k [k] prep. s D izriče cilj ~ 'Idi k m'ami! ~ K s'akomo obr'oko. (uz svaki obrok)
ka [ka] konj. da ~ Ka bi nẽj! da nebi ~ Pr'osiv bi te ka mi tọ napr'âviš. ♦ ka nie? zar ne ~ Ka nie da je tak?
kabanica [kab'anica kab'anice] f dug, debeo zimski kaput, kabanica ~ Kab'anica je z'imski r'eklec.
kabel [k'abel k'abla] m kabao ~
kabelar [kabẽl'âr kabẽl'âra] m novčanik ~ Či 'imaš č'uda v kabel'âro 'imaš č'uda i prij'ateli. = buksa
kablič [kabl'ič kabl'iča] m žitna mjera volumena 20-30 l
kaca [k’aca k’ace, dem. kač’ička, kač’ičkica] f kaca ~
kača [k'ača, k'ače, pl. G kâč] f zmija ~ Z v’elikom v’odom d’ọjdo i k’ače. (lat. Vipera)
kačiga [kač'iga kač'ige] f riba kečiga (Acipenser ruthenus), (Regionalno izumrle pa se netko od starijih ribiča sjeća ulov te ribe u Muri. Ulovi su bili mogući prije izgradnje brane na Đerdapu jer ta riba migrira uzduž rijeka (slično kao losos))
kačji [k'âčji k'âčjega] adj.od kača ~ K'âčjo k'ọžo sam n'ašla na n'aši z'ẽmlji. (njivi)
kada [k’ada k'ade] f kada; kaca ~ Nakv'âsila sam j'ano k'aco z'elja.
kadenje [k'âdeje/kâdej'e k'âdeja] n pušenje, dimljenje ~ Ne v'idim d'obro, je tọ kâdej'e 'ali pak je m'egla?
kadeti (se) [k'âdeti se, kad'im se, prid. rad. k'âdev se, k'âdela se, k'âdelo se, imp. k'âdi se, sup. k'âdet se] impf. I. trans. 1. mahati kadionicom iz koje se širi dim i miris zapaljenog tamjana ~ 2. dimiti meso ~ Kad'ili smo m'eso. II. refl. dimiti se ~ Kad'i se z p'ẽči. ~ K'âdelo se z d'imjaka.
kadilnica [kad'ilnica kad'ilnice] f posuda za kađenje ~
kaditi [kad'iti, kad'im, pl. 3. k'adijo, prid. rad. k'adiv, kad'ila, kad'ilo, imp. k'âdi, sup. k'adit] impf. I. trans. pušiti ~ Kad'i od dvanajstoga l'eta. ~ Ne š'ika se ž'ẽni kaj kad'ila. ♦ k'ie kad'iš pušač ~ Kie kad'i n'uca cigar'etline. ~ J'apa kad'i. (otac je pušač)
kafka [k'âfka k'âfke] f vrsta ptice iz porodice vrana, čavka
kahlica [k’âhlica k'âhlice] f noćna posuda ~ M'ala d'eca n'iemajo r'ada 'iti na k'âhlico.
kahlja [k'âhlja k'âhlje] f pećnica ~ V pečn'ici se m'orejo sp'ẽči v'ẽč kr'uhov, a v k'âklji j'aden.
kaj1 [k'aj č'ẽsa, č'ẽmo] pron. 1. što – upitna zamjenica ~ Kaj je to? ~ Kaj si nie l'ačen? ~ Č'ẽmo je tọ spod'obno? 2. što – odnosna zmjenica ◈ Č'ẽsa ga nie n'iti c'ẽsar ne j'ie. ◈ Č'ẽsa se 'oči boj’e r'ọkẽ napr'âve. ~ Š č'ẽsa. (od čega) ~ Z n’ičesa. (od ničega) ~ Počeli smo z n’ičesa. ~ V n'ičemo se n'ẽbrẽmo slož'iti (ne možemo se složiti ni u čemu) 3. nešto, malo, išta ~ Poz'âbi da sam kaj r'ẽkla. ~ 'Imaš k'aj č'asa? 4. oblik kondicionala (ka + j) da bi ~ Naš me nap’ẽljav kaj tâ h’odiv. Je nie za drugo kaj ga dimo poslav. ~ K'aj bi! (da ne bi!) ~ Pr'osiv bi te k'aj mi tọ napr'aviv. 5. zar ~ K'aj 'ideš? 6. množina u smislu mnogo ~ Je b'ilo kaj ljudi? (je li bilo mnogo ljudi?) ~ N'ẽbrẽš si zam'isliti k'aj ga b'ilo pen'ez! 7. ~ K'ak si k'aj? kako si? 8. koji ~ Si su d'ošli kaj n'ekaj r'azmijo. ♦ v'učẽm, f č'ẽmo u čemu ~ V'učẽm je r'azlika? ♦ n'ačem, na č'ẽmo na čemu npr. na stolu, na štednjaku, na stroju ~ N'iemam n'ačem ob'eda sk'uhati. (nemam štednjak) ~ Na č'ẽmo b'ọm ti zaš'ila či se mi je maš'ina pokv'ârila?! ♦ občem ['opčem] na čemu i zašto ~ Mi bi r'adi d'elali, 'ali 'opčem? (nemamo npr. strojeva) ♦ v kaj č'ẽmo u mnogočemu ~ V kaj č'ẽmo se sl'âžemo. ♦ kaj2 [kaj] konj. kao ~ Dob'ežav je kaj n'ọri. ~ Krič'i kaj n'ọri. ♦ kaj-da [k'ajda] često ~ K'ajda se zm'islim nâ te. ♦ kaj-gut [kaj g'ut] pron. bilo što, štogod, svašta ~ Sam kaj gut pov'iedaš! ~ Kaj gut don'ẽsete, d'obro bo. ♦ kaj-kaj [k’ajkaj] pron. svašta, štošta ~ Kaj-kaj se dogod'ilo med t'iem č'asom. ♦ kaj-kakši [kaj k'akši] pron. kojekakav, svakakvi, raznovrsni ~ Kaj k'akši lj'udi su na sv'ieto. ♦ bar kaj [b'âr kaj] išta
kajčemo [kajč'ẽmo] adv. mnogočemu ~ Tọ je po kajč'ẽmo sl'ično k 'onomo pr'edi.
kajda [k'ajda] adv. s vremena na vrijeme, često u nekim vremenskim intervalima ~ K'ajda se zm'islim na 'ono vr'ieme.
kajla [k'ajla k'ajle] f 1. duguljast zaoštren ili zaobljen komad drva ili željeza, trokutastog oblika, za kalanje ili podupiranje ~ Napr'aviv sam drv'iene k'ajle. 2. fig. nekoga onemogućiti u djelovanju ~ K’ajlo mu je st’isnov.
kajlati [k'ajlati, k'ajlam] impf. zabijati klin, kajlu ~
kaj-pak [k’ajpak] adv. naravno, dakako ~ K’ajpak da je tak kak vel’iš.
kaj-šteri [kaj št'eri] adv. neki, tkogod ~ Kaj št'eri bi št'eli pak n'ẽbrejo.
kaj-što [kaj što] adv. mnogi ~ Kaj što je tak z'išev kak ti pov'iedaš.
kak1 [kak] adv. 1. kako ~ K’ak tọ m’isliš? 2. poput ~ Ml'âdi je kak i st'âri.
kak2 [kak] konj. 1. kako ~ K’ak sam ga ‘iskav, a tu je biv pr’ed n’osom! 2. kao ~ Zgled'i kak zl'âto. 3. otkako ~ D’ẽset je l’iet m’inolo kak smo se nie v’idli. ♦ kak-da kako kada ♦ k'ak i ‘obično uobičajeno ♦ kak d'eci, kak m'alima, kak st'arešima u vrijeme dok smo bili ili jesmo...
kak-da [k'agda] adv. kako kad ~ 'Išče te b'oli n'oga? K'ak da. N'ẽsmem d'ugo st'âti.
kak-gut [k'ak g'ut] adv. bilo kako ~ Kak gut z t'eška, m'ọram tọ napr'aviti.
kakši [k’akši] pron. kakav ~ K’akše je tọ d’elo?!
kakši-gut [k'akši gut] kakavgod, nekakav ~
kak-tak [k'ak t'ak] konj. donekle ~ Kak je zdr'âvje? K'ak-t'ak, nekak 'ide.
kakti [k'akti] konj. ekspr. kao, takozvani ~ Tọ je k'akti 'istina.
kak-tre(ba) [kaktr'eba/kaktr'e] adv. kako treba; savršen ~ N'išči je nie kak-tr'e.
kal [k'âl k'âla] m lug u kojem se izbjeljuje pređa ~
kalafunja [kalaf'uja kalaf'uje] f kolofonij ~ Kalaf'uja je sm'ola za m'azaje l'ọčeca. ~ Kalaf'uja se n'uca pre kol'inaj. Zdrob'i se v pr'âh, p'ajcekova dl'aka se nam'oči z m'rzlom v'odom, nahar'i se z t'iem pr'âhom, pop'âri se i unda se dl'aka postr'uže d'oli. v. smola
kalafunjiti [kalaf'ujiti, kalaf'ujim] impf. mazati gudalo kalafonijem ~
kalamper [kalamp'ier kalamp'iera] m krumpir ~ Kalamp'ier se s'ikak m'ore prepr'aviti. (pripremiti za jelo) ~ Kalamp'ier se k'uha i p'ẽče i tak je je: p'ẽčẽni (z m'esom), kalamp'ierova j'uha, p'âjsani, dr'uzgani, c'ieli kalamp'ier i c'ieli p'ẽčẽni. ~ Po obl'iko je je: semen'âti, sv'ijski, d'ẽbẽli, dr'oben i sr'iedji kalamp'ier. ~ Po s'ọrtama je je: b'ieli, r'ọzni, črl'ieni i ž'uti kalamp'ier. ~ Kalamp'ier m'ore b'iti s'uhi, v'odeni, t'rdi, sk'ulavi, hr'apavi, gl'atki i pr'untasti. ♦ dr'uzgani kalamp'ier vrsta jela, pire. ♦ c’ieli kalamp’ier krumpir koji se kuha neoguljen ~ R'âjši bi b'ila na c'ielim kalamp'ieru, sam ka mi je mir. ♦ sv'ijski kalamp’ier sitan, otpadni, oštećen krumpir ~ Dr'oben i k'akši faling'asti kalamp'ier ♦ d'ẽbẽli kalamp'ier krumpir za prehranu ljudi ♦ semen'âti kalamp'ier sjemenski krumpir ♦ p'âjsani kalamp'ier jelo od krumpira, kuhan na masti s malo vode (Prema zapisu Adama Krčelića krumpir je u Hrvatsku došao 1764. godine)
kalamperišče [kalamper'išče kalamper'išča] n zemlja na kojoj je rastao krumpir ~
kalamperova zlatica [kalamp'ierova zl'atica] f krumpirova zlatica ~ Kalamp'ierova zl'atica je d'ošla v Međ'imorje p'osle dr'ugoga sv'eckoga r'ata. Lj'udi su je z rok'âmi pob'irali po p'oljo.
kalati (se) [k’âlati, k'âlam] impf. I. trans. kalati, razdvajati, cijepati na dvoje ~ D'enes b'omo k'âlali d'rva. II. refl. cijepati se, kalati se ~ B'ukova d'rva se l'iepo k'âlajo.
kalen [k'alen k'alnoga] adj. mutan ~ V'oda je k'alna, n'ẽbreš v'idẽti dn'o. ~ V'ino je k'alno.
kalež [k'aleš k'aleža] m čaša sa stalkom koja se upotrebljava u vjerskom obredu, kalež ~ = kelih
kaliti (se) [kal'iti, kal'im] impf. I. trans. 1. kuhanjem u lugu izbjeljivati pređu 2. hlađenjem davati užarenom željezu tvrdoću II. refl. mutiti se (vino) ~
kaliž [kal’iš kal'iža] m 1. kaljuža, blato 2. naziv područja pri Muri ~ V kal'ižo smo kr'ave p'asli.
kalno [k'alno] adv. mutan ~ V'oda je k'alna. ~ V'ino je m'alo k'alno
kalop [kal'op kal'opa] m galop ~ K'oje su kal'op natir'ali. = trap
kalup [k'alup k'alupa] m predmet na koji se što navlači da dobije željeni oblik; oblik u koji se ulijeva što žitko da bi se dobilo željeni oblik kad očvrsne ~
kaljuža [kalj’uža kalj'uže] f kaljuža ~ Sv'ije se r'ade k'otajo v kalj'uži.
kaljužati se [kalj'užati se, kalj'užam se] impf. valjati se u blatu (o svinjama, djeci i sl.) ~ Sv'ije se r'ade kalj'užajo.
kam [k’am] adv. kamo ~ K’am se žur’iš? ~ K'am si m'isliv!? (Da si si d'obro prem'isliv vẽ nẽj tak n'ampak z'išlo.)
kamašlin [kam'ašlin kam'ašlina] m kamašna, kožnati dio obuće koji se kopča oko lista noge radi zaštite od hladnoće; platneni ovijači koji se ovijaju oko potkoljenice s istom namjenom ~
kamen [k’amen/kam’ẽn kam’ẽna] m kamen ◈ K’amen do kam’ẽna pal’ača, z’rno do z’rna pog’ača.
kamenati [kamẽn’âti kamẽn’âtoga] adj. kamenit ~ Kamẽn’âti z’id. ~ Kamẽn'âta h'iža.
kamenčati se [kam'enčati se, kam'enčam se] impf igrati se kamenčićima (ob. djevojčice) = svinkati se
kamenec [kam’enec kam’enca] m kamenac ~ Kam'enec se n'abrav na grij'âč.
kamenje [kam'ieje kam'ieja] n pl. t. od kamen ~ T'iska me v žel'ọco kak daj se kam'ieja n'ajev.
