V

v, vu [v, v'u] prep. u ~

vabiti [v'âbiti, v'âbim] impf. mamiti ~ ♦ dovabiti [dov'âbiti] pf. domamiti ♦ navabiti [nav'âbiti] pf. namamiti ♦ vabljenje [v'âbleje] n gl. im.

vadlinga [v'adlinga v'adlinge] f oklada ~

vadljati se [v’âdljati se, v'âdljam se] impf. kladiti se ~

vafter [v'after v'aftera] m željezničar, skretničar ~

vafternica [v'afternica v'afternice] f kuća uz prijelaz preko željzničke pruge ~

vaga [v’âga v’âge] f vaga ~ ♦ ž’iva v’âga težina žive životinje. ♦ deti vu v'âgo uravnotežiti ♦ drž'ati vu v'âgi ♦ b'iti vu v'âgi

vagan [v’agan v'agana] m mjera za zrnje od 8 kg i 40 kg

vagati (se) [v’agati, v’âžem, prid. rad. v'agav, v'agala, v'agalo, imp. v'âži sup. v'agat] impf. I. trans. 1. vagati ~ V'agali b'omo kalamp'iera. 2. težiti ~ K’uliko v’âže tie cul’âjek? II. refl. 1.vagati se ~ 2. biti u položaju neravnoteže ~ = vugintati se ♦ navagati [nav’agati] pf. navagati određen broj nečega ♦ zvagati [zv’agati, zv’âžem, imp. zv’aži] pf. izvagati

vajglin [v'ajglin v'ajglina] m velika limena, pocinčana posuda ~ Na st'olu je pun v'ajglin slan'in.

vajkada [v’ajkada] adv. oduvijek ~ Tọ ti je od v'ajkada tak.

Valent [v'alent v'alenta] m oblik muškog imena Valent, Valentin

Valika [v’alika v'alike] f oblik ženskog imena Valerija

valuv [v’âlov v'âlova] m hranilište za stoku u staji = jasle

valjati [valj’ati, v'aljam, prid. rad. v'aljav, v'aljala, v'aljalo] pf. vrijediti, valjati ~ V'alja tọ k'aj?

valjda [v'aljda] adv. valjda, možda ~

valjekati [valj'ekati, valj'ekam] impf. valjati ~ ♦ povaljekati [povalj'ekati] povaljati ~

vana [v'ana v'ane, dem. v'anica] f duguljasta posuda, kada ~ Vu v'anici smo d'eco k'ọpali.

vandrati [v’ândrati, v'ândram] impf. skitati ~

vandravec [v'andravec v'andrafca, f v'andrafka] m probisvijet, vagabund, skitnica ~

vanjkuš [v’ajkoš va'jkuša] m jastuk ~ V'ajkuš od p'erja.

vanjkušnica [v'ajkušnica v'ajkušnice] f ukrašen jastučić, dio svadbenog dara ~ Na v'ajkušnici su b'ile naš'ite r'uže.

vapno [v'âpno v'âpna] n vapno, kreč ~ Nẽjč'isteše mi je d'ok si sẽ z v'âpnom pol'ičim. ♦ ž'ivo v'âpno ♦ g'ašeno v'âpno

varati (se) [v'arati, v'aram] impf. I. trans. varati, novije za fkanjuvati ~ II. refl. varati se ~

Varaždin [var'aždin var'aždina] m grad Varaždin

variti [var'iti, var'im] impf. kuhati u vodi ~ Šp'ek se var'i.

vas [vas] pron. vas ~ Pr'i vas. (kod vas) v. vi

važen [v'ažen, v'ažnoga] adj. važan ~ V'ažen se d'iela.

važiti [v'ažiti, v'ažim] impf. 1. vrijediti, važiti ~ Tie dokum'ẽnt ti v'eč ne v'aži. 2. (bezl.) v'aži pristajem, slažem se ~ V'aži, kak smo se dogovor'ili.

važno [v'ažno] adv. važno ~ N'ie v'ažnu. (nije važno, nema veze)

vbreg [vbr'iek] adv. uzbrdo ~

vdile [vd'ile] adv. uzduž, diljem ~

vdiljni [vd'iljni vd'iljnoga] adj. uzdužni ~ ♦ vd'iljni l'ẽš v. l'ẽš

vdirati [vd'irati, vd'iram] impf. nasilu ulaziti, provaljivati ~ V'oda je vd'irala na s'aki r'ežek.

vdrapiti [vdr'âpiti, vrdr'âpim] pf. 1. ogrepsti, okrznuti ~ M'âček me vdr'âpiv po r'ọki. ~ Vdr'âpiv sam se na k'ito. 2. dobro naplatiti, zaračunati ~ D'obro su mu vdr'âpili za t'ie m'ali fal'ačec z'ẽmlje.

vdrti [vd'rti, vd'ẽrem, prid. rad. vd'rv, vd'rla, vd'rlo] pf. ući nasilu ~ Vd'rli su mi v kliet.

vduš [vd'uš] adv. uzduž, po duljini, diljem ~

ve [v’ẽ] adv. sada, odmah ~ ♦ za vẽ zasad ♦ vẽ rọm upravo ~ Vẽ r'ọm smo se naj’eli. ~ Rọm vẽ mọramo ‘iti? ♦ do vẽ dosad ~

več [v'ẽč] adv. više ~ V'ẽč nam'ẽčeš, v'ẽč ga b'ọ. ~ V'ẽč mu d'âš, v'ẽč 'oče.

več [v'eč] part. već ~ Kaj, v'eč je 'osem v'ur!?

več pot [v'ẽč p'ọt] adv. više puta, često ~

večer [v’ẽčer v'ẽčerof] f, m večer ~ L'iepa v'ẽčer. ◈ Zl'âta v'ẽčer, posr'âno j'utro. ♦ d'ober v’ẽčer pozdrav ♦ pod v’ẽčẽr predvečer ♦ pred v’ẽčẽr predvečer

večer [več’er] adv. večeras, na večer ◈ Što je nie v j'utro n'ieje n'it več'er. ~ Več’er d’ọjdẽmo k vam. ♦ 'ọf v'ẽčer večeras = na večer [na v’ẽčẽr].

večerja [več’erja več’erje] f večera ~ ♦ zv'ati, 'iti k več'erji na večeru

večerjati [več’erjati, več’erjam, prid. rad. več’erjav, več’erjala, več’erjalo, imp. več’erjaj, sup. več’erjat] impf. večerati ~ ♦ navečerjati se [naveč’erjati se, naveč’erjam se] pf. navečerati se ~ Naveč’erjamo se i sp’ât!

večernica [vẽč'ẽrnica vẽč'ẽrnice] f poslijepodnevna služba božja u crkvi, večernjica ~ S'ọseda 'ide k vẽč'ẽrnici.

večinom(a) [več'inom(a)] adv. većinom ~ Več'inoma je b'ilo l'iepo vr'ieme.

veder [v'eder v'ẽdroga] adj.vedar ~

vedrica [vedr'ica vedr'ice] f drvena ili limena posuda za vodu ~

vedriti se [v'ẽdriti se, v'ẽdrim se, imp. v'ẽdri se, prid. rad. v'ẽdriv se, vẽdr'ila se, vẽdr'ilo se, sup. v'ẽdrit se] impf. razvedravati se ~ P'očelo se vẽdr’iti i nẽbu č’istiti.

