G

gacija [g’acija g’acije, pl. G g’acji] f akacija, bagrem ~ G'acija l'iepo cv'ẽte, m'oglo bi b'iti m'ẽda. ~ G'acija je t'rdo dr'ievo št'ero se rado r'askoli. = korunuš ♦ G'acija predio preko Mure

gače [g’ače g'âč] pl.t. gaće ~ V g'ačaj h'odi po h'iži. ~ J'anoga dn'eva bọ i bez g'âč 'ostav. (ako tako nastavi propast će) ~ D'oma si g'ače op'ẽri. (prvo svoje probleme, privatne stvari rješavaj kod kuće)

gad [g’at, g'ada pl. g'adi] m pej. zao čovjek, pokvarenjak, gad ~ G’ad me fk’aniv! 2. štetoćina (miševi, štakori, tvorovi, ob. u kućama) = pl. gamad, nesnaga

gaden [g'aden g'adnoga] adj. gadan 1. ružan ~ 2. loš, zao ~

gadno [g'adno] adv. loše, s neugodnim posljedicama ~

gađati [g'ađati, g'ađam] impf. gađati ◈ V r'užo g'ađa, v dr'ẽk strel'i. (št'eri č'uda zb'ira a na kr'aju sl'abo zb'ẽre, p'uco na pr'iliko.)

gajba [g'âjba g'âjbe] f 1. kavez za perad ili kuniće ~ N'iečem m'eti p'iceke v g'âjbi, r'âjši j'ih vum pust'im ka se p'âsejo po dv'oro. 2. sanduk ~ G'âjba p'ive.

gajbati se [g'âjbati se, g'âjbam se] impf. debljati se ~ Pr'iek z'ime m'alo d'ielam pak se sam g'âjbam.

gajiti se [g'âjiti se, g'âjim se] impf. očekivati nešto od nekoga; pouzdati se u nekoga, osloniti se na koga ~ Na j'ẽga (n'a-jẽga) se n'ẽbreš g'âjiti.

gajk [g'ajk g'ajke] m hodnik ~ V g'ajku je b'iv v'eliki st'ol za č'uda lj'udi. (njem. Gang) ♦ gajčni [g'âjčni g'âjčnoga] adj.

galama [gal'ama gal'ame] f vika, graja, buka ~ Gl'âva me bol'i od 'ove gal'ame.

galamiti [gal'amiti, gal'amim] impf. govoriti previše glasno, vikati ~ ♦ zgalamiti [zgal'amiti] pf. ♦ nagalamiti [nagal'amiti] pf. izgovoriti vičući

galge [g'âlge g'âlgi] pl.t. vješala, naprava s klinovima na kojima visi zaklana svinja pri kolinju ~ Vẽ dok p'ajceka poh'âramo 'unda ga b'omo ob'esili na g'âlge. (njem. Galgen)

galica [gal'ica gal'ice] f modra galica ~ T'rsa tr'e z gal'icom pošpr'icati.

galženjek [g'alžejek g'alžejeka] m nesavjestan čovjek koji izbjegava posao; obješenjak ~

gamadovje [gamad’ọvje gamad'ọvja] pl.t. gamad; ološ ~ Gamad'ọvje se pos'ud n'âjde. ~ Gamad'ọvje se fl'ẽtno nak'oti.

gamaten [g'amaten g'amatnoga] adj. lijepog, jakog tijela ~

ganc [g'anc] adj. indekl. u svezi g'anc n'ọvi potpuno nov, neupotrebljen ~ K'upiv sam g'anc n'ọvoga bec'iklina.

gantar [g’antar g'antara] m greda na kojoj leži vinska bačva ~ Zamen'ili smo g'antare, st'âri su sp'rhli.