kamilica [k’amilica k’amilice] f kamilica (lat. Matricaria chamomilla L.)
kamoli [k'amoli] konj. za isticanje i pojačavanje: kamoli ~
Kanada [kan'ada kan'ade] f Kanada ~
kanal [kan’âl/kanọl kan’âla/kan’ọla] m kanal ~ Dok su kan'ọle po p'oljo skop'ali, i močv'are su zg'inole.
kanas [kan’âs/kan’ọs kan’âsa/kan’ọsa] m čuvar svinja na paši; svinjar ~ N’egda so kan’âsi s'elske sv’ije p’asli.
kancelarija [kancel'arija kancel'arije] f ured ~ 'Ima l'iepoga p'osla, v kanc'elariji sed'i. = pisarna
kandidat [kandid’at kandid’ata] m kandidat ~ K'uliko ga kandid'ati za pr'ecednika?
kanister [kan'ister kan'istra] m limena, zatvorena kanta četvrtastog oblika, cca 5, 10 litara ~ Ost'alo je 'išče p'ọl kan'istra benz'ina.
kaniti [k'ọniti, k'ọnim] impf. namjeravati ~ I kaj vẽ k'ọniš napr'aviti?
kanon [kanon] m crkveni zakon, kanon ~
kanopej [kanop’ej kanop’eja] m širok tapecirani naslonjač za više osoba, ležaj; sofa (fr. canapé) ~ J’apica na kanop’ejo lež’i.
kanta [k’ânta k’ânte] f kanta, vjedro ~ 'Išče ga p'ọl k'ânte n'afte. ♦ plẽhn'âta k'ânta ♦ k’ântica za ml’ieko
kanžor [kanž'ọr kanž'ọra] m nerast, rasplodna svinja (mužjak) ~
kap [k'âp k'âpa] m mjesto gdje kaplje voda s krova ~ Stoj'i pod k'âpom. (str'ehom)
kapa [k’apa k’ape] f kapa ~ N'ẽj bez k'ape po v'uni hod'iti.
kapara [k'apara k'apare] f predujam, akontacija, jamčevina, zalog ~ ♦ zakapariti, dati kaparu
kapariti [k'apariti, k'aparim] impf. davati predujam, akontaciju ~ ♦ kaparenje
kapča [k’apča k’apče] f kopča, spona ~ K’apča mi se pot’rla na c’ipelo.
kapčiti [k'apčiti, k'âpčim, prid. rad. k'apčiv, k'apčila, k'apčilo, imp. k'apči, sup. k'apčit] impf. kvačiti, kopčati ~
kapela [kap’iela kap’iele] f kapela ~
kapital [kap’itâl kap’itâla] m kapital ~ T’eško je bez kap’itâla p’očeti p’osla.
kapkati [k'apkati, 3. l. j. k'apka] impf. kapkati ~
kaplja [k’aplja k'aplje] f kap ~
kapljati [k'apljati, 3. l. j. k'aplja] impf. kapljati = čvapkati
kapljica [k’apljica k’apljice] f 1. dem. od kaplja 2. fig. piće ◈ K’apljica ‘izdajica. (pijan govori o čemu trijezan šuti)
kapura [kap’ura kap’ure] f mrtvačnica ~ D’enes m’rtev v kap’uri lež’i a ne kak n’egda d’oma.
karas [k'aras k'arasa] m riba karas (Carassius carassius)
karati [k'ârati, k'âram, prid. rad. k'ârav, k'ârala, k'âralo, imp. k'âraj, sup. k'ârat] impf. vikati (na koga), grditi, kuditi, prekoravati ~
Karči [k'arči k'arčija] m hip. oblik muškog imena Karlo
kardašiti [kard'âšiti, kard'âšim, n kard'âšeje] impf. bećariti, lumpati ~
karfiol [karfi'ol karfi'ola] m karfiol; cvjetača (austr. njem. karfiol)
karika [kar’ika kar’ike] f karika ~ Či je s’am j’ana kar’ika presl’aba, l’anec se ft’rgne.
karika [kar'ika kar'ike, dem. kar'ičica] f karika ~ N'ẽjslabeša kar'ika se p'rva ft'rgne.
karmine [k’ârmine] pl. t. posmrtna svečanost, jelo nakon sahrane ~ P’osle spr’evoda p’ẽmo na k’ârmine.
karniša [karn'iša karn'iše] f karniša; šipka nad prozorom za vješanje zastora ~ F'ieringa je i z karn'išom d'oli p'âla. (austr. njem. Karnische)
karola [kar'ọla kar'ọle] f karaula ~ D'ošev je v kar'ọlo v'ojsko slj'užit, a 'ostav je kak zẽt v Podt'urno.
karta [k’ârta k'ârte] f 1. zemljovid, karta ~ Pugl'ẽdni p'rvo na k'ârto. = mapa 2. ulaznica ~ K'upili smo k'ârte za konc'ert. 3. igraća karta ~ V k'ârte govor'iti. (nagađati bez osnove)
kartati se [k’ârtati se, k'ârtam se, prid. rad. k'ârtav se, k'ârtala se, k'ârtalo se, imp. k'ârtaj se, sup. k'ârtat se] impf. kartati se ~
kas [k'as k'asa] m kretanje konja brže od hoda, kas ~
kasa [k'asa k'ase] f blagajna ~ P'rvo na k'asi plat'iš, 'unda si d'ọjdi po r'obo.
kasarna [kas’ârna kas'ârne] f vojarna, kasarna ~
kasati [k'asati, k'ašem] impf. kasati ◈ Kie ima k'oja tie j'aše, a kie n'iema tie p'ešice k'aše.
kaslin [kasl'in kasl'ina] m ladica u ormaru; pregrada u ladici ~
kaša [k’aša k'aše] f kaša ~ H'ọda kak m'âček k'ọli vr'ọče k'aše. (neodlučan je) ♦ hajd'inska k'aša ♦ ječm'ena k'aša ♦ pros'ena k'aša
kašar [k’âšar k'âšara] m koji odvaja zrno od ovojnice ~ K'âšar je od z'rja ječm'ena napr'aviv ječm'eno k'ašo.
kašica [k'ašica k'ašice] f jelo od usitnjenog tijesta ili zrnja i mlijeka ~ = šuljenka
kaštiga [kašt’iga kašt'ige] f kazna ~ Velijo da je tọ b'ọža kašt'iga.
kaštigati [kašt’igati, kašt'igam, prid. trp. kašt'igani] impf. kazniti, kažnjavati ~
kaštigovati [kašt'igovati, kašt'igujem, prid. trp. kaštig'uvani, n kašt'iguvaje] impf. kažnjavati ~ B'ọk nas kašt'iguje z'âto ka smo nie d'obri.
Kata [k'ata k'ate] f oblik ženskog ima Katarina
katalenka, katalenčica [katal'ienka katal'ienke, katal'ienčica katal'ienčice] f vrsta cvijeta; krizantema ~ Za Sẽ sv'ece je p'uno gr'ọbje katal'ienčici.
kataster [kat'aster kat'astra] m katastar ~ Na kat'astro p'iše j'ano, na grunt'ovnici dr'ugo.
Katica [k’âtica k’âtice] f. hip. od Kata
katica [k'atica k'atice] f kokoš patuljastog rasta ~ Đ’urek i k’atica.
katolik [k’atolik k’atolika] m katolik ~ N’egda smo m’islili da su si lj’udi na sv’ieto k’atoliki.
katruža [k’atruža k'atruže] f božur ~
kava [k'âva k'âve] f kava ~ Prv'ič sam k'âvo p'ila dok ju je str'ina Pol'ona z Z'âgreba don'ẽsla. ~ D'enes sam več p'et k'âvi sp'iv. ~ S t'iem k'âvami se „tr'ovamo“.
kavaler [kaval'ier kaval'iera] m kavalir: susretljiv, uglađen, muškarac koji provodi lagodan život, darežljiv čovjek prema ženama ~
kavinski [k'âvinski k'âvinskoga] adj. boja kave; smeđ ♦ k’âvinska žl'ičica ~ J'ana k'âvinska žl'ičica, tọ ti je m'era.
kavran [k’âvran k'âvrana] m gavran ~
kazanje [k'âzaje k'âzaja] n pokazivanje ~ ♦ na k'âzaje pelj'ati predstavljati, odvesti na izložbu
kazati (se) [k’âzati, k'âžem, prid. rad. k'âzav, k'âzala, k'âzalo, imp. k'âži, sup. k'âzat] impf. I. trans. 1.pokazati ~ K'âži de te bol'i. 2. pokazivati (danas znakovni jezik) ~ M'aga je k'âzala jer je nie m'ogla govor'iti. II. refl. 1. pokzivati se (da budeš viđen) ~ H'ọda se k'âzat. 2. nazirati se, biti izvjesno, pružati se ~ Kr'aj se kâže. ~ Več se k'âže kam to p'ẽlja. ~ K'âže se l'iepo vr'ieme. ~ K'âže ti se pr'ilika. ♦ k'âzati jez'ika plaziti jezik.
kažipot [k'âžipọt k'âžipọta] m putokaz ~
kcoj [kc'ọj] adv. k tome, uz to, uz ~ Kc'ọj d'eni. ♦ kcọj 'iti ♦ kc'ọj hod’iti ~ H'te kc'ọj! ♦ kc'ọj st'ati pristupiti, aktivirati se u pomaganju
ke [k'ie, f kâ] pron. koji, koja = šteri
kečka [k'ečka k'ečke] f 1. duge vlati kose ~ Či su l'âsi stâli na 'oči, ž'ẽne su zn'ale r'ẽči p'ucam: „Zravnaj si te k'ečke!“ 2. mladi klip kukuruza koje se tek pojavio na stabljici ~
kečkati se [k'ečkati se] impf. vlatati se (kukuruz) ~ Kur'uza se k'ečka.
kefa [k'ẽfa k'ẽfe] f četka ~ Z'emi k'ẽfo i d'obro zr'ibaj št'ienge.
kefanje [k'efaje k'efaja] n četkanje
kefati [k'efati, k'efam, imp. k'efaj, sup. k'efat] impf. četkati ~ S'aki d'ien smo k'efali c'ipele dok je b'ilo g'rdo. (h'udo vr'ieme)
keglin [k'eglin k'eglina] m čunj ~ Kak k'eglin se zr'ušiv.
keh [k'eh k'eha] m konjska bolest neduha, sipnja
kehlja [k'ẽhlja k'ẽhlje] f guša ~ N'egda ga v Međim'orjo b'ilo č'uda lj'udi z k'ehljom.
kehljavec [k'ehljavec k'ehljavca] m koji ima gušu
kehljavi [k'ehljavi k'ehljavoga] adj. gušav ~
kelih [kẽlj'ih kẽl'iha] m kalež ~
keliti [k'ẽliti, k'ẽlim, prid. rad. k'ẽliv, k'ẽlila, k'ẽlilo, imp. k'ẽli, sup. k'ẽlit] impf. ljepiti ~ ♦ prekeliti (se) [prẽk'ẽliti, prek'ẽlim] pf. priljepiti ~
kelj [k'ẽlj k'ẽlja] m kelj ~ ♦ k'ẽljova j'uha juha od kelja
kelje [keljj'e keljj'â] n ljepilo ~ 'Ovo keljj'e n'ika ne drž'i, sẽ se rẽsk'ẽlilo.
kepec [k'epec k'epeca] m pej. patuljak ~ Kaj bọ m'ẽj tie k'epec gov'ọriv?!
kepenjek [kẽp'ẽjek kẽk'ẽjka] m dugi vojnički kaput; muška zimska kabanica ~
kerdelj [k'ẽrdẽlj k'ẽrdẽlja] m pomoćni ležaj ~ Na k'ẽrdẽljo si malo poč'ineš. = divan
kerefek [kẽrẽf'ẽk kẽrẽf'ẽke] pl. t. 1. fino, posebno birano jelo 2. druge pogodnosti, privilegije ~ N'afčiv se je na kẽrẽf'ẽke. (naučio je na fina jela, odjeću itd.)
kerniti [k'erniti, k'ernim] impf. prositi, nametljivo moljakati ~
kesa [k'ẽsa k'ẽse] f kesa, vrećica ~
kesen [k'esen k'esnoga, k'esneši] adj. kasan, ukasnio ~ Malo si k'esen.
kesiti se [k'esiti se, k'esim se] impf. ceriti se ~
kesniti [kesn'iti, k'esnim, prid. rad. k'esniv, kesn'ila, kesn'ilo, prid. trp. k'iesni, imp. k'esni, sup. k'esnit] impf. kasniti ~ Ž'urte se, kesn'imo. ♦ k'iesni c'uk
kesno [k'esno] adv. kasno ~ K'esno si se zm'isliv.
ketuš [k'ẽtuš k'ẽtuša] m suvlasnik (u obrtu, na gruntu, trgovini) ~
kidati [k'idati, k'idam] impf. brzo bježati ~ K'idaj 'otod!
kidnoti [k'idnoti, k'idnem] pf. brzo pobjeći ~ K'idnoli su, dok su vas zgl'ẽdali.
kifeliti [kif'eliti, kif'elim] impf. trčati; izmaći trčeći, pobjeći ~
kiflec [k'iflec k'ifleca] m vrsta dizanog kolača u obliku roščića, nadjevenog orasima, marmeladom ili makom, kifla ~ = kiflin
kiflin [k'iflin k'iflina] m kifla; pecivo u obliku polumjeseca ~
kihanje [k'ihaje k'ihaja] n kihanje ~
kihati [k’ihati, k'išem, prid. k'ihav, k'ihala, k'ihalo, imp. k'iši, sup. k'ihat] impf. kihati ~ K'iše kak m'ọček.
kihnoti [k'ihnoti, k'ihnem, imp. k'ihni] pf. kihnuti ~
kikla [k’ikla k'ikle, dem. k'iklica] f suknja ~ M'ami se za k'iklo drž'i.
