Eksplozija je izuzetno brza kemijska reakcija oksidacije, odnosno trenutačno oslobađanje energije popraćeno naglom ekspanzijom plinova i para.

Donja granica eksplozivnosti je minimalna koncentracija plina, para zapaljive tekućine ili prašine koja sa zrakom može izazvati eksploziju.

Gornja granica eksplozivnosti je maksimalna koncentracija plina, para zapaljive tekućine ili prašine koja sa zrakom može izazvati eksploziju. Do eksplozije ne može doći u koliko je koncentracija gorive tvari ispod donje granice eksplozivnosti, odnosno iznad gornje granice eksplozivnosti.

PLAMIŠTE (TEMPERATURA PALJENJA)

Plamište (temperatura paljenja) je najniža temperatura na kojoj para tekućine ili hlapljive čvrste tvari stvara zapaljivu smjesu sa zrakom. Pri temperaturi paljenja, pare blizu površine tekućine zapale se kada se izlože plamenu.

TEMPERATURA SAMOZAPALJENJA

Temperatura samozapaljenja je najniža temperatura potrebna da započne ili uzrokuje samoodrživo izgaranje neke tvari u odsutnosti iskre ili plamena.

UZROCI POŽARA

Uzroci požara mogu biti:

ČOVJEK:

- zbog neispravnog postupanja s tvarima;

- zbog uporabe otvorene vatre i zbog pušenja;

- zbog nemara i neznanja pri rukovanju izvorima paljenja;

- zbog pogrešaka pri projektiranju, izvedbi i korištenju građevina, strojeva, instalacija…;

- zbog nenamjenske uporabe strojeva, uređaja, opreme i instalacija i

- namjerni požari – palež.

KEMIJSKE REAKCIJE

Kemijske reakcije nastaju između tvari koje spajanjem stvaraju toplinu. Posebno su opasne anorganske kiseline ako dođu u dodir s gorivim tvarima, zatim peroksidi, klorati, perklorati i drugi oksidansi u kontaktu s gorivim tvarima.

PRIRODNE POJAVE (nazivamo ih “višom silom”):

- grom;

- munja;

- potres.

SREDSTVA ZA GAŠENJE POŽARA

PODJELA SREDSTAVA ZA GAŠENJE

Sredstva za gašenje požara su tvari koje imaju svojstvo prekinuti kemijski proces gorenja. Takvih sredstava danas ima puno i različita su, neka su u tekućem, neka u plinovitom, a neka u krutom, praškastom stanju.

Idealnog sredstva za gašenje požara nema, ali od "idealnog" sredstva zahtijevamo sljedeća svojstva:

- dobro oduzimanje topline hladeći tvar koja gori,

- stvaranje atmosfere koja sprečava pristup zraku oko gorive tvari,

- nemogućnost spajanja sa svim drugim stvarima,

- nemogućnost provođenja el. energije,

- nezapaljivost u svim aktivnostima,

- nemogućnost raspadanja samog sredstva na zapaljive tvari i

- raspoloživost u dovoljnim količinama i pristupačna cijena.

PODJELA PREMA VRSTI GORIVE TVARI:

- POŽARI RAZREDA A - požari čvrstih materijala koji sagorijevaju plamenom i žarom (primjerice: drvo, papir, tekstil…),

- POŽARI RAZREDA B – požari zapaljivih tekućina koje se ne miješaju (ne smiju gasiti) vodom (primjerice: derivati nafte, boje lakovi…),

- POŽARI RAZREDA C – požari zapaljivih plinova (primjerice: metan, propan, butan acetilen…),

- POŽARI RAZREDA D – požari lakih metala(primjerice: aluminij, magnezij i njihove legure…),

- POŽARI RAZREDA F – požari ulja i masti biljnog ili životinjskog podrijetla (primjerice: ulje u fritezi, životinjska mast…).

PODJELA PREMA EFEKTU KOJI SE GAŠENJEM POSTIŽE:

- PREKIDANJE ILI ODUZIMANJE GORIVE TVARI

Požar se može ugasiti tako da spriječimo dotok gorive tvari ili oduzmemo gorivu tvar u zoni izgaranja. Primjerice: gašenje požara naftne bušotine kada se udarom zračnog vala nastalog od aktiviranja eksploziva otpuhuje plamen ili zatvaranje ventila na plinskoj instalaciji čime se prekida dotok plina u zonu gorenja.

UGUŠIVANJE POŽARA

Ugušivanje požara odnosno izoliranjem gorive tvari od okolnog zraka pri čemu je glavni učinak sredstva za gašenje da djeluje na način da se u obliku lebdećeg ili plutajućeg oblaka plina, pare, pjene, magle ili prašine omotava i prodire u gorivu tvar ili je prekriva. Na taj način u potpunosti ili djelomično sprječava (reducira) dolazak kisika gorivoj tvari. Ugušivanjem se na mogu gasiti požari onih tvari koje u svom sastavu imaju kisik potreban za gorenje (npr. barut, eksplozivi, organski peroksidi).

HLAĐENJE

Gorenje tvari će prestati kada joj se temperatura snizi ispod temperature gorenja (paljenja). Učinak gašenja požara ohlađivanjem koristi se kod gašenja požara krutih tvari, kod sprječavanja širenja požara i hlađenja posuda koje su zahvaćene vatrom (primjerice hlađenje vodom).

ANTIKATALITIČKI UČINAK

Nastaje kada sredstvo za gašenje ili njegovi produkti termičkog razlaganja unutar plamena djeluju kao negativni katalizatori (antikatalizatori). Na taj način smanjuje se afinitet aktivnih čestica (radikala - produkta razlaganja gorivih tvari) plinova i para ka kisiku.