vedro [v’iedro v'iedra] n 1. vjedro 2. mjera od 50 litara (0,565890 hektolitara) ~

vedro [v'ẽdro] adv. vedro, veselo, koji zrači vedrinom, radošću ~

vehnoti [v’ehnoti, v’ehnem, prid. rad. v’ehnov, v’ehnola, v’ehnolo, imp. v’ehni] impf. sahnuti ~

vejati [v'ejati, v'ejam] impf. vjetriti; pomoću vjetra ili puhanja čistiti žito ~ St'âra m'ama v'eja kur'uzo št'era bo za kr'uh.

vek [v'iek v'ieka] m jedno desetljeće ~ Dva vieki su dvajsti liet.

vekerica [v'ekerica v'ekerice] f budilica (sat) ~ V'ekerico si m'ọram nav'inoti na p'et v'ur v j'utro. ~ Zbud’im se i b'ez v’ekerice.

vekovečni [vekov'ečni vekov'ečnoga] adj. vječan, trajan, vjekovječan ~

vekši [v’ekši] pl. t. odrasli, gospoda ~ Za d'eco i za v'ekše.

velikaš [velik'âš velik'âša] m velikaš ~ Velik'âši su nie zn'ali za srm'aštvo.

veliki [v'eliki v'elikoga, komp. v'ekši] 1. velik ~ Nẽ zna se št'eri je v'ekši hrm'ọk. 2. odrasli ~ Dok boš v'eliki i ti boš m'ogev 'iti. = vekši 3. nabujala rijeka~ M'ura je v'elika. ♦ k'ak v'eliki kolik ~ Kak v'elika je v'aša h'iža. ♦ z v'ekšega većinu, u globalu

velim [vel'im, vel'iš, vel'i, vel'imo, vel'iste/vel'ite, vel'ido/vel'ijo/vel'e] defektni glagol, ima samo prezent: kažem, velim ~ Kaj ti vel'iš?

velna [v'elna v'elne, pl. v'elne] f valovito oblikovana,valovta kosa ~ Na v'elne je počes'âni.

vendar [v'endar] adv. ta, ipak ~

vene [ven’ie, f. vẽn’â, n. ven’ọ] pron. koristi se kao univerzalna zamjenica za onaj (obično kad se ne možemo sjetiti kako se objekt naziva točnim nazivom) ~ Ti ven'ie, kak si tọ pov'edav?

venec [v'ienec v'ienca, dem. v'enček, v'enčec] m vijenac ~

venoditi [ven'oditi, ven'odim] impf. univerzalni glagol koji zamjenjuje bilo koju radnju: raditi, razgovarati; eufemistički: raditi nešto neprilično, spolno općiti ~ Po h'iži 'imaš v'iek kaj ven'oditi. ~ Ven'ie je ven'ọgovo poven'odiv. ♦ povenoditi [poven'oditi] pf.

venodjati [ven’ọdjati] impf. = venođati = venoditi

venođati [ven’ọđati] impf. = venodjati = venoditi ♦ povenođati [poven'ọđati] pf. izvršiti bilo koju radnju ~ Do p'ọlne sam poven'ọđala v'rta.

venogov [ven'ọgov ven'ọgovoga] adj. koji se odnosi na onoga komu se ne zna ili ne želi reći ime ~ Ven'ọgova M'arica.

ventil [vent'il vent'ila] m ventil ~

ver, vera [ver, v'era] part. doista, zaista ~ Tọ ver je nie 'istina. ~ Nie v'era. (nije moguće, izraz čuđenja) ~ Pak k'oga v'ero vẽ tọ v'idim.

vera [v'era v'ere] f 1. vjera, religija ~ ♦ d'ati v'ero ? 2. žensko ime Vera ili Vjera, Verica

veranda [ver'anda ver'ande] f balkon ili terasa u sklopu kuće ~

veren [v'eren v'ernoga] adj.vjeran, odan, predan nečemu ~ J'âko je v'eren za d'elo.

verestovati [ver'estovati, ver'estujem] impf. biti navečer uz mrtvaca na molitvi ~ ♦ verestovanje [ver'estovaje] n bdjenje ~

verglec [v’erglec v’ergleca] m vergl(ec); orguljice, mehanički instrument (sa jednom ili više melodija), na koji se svira okretanjem ručke ~ M’ali prepov’ieda kak v’erglec. (malo dijete koje uči govoriti i stalno brblja.)

vergljati [vergljati, v'ergljam] impf. 1. ručno okretati stroj 2. fig. puno govoriti ~

veriga [ver'iga ver'ige] f okov, lanac na rukama i nogama ljudi u tamnici ~

veriti se [v'ieriti se, v'ierim se] impf. ulagivati se, ulizavati se ~ M'ọrav se v'ieriti za k'ọrico kr'uha.

verižiti se [ver'ižiti se, v'erižim se] impf. iskrivljavati se ~ 'Od r'eume su se ji p'očeli v'erižiti p'rsti. v. frkati ♦ zverižiti se [zv'erižiti se, zv'erižim se] pf. iskriviti se ~ L'ajslini su se zv'erižili d'ok su se suš'ili.

vernik [v’ernik v'ernika] m vjernik ~ D’iela se v’eliki v’ernik a zlọ d’iela.

verno [v'erno] adv. vjerno, odano ~ V'erno ga poslj'ušav. (pažljivo)

veroš [v’eroš v’eroša] m ulizica ~

verovanje [v'erov’aje v'erovaja] n vjerovanje ~

verovati [v’erovati, v'erjem, prid. rad. v'erovav, v'erovala, v'erovalo, imp. v'erji] impf. vjerovati ~ N'ẽsmeš mu s'ẽ v'erovati kaj pov'ieda.

verš [v’ẽrš v'ẽrša] m stih ~ S'am tr'i v'ẽrše s'am zap'amtila.

verter [v'ẽrter v'ẽrtera] m bolničar, medicinski tehničar ~ Či je b'ilo za s'ilo, v'ẽrter je i por'ađav.

ves [v'es, s'ẽga, pl. N s'i, G s'ejo] pron. m sav ~ Ves se zbl'ativ.~ 'Ima s'ẽga č'asa. ~ S'ẽmo je str'âho. ♦ s'ẽga sk'up sveukupno

vesel [v’ẽsel vẽs'ẽloga] adj. veseo ~ V'ẽsel je d'ok p'eneze v'idi. ~ Sv'ati su b'ili vẽs'ẽli. ♦ u svezi: biti drago ~ V'ẽsel sam ka te v'idim. ~ Ves'ẽla sam dok d'ọjdete. ~ V'ẽsel sam ka sam vas n'ašev d'oma.

veselica [vesel’ica vesel'ice] f zabava, veselica ~ B'omo organiz'ierali vesel'ico.

veseliti se [vẽs’ẽliti se, vesel’iti se] impf. veseliti se ~

veselo [vẽs’ẽlo] adv.veselo, radosno, živahno ~ D'ečica vẽs'ẽlo sk'âčejo po dv'oro. ~ K'okoš vẽs'ẽlo d'rble po v'rtu.

veselje [ves’elje ves'elja] n veselje ~ D'elav sam z ves'eljom. ~ T'ọ bi z ves'eljom p'ojev daj b'iv l'ačen.

vesiti (se) [v’esiti, v’iesim, prid. rad. v’esiv, v’esila, v’esilo, imp. v’esi, sup. v’esit] impf. I. trans. vješati ~ II. refl. vješati se ~ 'Išev se v'esit. (htio je počiniti samoubojstvo) ~ N'ẽj se v'esiti po k'ọlima, pod kot'âč b'ọš 'opav. ♦ povesiti (se) [pov’esiti, pov'iesim] pf. povješati

veslica [v’ẽslica v’ẽslice] f drvena kuhača u obliku vesla ~ V’ẽslica za žg’ọnce m’iešati.