kila [k’ila] f 1. kila = bruh 2. uništen crni plod kukuruza ~ 3. kilogram ~ K'ila kr'uha d'enes m'ore b'iti i p'ọl k'ile.
kilavec [k'ilavec k'ilavca] m pej. slabašan čovjek ~ Ti b'ọš m'ẽj gov'oriv, k'ilavec k'ilavi!
kilavi [k'ilavi k'ilavoga] adj. 1. koji ima kilu 2. slabašan, nerazvijen ~ K'ilavec k'ilavi.
kilaviti [kil'aviti kil'avim] impf. 1. postajati slab, kilav, kilavjeti 2. sporo, nespretno obavljati posao ~
kilni [k'ilni k'ilnoga] adj. koji je mase jednog kilograma ~ K'upi k'ilnoga kr'uha.
kimpet [k'impet] m babinje, porođaj, žena kad leži u krevetu prije i poslije porođaja 2. fig. bolest (biti u krevetu) (franc. confinement, jidiš kimpet)
kimpetuvati [kimpet'uvati] impf. mirovati poslije poroda ♦ kimpetuvanje [kimpet'uvaje, kimpet'uvaja] n
kinč [k'inč k'inča] m ukras, ures, nakit ~ Za gost'uvaje tr'eba kaj-k'akše k'inče napr'aviti.
kinčeni [k'inčeni k'inčenoga] adj. ukrašen, okićen ~
kinčiti (se) [k'inčiti, k'inčim] impf. I. trans. kititi, uljepšavati, ukrašavati ~ II. refl. kititi se, uljepšavati se ♦ kinčenje ♦ nakinčiti (se) [nak'inčiti] pf. ~ S'ala je b'ila sâ nak'inčena.
kinderbet [k’inderb(p)’et k'inderbeta] m dječji krevetac (njem. Kinderbett)
kinđuriti (se) [kinđ'uriti, kinđ'urim] impf. I. trans. dotjerivati (negativno u očima promatrača) II. refl. dotjerivati se ~ ♦ nakinđuriti (se) [nakinđ'uriti, nakinđ'ruim] pf. pretjerano urediti
kip [k'ip k'ipa, dem. k'ipec, k'ipček] m kip ili slika koja prikazuje religijske motive ili osobe u svrhu obožavanja; ikona ~ Stoj'i kak k'ip. ~ Pred k'ipom se mol'ila. ♦ k'ipec sličica do veličine fotografije, mala sveta sličica koja se drži u molitveniku ♦ na k'ipec v'udreni/vudr'iti fotografiran/fotografirati
kipen [k'ipen k'ipnoga] adj. zdrav; krupan, jak; izdržljiv ~
kipeti [k’ipeti, kip'im, prid. rad. k'ipev, k'ipela, k'ipelo, imp. k'ipi, sup. k'ipet] impf. kipjeti, vreti (o tekućini) ~ V'oda se f'est kip'i. ♦ skipeti [sk'ipeti] pf.
kisati [k'isati, k'isam] impf. curiti (gnoj i sukrvica iz rane)
kiseli [kis'ieli k'iseloga] adj. kisao ~ Kis'iela j'abuka. ~ Kaj se tak kis'ielo drž'iš? ♦ k'iselo se nasmej'ati. (na s'ilo, pr'iek v'ọlje)
kiseliti (se) [kis'ieliti, kis'ielim] impf. I. trans. kiseliti (što) II. refl. kiseliti se ~
kiseloča [kisel'ọča kisel'ọče] f kiselost ~
kiseljak [kiselj'âk kiselj'âka] m biljka kiselica ~ Kiselj'âke smo br'âli i jeli, tọ je b'iv naš l'imun. (lat. Rumeẽ acetosa)
kišegi [k'šegi k'išege] pl. t. poljoprivredna oprema, poput ige, niz kukica na jednoj drvenoj motki na koje se zakvače brane, a s druge stranje su dvije kukice (h'âklji) gdje se zakvači da konj može vući
kišta [k'išta k'ište] f 1. ladica 2. sanduk ~ P'una k'išta p'ivi.
kita [k’ita k'ite, dem. k'itica, kit'ička] f 1. grana ~ S'uhe k'ite tr'eba kr'ẽj dr'ẹzati. ~ K'ita se ft'rgla. (grana se odlomila) 2. pletenica ženske kose ~ K'ita bọ ti se v h'rbet zar'âsla. Tak su zn'ale ž'ẽne r'ẽči st'âri p'uci. ~ P'uca je m'ela p'uščeno k'ito a ž'ẽna kofrt'alo. 3. konjska griva
kitajski [kit'ajski kit'ajskoga] adj. arh. kinseki ♦ kit'ajska m'ast mirišljava mast za otčepljivanje nosa
kitica [k’itica k'itice] f 1. dem od kita 2. stih pjesme ~
kitje [k’itje k'itja] pl. t. granje ~ Za dv'ọja k'ọla k'itja je ka m'ọramo d'imo dopelj'ati.
klačiti [kl'âčiti, kl'âčim] impf. gaziti, pritiskati nogom ~
klačnik [kl'âčnik kl'âčnika] m podnožnjak, koloturnik, papučica, poluga kojom se pokreće stroj ~ Z kl'âčnikom se t'ira z n'ogom kol'ovrt, kr'ọsna, š'ivača maš'ina, bec'iklin, a kl'âčnik t'ira i lokomt'ivo pil'ano...
klada [kl'ada kl'ade] f debeli okrugli trupac, klada ~ Z kl'adami su b'urali M'uro 'ili zap'irali str'ugo.
klafrač [kl'âfrač kl'âfrača] m brbljavac ~
klafrati [kl'âfrati, kl'âfram] impf. blebetati, brbljati, besmisleno razgovarati ~
klafter [kl'after kl'ftra] m četvorni hvat, čhv = 3,5966 kvadratnih metara ♦ kl'after d'rv cca jedan metar visine i širine, 4 metra dužine (4 m3) v. mekota
klafuriti [klaf'uriti, klaf'urim] impf. ekspr. brbljati ~
klajbas [kl’ajbas kl'ajbasa] m olovka; tesarska olovka ~ D'ẽj mi kl'ajbasa ka n'eka zap'išem.
klamoteriti [klamot’ieriti, klamot’ierim, imp. klamot’ieri] impf. 1. mlatarati, lamatati ~ Dok govori, klamot’ieri z rok’âmi. 2. fig. govoriti gluposti ~ Sam nẽj klamot’ieriti ka te na što č'uv.
klanfa [kl'ânfa kl'ânfe] f željezna spona koja služi za spajanje greda ~
klanjec [kl’ọjec kl’ọjca] m klanjac ~ V kl'ọjco su c'iele gr'abe od v'ode. Tam z k'ọli n'amo m'ogli pr'ejti.
klapeš [kl'apeš kl'apeša] m neradnik, danguba ~
klapotati [klap’otat, klap'očem] impf. 1. stalno lupkati ~ 2. fig. govoriti nepromišljeno ~
klas(a) [kl’as(a), kl’ase] m, f klasa ~ P’rvi kl’as pajceki. (prva klasa svinja)
klaštriti [kl’aštriti, kl'aštrim] impf. obrezivati drveće, potkresivati ~
klatariti se [klat'âriti se, klat'ârim se] impf. klatiti se, skitati se ~
klatiti se [kl'âtiti se, kl'âtim se] impf. skitati se ~ Kl'âti se po s'ẽli. ♦ doklatiti se [dokl'âtiti se, dokl'âtim se] pf. doskitati se ~ = dotepsti se
klecalo [klẽc’alo klẽc'ala] n klecalo; klupa s daskom za klečanje pri molitvi u crkvi ~
klečanje [kl'ečaje kl'ečaja] n klečanje ~
klečati [kl'ečati, kleč'im, prid. rad. kl'ečav, kl'ečala, kl'ečalo, imp. kl'eči, sup. kl'ečat] impf. klečati ~ Či n'aš d'ober b'ọš na kur'uzi kl'ečav.
kleh [kl'ẽh kl'ẽha] m očnjak u svinje
klekuvati se [klẽk'uvati se, klẽk'uvlem se] impf. spuštati se na koljena, klecati
klen [klien kl'iena] m riba klen (lat. Squalius cephalus) 2. vrsta šumskog drveta, klen ~ S kl'iena smo d'elali por'išče za m'otike, kos'išča za k'ose.
klenkač [kl'ẽnkač kl'ẽnkača] m najmanje zvono na crkvenom tornju, treće zvono
klenkati [kl'ẽnkati, kl'ẽnkam] impf. zvoniti posljednji put najmanjim crkvenim zvonom pozivajući na misu
klepač [klep'âč klep'âča] m čekić kojim se oštri, klepa kosa ~
klepati [kl'ẽpati, kl'ẽplem/kl'ẽpam, prid. rad. kl'ẽpav, imp. kl'ẽpaj, sup. kl'ẽpat] impf. oštriti čekićem kosu, klepati ~
klepetati [klẽp'ẽtati, klẽp'ẽčem] impf. 1. klepetati (o zvuku) 2. fig. govoriti gluposti
klesanje [kl'ẽsaje kl'ẽsaja] n klesanje ~
klesati [klẽs’ati, kl'ẽšem, prid. rad. kl'ẽsav, kl'ẽsala, kl'ẽsalo, imp. kl'ẽši, sup. kl'ẽsat] imp. klesati ~
klešče [kl'iešče kl'iešče] pl. t. kliješta ~ Kl'iešče m’orejo b’iti: kombin’ierke, p’apige, r’olcange, ščep’âte (za ča’vle sk’upsti).
klet [kl'iet kl'ieti] f kućica u vinogradu; klijet ~ V gor'icaj je b'ila zemlj'ena kl'iet. V l'eti je vu ji b'ilo fr'iško, a v z'imi t'oplo. Tak se v'ino v l'eti nie pokv'ârilo, a v z'imi sm'rzlo.
kleti [kl’eti, k’unem, k’unejo, prid. rad. kl’ev, kl’ela, kl’elo, imp. k’uni] impf. kleti, proklinjati, psovati ♦ K’une kaj kan’ọs.
kletva [kl’etva kl’etve] f kletva, psovka ~ Kak je tọ g’rdi čl’ovek, od jega dr’ugo ne č’uješ kak kl’etvo.
kletvaš [kl'etvaš kl'etvaša] m psovač, prostak ~
klica [kl’ica kl’ice] f klica ~ Kalamp’iero tr’e kl’ice opt’rgati.
kliček [kl’iček kl’ička] m petiljka na kojoj se drži plod, cvijet ili list biljke ~ Vel’ido da je j’abuka d’uže fr’iška či se ji kl’iček ne ft’rgne.
klimati [kl'imati, kl'imam] impf. I. trans. 1. klimati 2. odobravati (što) klimajući glavom II. refl. klimati se ~
klin [kl’in kl’ina] m klin; drveni čavao, duguljast zaoštren ili zaobljen komad drva, štapičastog oblika ~ M’esto den’iešji č’elični č’avli, n’egda su se kor’istili kl’ini. ~ Šk’edej je zab’it s kl’inima.
klinčec [kl’inčec] m 1. karanfil, cvijet klinčić ◈ Kl'inčec st'oji p'od obl'okom. mnp. ~ Kl'inčec j'âko diš'i dok cv'ẽte. 2. mirodija ~ Kl'inčec se nam'ieče v z'elje kak dih'âlje. (zgled'i kak č'rni št'apič)
klinčenica [kl’inčenica kl’inčenice] f vješalica ~ Za vr’âti je kl’inčenica. ~ Kl'inčenica je b'ila napr'âvljena od kl'inov na št'ere se ob'iesila 'oprava.
klinec [kl'inec kl'inca] m 1. drveni čavlić, klinac, kojim se pribija potplat na obući ~ J'apa je s'ọm popr'âvljav c'ipele tak ka je š'ivav i z kl'incima zab'ijav n'ove potplate. 2. hip. dječačić ~
klipsati [kl'ipsati, kl'ipšem/kl'ipsam, kl'ipsajo/kl'ipšejo, n kl'ipsaje] impf. kaskati, posustati, premoriti se, iznemoći ~ ♦ doklipsati [dokl'ipsati] pf. ekspr. doći ~
klobučar [klob'učar klob'učara] m klobučar, izrađivač klobuka ~
klobuk [klob'uk klob'uka] m vrsta šešira, klobuk ~
kloclin [kl'oclin kl'oclina] m komad drva četvrtastog oblika ~
klompa [kl'ọmpa kl'ọmpe] f cipela napravljena od vrbina drveta ~
klompe [kl'ọmpe] pl. t. drvene cipele ~
klonfa [kl'ọnfa kl'ọnfe] f željezni spojnik npr. na škednju ~
klopa [kl'ọpa kl'ọpe] f klupa ~
klopati (se) [kl'ọpati, kl'ọpam] impf. 1. mlatiti, tući; udarati odjećom pri pranju 2. borba pijetlova ~ K'okoti se kl'ọplejo.
klopčenica [klopčẽn'ica klopčẽn'ice] f dio tkalačkog pribora, kutija u koju se stavljaju klupka pređe
klopec [kl’ọpec kl’ọpca] m krpelj ~ M'alo pr'ejdeš čr'ez g'rmje i pun si kl'opcov.
klopka [kl'opka kl'opke] f klupko ~ Kl'opka v'one.
klopotati [klop'otati, klop'očem] impf. prizvoditi buku, zveku, klopot (o strašilu za ptice u vinogradu) ~ ♦ klopotanje [klop'otaje] n
klopotec [klop'otec klop'oteca] m klepetalo, klepetaljka, naprava za plašenje ptica lupkanjem po drvu ili metalu, npr. u vinogradu ili vrtu ~
klošter [kl'ošter kl'oštra] m kloštar ~
kljekavi [klj'ẽkavi klj'ẽkavoga] adj. oslabio, pothranjen ~ Klj'ẽkavo diete je ono št'ero sl'abo hr'ajeno.