Haloni odnosno prah u požaru stvaraju aktivne radikale koji se brže od kisikovih radikala vežu na radikalske reakcijske lance gorive tvari kao završni (blokirajući) dijelovi.

PODJELA PREMA VRSTI SREDSTVA ZA GAŠENJE:

- OSNOVNO ILI GLAVNO SREDSTVO (VODA)

- SPECIJALNA SREDSTVA ( PJENA, PRAH, UGLJIKOV DIOKSID) i

- POMOĆNA SREDSTVA (PIJESAK, POKRIVAČ).

PODJELA PREMA AGREGATNOM STANJU SREDSTVA ZA GAŠENJE:

- VODENA - voda - retardanti, - supresanti, - pjenila.

- NEVODENA - inertni plinovi, - prahovi, - halogeni ugljikovodici (haloni) i - zamjenska sredstva za halone.

SREDSTVA ZA GAŠENJE POŽARA ZAPALJIVIH ULJA I MASTI (POŽARA RAZREDA F)

Kako su požari zapaljivih ulja i masti uzrokovali brojne nesreće s ozlijeđenim osobama došlo se do zaključka da postojeća sredstva nisu prikladna za gašenje požara ovih tvari te treba razviti nova, efikasnija sredstva. Rezultat toga su sredstva koja požare ulja i masti gase saponifikacijom, odnosno stvaraju sapunastu pjenu na površini zapaljene tekućine koja spriječava dotok kisika što rezultira gašenjem.

Sredstva za gašenje požara zapaljivih ulja i masti mogu se podijeliti u tri skupine:

1. SUHA SREDSTVA ZA GAŠENJE

2. MOKRA SREDSTVA ZA GAŠENJE

3. NAMJENSKA I PRIRUČNA POKRIVALA Kemijske tvari koje se upotrebljavaju za suho gašenje sastoje se od natrijevog hidrogenkarbonata (NaHCO3) i kalijevog karbonata (K2CO3) u obliku praha.

Sapunasta pjena koja nastaje reakcijom ovog sredstva i masnoće djeluje ugušujuće na način da prekriva površinu tekućine, pri čemu sprječava spajanje kisika i gorive tvari. Mokra sredstva za gašenje sastoje se od kalijevog karbonata (K2CO3), kalijevog acetata (CH3COOK) i vode. Isto kao i suha sredstva na površini tekućine stvaraju zaštitni sloj. S obzirom da sadrže 40-60% vode, istovremeno hlade masnoće tako da istodobno djeluju ugušujuće i ohlađujuće.

Namjensko sredstvo za gašenje požara ulja i masti je vatrogasna deka, a priručna sredstva su sva ona koja nisu primarno namijenjena za gašenje požara ali ga ugušivanjem mogu ugasiti: negoriva tkanina, pijesak, poklopac i slično.

APARATI ZA GAŠENJE POŽARA

Aparat za gašenje požara je naprava koja služi za gašenje ili kontroliranje manjih požara, često u hitnim situacijama i nije namijenjen za nekontrolirane požare.

Vatrogasni aparati postavljaju se na uočljivim i lako dostupnim mjestima, u blizini mogućeg izbijanja požara, a kod prijenosnih aparata ručka za nošenje ne smije biti na visini većoj od 1,5 metara od tla.

Aparati za gašenje požara mogu se podijeliti obzirom na sredstvo kojim se požar gasi te obzirom na količinu sredstva za gašenje.

Obzirom na vrstu sredstva koje služi za gašenje požara aparate možemo podijeliti na:

1. APARATE ZA GAŠENJE POŽARA VODOM (oznaka V ili Vr)

2. APARATE ZA GAŠENJE POŽARA PRAHOM (oznaka S),

3. APARATE ZA GAŠENJE POŽARA UGLJIKOVIM DIOKSIDOM (oznaka CO2),

4. APARATI ZA GAŠENJE POŽARA KLASE F KEMIKALIJOM (oznaka F) i

5. APARATI ZA GAŠENJE POŽARA PJENOM (oznake Pz, Ph ili VP).

Obzirom na količinu sredstva za gašenje aparate možemo podijeliti na:

- PRIJENOSNE (ukupne mase do 20 kg) i

- PRIJEVOZNE (mase preko 20 kg).

GAŠENJE POŽARA NA OSOBAMA

Ako vatra zahvati osobu u vašoj blizini važno je znati blagovremeno i ispravno djelovati.

Pri gašenju požara na osobama potrebno se držati slijedećih pravila:

- Pristupite osobi s leđa i prekrijte tijelo prekrivačem. Polegnite osobu kako bi se spriječilo djelovanje plamena na lice i kosu.

- Ugasite zapaljenu odjeću počevši od glave na niže, na način da omotate osobu u prekrivač ili kaput. Oslobodite dišne organe kako bi osoba mogla disati.

- Ukoliko su se odjeća i prekrivač zalijepili za tijelo osobe - ne skidajte ništa na silu. Ukoliko je to moguće, skinite nakit prije oticanja opečenih dijelova.

- Ako je to moguće, opečeni dio odmah stavite pod tekuću hladnu vodu 10 do 15 minuta. Nakon hlađenja treba prekriti opečeno mjesto sterilnom gazom ili zavojem za opekline . Nikad ne nanosite bilo kakve masti i ne stavljajte led na opečeno mjesto.

- Unesrećeni s većim opeklinama treba piti što više tekućine.

Ako odjeća na vama počne gorjeti:

- Stanite!

- Legnite na pod i pokušajte zaustaviti gorenje odjeće na način da se kotrljate po podu.

- Zaštitite lice.