veslo [v’ẽslo v’ẽsla] n veslo ~

vest [v’iest v’iesti] f vijest, novost ~ V’iesti se fl’ẽtno pren’âšajo po s’ẽli.

veš [v’ieš v’ieša] m rublje ~ V’ieša nẽjpr’edi opk’uham i ‘unda ga op’ẽrẽm. ♦ sp'ọdji v'ieš donje rublje

vešmašina [v’iešmaš’ina v’iešmaš’ine] f perilica rublja ~ (njem. )

veštet [v’ẽštẽt’ v’ẽšteta] m radionica (njem. Werk-statt)

veter [v’eter v’etra] m vjetar ~ V’eter se zd’igev.

veterjek [veterjek veterjeka] m 1. naprava za čišćenje zrnja od tuška, pljeve… 2. vještac, čarbnjak

veternica [v’eternica v’eternice] f vjetrenica, mehaniča zračna turbina za pretvaranje energije vjetra u mehanički rad ~ V'eter t'ira v'eternico, a v'eternica klop'oteca.

vetrek [v’etrek v’etreka] m 1. dem. vjetrić 2. povjetarac ~ V’etrek popuh’âvle.

vetriti [v'etriti, v'ietrim, imp. v'ietri, prid. rad. v'etriv, v'ietrila, sup. v'etrit] impf. prozračivati, vjetriti ~

veverica [v'ẽvẽrica v'ẽvẽrice] f vjeverica ~

veza [v’eza v’eze] f veza ~

vezani [v’ezani v'ezaoga] adj. vezan

vezanje [v’ezaje v'ezaja] n 1. vezanje 2. vezidba

vezati (se) [v’ezati, v'ežem, imp. v'eži, prid. rad. v'ezav, v'ezala, v'ezalo, sup. v'ezat] impf. I. trans. vezati ~ ‘Idem v’ezat parad’ajza. II. refl. vezati se

vežbati (se) [viežbati, v'iežbam] impf. I. trans vježbati II. refl. vježbati se ~

vgasiti (se) [vgas'iti, vgas'im, vg'âsi, prid. rad. vg'asiv, vgas'ila, vgas'ilo] pf. I. trans. utažiti žeđ ~ S'am si n'ẽbrem vgas'iti ž'ejo. II. refl. ugasiti vapno ~ Vgas'ili smo v'âpno. ~ V'âpno se m'ọralo vgas'iti 'unda se m'oglo n'ucati v zidar'iji 'ili p'ak za b'ieliti.

vgasnoti (se) [vg'asnoti, vg'âsnem, imp. vg'asni, prid. rad. vg'asnov, vg'asnola, vg'asnolo, prid. trp. vg'âšjeni] pf. I. trans. ugasiti ~ Vg'asni č'ika. 2. isključiti (uređaj) ~ Vg'asni r'adija. II. refl. ugasiti se ~ Prem'alo sam d'iela na 'ogej pak se sẽ vg'asnolo.

vgašuvati (se) [vgaš’uvati, vgaš'uvlem] impf. I. trans. gasiti ~ Do dna je sẽ zgor’elo, n’iesmo m’eli kaj vgaš’uvati. II. refl. gasiti se ~ D’eni na ‘ogej, več se vgaš’uvle.

vgosnoti se [vg'osnoti, vg'osnem] pf. zgustiti, masu učiniti gustom (zbog malo vode) ~ M'ort se vg'osnov.

vgreznoti [vgr’eznoti, vg'eznem] pf. zaglibiti ~ = zagunuti

vgriznoti (se) [vgr'iznoti, vgr'iznem, imp. vgr'izni, prid. rad. vgr'izev, vgr'izla] pf. I. trans. ugristi ~ Dẽj p'eso m'ira, vgr'izev bo te. II. refl. ugristi se ~ B'ole daj se b'iv vgr'izev za j'ẽzik. (da je b'iv st'iha)

vgujavati [vguj'âvati, vguj'âvlem] impf. zamuckivati ~

vi [v'i, G v'as, D v'am, L pr'i vas, I z v'ami] pron. lična zamjenica 2. lica mn., vi ~ Pr'i vas je f'est t'oplo. ~ Št'o je b'iv sn'očka z v'ami? ~ I rod'itelom se govor'ilo „vi“.

vic [v'ic v'ica] m vic; šala, dosjetka ~ ‘Otkud sam j’ẽmlješ te v’ice! (njem. Witz)

Vida, Videk [v'ida v'idija, dem. i hip. v'idek, v'ideka] m oblik muškog imena Vit

videlo [v'idelo v'idela] n vidjelo ~ Sẽ bọ d'ošlo na v'idelo. ~ 'Istina bọ z'išla na v'idelo.

videti (se) [videti, vidim, viš, vište] I. trans. vidjeti, shvaćati ~ B'ọm v'idev kaj bom napr'aviv. (vidjet ću, dok razmislim, kasnije) ~ Kaj ne v’idiš! (ne shvaćaš li)~ Vẽ bọ ọn v'idev sv'oje. (snosit će posljedice) ~ Dok v'idim ti pov'iem. (dok vidim situaciju, zaključim, reći ću ti) ~ V'idi se da ne v'alja. (jasno je da ne valja) ~ Daj v'idev nẽj tak d'elav. (kad bi bio svjestan dubine problema ne bi tako postupao) ~ V'idim da ne v'idim. (uviđam da ne vidim dobro, trebam naočale) II. refl. 1. sviđati se ~ Kak ti se v'idi? ~ V'idi mi se kak je napr'âvljeno. ~ V'idi mi se da bi tọ m'oglo b'iti d'obro. ~ Kr'ivo mu se v'idi. (ne sviđa mu se) ~ Kak se bọ tọ vẽ j'ẽmo v'idlo? (kako će to utjecati na njega) 2. vidjeti se s nekim, biti u posjeti ~ V'idev sam se z br'atom. ♦ naprie videti predvidjeti ~ Što pak je tọ m'ogev napr'ie v'ideti kaj bọ se dogod'ilo! ♦ sâm v’idẽti uvjeriti se

viđavati (se) [viđ'âvati, viđ'âvlem/viđ'âvam] impf. I. trans. viđati ~ 'Otkak je d'išev z Podt'urna ne viđ'âvam ga vẽč. II. refl. viđati se ~ Zabr'ânili su j'oj viđ'âvati se z j'im (ž'im).

viher [v'iher v'ihra] m vihor, olujni vjetar, oluja ~ Naj'ampot se v'iher zd'igev. ~ V'iher je zr'ušiv pšen'ico.

vihlan [v'ihlan v'ihlana] m ukrašena lanena plahta za ukop ~ V'ihlan je m'ev ok'ọli p'ârte (zel'iene, č'rne ili črl'iene) i štr'ancle. ~ Z v'ihlanom su m'rtvoga pokr'ili. ~ S'aka ž'ẽna je m'ela prepr'âvljenoga v'ihlana za spr'evod.

vijača [vij'ača vij'ače] f drvena lopata pobirača za zrnje... ~

vijati (se) [v’ijati, v'ijam] impf. I. trans. 1. savijati, kriviti ~ K'ača se v'ija. ~ Dr'ota v'ijati. 2. namatati pređu na klupko II. refl. savijati se, kriviti se ~

vikler [v'ikler v'iklera] m uvijač za kosu ~ Z v'iklerima su d'ošle i mod'erne ž'ienske fr'izure.