ključ [klj’uč klj’uča] m 1. naprava za otvaranje i zatvaranje brave, ključ ~ Klj’uča sam zg’ubiv. ~ Či su vrâta zaklejena, a ključ je zvuna v ključenici znači da ga nikoga nie v hiži ali je gazda negdi na dvoro ili na vrto. 2. željezna kljuka kojom se sa stoga čupa sijeno i slama ~ klj'uč za s'ieno. 3. motka s drvenom (ili željeznom) kukom koja se upotrebljava za izvlačenje vode iz bunara ~ Klj'uč za zd'ẽnec. K’ak b’om si v’odo zevl’ekev bez klj’uča!
ključar [ključ’âr ključ’âra] m izrađivač ključeva ~
ključenica [klj'učenica klj'učenice] f brava ~
kljuka [klj'uka klj'uke] f 1. ručica na vratima za zatvaranje vrata, poput kvake 2. alat za čišćenje pluga pri oranju ~ Klj'uka je metalni n'ọž, pet do s'ẽdem centim'etri šir'ine, na drv'ienim d'rško duž'ine do j'anoga metra. B'ila je na plj'ugu a ž jọm se č'istilo ono kaj se nabr'alo na plj'ugov n'ọž, na pr'iliko, sl'ama, tr'âva itd.
kljun [klj’un klj’una] m kljun ~
kljuvati [klj'uvati, klj'ujem] impf. probijati kljunom jaje iznutra ~
kmet [km'ẽt km'ẽta] m pov. kmet, (neslobodan seljak vezan za zemlju svoga gospodara) ~ Km'ẽti su m'ọrali d'elati za gosp'odo.
kmica [km’ica km'ice] f tama, mrak ~ Po km'ici me str'âh 'iti vum z h'iže. ~ Tak ka se do km'ice v'rneš d'imo! ~ Km'ica doh'âja. ~ Vr'itnov je v km'ico. (n'ieje p'ostigev kaj je štev.) ♦ t'rda km'ica gluho doba noći
kmičen [km'ičen km'ičnoga] adj. taman, mračan; sumračan, naoblačen ~ Prem'ali 'oblok je pak je km'ično v h'iži.
kmičiti se [km’ičiti se, km'iči se] impf. mračiti se, naoblačiti se ~ P'očelo se km'ičiti. ~ Km'iči se, zgled'i da bọ d'iešč. ♦ skmičiti se [skm'ičiti se] pf. smračiti se, smrknuti se ~ V z'imi se fl'ẽtno skm'iči. ♦ zakmičiti [zakm'ičiti] pf. zamračiti ~
knajp [kn'ajp kn'ajpa] m vrsta postolarskog noža ~ Z kn'ajpom se r'ieže k'ọža.
knap [kn'ap] adj. indekl. tijesan ~ Kn'ap su mi c'ipeli.
knap [kn'ap] adv. tijesno (vremenski) ~ Kn'ap smo z v'urom.
knez [kn'es kn'eza] m knez
knezov [kn'ezov kn'ezovoga] adj. knežev
kniga [kn'iga kn'ige] f knjiga ~ N'ikak kn'igo otp'rti. (N'ieče se vuč'iti) ~ Kn'iga m'ọra b'iti n'egdi na n'ọjžima. ~ Tr'e d'elati, a nie kn'ige č'itati.
knitica [kn’itica kn’itice] f vezica ~ F'ortofova kn'itica.
kobila [kob’ila kob'ile] f kobila, ženka konja koja je imala ždrijebe (za razliku v. žrebica)
kobilica [kob’ilica kob’ilice] f skakavac
kocen [koc'ẽn koc'ẽna] m klip kukuruza očišćen od zrnja ~ J'ẽso b'ieli i črl'ieni koc'ẽni. ♦ kocenje [koc'ieje] n pl. t. ~ Z koc'iejom b'omo k'urili.
kocka [k’ocka k’ocke] f kocka
kockasti [k’ockasti k’ockastoga] adj. oblik kocke; kockast ~ 2. na kvadratiće ~
kočer [koč'ier koč'iera, dem. koč'erek] m peradnjak ~ D'ok ga nie b'ilo koč'ereka k'okoši su sp'âle na dr'ievi.
kočijaš [kočij’âš kočij'âša] m kočijaš ◈ K’une kaj kočij’âš.
kodelja [k’odelja k'odelje] f konopljino vlakno pripremljeno za predenje, kudelja ~ Tr'etja kl'asa lj'ẽna. (vlakna) = trojača
kodeljiti [kodelj'iti] impf. raspletati se, razdirati se (o tkanini, užetu)
kofrnariti [kọfrn'âriti] impf. tražiti, prevrtati po stvarima, ladicama ~
kofrtalo [kofrt'alo kofrt'ala] n kosa spletena u pletenicu i kružno smotana na potiljku, pričvršćena iglama ~ P'uce su nos'ile k'ite a ž'ẽne kofrt'alo.
kokodakati [kokod’âkati, kokod'âčem] impf. glasati se (za kokoš); kokodakati ~ k'okoš kokod'âče.
kokoš [k’okoš, pl. G kok’ọši] f kokoš ~ K’okoš pop’ievle (dok ‘oče jẽjci znẽsti) a m’ore i kokod’âkati. ~ Dn'ẽsla sam j'esti kokoš'iem. ♦ kok’ọšja j’uha ♦ golovr’atka vrsta kokoši ♦ dom’âča k’okoš domaća kokoš
kokošnjak [kokošj'âk kokošj'âka] m prsni koš u peradi ~
kokot [k’okot k'okota] m pijetao, pijevac ~ Nẽjl'epšega k'okota smo st'avili za pl'ẽme.
kokotica [k'okotica k'okotice] f vrsta frizure kad kosa stoji prema gore ~
kola [k’ọla k’ọl, dem. k'ọlca, kol'ica] n pl. t. zaprežna kola ~ Na k’ọli so dopẽlj’ali s’ieno. ~ S k’ọli p’ẽmo na p’ole. ♦ drv’iena k’ọla kola s drvenim kotačima ~ K'ọla su se d'elala z br'estovoga dr'ieva. ♦ kr’âska k’ọla ♦ k’ojska k’ọla v. gumenjak
kolač [kol’âč kol'âča] m kolač ♦ zd’igani kol’âč vrsta kolača s kvascem
kolajna [kol'ajna kol'ajne] f medalja, odlikovanje ~
kolarija [kolar’ija kolar’ije] f kolarstvo; kolarski zanat ~ Str’ic Sl’avi se b’aviv z kolar’ijom dok je b’iv ml’ajši.
kolca [k'ọlca k'ọlca] f kolica ~ Na k'ọlcima b'ọm dop'ẽljav tr'âvo.
kolduš [k'ọlduš k'ọlduša] m siromah ~
kolec [k'olec k'olca, pl. k'ọlje] m deblja motka, kolac dužine oko dva metra, koja služi npr. za utovar klada ~
kolenča [kol'enča kol'enče] f komad užeta kojim se sputavaju prednje noge u stoke ~
kolenčati [kol'enčati, kol'enčam] impf. sputavati užetom noge u stoke ~
kolendar [kolend'âr kolend'âra] m kalendar ~ J'ani su m'islili da v stọl'ietnim kolend'âro p'iše da bo kr'aj sv'ieta.
koleno [kol'ẹno kol'ena, pl. k'ọlena/kol'ene] n koljeno ~ Či b'oš i na k'ọlenima m'oliv, n'aš d'obiv.
kolera [k'olera k'olere] f zarazna bolest kolera ~
koleslin [kol'ẽslin kol'ẽslina] m lagana seljačka kola za svečane prigode ~
koli [k'ọli] adv. okolo, oko, uokolo ~ H’ọda k’ọli M’ure. ♦ k'ọli d'ẽset desetak ~
koliba [kol’iba kol'ibe] f mala zemljana kućica; koliba ~ K'uliko ga srm'ọki kie v kol’ibaj živ'ijo!
količ [kol’ič] m kolac ~ K s’akomo parad’ajzo tr’eba deti kol’iča.
koline [kol'ine kol'ine] pl. t. klanje svinja, svinjokolja ~ Kol’ine b’omo meli d’ok p’očne smrzâvati.
kolinski [kol'inski kol'inskoga] adj. koji se odnosi na koline ~
kolintati se [kol'intati se, kol'intam se] impf. klackati se, ljuljati se ~
kolintrati [kol'intrati, kol'intram] impf. ljuljati (o djetetu u koljevci) ~
kolo [k’olo k'ola, dem. k'ọlce] n 1. kolo na zdencu 2. kotač na vodenici koji okreće voda, mlinsko kolo ~ M'ẽlinsko k'olo 'ima gr'edelja, kr'iže i lop'atice. 3. vrsta narodnog plesa, kolo ♦ kolni [k'olni k'olnoga] adj.
kolobar [kolob’âr kolob’âra] m krug, aureola oko glave sveca; prsten difuznog svjetla, korona oko Mjeseca ~ Kolob'âr cv'ietja na s'enonkoši.
kolomajz [kolom’ajz kolomajza] m sredstvo za podmazivanje; vazalin = pekel
kolomija [kolom’ija kolom’ije] f trag kotača zaprežnih kola, kolotečina ~ Kolom'ije su p'une v'ode.
kolovret [kol'ovret kol'ovreta] m drvena naprava za predenje kudjelje, kolovrat ~
koljača [koljj'ača koljj'ače] f zabat ~ Koljj'ača je n'egda b'ila napr'âvljena od k'ọlja, 'unda z d'eskami, a d'enes su z'idane.
kolje [k'ọlje k'ọlja] n pl. t. više kolaca ~ K'ọlje za parad'ajs je prepr'âvljeno.
koma [k'oma] adv. jedva ~ K'oma sam g'ori d'ošev. (jedva sam se uspeo.)
komad [kom'ât kom'âda, dem. kom'adič, kom'aček] m komad ~
komanda [kom’ânda kom'ânde] f 1. zapovijed 2. zapovjedničko mjesto
komandant [komand’ant komand'anta] m zapovjednik ~
komanderati [komand'ierati, komand'ieram] impf. zapovijedati = komandovati
komandovati [k’omandovati, kom'andujem, imp. kom'anduj, prid. rad. kom'andovav, kom'andovala, sup. kom'andovat] impf. zapovijedati = komanderati
komar(ec) [kom'âr(ec) kom'âra/kom'ârca] m komarac ~ Kom'âri su me št'eli pož'rti.
komedija [kom'ẽdija kom'ẽdijo] f komedija ♦ napr'aviti kom'ẽdijo izvesti šaljiv prikaz
komencija [kom'ẽncija kom'ẽncije] f naknada u naturi ili novcu za ostavštinu ili uzdržavanje ~
komencijski [kom'ẽncijski kom'ẽncijskoga] adj.
komenterati [koment'ierati koment'ieram] impf. komentirati, dati primjedbu ~
komin [kom'in kom'ina] m biljka začin; kim ~
komišija [kom'išija kom'išije] f komisija ~
komora [k'omora k'omore] f prostorija u starinskoj kući ili dvorištu u kojoj se drže razni predmeti i alat ~
komoriti se [komor'iti se, 3. l. j. komor'i se] impf. naoblačiti se ~ V b'âbjim k'ọto se komor’i.
komot [kom’ot] adv. od komotno, slobodno, ležerno; bezbrižno; lagano; bez problema ~ Kom'ot si kap'uta obl'iečeš, na ti vr'ọče.
komoten [kom'oten kom'otnoga] adj. 1. udoban; širok, prostran ~ 2. fig. onaj koji si previše dopušta u ponašanju u tuđoj kući ~ Prẽvẽč je kom'oten kak da je d'oma.
komotlin [kom’otlin kom'otlina] m sare od muških čizama od kože
komotno [kom’otno] adv. komotno, lagodno ~
komp [k’omp k’ompa] m brodica na kojoj je skela ili mlin ~ Br’ọd ima dvâ k’ompe.
komplicerani [komplic’ierani komplic'ieranoga] adj. kompliciran, složen ~
komplicerati [komplic'ierati, komplic'ieram] impf. komplicirati, usložnjavati se ~ Kaj t'uliko komplic'ieraš, či 'očeš napr'avi, či n'iečeš n'ẽj.
komplikacija [komplik'acija kopmlikacije] f komplikacija ~ N'ika n'amo r'iešili, d'ošlo je do n'ekše komplik'acije.
kompot [komp'ọt komp'ọta] m kompot; ukuhano voće ~ D'ẽset st'ekli komp'ọta sam nak'uhala od hr'uški, a p'et pak od sl'iv.
komunist [komun’ist komun'ista] m komunist ~ V s'aki s'ẽli se n'ašev kie je b'iv komun'ist 2. novine Komunist ~ B'rkica je č'itav Komun'ista.
konačar [kon'âčar kon'âčara] m čovjek koji stanuje na konaku, majuru ~
konačno [k'onačno] adv. konačno, napokon ~ K'onačno smo d'ošli.
konak [k'onak k'onaka] m kuća na polju za privremeno stanovanje; majur, konak ~
koncentrerati se [koncentr’ierati se, koncentr'ieram se] pf. usredotočiti se ~
koncert [konc’ert konc’erta] m koncert ~ V Podt’urno su konc’erte meli M’išo K’ovač, Ter’eza, ‘Ivica Šerf’ezi i d’ugo bi tr’elo nabr’âjati.
konec [k’onec k’onca] m 1. konac (za šivanje) ~ K'onec je zapr'af f'ina pr'ẽja za š'ivaje. 2. konac, kraj ~ Na k'oncu k'onca.
konoplja [kon’oplja kon'oplje] f konoplja ~ Kon'oplja zr'âste i do dv'â m'etre vis'ine. ~ Od kon'oplje su j'âke n'iti.