garda [g'ârda g'ârde] f garda ~

gardinovčan [g’ârdin'ofčan g'ârdin'ofčana] m pripadnik sela Gardinovca

Gardinovec [g’ârdin'ovec g'ârdin'ovca] m selo Gardinovec

gardinovski [g'ârdin'ovski/g'ârdin'oski g'ârdin'ovskoga/g'ârdin'oskoga] adj. gardinovski ◈ B'ilo je kak na g'ârdin'oskim gost'uvajo. (oskudno)

gašpar [g'ašpar g'ašpara] m 1. muško ime Gašpar 2. vrsta peći na kruta goriva ~ G'ašpar je p'ečkica kak lagv'iček.

gatalinka [gatal'inka gatal'inke] f žaba kreketuša ~

gater [g'ater g'atera] m pila na pilani ~ G'ater je ž'âga na pil'ani. Ž'âga je na m'esti a dr'ievo 'ide po tr'ačnicama.

gatre [g'atre g'atri] pl. t. stranice na kolima u obliku ljestava, rešetke ~ G'atre se d'enejo na str'anice od k'ọl tak ka se m'ore v'ẽč pẽlj'ati v k'ọlima. (njem. Gatter)

gaugati [g’augati, g'augajo] impf. gakati; glasanje gusaka ~ G'ọske g'augajo dok se n'ekam spr'âvljajo.

gavaler [gaval'ier gaval'iera] m kavalir ~ Tọ je jan f’ini g’ospon, pr’âvi gaval’ier. = kaval'ier

gavan [g'avan g'avana] m bogat i ohol čovjek ~

gavez [g'âvez g'âveza] m gavez ~

gazda [g’azda g’azde, pl. g’azdi] m gazda ~ M'ọramo d'elati kak g'azdi vel'ijo

gaziti [g’aziti, gâzim, prid. rad. g'aziv, g'âzila, g'azilo, imp. g'azi, sup. g'azit] impf. 1. gaziti ~ N'ẽjte g'aziti po tr'âvi! 2. oplođivati (perad) ~ K'okot g'âzi k'okoši.

gebati (se) [g’ebati, g'ebam] I. trans. gegati se ~ Gl’eč kak r’acike g’ebajo. II. refl. hodati polako, bez žurbe, vući se ~ ‘Idemo b’rže, n'ẽjte se tak g'ebati!

gejuvanje [gej'uvaje gej'uvaja] n 1. micanje 2. polazak

gejuvati [gej'uvati, gej'uvlem, prid. rad. gej'uvav, gej'uvala, gej'uvalo, prid. trp. gej'uvani, imp. gej'uvli, sup. gej'uvat] 1. pomakivati, micati ~ 2. polaziti ~

gemišt [gem'išt gem'išta] m bijelo vino s gaziranom mineralnom vodom, gemišt ~

general [gener'âl gener'âla] m general ~

genoti (se) [g’enoti, g'enem] pf. I. trans. 1. pomaknuti, pokrenuti, trgnuti ~ G'eni se! 2. krenuti ~ Zug je g'enov v š'est vur. II. refl. pokrenuti se ~ Genite se! (pokrenite se) ~ G'eni se zm'esta. (odmah kreni) ♦ n’âglo g’enoti trznuti

gepnoti [g'epnoti, g'epnem] pf. ukrsati (komu što) na očigled ~

geviht [gev'iht gev'ihta] m uteg za vagu

gibati (se) [g'ibati, g'iblem, imp. g'ibli/g'ibaj, sup. g'ibat] impf. I. trans. makivati, pokretati, pomicati ~ P'olico m'ọram m'alo b'ole pričv'rstiti, st'âlno se n'ekam g'ible. II. refl. kretati se, micati se, ljuljati se ~ D'obro se nav'iek g'ibati. Zdr'aveše je n'ek st'âlno sed'eti.