vilica [v'ilica v'ilice] f 1. pribor za jelo; vilica 2. ono što oblikom podsjeća na vilicu ~ V'ilica na bec'iklino. ~ V'ilica me bol'i od sm'ieha.

vime [v’ime v’imena] n vime ~

Vinci, Vinko,Vincek [v'inci v'incija, dem. i hip. v'ncek, v'inceka] m oblik muškog imena Vinko,Vincent

vinklin [v’inklin v'inklina] m kutnik ~

vino [v’ino v’ina, pl. G v’in, dem. i hip. v’inčeko, v’ince] n vino ~ N'ẽj p'iti v'ino. ~ K'upica v’ina ti na prešk’odila. ♦ črno v'ino ♦ b'ielo v'ino ♦ č’isto v’inovino bez dodataka ~ P’ijem s’amo č’isto v’ino. ♦ v’odeno v’ino vino koje gubi kvalitetu

visoki [v'isoki v'isokoga, komp. v'išeši] adj. visok ~ Ne v'upam spl'aziti na v'isoko dr'ievo.

visokoča [visok’ọča visok'ọče] f negativan ponos, važnost, značenje, visoko držanje osobe ~

višinjav [viš'ijav viš'ijavi] f visina ~ J'apa je b'iv tv'oje viš'ijavi.

višnja [v’išja v'išje] f 1. višnja (plod) 2. višnja (stablo)

vitlo [v'itlo v'itla] n 1. vitlo za namatanje, obrada lana ~ Pr'ẽja se v'ijala na v'itlo. 2. drveni valjak na bunaru za izvlačenje vode

vitra [v'itra v'itre] f god na drvetu ~ Po v'itraj se v'idi k'uliko je dr'ievo st'aro.

vizita [v'izita, v'izite] f službena posjeta, pregled, lječnički pregled ~

viziterati [vizit'ierati, vizit'ieram] impf. pregledavati, vizitirati ~

viža [v’iža v'iže] f melodija ~ Tâ p'esma mi 'ima j'âko l'iepo v'ižo. ♦ nab'irati si v'ižo tako dugo isprobavati melodiju dok se ne dođe do ispravnog oblika

vjutro [vj’utro] adv. ujutro ~ Vj’utro je b’ilo m’rzlo.

vlačiti (se) [vl'âčiti, vl'âčim] impf. I. trans. usitnjavati, rahliti, drljati zemlju prije sijanja ili sakupljati branama preostale krumpire na polju II. refl. vucarati se ~ Kaj se vl'âčiš po s'ẽli.

vlačuga [vlač'uga vlač'uge] f 1. oblik primitivnog prijevoza, dvokolica: krava ili konj je s dvjema motkama vukao ornice, a gore se stavio npr. plug ~ Z vlač'ugom se prev'âžav c'elk na p'olje. 2. oruđe za obradu zemlje ~ Vlač'uga je b'iv dr'iek št'eri se vl'ekev po z'ẽmlji za poravn'ọvaje. 3. fig. skitnica ~ Vlač'uga je č'ovek št'eri se povl'âči po s'ẽli, pot'ieple, l'ienčina.

vlada [vl'âda vl'âde] f vlada ~

vlak [vl’âk vl'âka] m mreža za ribolov, 10,20 ili 50 metara dužine

vlak [vl'ak vl'aka] m vlak ~ D'ošev sam z vl'akom.

vlast [vl'âst vl'âsti] f vlast ~ Vl'âst ne gled'i za m'aloga čov'eka.

vleči (se) [vleči se] I. 1. vući, osjećaj nestabilnosti ~ Vl'ekev sam p'una vr'ieča pšen'ice na n'ọjža. ~ Vl'eče ga na j'ano str'ân. 2. fig. gudati ~ D'obro znâ vl'eči po g'oslama. II. refl. vući se ~ Vl'ečeš se kak m'egla. ♦ vl'eči se po n'ọkli puzati ♦ vl’eči k s’ẽbi privlačiti ♦ vu se vl’eči srkati

vleči se [vl'ẽči se, vl'egnem se, prid. rad. vl'egev, vl'ẽgla, vl'ẽglo] pf. uleći se, dobiti udubinu ~

vlejati [vlej'ati, vl'iejem, prid. rad. vl'ejav, vlej'âla, vlej'alo, imp. vl'ie] pf. ulijati ~ Vl'ie vu flašu. = n'uter vlej'ati ♦ vlej'ati kr'ẽj izlijati ~ Vlie kr'ẽj 'ovo zm'âzano v'odo!

vleniti se [vl'ieniti se, vl'ienim se] pf. ulijeniti se ~ V z'imi se č'ovek vl'ieni.

vlesti [vl'esti, vl'eznem] pf. stati, ući ~ V jan cul'ọjek na vl'ezlo.

vlevati [vl'ievati, vl'ievlem] impf. ulijevati ~ Kaj t'uliko vl'ievleš vu sẽ!

vleznoti [vl'eznoti, vl'eznem, prid. rad. vl'eznov, vl'eznola] pf. uvući se, ući u, stati u što (npr. vreću) ~ V j'aden 'auto mi si n'amo vl'ezli. ~ T'uliko kur'uze ne vl'ezne v cul'ọjek.

vmoriti (se) [vm'oriti, vm'orim] pf. I. trans. umoriti ~ V'oda te t'ak vm'ori ka se ftop'iš. ~ Sekir'acija te b'ole vm'ori k'ak d'aj k'aj d'elav. II. refl. umoriti se~

vnuk [vn'uk vn'uka, f vnu'ka] m unuk ~ Vas d'ọjdo vn'uki kaj gl'et?

voda [v'oda v'ode] f 1. voda ~ D'ẽj v'odo! ~ Z v'odom si n'ẽjb'olje vg'âsim ž'ejo. ~ Nal'ie mi 'išče m’alo v’ode v k’upico. ~ V’odo mi nal’ie! 2. med. urin ~ M'ọram v'odo d'ati na anal'izo. ~ Po 'ovim tabl'etama me t'ira na v'odo. 3. oblik krova prema tome kamo se voda sljeva ~ Kr'ov m'ore b'iti na j'ano v'odo 'ili na dv'ie v'ode. = p'ẽro ♦ v'elika v'oda bujica, nabujala voda, rijeka ~ V'elika v'oda n'am je dn'ẽsla h'ižo. ♦ d'oli po v'odi nizvodno ♦ g'ori po v'odi uzvodno ♦ voderliga [voderl'iga voderl'ige] f ekspr. voda u negativnom smislu ~ K'uliko ga d'ežđa, sẽ po s'ud su s'ame voderl'ige. ♦ sv’eta v’oda ◈ Tọ je kak sv'eta v'oda, nit šk'ọdi n'it h'âsni.

vodeni [v'odeni v'odenoga] adj. vodenast ~ 'Ovo l'eto je parad'ajs v'odeni.

voder [vod'ier vod'iera] m vodir (futrola za vlaženje brusa) ~

vodica [v'dica v'odice] f udica ~

voditi [vod'iti, v'odim] impf. voditi ~ S'ikam ga v'odi s'obom. ♦ vod'iti str'âhe strepiti, bojati se ~

vođa [v’ođa v'ođe, pl. v’ođe/v’ođi] m vođa ~ N’aši v’ođi.