konštaterati [konštat'ierati, konštat'ieram] pf. konstatirati ~
konta [k'ọnta k'ọnte] f ostatak odsječene ruke ili otrgnute grane ~ N'iema r'ọko, sam k'ọnto 'ima. ♦ k'ọntasti kljast (o čovjeku ili drvetu)
kontaš [kot'âš kont'âša] m stalan kupac, mušterija ~
konterati se [kont'ierati se, kont'ieram se] pf. dogovoriti se, riješiti računicu ~
kontraš [kontr’âš kontr'âša] m koji svira kontru, u glazbi
kontrola [kontr'ọla kontr'ọle] f kontrola ♦ z'iti z kontr'ọle oteti se kontroli
konzerva [konz'erva konz'erve] f konzerva; hrana u limenki; limenka ~ Na konz'ervama živ'i. (ne k'uha, j'ie konzerv'ierano hr'âno)
konj [k’oj k'oja] m 1. konj, općenito bilo koje vrste, konji i kobile ~ K'oji se p'âsejo. 2. uškopljen mužjak ~ M'uški sk'opleni k'oj. ♦ međ’imorski k'oj autohtona pasmina teškog, radnog konja ♦ par'âdni k'oj paradni konj ~ 'Ide kak par'âdni k'oj. ♦ konjek [k'ojek] m stolčić za klepanje
konjiček [koj’iček koj'ičeka] m 1. dem od konj 2. konjić na žičanim instrumentima 2. stolčić na kojem se klepa (kosa, srp…)
kop [k'ọp k'ọpa] m kopatva
kopač [kop’âč kop'âča] m kopač na polju ~
kopanja [kop’aja kop'aje, dem. kop'âjka] f izdubeno drvo koje služi za napajanje stoke, drvena hranilica (posuda) za životinje ~ M'amica si je s'âma zb'ila drv'ieno kop'ajo. ~ Sv'ije so kop'ajo preh'itile.
kopati [(o)k'âpati, (o)k'âpam] impf. okopavati (motikom) ~ ‘Idemo kur'uzo k'âpat.
kopati [kop’ati, k'opam, prid. rad. k'opav, k'opala, kop'alo, imp. k'opaj, sup. k'opat] impf. kopati (lopatom) ~ Pre s’ọsedo k’opajo zd'ẽnca. ♦ kopanje [k'opaje] n ♦ skopati [skop’ati] pf. iskopati
kopati se [k'ọpati, k'ọplem, prid. rad. k'ọpav, k'ọpala, k'ọpalo, imp. k'ọpli, sup. k'ọpat] impf. I. trans. kupati ~ II. refl. kupati se ~ Čim je d’ošlo l’eto saki d’ien smo se ‘išli k’ọpat na M’uro. ♦ kopanje [k'ọpaje] n ♦ skopati se [sk'ọpati se] I. trans. okupati II. refl. okupati (se) ~ Sk'ọpali smo se v M'uri.
koperati [kop'ierati, kop'ieram] impf. 1. kopirati ~ 'Idem kop'ierat 'ove pap'iere v Č'akovec. 2. oponašati ~ D'eca kop'ierajo jan dr'ugoga. Kaj jan p'očne 'unda i si za j'im. ♦ skoperati [skop'ierati, skop'ieram] pf. 1. napraviti kopiju ~ D'âv sam skop'ierati po tri k'opije. 2. preuzeti ponašanje druge osobe ~ Tọ kak ọn d'iela je m'alo č'udno za j'ẽga, s'igurno je tọ skop'ierav od n'ekoga.
kopicati se [kop'icati se, kop'icam se] impf. I. trans.valjati, bacakati se ~ R'iba se kop'ica na br'ego. II. refl. valjati se (obično po travi) ~
kopina [kop'ina kop'ine] f kupina ◈ 'Oj k'opina, k'opina sẽ si p'olje obr'âsla. (mnp.)
kopiti [kop'iti, k'opim] impf. kastrirati ~ S'ọsed M'artin je p'ajceke k'opiv. ♦ skopiti [skop'iti] pf. kastrirati ~ M'ale p'ajceke je tr'ebalo skop'iti či su se d'alje hr'ọnili za zakl'ati.
kopito [k'opito k'opita] n kopito ~ K'ojsko k'opito.
Kopohrastina [kopohr'astina kopohr'astine] f naziv za dio polja kod Podturna ~ Kopohr'astina je od mal'ijeka pr'ama D'obravi.
koponar [kopon'âr kopon'âra] m čovjek koji je otkupljivao (kupac, prekupac), jaja, kokoši i ostalu perad ~ Kopun'âr je h'odiv po s'ẽli i kup'uvav je k'okoši.
koprcati se [kop'rcati se, kop'rcam se] impf. brzim i naglim pokretima tijela nastojati se izbaviti iz čega; otimati se (o ljudima i životinjama) ~
kopriva [kopr’iva kopr'ive] f kopriva ◈ Da se č'ovek dvâp'ọt na kopr'ive z'ežge 'unda se i dr'ača boj'i ♦ m'rtva kopr'iva ~ M'rtva kopr'iva ne žg'ẽ. ♦ žg'eča kopr'iva
Koprivnica [kopr’ivnica kopr’ivnice] f grad Koprivnica
kora [k'ọra k'ọre] f kora ♦ k'ọra/k'ọrica kr'uha ♦ korice [k’ọrice] pl. t. 1. dem. od pl. kora 2. rogač
korak [k'orak k'oraka] m 1. korak ~ Tak je b'ẽtẽžen ka n'ẽbre k'oraka st'ati. ♦ st'ani k'orak pokreni se, aktiviraj se 2. pomoćna mjera od 80-100 cm ~ M'oglo je b'iti k'akši d'ẽset k'orakov.
koraž [kor'âš kor'âža] m hrabrost ~ v. vupež
koražen [kor'âžen kor'âžnoga] adj. hrabar ~
korbač [korb’âč korb'âča] m vrsta biča, dugi bič od spletenog kožnog remenja, korbač ~ M'ore b'iti duž'ine tri m'etre i v'ẽč.
korčule [k’orčule k'orčule] pl. t. 1. stalak, oruđe za piljenje ogrjevnog drva = križi = šemige 2. klizaljke ~
koren [kor’ẽn kor'ẽna] m korijen ~ V’eter je dr’ievo i s kor’ẽnom preh’itiv.
koretnjača [koretj'ača koretj'ače] f bolest koja se očituje oteklinama u obliku jajeta pod pazuhom i u preponama ~
korice [k'ọrice k'ọrice] pl. t. tok (mača, sablje, noža i sl.) ~
koristiti [kor’istiti kor'istim] impf. koristiti; iskorištavati ~ Si ga kor’istijo.
koriti [k'oriti, k'orim] impf. prekoravati, koriti ~
korititi se [kor'ititi se, kor'itim se] impf. savijati se, udubljivati se poput korita ~
korito [kor’ito kor’ita, pl. G kor’it, dem. kor'ice] n duguljasta drvena posuda, korito ~ ♦ h'ârajsko kor’ito korito u kojem se pare zaklane svinje
korizma [kor'izma kor'izme] f korizma ~
korman [korm’ọn korm’ọna] m upravljač ~ Kormọn m’ore b’iti na bec’iklino ili p’ak na br’odo.
kormaniti [korm'ọniti, korm'ọnim] impf. upravljati skelom, brodom, čamcem, kormilariti ~
kornati [k'ọrnati k'ọrnatoga] adj. kornat (tvrd) ~
korpa [k'ọrpa k'ọrpe] f koš, košara ~ V k'ọrpe b'omo b'râli k'uruzo. ♦ k'ọrpice nab'irati spremati se plakati, obično grimasama ~ Gl'eč ga, več k'ọrpice nab'ira. ♦ dob'iti k'ọrpico biti odbijen, ostavljen ♦ d'ati k'ọrpico odbiti, ostaviti koga (njem. Korb)
korpar [k’ọrpar k’ọrpara] m košaraš, koji izrađuje košare ~
koršmit [k'oršmit k'oršmita] m živinar, veterinar ~
koruna [kor’una kor'une, dem. kor’unica] f 1. kruna ~ Kor’unica z cv’ietja. ('ili v'ienec) 2. novac kruna
korunoš [kor'unoš kor'unoša] m bagrem ~ C'iela š'uma d'iši dok kor'unoši cv'ẽtejo. = gacija
kos [k'ọs k'ọsa] m ptica kos ~
kosa [k'osa k'ose] f kosa ~ Z k'osom se kos'i. ~ K'osa m'ọra b'iti d'obro skl'ẽpana za m'alo tr'âvo.
kosač [kos'âč kos'âča] m alat za sjeckanje repe, poput okomite motike
kosati [k’osati, k'ošem] impf. sjeckati, žvakati ~ L'efko k'ošeš da 'imaš z'ọbe.
kosec [k’osec k’osca, pl. G k’oscom] m kosac ~
kosidba [kos'idba kos'idbe] f košnja ~
kosina [kos’ina kos'ine] f kosina ~
kosišče [kos'išče kos'išča] n drška za kosu (za ručnu košnju) ~
kositi [kos’iti, kos’im, kos’ijo, prid. rad. k'osiv, kos'ila, kos'ilo, imp. k'osi, sup. k’osit] impf. kositi ~ Zar’ọm p’ẽmo k’osit, dok je 'išče r'osa.
kosmačinje [kosmač’ije kosmač'ije] f maljavost, dlakavost, dlake među nogama ~
kosmati [kosm'âti kosm'âtoga] adj. maljav, obrastao dlakama ~
kost [k'ọst k'osti] f kost ~ 'Imam sl'abe k'osti. ~ V k'ostima me t'rga. = čonta
kostanj [kost’aj kost'aja] m kesten ~ Od kostajovoga dr'ieva je d'obro napr'aviti k'ošnice.
kostrva [kost'rva kost'rve] f vrsta korova ~
kosturica [kost'urica kost'urice] f 1. džepni nožić kojemu je oštrica pomična i zatvara se u drveni držak, škljoca 2. hip. dječarac
koš [k’oš k’oša, dem. k'ošič] m 1. pletena košara od šiblja na kolima u kojem se prevozio rasuti teret, spremište za kukuruz ~ Koš’âr je spl’ẽv dv'â k’oše na k’ọla i unda se vu tim k’ošu p’ẽljav kalamp’ier, kur'uza, t'ikve ili kaj t’akšega kaj se rast’epalo. 2. pletena košnica od slame za pčele, pletara ~ V k'oš b'omo st'ẽpli r'oja.
košar [koš’âr koš’âra] m košar, koji izrađuje košare ~
koščati [k'oščati k'oščatoga] adj. koji je jakih jostiju, košćat ~
košta [k’ošta k'ošte] f trošak, prehrana, hrana ~ B'iti na sv'oji k'ošti. (ž'iveti na sv'ọj rač'un) (austr. njem. Koste)
koštati [k’oštati, k'oštam, prid. rad. k'oštav, k'oštala, k'oštalo] pf. imati kupovnu ili prodajnu cijenu, koštati, stajati ~ K'uliko tọ k’ošta?
koštati [k’ọštati, k'ọštam, prid. rad. k'ọštav, k'ọštala, k'ọštalo, imp. k'ọštaj, sup. k'ọštat] impf. okusiti, kušati, probati jelo ili piće ~ K'ọštaj či je d’obro!
košterati se [košt'ierati se, košt'ieram se] impf. biti na košti, jesti, hraniti se ~
košuta [koš’uta koš’ute] f košuta ~
kot [k'ọt k'ọta] m kut ◈ V k’ọto n’ikomo na p’ọto.
kota [k'ota k'ote] f nota ~ Mužik'âši su igr'ali na k'ote.
kotač [kot’âč kot'âča, dem. kot’ačec, kot’aček] m kotač ~ Kot’âč se p’otrav na k’ọlima.
kotačanje [kot'âčaje kot'âčaja] n starinska igra kotačem i štapom od vrbe ~
kotati (se) [k'otati, k'otam] impf. I. trans. valjati ~ II. refl. valjati se ~ ♦ kotanje [k'otaje] n valjanje ♦ skotati (se) [skot’ati, sk’otam, sk’otajo, prid. trp. skot’âni, imp. sk’otaj] pf. I. trans. uvaljati; uprljati ~ Kopr’ive sk’otaj z kur’uznom m’eljom i z v’odom i tak dẽj ž’ibekima. II. refl. uvaljati se ~ Sv’ija se sk’otala v bl’ati.
kotec [k’otec k'oca, dem. k'očec] m svinjac ~ K’otec je pun svij.
kotel [k'otel k'otla] m 1. kotao ~ ♦ k'otla zak'uriti pripremiti i naložiti vatru po kotlom 2. jama u blizini Mure koja nalikuje na kotao, nastala na mjestu vrtloženja rijeke pri visokom vodostaju ~ Na prot'uljetje smo se p'rvo v k'otlo k'ọpali, tam je b'ila nẽjpredi t'opla v'oda.
kotiti se [k'otiti se, k'otim se] impf. ♦ skotiti se [sk'otiti se] pf. okotiti se ♦ nakotiti ♦
kotlar [kot'âr kotl'âra] m kotlar, majstor koji izrađuje kotlove ~
kotlenka [kotl'ienka kotl'ienke] f ložište za kotao, donji dio na kojem se nalazi kotao ~ Kotl'ienka je sâ pregor'iela (plẽhn'âta).
kotloš [k'otloš k'otloša] m krpač limenoga posuđa ~
kotlovina [kotlov'ina kotlov'ine] f jelo pripremljeno u kotlu; kotlovina ~
kotorovnjek [kotor'ọvjek kotor'ọvjeka] m krtičin rov, krtičnjak ~ Po sen'okoši se kotor'ọvjeki na prt'uljetje m'ọrajo poravn'ati.
kotriga [kotr'iga kotr'ige] f rebrena ljudska kost ~
koturati (se) [kot'urati, kot'uram] impf. I. trans. kotrljati, valjati II. refl. kotrljati se ♦ dokoturati (se) [dokot'urati] pf. I. trans. dokotrljati II. refl. stići na neko mjesto kotrljajući se (o predmetu koji se kotrlja), dokotrljati se ~
koturec [kot'urec kot'rca] m valjak ~ Z kot'urcom se t'ẽrejo gr'ude i r'avna z'ẽmlja.