gibek [g'ibek g'ipkoga, f g'ipka, odr. m g'ipki, komp. g'ipkeši] adj. elastičan, savitljiv ~

giftati [g'iftati, g'iftam] impf. puniti rupu ♦ zagiftati [zag'iftati] pf. 1. zapuniti, začepiti, npr. ako je na dasci krivo izbušena rupa ona se zapuni drvenim čepom 2. fig. zakočiti nekoga u napredovanju ~

giht [g'iht g'ihta] m giht; upala zglobova, ulozi, podagra (njem. Gicht)

gingavi [g'ingavi g'ingavoga, komp. g'ingaveši] adj. slab, kržljav, neotporan; osjetljiv ~ Z slaboga j’ẽjca se zval’i g’ingavi p’icek. (mađ. gyenge slab)

gingavo [g'ingavo] adv. nesigurno, tromo ~

gips [g'ips g'ipsa] m gips ~

gitki [g'itki g'itkoga] adj. gibak, elastičan ~ G'ọžva je g'itka.

gizdavi [g'izdavi g'izdavoga] adj. gord, ohol, gizdav, ponosan ~

gizdavo [gizd'avo] adv. lijepo, uredno, ponosno ~ Gizd'avo se drž'i.

gizdeš [g'izdeš g'izdeša] m prekomjerno dotjeran čovjek ~

gjesti (se) [gj'ẽsti, gj'ẽtem] impf. gnječiti, pritiskati, gužvati, tlačiti ~

glad [gl’âd glâda] m glad ~ Kaj je h'ujše, gl'âd 'ili z'ima? ~ Gl'âd me prijav. ~ Hm'rv je od gl'âda. ◈ Gl'âd vuč’i d'elati. ~ Z gl'âdom. glađu

gladek [gl'adek gl'atkoga, komp. gl'atkeši] adj. 1. gladak ~ 2. uhranjen; njegovan ~ D'obro j'ie pak je gl'adek. ~ Vẽ je gl'adek dok se podbr'iv.

gladiti (se) [gl'aditi, gl'âdim, prid. rad. gl'adiv, gl'adila, gl'adilo, imp. gl'adi, sup. gl'adit] impf. I. trans. milovati ~ Gl'adi m'âčka, l'iepo se z j'im 'igraj! II. refl. milovati se ~

gladovni [glad'ọvni glad'ọvnoga] adj. izjelički ~

glajhati [gl'âjhati, gl'âjham] impf. blanjati, strugati, izravnavati ♦ glajhanje [gl'âjhaje gl'âjhaja] n

glajs [gl'ajs gl'ajsa] m kolosjek = štreka

glajs [gl'ajs] adv. glatko ~

glancati [gl’âncati, gl'âncam] impf. laštiti, trljati što kako bi postalo sjajno ~

glas [gl’âs gl'âsa] m 1. glas ~ Gl'âsa sam zg'ubiv od pop'ievaja. 2. poruka ~ D'obiv sam gl'âsa. ◈ D'ober gl'âs se d'avko č'uje a h'udi 'išče d'ale. ♦ p'rvi gl'âs prvi put to čujem ♦ gl’âsa posl’ati (dob'iti, prij'eti) obavijestiti, poslati pruku ~ M'ọrav bi j'api gl'âsa posl'ati. ♦ na gl'âs pov'iedati (j'asno i otp'rto, j'avno) ♦ v j'an gl'âs jednoglasno ♦ na gl'âs m'isliti (govor'iti s'âm s'ẽbi)

glatko [gl'atko] adv. nesmentano, bez otpora i problema ~ 'Ide gl'atko kak podm'âzano.

glava [gl’âva gl'âve, pl. G gl'âf, dem. gl'âvica] f 1. glava ◈ N'iede mi v glavo. ne mogu shvatiti. ~ N'iede mu v gl'âvo. ne može naučiti ~ H'ọdati po gl'âvi vrzmati se po glavi, dosađivati. ~ Gl'âvo si t'rti. neumorno razmišljati ~ N'ẽbreš mu v gl'âvo nalj'ati. (ne može naučiti) 2. okrugao plod, glava, glavica ~ Kam'ilica 'ima gl'âvice dok cve'ẽte. ♦ gl'âva 'ili gl'âvica z'elja

glavak [glav'âk glav'âka] m čovjek debele glave ~

glavatica [glav'atica glav'arice] f 1. riba glavatica (Salmo marmoratus) 2. sadnica zelja ~

glaven [gl'aven gl'avnoga] adj. glavan ~ Ọn ti je gl'aven za t'akše stv'âri. ~ Što je tu gl'aven? (tko je tu poslovođa ili odogvorna osoba npr.)