vogel [v'ogel v'ogla] m kut, ugao ◈ Ž'ẽna drž'i tr'i v'ogle pre h'iži.

vohati [v’ohati, v'ošem, prid. rad. v'ohav, v'ohala, v'ohalo, imp. v'oši, sup. v'ohat] impf. njušiti ~

vojka [v’ojka v'ojke, pl. v'ojke, dem. v'ojčica] f vođica, uzica; konopac, uže za kravu ~

vojnik [vojn’ik vojn’ika] m vojnik ~

vojska [v'ojska v'ojske] f 1. vojska ~ Sẽ f'ọrme v'ojski su t'ut pr'ẽšle. I n'emci i partiz'ani i b'ugari i št'o se n'ie! 2. vojni rok ~ D'enes bi r'ẽkli da je 'išev vu v'ojsko a n'egda bi r'ẽkli da je 'išev v soldač'ijo. v. soldačija

vol [v'ol v'ola] m vol ~ V'ol je sk'opleni b'ik.

voleti [v'ọleti, v'ọlim] impf. štok. voljeti v. rad meti

volja [v’ọlja v’ọlje] f volja ~ D'enes n'iemam za n'ikaj v'ọljo. ~ K'ak ti je v'ọlja. (kako te volja) ♦ b'ọža sv'eta v'ọlja ♦ biti po vọlji ugodno ~ N'ikaj mu je nie po v'ọlji. ~ Či mu je nie po v'ọlji na št'ev. ♦ dr'âge v'ọlje dragovoljno, rado ~ Dr'âge v'ọlje bi ti pom'ogev, 'ali n'ẽbrem. ♦ b’iti sl’abe vọlje bitimrzovoljan ♦ v d’obro v’ọljo spr’âvljati udobrovoljavati ♦ v'ọljo d'ati poticati ~ Pof'âliš ga i v'ọljo mu d'âš. ♦ v'ọljo jem'ati obeshrabrivati ~ Sọ v'ọljo mi je z'ev.

voljnjak [vọlj'ọk vọlj'ọka] m uljnjak, pčelinjak, od staroslavenskoga šuplje drvo, deblo, koš ~

vona [v’ona v'one] f vuna ~

vordati [v'ọrdati, v'ọrdam] impf. miješati, miksati ~ C'ieli d'ien v'ọrda v k'uhji.

vosek [v’osek v’oska] m vosak ~ Od v'oska čm'iele d'ielajo s'eti.

voski [v’ọski, komp. v'ožeši] adv. uzak ~ V'ọska st'eza.

voščani [v’oščani v'oščanoga] adj. voštani ~ Vo'ščana sv'ieča.

voščenka [vọšč’ienka/gọšč’ienka] f preslica (lat. equisetum arvense)

voščiti si [v'ọščiti si, v'ọščim si] pf. priuštiti ~ ♦ nie v'ọščiti ne biti spreman ~ N'iesi v’ọščiv tọ napr’aviti?! ~ N'ieje v'ọščiv pom'oči. ♦ prevoščiti si [prev'ọščiti si] pf. priuštiti si ~ Sẽ si prev'ọščim kaj 'očem.

votek [v'ọtek v'ọtka] m pređa (konac) poprečno stavljena u tkanju, potka ~

voz [v'ọs v'oza, dem. v'ozek] m natovarena kola, mjera količine što stane na kola ~ V'ọs se preh'itiv. ~ Dv'â v'ozi s'iena su v šk'edjo. ~ 'Išče ga za j'an v'ọs sl'ame na p'ọljo.

vozač [voz’âč voz'âča] m vozač ~ = šofer

vozačkati se [voz'âčkati se, voz'âčkam se] impf. vozikati se ~ D'eca se po p'ọto z bec'iklinima voz'âčkajo.

vozek [v'ọzek v'ọskoga] adj. uzak, uzao ~

vozel [v’ozel v'ozla, dem. v'ozlek] m čvor ~

vozlati se [v'ọzlati se, 3. l. j. v'ọzla se] impf. petljati se (o nitima i užetima) ~ N'ẽbrem n'ikak 'ovo ž'ijo respl'ẽsti, sam mi se v'ọzla.

vožar [vož'âr vož'âra] m užar ~

vože [v'ọže] n uže ~ Z v'ọžom ga zav'eži! ♦ brod'ârsko v'ọže (danas čelično uže), s jednog kraja obale na drugi, vodiljno uže

vožnja [v'ožja v'ožje] f vožnja ~ Do m'orja je d'uga v'ožja.

vpeljati [vp'ẽljati, vp'ẽljam] pf. uvesti ~

vpešati [fp'ešati, fp'ešam, prid. rad. fp'ešav, fp'ešala, fp'ešalo] pf. posustati ~ Na p'ọl p'ọta smo fp'ešali.

vpotiti (se) [vp’ọtiti, vp'ọtim] pf. I. trans. uputiti ~ Fp’ọtiti na pr’âvi p’ọt. II. refl. nagovoriti se, uvjeriti se ~ N’ikak se ne da fpọtiti na pr’âvi p’ọt. ~ Vẽ sam se fp’ọtiv da je tọ ‘istina.

vpučeni [vp'učeni vp'učenoga] adj. upućen ~

vpuščati se [vp'uščati se, vp'uščam se] impf. upuštati se ~

vrabec [vr'âbec vr'âpca] m ptica vrabac ~

vraca [vr'âca vr'âca] f dem. od vrata; mali otvor, vrata, vratašca ~

vračitel [vrač’itel vrač'itela] m liječnik ~

vračiti (se) [vr'âčiti, vr'âčim, imp. vr'âči, sup. vr'âčit] impf. I. trans. liječiti ~ Kak su ga vr’âčili tak mu je i h’asnilo. II. refl. liječiti se ~ D'oktora ga nie b'ilo, lj'udi su se s'âmi vr'âčili.

vračtvo [vr’âčtvo vr'âčtva] n lijek ~

vrag [vr'âk vr'âga] m vrag ~ Tri vr'âge ne v'alja. ~ T'omo vr'âgo sam r'ogi fal'ijo. ~ Vr'âk mi je nie d'âv m'ira. ◈ S'am vr'âk je ž j'ẽga.

vragovje [vrag’ọvje vrag’ọvja] n pej. zločesti ljudi ~

vragudan [vrag'udan vrag'udana] m vraglolan ~ T'oga m'aloga vrag'udana n'ẽbreš l'âdati.

vrana [vr’ana vr'ane] f vrana ~ V'rana v'rani 'oči ne k'opa.

vranka [vr'anka vr'anke] f ime za kobilu ~ V'ranka je kob'ila za č'rnom dl'akom.

vrata [vr'âta vr'ât] f vrata (ulaz-izlaz) ~ Od vr'ât je z'ijala. ~ Tam so ti vr'âta! ~ N'ẽbrem n'ajti vr'âta. ~ De su vr’âta? ~ Stoj’i pred vrat’ima. ~ Pr'i nas su ti vr'âta nav'iek otp'rta. ~ Vr'âta se n'uter ('ali v'um) otp'irajo. ♦ g'âjčna, št'âlna, p'ọtna, h'ižna, v'rtna vr'âta, vr'âta na šk'edju

vraziti [vr'âziti, vr'âzim] impf. ozljeđivati, raniti ~

vrba [v’rba v’rbe] f vrba ~ V’rba r’ada r’âste pre v’odi. ~ V'rbov m'ed. ~ V'rba je b'ila za d'eske št'ere su se zab'ivale de je nie 'išev d'iešč. ♦ ž'uta v'rba ~ Z v'rbovim g'ọžvama se v'ezalo kurz'ije. ♦ zel'iena v'rba ~ Zel'iena v'rba je nie g'itka.