koturnoti [kot'urnoti, kot'urnem] pf. gurnuti, zakoturati kakav okrugao predmet ~
kovač [kov’âč kov'âča] m kovač ~
kovačija [kovač’ija kovač'ije] f kovački zanat ~
kovačnica [kov’ačnica kov'ačnice] f kovačnica ~
kovati [k'ovati, k'ujem, prid. rad. k'ovav, k'ovala, k'ovalo, imp. k'uj, sup. k'ovat] impf. kovati ~ N'ieče k'ovač m'ẽga k'oja k'ovati.
kovček [k'ofček k'ovčeka] m kovčeg ~
kovert [kov'ẽrt kov'ẽrta] m kuverta; omot(nica) za pisma ~
koza [k’oza k’oze, pl. k’ọs, dem. k'ozlek] f 1. koza (životinja) ~ Mi k'ozo pre h'iži n'amo m'eli! (k'oza je n'iti kr'iva n'iti d'užna b'ila simb'ol srm'aštva, k'ozo su 'obično m'eli 'oni št'eri su si nie m'ogli priv'ọščiti kr'avo) 2. duguljast stalak na četiri noge ~ Z’emite dv’ie k’oze i g’ori d’enite dvâ f’osline. (v zidar’iji)
kozec [k'ozec k'ozeca] m jarac ~
kozice [k'ozice] pl. t. akutna virusna zarazna bolest; velike boginje, variola ~ N'egda je kaj-što je hm'rv od k'ozici.
kozlica [k’ozlica k’ozlice] f stog, hrpa, kup (slame ili sijena) ~ K'ozlica sl'ame je za šk'edjom. ~ Sl'ama 'ili s'ieno se nasl'agalo k'ọli dr'ọšca tak ka je v'eter nie m’ogev razn'âšati i ka se v'oda m’ogla sc'iejati d’oli a n'uter je nie premoč’ilo.
koža [k’ọža k’ọže] f koža ~ Z'ọte k'ọže n'ikam. (sam moraš nositi svoje probleme, sam moraš preuzeti odgovornost) ~ S’aki je pod k’ọžom krv’âvi. (svi smo ljudi) ♦ ml'âda k'ọža osjetljiva koža, obično na tek zarasloj rani ♦ kožica [k'ọžica k'ọžice] f 1. dem. od koža 2. opna koja se uhvati na površini ohlađenog kuhanog mlijeka ~
kožar [kož'âr kož'âra] m kožar ~ St'âri zan'ati ga nie, pak n'iti kož'ârov.
koželj [k'oželj k'ožlja] m vir, vodeni vrtlog ~ Dok smo se k'ọpali v M'uri b'ili smo str'âho ka nas k'ožlji n'ẽj n'uter pot'egli.
kožuh [k'ožuh k'ožuha] m ogrtač od ovčje ili janječe kože s runom na unutrašnjoj strani; kožuh ~ Bl'ieči su k'ožuha pak 'idi na g'uhno i zlj'ušči 'ono kur'uzo kaj je ost'âla od fč'ara.
kradence [krâdenc'e] adv. kradom, krišom ~
kradlivec [kradl'ivec kradl'ivca, f kradl'ivka] m kradljivac ~
kradočki [krad'ọčki] adv. kradom, krišom ~
kraflin [kr’aflin kr'aflina] m vrsta okrugog kolača od dizanog tijesta; krafna ~
kraglin [kr'aglin kr'aglina] m ovratnik na odjevnom predmetu ~ Kr'aglin m'ọra nav'iek b'iti č'ist. (njem. Kragen)
krah [kr'ah kr'aha] m propast, gubitak imovine ~
kraherati [krah'ierati, krah'ieram] impf. propasti, bankrotirati ~ ♦ skraherati [skrah'ierati, skrah'ieram] pf.
kraj [kr'aj kr'aja] m 1. kraj, svršetak, konac ~ S'ẽmo j'ampot d'ọjde kr'aj. 2. kraj, predio, područje ~ V'idev sam kaj k'akše kr'aje po sv'ieto. ♦ od kr'aja od početka, na početku ~ H'âpimo se od kr'aja. ~ Od kr'aja do kr'aja. (od početka do kraja) ♦ p'od kr'aj krajem ~ P'od kr'aj m'eseca ti v'rnem d'uga. ♦ do kr'aja/dokr'a do kraja, potpuno ~ D'ok d'ọjdemo do kr'aja 'unda si m'alo poč'inemo. ~ Dokr'a je pon'orev.
krajcar [krajcar kr'ajcara] m sitan novac, stoti dio forinte ~
krajcati se [kr'âjcati se, kr'âjcam se] impf. sresti se u prolazu, mimoići se ~ Več smo se dvâp'ọt kr'âjcali. = ziti se
krajda [kr'âjda kr'âjde] f kreda ~ V šk'ọlo smo 'išli z pl'očicom i z kr'âjdom.
kralj [kr'âlj kr'âlja] m kralj ~
kraljestvo [kr'aljestvo kr'aljestva] n kraljevstvo ~
kraljevčica [kr'âljefčica kr'âljefčice] f 1. vrsta jabuke 2. mala zelena žabica, gatalinka ~
Kraljevec [(d'ọljji) kr'âljjevec] m selo Donji Kraljevec
kraljica [kralj’ica kralj'ice] f 1.kraljica 2. fig. ženska osoba koja se želi isticati ~ Si b'omo jo gl'edali! M'isli da je kral'ica.
Kraljovec [kr'aljovec kr'aljovca (g'ọrji)] m selo Gornji Kraljevec
kraljovo [kr’âljovo kr'âljovoga] adj. kraljevo ~
kraljuš [kr'âljuš kr'âljuša] m ogrlica od nanizanih (staklenih) zrnaca ~
krama [kr’âma kr'âme] f stare, iznošene, rabljene stvari, krama ~ ♦ st'âra kr'âma
kramar [kr'âmar kr'âmara] m trgovac sitnom manufakturnom robom, prodavač na sajmu ili proštenju ◈ Kr'âmari so sr'ẽčni d'ok bed'âki 'imajo p'eneze.
kramp [kr'amp kr'ampa] m 1. vrsta krampa koji služi za istovar gnoja 2. fig. pej. čovjek ili stvar neugledna izgleda
krampač [kr'âmpač kr'âmpača] m nezgrapan čovjek ~
krampati [kr'âmpati, kr'âmpam, imp. kr'âmpaj, sup. kr'âmpat] impf. raditi pijukom, kopati krampom, iskopavati npr. kamenje iz zemlje ~
krampus [kr’ampus kr’ampusa] m maškara, strašilo, lik vraga u narodnom običaju, vrag koji prati sv. Nikolu i kažnjava zločestu djecu ~ (austr. njem. Krampus)
kranjec [kr'ọjec kr'ọjca] m 1. Slovenac iz Kranjske 2. mali džepni nožić drvenih korica ~
krap [kr’ap kr’apa] m riba šaran (lat. Cyprinus carpio)
krasta [kr'âsta/kr'asta, kr'âste/kr'aste] f krasta, zašušena krv na rani ~ Nẽj si kr'âsto t'rgati, s'âma bọ otp'âla dok k'ọža pod jom zr'âste.
krastača [kr'astača kr'astače] f vrsta žabe naborane kože, krastača ~
krastavi [kr'astavi kr'astavoga] adj. vrlo prljav, nečist; s nakupinama na koži ~ Kr'astavi je ka se mi dur'i.
krasti [kr'asti, kr'âdem, prid. rad. kr'av, kr'âla, kr'alo, imp. kr'âdi, sup. kr'âst] impf. krasti ~ L'aže i kr'âde.
kratek [kr'atek kr'atkoga] adj. kratak ~ Ruk'âvi su mi kr'atki. ~ V kr'atkim č'aso je zg'inov, a vẽ je tu b'iv.
kratiti [kr’atiti, kr'atim, prid. rad. kr'ativ, kr'atila, kr'atila, imp. kr'ati, sup. kr'atit] impf. skraćivati ~ Hl'ače n'ẽsem kr'atit.
kratiti [kr’âtiti, kr'âtim, prid. rad. kr'âtiv, kr'âtila, kr'âtilo, imp. kr'âti, sup. kr'âtit] impf. uskraćivati, ne dopuštati, zabranjivati ~ N'išči ti je n'ika nie kr'âtiv.
kratko, na kratko [na kr’atko] 1. na kratke komade ~ C'iepanice su nar'ezane na kr'atko. 2. nakratko ~ 'Idemo n'uter, 'ali s'amo na kr'atko. 3. ukratko ~ Na kr'atko ti pov'iem, žur'im se.
krava [kr'ava kr'ave, pl. kr'âf, adj. kr'âski, kr'âvji, dem. kr'avica, krav'ička] f domaća životinja, krava ~ 'Idem kr'avam. ~ P'ẽm s kr'avami na p'ašo. ~ D'ẽj kr'avam jesti. ~ M'eli smo p'et kr'âf. ~ Što si vẽ m'ore zam'isliti da se na tr'ataj p'aslo m'ortik p'etsto kr'âf. ◈ Bọ, dok kr'ava j'ẽjce zn'ẽse.
kraviti se [kraviti se, kr'avim se] impf. besposličariti, dangubiti ~
kravski [kr'âvski, kr'âvskoga] adj. kravlji = kraski
krč [k’rč k’rča] m 1. grč ~ K'rč ga m'orti pr'ijav, pak se ft'opiv. 2. sajla koja drži skelu; od glavne sajle do skele 3. sidro = maček
krčenica [k'rčenica k'rčenice] f debela motka koja služi za krčenje zemljišta ~ K'rčenica zgled'i kak j'âka, v'ọska m'otika.
krčiti (se) [k’rčiti] I. trans. uklanjati raslinje, krčiti ~ K'rčili smo š'umo ka smo z'ẽmljo dob'ili. II. refl. grčiti se ~ ♦ skrčiti (se) [sk’rčiti se] pf. I. trans. iskrčiti ~ Skrčili su šumo pak so tam zẽmlje napravili. II. refl. stisnuti se, smežurati se = skup se pobrati
krčma [k’rčma k’rčme] f krčma, gostionica ~ S'ako s'ẽlo 'ima b'âr j'ano k'rčmo. ~ N'ieso po krčm'ọj hod'ili. D'oma su šp'arali.
krčmar [krčm’âr krčm'âra] m krčmar, gostioničar ~
krčovina [krč'ovina krč'ovine] f iskrčeno zemljište; krčevina ~ Na krč'ovini smo pos'ejali kur'uzo.
kre [krẽ] prep. s G izriče neposrednu blizinu: kraj, blizu, pored, uz, uzduž, pokraj ~ S'ẽj si kr'ẽmẽne (kr'ẽ m'ẽne)! ~ Kr'ẽ m'ẽne (kr'ẽmẽne) si s'ẽj! ♦ kre skra pokraj, uzduž
kreckati [kr’ẽckati, krẽckam] impf. krckati ~ St’âra gramof’ọnska pl’oča kr’ẽcka.
kreden [kr'ẽden kr'ẽdnoga] adj. uredan, pristojan ~
kredit [kred'it kred'ita] m kredit ~
kredo [kr'edo] adv. pristojno, uredno izgledati ~ H'oj s'iem ka ti kr'aglina por'avnam. Ka boš kr'edo dok d'ẽš m'ed lj'ude.
krej [kr'ẽj] u svezi: ~ Či t'ẽj d'ọm, tọ je kak daj kr'ẽj h'itiv. ~ D'eni kr'ẽj. (pusti, stavi sa strane) ♦ 'iti kr'ẽj ~ 'Idi kr'ẽj, ne v'idiš da si tu na z'âdevi. ♦ kr'ẽj st'ati odstupiti, maknuti se ~ Kr'ẽj si st'ani, pogaziv b'ọm te!
krem [kr'em] adj. indekl. svijetla žuta boja ~
kremežlivi [krmežl'ivi krmežl'ivoga] adj. krmljav ~ 'Idi se hm'i ka naš krmežl'ivi.
kreminatlin [kremin’atlin kremin’atlina] m dio mesa s kostima (kičma, kulinarski)
krepati [kr’epati, kr’epam, imp. krepaj] pf. 1. uginuti ~ 2. pej. umrijeti ~
krepavati [krep'âvati, krp'âvlem/krep'âvam, sup. krep'âvat] impf. 1. ugibati ~ 2. pej. umirati ~ ♦ krepavanje [krep'âvaje] n ugibanje
krepiti se [kr'iepiti se, kr'iepim se] impf. I. trans. krijepiti II. refl. osnaživati se jelom, pićem ili molitvom; jačati se u fizičko i duhovnom smislu, krijepiti se~
krepko [kr'epko] adv. živahno, snažno ~
krepost [kr'iepost kr'ieposti] f okrepa ♦ za kr'iepost za okrepu, okrepljujuće ~ Sp'i si za kr'iepost k'upico v'ina.
krep-paper [kr'ep pap'ier kr'ep pap'iera] m ukrasni, višebojni papir ~
kresati [kr'ẽsati, kr'ẽšem, sup. kr'ẽsat] impf. 1. udaranjem kamena kremenom izazivati iskre ili plamen, kresati ~ D'ugo je kr'ẽsav, 'ali je nie m'ogev dob'iti 'ogja. 2. udarcima oblikovati kamen, klesati ~ 3. kratiti, podrezivati, podsjecati (o granju) ~ 'Idem kr'ẽsat 'one k'ite št'ere vis'ijo na h'ižo. ♦ skresati [skr'ẽsati, skr'ẽšem] pf. 1. skresati ~ M'ọram skr'ẽsati 'ovo dr'ievje. ~ Skr'ẽsati br'ega. 2. fig. govoriti u lice vrlo otvoreno i oštro ~ G'rdo mu je skr'ẽsav.