glaventati [glav'entati, glav'entam] impf. 1. hodati bez veze, tumarati 2. izmišljati na pamet ~

glavina [glav'ina glav'ine] f 1. glava zaklane svinje ili goveda 2. glavčina, glava na drvenom kolskom kotaču kroz koji prolazi osovina ~

glavje [gl’âvje gl'âvja] pl. t. glave; plodovi (npr. kupusa) ◈ Čr'ez gl'âvje po šep'ârje. (reklo se za onoga koji je bio previše probirljiv pri pronalaženju žene te je propustio dobre prilike)

glavnica [gl'avnica gl'avnice] f glavni dio pologa u banci, glavnica ~

glavnik [glavn'ik glavn'ika] m dio konjske opreme, remenje na glavi kojim za koje se konj veže

glazba [gl'âzba gl'âzbe] f glazba, novije za mužika ~ = mužika

glazura [glaz'ura glaz'ure] f prividna uglađenost, vrsta poda (njem. Glasur)

glaž [gl’až gl'aža] m 1. staklo, prozorsko staklo ~ M'oram d'ati gl'aže na obl'okima zam'eniti.

glažovje [glaž'ọvje glaž'ọvja] pl. t. staklovina ~ Glaž'ọvje je rẽst'ẽpẽno po c'esti.

glažovnati [glažovn'âti glažovn'âtoga] adj. staklen ~ Glažovn'âta k'upica

gledanje [gl'edaje gl'edaja] n gledanje ~

gledati [gl’edati, gled’im, prid. rad. gl’edav, gl’edala, gl’edalo, imp. gl’eč/gl’edi, sup. gl’edat] impf. 1. gledati ~ D'ọjdi gl'et! (dođi pogledaj) ~ Gled'i pak ne v'idi. ~ Gl'edi k'am se p'ẽljaš. ~ Gl'edav je ali je sẽj'ano fuljav. ◈ Gled'i kak vr'âk s p'utre. 2. nastojati, namjeravati, potruditi se ~ Gl'edi ka mu pom'oreš. ~ Gl'edi ka n'aš pogr'ešiv. ~ Gled’i de bo fkr'av. ~ Gl'edali b'omo ka bo t'ak. 3. promatrati ~ Lj'udi su gl'edali kak avi'ọn let'i. 4. biti pažljiv ~ Gl'edi ka te n'ado fkan'ili. ~ Gl'edi kaj d'ielaš. ~ Gl'edi kak rač'unaš. ~ M'ọraš d'obro gl'edati. 5. provjeravati ~ Tri p'ọt sam gl'edav. 6. biti usmjeren prema čemu ~ K'uhinski 'oblok gled'i k s'ọsedo. ♦ gl'edati k h'iži (doprinositi blagostanju kućanstva) ♦ j’âko gl’edati biti usmjeren, koncentriran ♦ bliedo gl’edati zuriti, blejiti, biti začuđen ♦ gl’edati kcọj pridonositi ♦ kr’ẽj gl’edati odvračati pogled ~ Krẽj gledi či se ti ne v’idi. ~ Nav’iek smo jim pom’âgali a vẽ kr’ẽj gled’ijo. ♦ g'rdo gl'edati ♦ sk'up gl'edati biti usmjeren k istom cilju i zajedno raditi na ostvarenju ~ M'ọž i ž'ẽna: da n'ẽj sk'up-gl'edali n'ẽj n'ikaj post'igli. ♦ gl'edati (si) pridonositi (sebi) ~ Gl'edi si ka boš n'ekaj m'ev. ~ Kak su si gl'edali tak vẽ 'imajo. ♦ spregledati [spregl'ẽdati, spregl'ednem] pf. provjeriti ~ M'ọram sẽ spregl'ẽdati.