vrbanec [vrb'ânec vrb'ânca] m bolest vrbanac

vrbje [vrbj’e vrbj’â] pl. t. vrblje ~

vrči se [v'rči se, v'rgnem se] pf. ugledati se, naslijediti neke osobine ~ V'rgev se v j'apo.

vrdapiti (se) [vdr'âpiti, vdr'âpim] pf. I. trans. 1. ogrepsti ~ N’ešči mi je vdr’âpiv a’uta z č’avljom po vr’âtima. 2. fig. dobro zaračunati ~ Vdr'âpila mi je t'akšo c'ieno ka jâ tọ n'ẽbrẽm plat’iti. II. refl. ogrepsti se ~ Vdr'âpiv sam se na dr'ot.

vre [vrẽ] adv. već (futur); uskoro ~ Vrẽ bọ. ~ Vrẽ n'ẽm. (vrẽ n'ọjdem) ~ Vrẽ d'ọjdem j'ampot. ~ Vrẽ napr'âvimo. ~ Vrẽ se b'omo dogovor'ili.

vreča [vr'eča vr'eče] f vreća, novije za culo ili culanjek ~ Kak vr'eča bez dn'a.

vreden [vr’ieden vr'iednoga] adj. 1. vrijedan ~ Ọn je vr'ieden tež’âk. 2. dostojan ~ Dok'âži da si vr'ieden t'oga. ~ Mi smo nie vriedni kaj nas pozv’ali?! ~ N'iesmo mi vr'iedni te m'ilosti.

vrediti [vr'iediti, vr'iedim] impf. vrijediti ~

vredo [vr'edo] adv. 1. u redu ~ Vr'edo, či ti tak vel’iš. 2. ispravno ~ Tọ je nie vr'edo kaj d'ielaš.

vređanje [vr'ieđaje vr'ieđaja] n vrijeđanje, uvreda ~

vređati (se) [vr'ieđati, vr'ieđam] impf. I. trans. vrijeđati ~ Vr’ieđati nekoga ili ž jẽga n’orca delati. II. refl. vrijeđati se ~

vređeni [vr’eđeni, vr'eđenoga] adj. uredan, uređen ~ V'rt je l'iepo vr'eđeni.

vređeno [vr’eđeno] adv. uređeno, uredno ~ S'ala je b'ila vr'eđena i nak'inčena.

vređuvati (se) [vređ’uvati, vređ'ujem/vređ'uvlem, imp. vređ'uvli, prid. rad. vređ'uvav, vređ'uvala, sup. vređ'uvat] impf. I. trans. uređivati ~ Vređ'uvlemo dv'ora. II. refl. uređivati se ~ J'ano v'uro se vređ'uvle.

vreli [vr'eli, vr'eloga] adj. jako vruć, kipući ~ Z vr'elom v'odom se pop'âri.

vreme [vr’ieme vr’emena] n vrijeme ◈ Sẽ ima sv’oje vr’ieme. ~ Vr’ieme se prevl’âči. met. mjestimična naoblaka, prolazak oblaka i sunčana razdoblja ♦ t’eško vr’ieme atmosferski pritisak. ♦ sl’abo vr’ieme met. loše vrijeme ~ Ọv m’esec je b’ilo sl’abo vr’ieme. ♦ cm'izdravo vr'ieme lagano kišno

vret [vr’et] adv. u ravnini ~ S'in je t'ak zr'âsev ka je vr'et j'apom. ♦ d'eti vr'et usporediti ~ D'eni vr'et pak boš v’idev da su 'iste vis'ine.

vreti se [vr’eti se, vr’iem, prid. rad. vr’ev, vr’iela, vr’elo, imp. vr’ie sup. vr’et] impf. I. trans.vreti ~ Nie tr'e vr'eti, sam m'alo st'ọpi. II. refl. vreti se ~ V’oda se vr’i.

vrezati [vr’ezati, vr’iežem, imp. vreži, prid. rad. vrezav, vrezala, vrezalo] pf. 1. odrezati ~ Vr’eži mu m’alo kr’uha. 2. naplatiti više od vrijednosti ~ 3. povrijediti, ubosti riječima ~

vrezati [vr'ezati, vr'iežem, imp. vr'eži] pf. 1. odrezati 2. iznenadna bol u križima ~ Vr'ezalo ga je pak se n'ẽbre st'ati.

vrganj [vrg'ọj vrg'ọja] m gljiva vrganj

vrgnoti se [v'rgnoti se, v'rgnem se] pf. ugledati se, naslijediti osobine ~ V'rgev se v j'apo. v. vrči se,

vrhnje [v’rhje v'rhja] n vrhnje ~ Na ml'ieki ga št'iri p'rsti v'rhja.

vriš [vr'iš] adv. ukoso ~ St'up stoj'i m'alo vr'iš. v. všrek

vritnoti [vr’itnotil, vr'itnem] pf. udariti nogom, ritnuti ~ Vr'itni ga v r'it. ~ Vr'itnov je v km'ico. (nije ništa postigao)

vrlec [v'rlec v'rljca] m kukac koji oštećuje korijenje povrća, rovac ~ vrsta životinje koja živi u zemlji i podjeda bilje u vrtu (lat. silpha)

vrli [v'rli, kom. v'rleši] adj. vrijedan, kvalitetan ~

vrnoti (se) [v'rnoti, v'rnem, prid. rad. v'rnov, v'rnola, v'rnolo, imp. v'rni] I. trans. vratiti ~ V'rni p'eneze kaj si d'užen. II. refl. vratiti se ~ S'aki se rad d'imo v'rne. ~ N'ẽsmeš kaj g'ut prepov'iedati, t'aki ti se v'rne. ~ Fl'ẽtno se v'rnem. (brzo se vraćam) ♦ zavrnoti [zav'rnoti, zav'rnem] pf. zaokrenuti, poslati natrag~ Kr'ave je tr'ebalo zav'rnoti či so se spr'avile v kur'uzo dok so b'ile na p'aši.

vroče [vr'ọče komp. vr'ọčeše, b'oljẽ vr'ọče] adv. vruće ~ P'eč je vr'ọča.

vrst [v'rst v'rsti] f sloj ♦ dvie v'rsti dvostruko

vrsta [v'rsta v'rste] f sloj ~ Tri v'rste g'uja sam mu d'iela p'odjẽga i 'išče mu je m'rzlo.

vršek [v’ršek v'rška] m vršak ~ Bol’ijo me v’rški na p’rstima.

vršeniti se [vršen'iti se, vršen'im se] impf. baviti se, zanimati se nečim u slobodno vrijeme, motati se oko nečega, plesti se oko nečega ~ S č'iem se vršen'iš? N'ekaj premišlj'âvlem i preračun'âvlem.

vrt [v’rt v'rta] m vrt ~ Sẽ po v’rti je b’ila v’oda.

vrtati [v'rtati, v'rtam, imp. v'rtaj, prid. rad. v'rtav, v'rtala, v'rtalo, sup. v'rtat] impf. bušiti ♦ sprevrtati [sprev'rtati, sprev'rtam] pf. probušiti ~ ♦ zvrtati [zv'rtati, zv'rtam] pf. provrtati ~ M'ọrali smo zv'rtati š'est lj'ukji. = zborati (novije)

vrtelo [vrt'elo vrt'ela] n vrteći valjak na bunaru ~

vrtelj [vrt'ielj vrt'ielja] m dio zaprežnih kola ~ Zg'ọrja gr'eda na n'ọredo.