kreskra [krẽskr'a] adv. pokraj, uz ~
kresnica [kr'esnica kr'esnice] f vatra koja se pali na otvorenom prostoru prigodom kakve svečanosti, npr. na Ivanjdan, krijes ~ = vuzmenka
kresnoti [k'rẽsnoti, kr'ẽsnem, prid. rad. kr'ẽsnov, kr'ẽsnola, kr'ẽsnolo, imp. kr'ẽsni] pf. 1. upaliti šibicu ili upaljač ~ Či z kam'ẽnima kr'ẽšeš, 'iskre let'ijo. 2. iznenada udariti (koga) ~ Kr'ẽsnoli su ga po gl'âvi.
kreščati [kr'eščati] impf. kriještati (o pticama)
krešič [kreš'ič kreš'iča] m ptica, poput jastreba, ali manjeg
krhek [k'rhek k'rhkoga] adj. krhak ~ N'ẽsmem j'âko zagr'isti, z'ọbi su mi k'rhki.
krhkoča [krhk'ọča krhk'ọče] f krhkost ~
krhljavo [k'rhljavo] adv. slabo othranjeno, mršavo ~
krhnoti [k'rhnoti, k'rhnem] pf. otikinuti komad čega, okrnjiti ~
krič [kr’ič kr'iča] m vika ~ K'akši je tọ b'iv kr'ič!
kričanje [kr’ičaje kr’ičaja] n vikanje = krič
kričati [kr'ičati, krič'im, imp. kr'iči, sup. kr'ičat] impf. vikati ~ Kaj kr'ičiste, kak daj r'azuma zgub'ili! ♦ skričati [skr'ičati, skrič'im] pf. zavikati ~
kriglin [kr'iglin kr'iglina] m vrč od pola litre, politrenjak; krigla ~ V kr'iglin se p'ivo nat'âče.
krilo [kr'ilo kr'ila] n 1. krilo 2. naručaj ~ Dok ste b'ili m'ali ste mi se v kr'ilo r'ivali. ~ B'âžlja si d'ânem v kr'ilo, tak mi je l'eži tr'ieb'iti. 3. obod na šeširu ~
kristal [krist'al krist'ala] m kristal ~
Kristoš [kr'istoš kr'istoša] m Krist v. Jezoš
kriv [kr'ivi kr'ivoga] adj. kriv ~ Jâ sam nie n'ikaj kr'iv.
krivec [kr'ivec kr'ivca] m krivac ~
krivica [kriv’ica kriv'ice] f krivnja, krivica ~ Tọ kak se dogod'ilo je nie b'ila m'oja kriv'ica.
krivina [kriv’ina kriv’ine] f zavoj na cesti ~
kriviti [kr’iviti, kr'ivim] impf. kriviti, optuživati (od: biti kriv) ~ S'ọma s'ẽbe kr'ivi. ~ N'ikoga ne kr'ivim. ~ J'an dr'ugoga kr'ivi.
krivo [kr'ivo, kr'ivi, kr'iva] adv. krivo ~ Kr'ivo d'ielaš. ~ I pr'âvi i kr'ivi nastr'âdajo. ~ St'up kr'ivo stoj'i.
križ [kr'iž kr'iža, dem. kr'ižek] m 1. križ, simbol kršćanstva 2. gomila križno naslaganih snopova žita 3. fig. muka, patnja, životne teškoće, problemi ◈ S’aka h’iža 'ima sv’ẽga kr’iža. ♦ 'iti z kr'ižecom blagoslivljati kuće poslije Božića ~ P'op z kr'ižecom h'odi. ♦ kr'iš-kr'aš unakrsno razbacano
križak [križ’âk križ'âka] m vrsta mreže za ribolov ~
križanje [križ'ọje križ'ọja] n križanje ◈ Za'igrajte m'ẽni v'uni na križ'ọjo. (mnp.)
križi [kr’iži kr'iže] pl. t. 1. stalak za piljenje drva = korčule = šemige 2. donji dio kraljšnice ~ Kr'iži me bol'ijo. = ledovje
križni [kr'ižni kr'ižnoga] adj. 1. unakrsni, križni ♦ kr'ižno dr'ievo raspelo ♦ kr'ižni p'ọt muka, patnja
križovati [križov’âti križov'âtoga] adj. unakrsni ~ Križov’âta k’uma.
Križovec [kr'ižovec kr'ižovca] m naselje Križovec ♦ križovčan [kr'ižovčan] m stanovnik Križovca ♦ križoski [kr'ižoski kr'ižoskoga] adj. križovečki ~Čr'ez kr'ižoski br'ọd smo 'išli pr'iek M'ure.
krkati [k'rkati, k'rkam] impf. zvuk kad se ruši drvo, zvuk od trganja korijenja ~ Dr'ievo k'rka d'ok se pod'ira.
krkljati [k'rkljati, k'rkljam] impf. grgljati ~
krletka [krl'ietka krl'ietke] f krletka ~ D'iete je ž'ivo kak daj ga z krl'ietke vum p'ustiv.
krma [k'rma k'rme] f. stočna hrana, krmivo ~
krmaniti [krm'ọniti, krm'ọnim] impf. upravljati vozilom ~
krmče [k'rmče k'rmčeta] n svinja, prase ~
krmežli [krm'ežli krm'ežle] m pl. t. osušena izlučina iz oka, krmelji ~
krmežlivec [krmežl'ivec krmežl'ivca] m pej. neuredno, neumiveno dijete ~
krnica [krn’ica, dem. krn'ička] f drvena posuda, zdjela, lavor ~ N'egda se kor'istila krn'ička m'esto lav'ọra.
krnja [k'rja k'rje] f krhotina ~
kročiti [kr'ọčiti] adj. čovjek o-nog
kroftati [kr'oftati, kr'ofčem] impf. roktati tražeći hranu (o svinjama) ~ Sv'ija kr'ofče.
krogli [kr'ọgli kr'ọgloga] adj. okrugli ~
kroj [kr'oj kr'oja] m kroj ~ Mẽni se jâko v’idi tâ haljina zašita po tiem mod'ernim kr'ojo.
krojiti [kroj'iti, kr'ojim] impf. krojiti ♦ skrojiti [skroj’iti, skr'ojim] pf. skrojiti ~ Na pl'âtni je sẽ nacrtano kak vẽ tre skroj’iti.
kroliti [kr'ọliti, kr'ọlim] impf. krčati, kruljiti (o praznom želucu) ~ Tak sam l'ačen ka mi kr'ọli v žel'ọco.
krompač [kr'âmpač kr'âmpača] m dijete koje noktima grebe ljude oko sebe ~
krop [kr'op kr'opa] m kipuća, uzavrela voda ~ Z kr'opom se pop'ariv po r'ọki.
krosna [kr'ọsna kr'ọsna] m razboj, tkalački stan ~ Na kr'ọsnima se tk'ẽ.
krov [kr'ov kr'ova] m krov ~ 'Ostav je br'ez kr'ova nad gl'âvom.
krovni [kr’ovni kr'ovnoga] adj. krovni ~
krpa [k’rpa k’rpe, pl. G krp] f 1. komad tkanine; krpa ~ Žmeknoli so ga kak stâro krpo. 2. zakrpa ~ K'rpa na k'rpi. Ne v'idiš kaj je b'ilo sp'ọd. (od tolike količine zakrpa gotovo da je nestalo prvobitnog materijala.)
krpač [k'rpač k'rpača] m koji krpa (fušer)
krpariti [krp'âriti, krp'ârim] impf. jako teško podmirivati potrebe u domaćinstvu ~
krpati (se) [k'rpati, k'rpam] impf. 1. krpati 2. fig. jedva spajati kraj s krajem, jedva se uzdržavati ~ K'rpamo se, od p'rvoga do p'rvoga. ♦ krpanje [k'rpaje k'rpaja] n krpanje ~
krpica [k’rpica k'rpice] f 1. dem. od krpa 2. tjestenina za juhu u četverouglastog oblika, krpice ~ Č’uda mi je d’ela dok k’rpice napr’âvim, ali d’eca tọ r’ada j’iedo. 3. stvar koja oblikom podsjeća na krpicu ~ K'rpica za k'rpati g'umju.
krst [k'rst k'rsta] m krštenje ~ ♦ n'igdi k'rsta b'ọžega nigdje žive duše
krstiti (se) [k'rstiti, k'rstim] impf. 1. krstiti 2. fig. promijeniti ~ N'ẽbreš ga k'rstiti.
krščansko [kršč'ọnsko] adv. kršćansko ~
krščenica [k'rščenica k'rščenice] f kršćanka ~ Nav'iek sam s'ino pov'iedala n'ẽj si pr'âvo k'rščenico z'eme za ž'ẽno.
krščenik [krščen'ik krščen'ika] m kršćanin ~ K'rščenik ne bi sm'ev zlọ d'elati.
krt [k’rt k’rta] m krtica ~ K'rt je s'ẽga v'rta prer'ovav.
krtač [k'rtač k'rtača] m lovac krtica ~
kruglja [kr'uglja kr'uglje] f kupljena gumena ili kožna lopta ~
kruh [kr'uh kr'uha] m kruh ~ D'ẽj mi kr'uha. ~ Kr'uh m'ore b'iti kur'uzni, hrž'ieni, pšen'ični... ~ Don'ẽsi kr'uha! ~ M'ọraš 'iti kr'uha slj'užit. ~ D'elali smo za k'ọrico kr'uha. ~ N'ẽbrẽm se b'ez kr'uha naj'esti. ~ Či je kr'uh pre h'iži, n'iega gl'âda. ◈ Kr'uhek na z'ẽmlji r'âste. (cijeniti vlastitu oranicu, zemlju koja te prehranjuje) ~ Tu ga na kr'uha. (od ovog posla neće biti koristi) ~ M'eti sv'ojega kr'uha v rok'âj. (sam se uzdržavati) ~ Kaj je pr'eveč n'iti z kr'uhom ne v'alja. (ne valja pretjerivati) ~ B'ili smo kr'uha ž'ẽljni. ♦ Hl'ep kr'uha okrugli kruh ♦ štr'uca kr'uha duguljast kruh ♦ par'iški kr'uh vrsta duguljastog kruha (franc. baget)
krut [kr'ut kr'utoga] adj. (od kkj) 1. krut 2. fig. težak (o sudbini)
kruto [k'ruto] adv. (od kkj) jako, vrlo, veoma ~ Kr'uto se rezv'ẽsẽliv.
kružnjača [kružj'ača kružj'ače] f kolač od kukuruznog brašna ~
kružnjak [kružj'ọk kružj'ọka] m kukuružnjak ~ 'Išče j'an pr'edel kur'uze nam je 'ostav v kružj'ọko za r'užđiti. ~ Pl'ẽtẽni kružj'ọk se pl'ẽv od v'rbovi g'ọžvi.
krv [k’rf k'rvi] f krv ~ Z krvj'ọm. ♦ k'rv pust'iti
krvarenje [krv'âreje krv'âreja] n krvarenje ~ Do b'olnice su nie m'ogli zast'aviti krv'âreje.
krvariti [krv’âriti, krv'ârim] impf. krvariti ~
krvavi [krv’âvi krv'âvoga] adj. krvav ~
krvavo [krv’âvo] adv. krvavo, s teškom mukom ~ Krv'âvo sam te p'eneze zaslj'uživ.
krvoločni [krvol'očni krvol'očnoga] adj. krvoločan ~
krznar [krzn'âr krzn'âra] m majstor koji obrađuje krzna; krznar ~
krznati [krzn’âti krzn'âtoga] adj. krznen ~ Krzn’âti kap’ut.
krzno [k'rzno k'rzna] n krzno ~
krznoti [k'rznoti, k'rznem] pf. okrznuti ~
kržljavec [k'ržljavec k'ržljavca, f k'ržljafka] m onaj koji je zaostao u rastu, nedovoljno razvijen ~
kucati (se) [k'ucati, k'ucam] impf. I. trans. kucati na vrata ~ K'ucaj na vr'âta pr'edi kak p'ẽš n'uter. II. refl. štucati se ~ K'uca mi se.
kucnoti (se) [k'ucnoti, k'ucnem] pf. I. trans. kucnuti ~ K'ucni na vr'âta. II. refl. razmijeniti zdravicu ~
kuča [k’uča k’uče] f drvena kućica, koliba u polju koja služi kao sklonište od nevremena ♦ p'iesja k'uča, k'učica ♦ brod'ârska k'uča (k'učica) ~ Pre br'odo su b'ile dvie k'uče, s'aka z j'ane str'âni m'ure. Što je tam č'akav se m'ogev n'uter por'inoti či je b'ilo g'rdo vr'ieme. I brod'âr je mev sv'ojo k'učico na br'odo kam si je m'ogev st'ati či je d'iešč 'išev 'ili si je n'utri kaj p'ojev.
kučet [k’učet k’učta] m 1. meso od svnjskog kuka, šunka ~ K'učta b'omo d'eli s'ušit. 2. kuk ~ V k'učto me bol'i.
kučtovina [kučtov’ina kučtov’ine] f but (kulinarski) = kučet
kuditi [k’uditi, k'udim, sup. k'udit] impf. kuditi, prigovarati, nalaziti loše strane ~ N'ẽjte t'oga deč'eca t'uliko k'uditi. Sọ v'ọljo b'ote mu z'eli. ♦ kuđenje [k'uđẽje] n
kufer [k'ufer k'ufra] m kofer, putna torba ~
kufta [k'ufta k'ufte] f osoba lošeg ponašanja ~
kuga [k'uga k'uge] f kuga ~ Od k'uge su sẽ k'okoši poc'rkale. ◈ Č'ekaj, č'ekaj d'ošla bọ n'ekša k'uga n'âte. mnp.