gletva [gl’ietva gl’ietve] f dlijeto ~

gleženj [gl’ežej gl'ežja] m gležanj ~ V'udriv sam se v gl'ežej.

glista [gl’ista gl'iste] f gujavica, glista ~ Č'udi se kak gl'ista d'ežđo.

glister [gl'ister gl'istera] m pej. u svezi b'iti kak gl'ister biti mršav

globlina/globina [globl'ina globl'ine, glob'ina glob'ine] f dubina, udubina ~ Globl'ina v zd'ẽnco m'ore b'iti i do 30 m'etri.

globoki [gl'oboki gl'obokoga, komp. gl'obleši] adj. dubok ~ Gl'oboki zd'ẽnec. ◈ De je nẽjgl'obleša gr'aba? – Tam de je nẽjv'ekši br'iek. ♦ gl'oboki ž'ẽp (posjedovati puno novca) ◈ M'ura, M'ura, gl'oboka si v'oda ti. mnp.

globoko [gl'oboko] adv. duboko ~ Za s'aki d'inar m'ọraš gl'oboko r'ọko v ž'ẽp por'inoti. (dobro promisliti kako potrošiti novac).

glodati [gl'odati, gl'odam] impf. strugati kakav tvrd predmet, glodati ~ ♦ zglodati pf. ♦ zglodani adj. ♦ naglodati ♦ naglodani adj. ♦ preglodati ♦ spreglodati

glog [gl'og gl'oga] m glog ~ Zd'âlka se v'idi kak se gl'og rẽscv'ev.

glogov [gl'ogov gl'ogovoga] adj. glogov ~ Gl'ogov č'aj je d'ober za s'rce.

glombuš [gl'ọmbuš gl'ọmbuša] m nažvakana kudelja koja se upotrebljava kao metak za bazgovu pušku

glonđa [gl'ọnđa gl'ọnđe] f pej. ekspr. žena lošeg morala ~

glot [gl'ot gl'ota] m vrsta jednostavne tkanine ~ Z gl'ota su se d'elali f'ortofi.

glot [gl'ot] adj. jednobojan, lijep, jednakoravan

gluhak [gluh'âk gluh'âka] m muška osoba koja čuje, ali ne želi čuti ~

glumpa [glj'umpa glj'umpe] f glupa, umno ograničena ženska osoba ~

glumpak [glump'âk glump'âka] m glup čovjek

glumpeš [gl'umpeš gl'umpeša] m = glumpak

gluta [glj'uta glj'ute] f moždana ili srčana kap, izljev krvi u tijelu, rana iznutra, apopleksija ~ Glj'uta je p'očila. = boži bič (lat. gutta, kaplja)

gmajna [gm'ọjna gm'ọjne] f zajednički pašnjak, tratina ~ = trate

gmazati [gm'âzati, gm'âzim] impf. gmizati, puzati

gnida [gn’ida gn’ide] f 1. jajašce od uši, gnjida ~ 2. fig. pej. onaj koji je vrlo lošeg karaktera i bez dostojanstva, gad, gmizavac ~ = gnideš [gn'ideš]

gnil [gn'il gn'iloga] adj. truo ~

gniliti [gn'iliti, gn'ilim] impf. postajati gnjilo, truliti, kvariti se ~

gnilo [gn'ilo] adv. vlažno ~ Gn'ilo vr'ieme.

gniloba [gnil'ọba gnil'ọbe] f ono što je gnjilo, trulež ~ = gniloča

gniloča [gnil’ọča gnil'ọče] f trulež ~ = gniloba

gnoj [gn’ọj gn’oja] m gnoj; gnojivo ~

gnojiti (se) [gnoj’iti, gn'ojim] I. trans. gnojiti II. refl. gnojiti se

gnojnica [gn'ọjnica gn'ọjnice] f graba za fekalne vode iz staje ~

gnoščica [gn’oščica gn’oščice] f fekalna voda od životinja iz staje

gnjecavi [gj’ẽcavi gj'ẽcavoga] adj. gnjecav ~

gnjecavo [gj'ẽcavo gj'ẽcavoga] adj. nedovoljno pećeno tijesto; tijesto koje nije rahlo ~ Gj'ẽcavi kr'uh.