vrteti se [vrt'eti, vrt’im, imp. v'rti, prid. rad. v'rtev, vrt'iela, vrt'elo) impf. I. trans. vrtjeti II. refl. vrtjeti se ~ Sẽ mi se vrt'i pr'ed očm'i. ~ Vrt'eli smo se v kr'ug i n'ikak smo nie m'ogli n'ajti h'ižu.

vrtič [vrt’ič vrt'iča] m otrovna biljka (Tanacetum vulgare)

vrtilo [vrt'ilo vrt'ila] n starinska naprava za vršidbu žita koju pokreću konji hodajući u krug ~

vrtnjak [vrtj'ọk vrtj'ọka] m početak i kraj njive pri oranju, od nekoliko metara gdje se okretalo s plugom ~ Vrtj'ọke je tr'elo vr'editi na kr'aju or'ọja.

vručina [vruč’ina vruč’ine] f 1. vrućina ~ Či su v’elike vruč’ine v leti i t’oča r’ada v’udri. 2. vrućica ~ Vruč’ina me oph’âja. ~ Kaj što je od vruč'ine hm'rv.

vruhavanje [vruh'âvaje vruh'âvaja] n urušavanje ~

vruhavati se [vruh'âvati se, vruh'âvlem se] impf. urušavati se ~

vruhnoti (se) [vr'uhnoti se, 3. l. j. vr'uhne se] pf. I. trans. odroniti, urušiti ~ Vr'uhni m'alo z'ẽmlje d'oli. II. refl. odroniti se ~ P'ọl br'ega se vr'uhnolo.

vsehli [vs'ehli] adv. usahli ~

vsehnoti [vs'ehnoti, vs'ehnem] pf. usahnuti, posušiti se ~

vstupiti [vst'upiti, vst'upim] impf. ustupiti ~

všrek [všr'ek] adv. ukoso v. vriš

vtažiti [vt'âžiti, vt'âžim] pf. utažiti ~ Vt'âžiti gl'âda 'ili ž'ẽjo.

vtegnoti [vt'egnoti, vt'egnem] pf. uspjeti napraviti, stići napraviti ~ N'ika ne vt'egnem.

vtekati se [vt'ekati se, vt'iečem se] impf. utrkivati se, natjecati se ~

vtikati se [vt'ikati, vt'ičem, imp. vt'iči, prid. rad. vt'ikav, vt'ikala, vt'ikalo] impf. utikavati, ulijetati u riječ ~ Vt'iče se kak k'ikla v r'it.

vuča [v'uča v'učija, hip. v'uček] m ujak ~ Vẽs'ẽli smo b'ili dok je v'uča d'ošev k nam jer nam je nav'iek don'ẽsev c'ukore.

vučen [v’učen, v'učnoga] adj. priviknut, naviknut ~ N'ieje v'učen d'eli. Z'âto se fl'ẽtno zm'ọči.

vučitel [vuč'itel vuč'itela] m učitelj ~ D'ober nam je b'iv vuč'itel i kak d'eca smo ga r'adi m'eli. = navučitel

vučiti (se) [vuč’iti, vuč’im, imp. v’uči se, sup. v’učit se, prid. rad. v’učiv, vuč’ila, vuč’ilo] impf. I. trans. učiti, poučavati ~ Vuč'i v Podt'urno. (radi u školi u Podturnu) II. refl. učiti ~ Vuč’ili smo se c'ielo p'osle p'ọlne.

vudreni [v'udreni v'udrenoga] adj. 1. udaren ~ J'asno se v'idi da je tọ v'udreno 'ili z h'amrom 'ili z n'ečim t'rdim. 2. fig. onaj koji ne vidi drugu stranu, nadaren, čudak, osobenjak ~ V'udreni na j'ano str'ọn.

vudriti (se) [vudr’iti] pf. I. trans. udariti ~ V'udriv ga je po gl'âvi. ~ Vudr'ilo mu je v gl'âvo. (pij'ača) ~ Vudr'ilo ga je po gl'âvi. II. refl. udariti se ~ V'udriv sam se po p’rsto z h’amrom. = tresnoti se ♦ vudr'iti v'um probiti se (ako se malo izgubiš i očekuješ izlaz) ~ N'egdi b'omo vudr'ili v'um ♦ d'oli vudr'iti ubiti, pogubiti = zatuči ♦ vudr’iti pr’iek udariti kroz, probiti (se) ~ V'udri č'avlja pr'iek d'eske. ~ Či v'udrimo tu pr'iek (pr'ejti popr'ečki) p'olja d'ọjdemo na c'esto. ♦ vudr'iti po st'olo iskazati odlučnost

vufko [v'ufko] adv. vlažno ~ Na 'oko je s'uho, a dok popetaš je 'išče v'ufku.

vuga [v'uga v'uge] f ptica pjevica (Oriolus oriolus)

vugibati se [vug'ibati se, vug'iblem se] impf. sklanjati se, izbjegavati, kloniti se, izogibati se (koga) ~ Vug'ibli ga se! (izbjegavaj ga) ~ Vug'ible se d'eli.

vugintati (se) [vug’intati, 3. l. j. vug'inče se] impf. ljuljati se, njihati se tamo-amo, biti nestabilno ~ L'âdja se pr'ẽveč vug'inče, b'omo se preh’itili.

vuglavač [vuglav'âč vuglav'âča] m sljemenjak, crijep na vrhu krova ~ 'Išče vuglav'âče pom'ẽčemo i h'iža je pokr'ita.

vugledi [v'ugledi v'ugledof] m pl. t. dolazak roditelja mladoženje u mladenkinu kuću i upoznavanje mladenke, ogledi ~

vuglen [v'uglen v'uglena] m ugljen ~ V'uglen d'uže drž'i 'ogja kak dr'ievo.

vugleni [vugl'ieni vugl'ienoga] adj. ugljeni; crn, mrk ~

vuglenje [vuglj’ieje vuglj'ieja] n obgorjelo drvo, ugljevlje, sitan ugljen ~ Sẽ je zgor'elo v p'ẽči, sam vuglj'ieje je ost'alo.

vugnoti (se) [vugnoti se/vugn'oti se, v'ugnem se, imp. v'ugni se, prid. rad. v'ugnov se, v'ugnola se, v'ugnolo se] pf. I. trans. ukloniti ~ II. refl. skloniti se, ukloniti se ~ V'ugni se z p'ọta dok te nie što pog'aziv.

vugodno [v'ugodno] adv. ugodno ~

vugorek [v'ugorek v'ugorka] m krastavac ~ N'ekaj v'ugorkov b'ọm prẽt'ẽpla, a n'ekaj bọ za šal'âto.

vuhek [v'uhek, v'ufkoga] adj. vlažan ~ Z'ẽmlja je v’ufka.

vuho [v’uho v’uha, pl. N v’uha G v’uh] n 1. uho ~ Čr’ez j’ano v’uho n’uter čr’ez dr’ugo v’um. ◈ T’rdi za vuhm’i. ~ P'una su mi v'uha. (od galame) 2. ručka koja podjeća na oblik uha ~ V'uho na k'ọrpi se ft'rglo. ♦ b'iti za vuhm'i biti odveć ~ P'rvo je št'ev a vẽ mu je za vuhm'i. ♦ za v'uho dob'iti (dok je d'iete nie b'ilo d'obro 'unda ga se za v'uho nat'eglo)

vujec [v'ujec v'ujca, dem. v'ujci] m punoglavac iz kojeg dolazi žaba usp. vuča

vujna [v'ujna v'ujne, hip. v'ujnica] f ujna ~ V'ujna 'ima pun dv'ọr mlad'ine.