kugla [k'ugla k'ugle] f 1. kugla; ono što ima oblik kugle 2. zrno vatrenog oružja ~
kuglasti [k'uglasti, k'uglastoga] adj. koji ima oblik kugle, kuglast ~
kugluf [k'ugluf k'uglufa] m kolač pečen u rebrastoj posudi okruglog oblika, kuglov; svatovski kolač v. bidra
kuhača [kuh'ača kuh'ače] f kuhača ~ Z kuh'ačom b'ọš d'obiv dv'ajsti p'et na r'it.
kuhar [k’uhar k'uhara] m kuhar ~ Či se za k'uhara zvuč'iš naš nigd'âr l'ačen. v. sokač
kuhati (se) [k'uhati, k'uham, imp. k'uhaj, sup. k'uhat] impf. I. trans. kuhati ~ Več'erja se več k'uha. ~ Kaj bi d'eli k'uhat, a kaj s'ema b'ilo po v'ọlji? II. refl. kuhati se ~ P'ekmez se m'ọra k'uhati p'âr v'ur, d'ok se ne vg'osne. ♦ zakuhati [zak'uhati] pf. zakuhati ~ Zak'uhati j'uho. ~ Zak'uhati stv'âr. ♦ nakuhavati [nakuh'âvati, nakuh'âvlem] impf. puno, obilno kuhati ~ ♦ pokuhati (se) [pok’uhati, pok’uham, imp. pok’uhaj] pf. kuhanjem potrošiti ~ S'ẽga kalamp'iera smo pok’uhali. ♦ skuhavati [skuh’âvati] impf. puno kuhati ~ K'uliko tr'eba skuh'âvati za v'eliko druž'ino! = nakuhavati
kuhica [k'uhica k'uhice] f 1. dem. od kuhnja 2. posebna prostorija na dvorištu gdje se kuhala hrana za stoku i svinje ~
kuhnja [k’uhja k'uhje] f kuhinja ~ T'iskali smo se v k'uhji jer je tam b'ilo nav'iek t'oplo. ♦ l'ietna k'uhja dvorišna kuhinja u kojoj se priprema hrana za ljude i životinje
kujsek [k'ujsek k'ujseka] m mali pas, psić ~
kuk [k'uk k'uka] m kuk ~ P'âla sam i k'uka sam si pot'rla.
kukati [k'ukati, k'ukam] impf. gledati potajno, skrivajući se, gledati kroz rupu ~
kukavica [k’ukavica k'ukavice] f kukavica ~
kukec [k'ukec k'ukca] m kukac, insekt ♦ iv'ọjski k'ukček vrsta kukca, krijesnica ♦ h'udi k'ukec bolest na prstima, kukac ~
kuker [k'uker k'ukera] m dalekozor ~
kukma [k'ukma k'ukme] f pramen perja na glavi peradi, kukma ~ G'ọska 'ili k'okoš m'ore m'eti k'ukmo.
kukmač [k'ukmač k'ukmača] m jedinka peradi s kukmom ~
kukmasti [k'ukmasti, k'ukmastoga] adj. koji ima na glavi pramen perja (o peradi) ~ Št'ela bi si nab'aviti k'ukmaste k'okoši.
kukmeš [k'ukmeš k'ukmeša] m pej. bedak ~
kukuruzati [kukur’uzati, kukur'uzam] impf. kukuriku, pijetlov glas ~ Od zar'ọm k'okot kukur'uza.
kukuvača [kukuv'ača kukuv'ače] f ptica kukavica ~
kuliko [k'uliko] adv. koliko ~ K'uliko je v'ur? ♦ k'uliko-t'uliko koliko-toliko
kuliko gut [k'uliko g'ut] adv. kolikogod ~ K'uliko gut je vẽč kak n'ika. ◈ K'uliko gut, sam ka je je.
kum [k'um k'uma, f k'uma k'ume] m svjedok na vjenčanju i sl; kum ~
kumbrasti [k'umbrasti, k'umbrastoga] adj. dlakav, runjav (o odjevnom predmetu) ~
kumbravi [k'umbravi k'umbravoga] adj. = kumbrasti
kumbrinje [kumbr'ije kumbr'ija] n sitne dlačice na grubom seljačkom platnu od domaće pređe ~
kumič [k'umič k'umiča] m kumče ~
kumstvo [k'umstvo k'umstva] n kumstvo ~
kuna [k'una k'une] f kuna ~ K'une su se nam nas'ẽlile na n'ọjžima.
kunšnoča [kunšn'ọča kunšn'ọče] f pej. domišljatost, izum ~
kunšt [k'unšt k'unšta] m umjetnost, znanje, vještina, spretnost, majstorija ~
kunšten [k'unšten k'unšnoga] adj. domišljat, pametan, mudar = spamenten, prefrigani
kup [k'up k'upa] m gomila, hrpa, stog sijena ili slame, kup ~
kupčati [k'upčati k'upčam] impf. 1. plastiti, kupčati (o sijenu) 2. zgrtati; povećavati kup, hrpu, sakupljati na kup ~ C'ieli ž'ivot k'upča p'eneze.
kupec [k’upec k’upca] m 1. kupac ~ Či d'ọjde d'ober k'upec, pr'odam. 2. dem. od kup, hrpica, mali kup (npr. sijena do cca 1 m visine) ~
kupica [k'upica k'upice, pl. kupic, dem. ku(o)pičkica, ku(o)pička] f čaša ~ K'upica mu je nav'iek v r'ọki.
Kupohrastina [k’upohr’astina k'upohr'astine] f dio polja kod Podturna ~ Tọ je b’ila gr’ofova š’uma št’ero so lj’udi kup’uvali diel po diel.
kupovni [k'upovni k'upovnoga] adj. onaj koji je kupljen ~ Dom’âči kr’uh je f’ineši kak k’upovni.
kupuvati [kup'uvati, kup'ujem/kupuvlem, imp. kup'uvli, sup. kup'uvat] impf. kupovati ~
kuračica [k'uračica k'uračice] f bradavica, kurje oko ~ K'oma h'ọdam, k'uračica mi je zr'âsla na t'abano.
kuračjek [k'uračjek k'uračjeka] m izmet od kokoši ~
kuraž [kur'âš kur'âža] m hrabrost ~
kuražen [kur'âžen kur'âžnoga] adj. hrabar, siguran, odvažan ~
kurblin [k'urblin k'urblina] m ključ za ručno pokretanje motora ~
kurčiti se [k'určiti se, k'určim se] impf. pej. praviti se važan; razmetati se ~
kurec [k'urec k'urca] m 1. pej. muški spolni organ 2. ložač ♦ p'ẽčin k'urec
kurenje [kurej’e kurej'â] n loženje ~ Dr'âgo je tọ kurej’e čr'ez z'imo.
kuriti (se) [k'uriti, k'urim] impf. I. trans. ložiti ~ 'Idem d'imo k'urit. II. refl. ložiti se, grijati (o prostoru) ~ K'uri se i v h'iži de sp'imo. ♦ skurjeni [sk’urjeni skurjenoga] adj. popaljen ~
kurta [k'urta k'urte] f odsječen rep ili grana na drvetu ~ (mađ. kurta kratak)
kurtak [kurt'âk kurt'âka] m suradnik u zajedničkom poslu, ortak ~
kurtasti [k'urtasti k'urtastoga] adj. prikraćeni, odsječen, životinja bez repa ~ K'urtasti m'ore b'iti p'es, žr'ebec 'ali sv'ija.
kurteš [k'urteš k'urteša] m posrednik koji nagovara ljude na posao ~
kuruza [kur'uza kur'uze] f kukuruz ~ Kur'uza (dok r'âste) je č'rna. (biljka je zdrava i dobro napreduje u rastu) ~ Ž'uta kur'uza. (za vr'ieme r'asta) (biljka je slaba i ne napreduje dobro u rastu) ~ 'Ovo l'eto bọ (b'ode) kur'uze. (austr. njem. kukuruz) ♦ star’inska kur’uza sorta domaćeg kukuruza ~ Star'inska kur'uza 'ima na l'âti dvan'ọjst r'ẽdi z'rja, nab'ita je v z'rju a m'elja je f'est ž'uta. ♦ kur'uza za s'eme 'ili semen'âta kur'uza ~ Za s'eme su se zbr'ale nejl'epše l'âti z zdr'avim z'rjom. ♦ kur'uzna m'elja kukuruzno brašno („Najznačajnija poljodjelska kultura ravničarskog Međimurja je kukuruz. Ovamo je donesen oko 1600. godine iz Italije i brzo je osvojio međimurska polja.“; izvor: Međimurje, Ljudi, vjerovanja i običaji, F Gönczi, 1895.)
kuruzišče [kuruz'išče kuruz'išča] n oranica gdje je rastao kukuruz ~
kurva [k’urva k'urve] f 1. nevjerna žena, prostitutka, bludnica, preljubnica ~ Ž'ẽno je st'aviv, pak je d'ošev k'ọti k'urvi ž'ivet. 2. fig. osoba bez karaktera, onaj koji je sklon varanju i lažima, sklon podvali ♦ kurv'etina ž pej. od kurva ♦ k'urvica dem. od kurva, koja je sklona kurvanju, koja lako ulazi u seksualne odnose ~ Pov'ieda se da je v 'Austriji b'ila k'urva. ~ K'urva me prev'arila!
kurvaraj [kurvar’aj kurvar'aja] m kurvarstvo ~ S'am kurvar'aja t'irajo.
kurvati se [k'urvati se, k'urvam se] impf. bludničiti, kurvati se ~
kurvenda [kurv'ienda kurv'iende] f kurva ~
kurvinski [k'urvinski k'urvinskoga] adj. 1. kurvinski 2. fig. podlo ~
kurviš [kurv'ieš kurv'ieša] m kurvar, bludnik, razvratnik, kurviš ~ Tọ je b'iv jan kurv'ieš!
kurzinje [kurz'ije kurz'ija] n kukuruzovina ~
kurzišče [kurz'išče kurz'išča] n njiva na kojoj je rastao kukuruz ~
kusa [k'usa k'use] f 1. kuja 2. pej. nemoralna žena ~
kuš [k'uš] adv. 1. tiho ~ 2. za ušutkavanje ~
kuščar [k'uščar k'uščara] m gušter ~
kušlec [k'ušlec k'ušleca] m poljubac ~
kušnoti (se) [k'ušnoti, k'ušnem] pf. I. trans. poljubiti II. refl. poljubiti se ~
kuštravi [k'uštravi k'uštravoga] adj. koji ima razbarušenu i kovrčavu kosu ili dlaku ~
kutina [k’utina k’utine] f dunja ~ K'utina liepo diš'i na lom'âro.
kvacati [kv'acati, kv'acam] impf. ekspr. bezvoljno hodati ~
kvačica [kv'ačica kv'ačice] f kvačica ~ Kv'ačica m'ore b'iti od dr'ota 'ili žel'eza.
kvader [kv'ader kv'adra] m betonska cigla ~ Z'id od kv'adri je m'rzel i v l'eti i v z'imi.
kvaka [kv'aka kv'ake] f 1. drška na ključanici ~ 2. željezna kuka koja pričvrušćuje ljestve na seljačkim kolima; komad kukastog drveta što visi na ljestvama prilikom povezivanja voza sijena ~ 3. držač ručica na drvenom plugu ~ 4. fig. nečitljivo slovo ~
kvar [kv’âr kv’âra] m kvar, šteta ~ S’uša nam je č’uda kv’âra napr’avila ♦ m’eti kv’âra imati štetu ♦ d’elati kv’âra praviti štetu ~ K’okoši mi d’ielajo kv’âra po v’rto ♦ b’iti kv’âren snositi štetu.
kvaren [kv'âren kv'ârnoga] adj. oštećen u materijalnom pogledu ~
kvariti (se) [kv'âriti, kv'ârim] impf. I. trans. kvariti ~ Nẽj deco kv'âriti! II. refl. kvariti se, gubiti dobra svojstva, trunuti ~ M'ieso se p'očelo kv'âriti.
kvarkati [kv'arkati, kv'arčem] impf. glasati se poput vrane, kreštati ~
kvartalj [kvart'âlj kvart'âlja] m četvrtina (o godini) ~ L'eto 'ima št'iri kvart'âlje.
kvartelj [kvart'ielj kvart'ielja] m izanajmljen stan ~ D'ẽset l'iet smo b'ili na kvart'ielju.
kvarteljnik [kvart’ieljnik kvart'ieljnika] m stanar; onaj koji živi u tuđem stanu ili kući ~ = stan'âr
kvas [kv’âs kv’âsa] m kvas ~ Kaj stoj’iš med vr’âtima kak daj d’ošev kv’âsa pr’osit. ♦ kv'âsa post'aviti pripremiti kvasac za pećenje
kvasiti (se) [kv’âsiti, kv'âsim] impf. I. trans. kiseliti ~ Kv'âsim v'ugorke. II. refl. 1. kiseliti se ~ 2. fig. dugo se namakati ~ ♦ kvašenje [kv'âšeje kv'âšeja] n kiseljenje, pripremanje zimnice ♦ nakvasiti (se) [nakv’âsiti, nakv'âsim, prid. trp. nakv'âšeni] pf. ukiseliti ~ Nakv'âsila sam dv'ajsti fl'âšic v'ugorki.
kvaternik [kv'aternik kv'aternika] m četvrti dio, četvrtina ~
kvečero [kv'ẽčero] adv. prije večeri, kasno poslije podne ~ Kv'ẽčero d'ọjdi k m'ẽj, 'unda b'ọm d'oma.
kvit [kv'it] adj. indekl. izraz: biti kvit izravnati račune ~ Plat'im ti kaj si d'elav i kv'it smo.
kvocati [kv’ocati, kv'očem, imp. kv'ocaj, sup. kv'ocat] impf. kvocati ~ K'okoš kv'oče, ve bọ kv'ọčka. ♦ kvocanje [kv'ocaje kv'ocaja] n kvocanje ~
kvočka [kv’ọčka kv’ọčke] f kvočka ~ Kv’ọčka je zval’ila četern’ọjst p’iceki.