vujti [v'ujti, v'ujdem, imp. v'ujdi, prid. rad. v'ušev, v'ušla, v'ušlo] pf. 1. pobjeći, uzmaći ~ Št'ev je m'âčka prij'eti 'ali mu je v'ušev. ~ Vẽ si mi v'ušev, ali b'ọm te jâ pr'ijav. ~ Kam si v'ušev! (otići s mjesta gdje si potreban) ~ V'ušlo mu je v g'ače. ~ V g'ače ti v'ujde dok n'iečeš. (nekontrolirano izvršiti nuždu) ~ Sm'ieh mu je v'ušev dok je tọ zgl'ẽdav.

vuk [v'uk v'uka] m vuk ~ Zgled'iš kak br'eji v'uk. (dẽbẽli žel'ọdec)

vulica [v’ulica v'ulice] f ulica ~

vum [v’um] adv. van (kretanje) ~ B'eš v'um! ♦ vr'âta za vum izlaz ~ St'eza za vum. (staza koja vodi prema izlazu)

vuni [v'uni] adv. vani (statičnost) ~ V'uni je f'est z'ima. ~ Kur'uza je v'uni. (nikla je)

vupati [v'upati, v'upam] pf. usuditi se ~ Či v'upaš, sk'oči. ~ Ne v'upam. ~ S'ikam v'upa.

vupež [v’upež v’upeža] m hrabrost ~ Z m'osta skoč'iti vu v'odọ, za tọ ti tr'eba v'upež. ~ N'iema v'upeža. (nema hrabrosti, petlje)

vupirati (se) [vup'irati, vup'iram, imp. vup'iraj, sup. vup'irat] impf. 1. podupirati ~ 2. upirati II. refl. suprotstavljati se, pružati otpor ~ Vup'ira se, 'ali bọ pop'ustiv.

vupora [v'upora v'upore] f drveni potporanj na zaprežnim kolima koji drži stranice ~ V'upora 'ide od lj'ujeka do l'ọjtri.

vuprti (se) [vup'rti, v'uprem, prid. rad. v'uprav, vup'rla, vup'rlo, imp. v'upri] pf. I. trans. uprti, poduprijeti ~ V'uprem 'oči vu to n'ẽbo v'isoko. (mnp.) II. refl. 1. poduprijeti se 2. suprotstaviti se, usprotiviti se ~

vura [v’ura v’ure] f 1. ura, sat (o stvari) ~ V'ura z b'atima. 2. sat (o vremenu) ~ Kuliko je vur? ~ V p'eti v'uri d'ẽmo. 3. brzinomjer ~ V’ura v 'auto k'âže k’uliko se p'ẽljaš. ♦ z’idna vura zidni sat ♦ v'ura po s'unco sunčani sat ♦ ž’epna v’ura ♦ sm'rtna v'ura

vuralanc [vural’anc] m džepni sat sa lancem ◈ Vural’anc, a v žẽpo š’ẽzdẽset (imati gospodski sat i pune džepove, sat kao znak prestiža i bogatstva).

vurica [v'urica v'urice] f riba gavčica (Rhodeus amarus)

vurmuhar [vurm'uhar vurm'uhara] m urar = vurar

vusnica [v’usnica v’usnice] f usna, usnica ~ V’usnice su ti pl’âve od z’ime. ~ Nẽj si gr’isti v’usn’ice!

vustati [v'ustati, vust'ânem, prid. rad. v'ustav, v'ustala] 1. posustati ~ Kaj ste v'ustali?! 2. zaglibiti ~ Ne v'upam pr'iek 'ovoga bl'ata. Str'âho sam ka n'ẽj v'ustali.

vuš [v’uš v’uši] f uš ◈ Pustiv si je v’uš za gọl’er (Pediculus humanus L.) ♦ sl’iepa v’uš sljepić

vušivec [vuš’ivec, f vuš’ivka] m koji ima uši ~ Vuš'ivec vuš'ivi, ti bọš m'ẽj gov'oriv!

vušivi [vuš’ivi vuš'ivoga] adj. ušljiv ~ D’eca su zn’ala b’iti vuš’iva.

vušivo [vuš’ivo] adv. ušljivo ◈ Sr'ẽčen je kak vuš'ive g'ače.

vuzavati (se) [vuz'âvati, vuz'âvam/vuz'âvlem, prid. rad. vuz'âvav, vuz'âvala, vuz'âvalo, imp. vuz'âvaj, sup. vuz'âvat] impf. I. trans. pozivati dozivati ~ Vuz'âvala sam ga, 'ali se nie ogl'âsiv. II. refl. dozivati se ~ Poč'âkaj me na p'ọto ka se n'amo vuz'âvali.

vuzem [v'uzem v'uzma] m uskrs, vazam ~ Za v'uzem d'ẽmo d'imo z N'emačke.

vuzmeni [vuzm'eni vuzm'enoga] adj. uskrsni ~ Vuzm'eni pond'ielek.

vuzmenka [vuzm'ienka vuzm'ienke] f uskrsni krijes ~ S'aka v'ulica je d'elala sv'ojo vuzm'ienko.

vuzvati [vuzv'ati, vuz'ovem] pf. pozvati ~ Vuz'ovi ga n'uter! (v h'ižo). ♦ sk'up vuzv'ati pozivom okupiti

vužgati (se) [vužg’ati, v'užgem, prid. trp. vužg'âno] pf. I. trans. 1. upaliti ~ V'užgi 'ogja! ~ V'užgi sv'iečo. ~ V'užgi po j'ima. (paljba) 2. uključiti (uređaj) ~ V'užgi r'adija. II. refl. upaliti se ~ Sv'etlo se vužg'alo. ~ V'užgav se šk'edej. ~ Tr'âva su vužg'âla (m'ore b'iti ka gor'i či je s'uha ili či je na k'upu fr'iško nak'ošena unda prep'âdne i splesn'ivi).

vužigač [vuž'igač vuž'igača] m upaljač ~

vužigati (se) [vuž'igati, vuž'ižem, prid. rad. vuž'igav, vuž'igala, vuž'igalo, imp. vuž'iži, sup. vuž'igat] impf. I. trans. paliti ~ Vuž'ižem 'ali n'ẽbrem vužg'ati. II. refl. početak kvarenja nedovoljno suhog bilja, sijena ~ S'ieno se p'očelo vuž'igati.

vžiti se [vž'iti se, vž'ijem se, imp. vž'i se, prid. rad. vž'iv se, vž'ila se] pf. naužiti se ~

vživati se [vž'ivati se, vž'ivlem se] impf. 1. podnositi nekoga ~ Vẽč smo se vž'ivali zla n'ego dobr'ọte. ◈ Hrm'ọko je nie t'eško, n'ego 'onomo kie ga se vž'ivle. 2. uživati ~ Vž'ivamo se dobr'ọte. Vž'ivamo se s'unca. (uživamo na suncu)

vžoknoti [vž'oknoti, vž'oknem] pf. dobiti gorak okus ~ M'ielja je d'ugo st'âla pak se vž'oknola. ~ V'rhje se vž'oknolo.