gnjesti [gj'ẽsti, gj'ẽtem, prid. rad. gj'ẽv, gj'ela, gj'ẽlo, imp. gj'ẽti] impf. gnječiti ~

gnjezdo [gj’iezdo g'iezda] n gnijezdo ~ Napr'aviv sam g'iezdo. ♦ gezda g'iezda ~ G'iezda m'ore b'iti kokoš'ija 'ili ft'ičja.

goba [g’oba g’obe, pl. g’ọp] f 1. gljiva ~ V š'umi smo g'obe nabr'ali. 2. vrsta gljive goba ~ G'obe sam pos'ušiv i z d'imom od g'obi sam čm'iele t'irav dok sam kaj d'elav pre čm'ieljama. 3. oteklina okruglog oblika, npr. od uboda insekta ~ Gl'eč, k'akša g'oba mi je zr'âsla na r'ọki. Tọ te n'ekaj m'ọralo fp'ičiti.

gobavi [g'obavi g'obavoga] adj. okrugla ispupčenja na koži ~ Komarci su ga zgrizli po obrazu tak ka je biv ves gobavi.

gobec [g’ọbec g’ọpca] m 1. njuška, nozdrve ~ Kr’âski g’ọbec. P’iesji ili sv’ijski g’ọbec. ~ K’ojski gọbec konjske nozdrve. 2. prednji dio obuće ~ Gọbec rež’i. ~ G’ọbec ti se sm’ieje. ~ G'ọbec se rẽzdrav. 3. prednji dio čamca, skele i sl., pramac 4. fig. pej. onaj koji ružno, prostački govori ~ G'ọbec j'an! ~ 'Ima v'elikoga g'ọpca.

god [g'ọd g'ọda] m imendan ~ K'akši je b'iv g'ọd (po sv'eco), tak je d'iete dob'ilo 'ime.

goden [g'oden g'odnoga] adj. sazrio na vrijeme ~

godno [g'odno] adv. vrijeme sazrijevanja, spremnost, datum za porod ~ Dok bo g'odno, ž'ẽna bọ rod'ila.

godovno [godovn'ọ] n dan u godini na koji se što slavi, npr. imendan, rođendan

godovnjak [godovj'ọk godovj'ọka] m imenjak ♦ godovnica [godovn'ica godovn'ice] f imenjakinja

gojmba [g'ọjmba g'ọjmbe] f gonidba ~ G'ọjmba je m'inola.

gojzar [g'ojzar, pl. t. g'ojzari] m vrsta čvrste i izdržljive obuće ~ G'ojzari su žm'ẽfki c'ipeli za d'elo.

gojzerice [g'ojzerice g'ojzerice] pl. t. planinarske cipele (austr. njem. Goiserer)

gol [g’ol g’ola] m 1. zgoditak u sportu ~ D'âli smo g'ola. 2. vrata (u sportu) ~ G'ola smo si napr'avili z dvie m'ajce, či ga nie b'ilo pr'âvoga.

gol [g’ol, g’oli, g'ologa] adj. 1. gol, nag ~ B'ili smo g'oli i b'osi. ~ G'oli smo se k'ọpali. 2. slabo odjeven ~ Kaj 'h'ọdaš g'ol po v'uni, b'ọš se prehl'adiv! ~ Z g'olom g'âvom h'ọda po v'uni. ♦ do g'ola se sl'ieči ♦ g'ol i b'ọs siromašan ♦ g'olo dr'ievo (b'ez l'istja) ♦ g'ola h'iža (pr'âzna, sl'abo nam'eščena 'ili sl'abo vr'eđena h'iža) ♦ na p'ọl gol polugol ♦ g'ola z'ẽmlja (d'e je n'ikaj nie pos'iejano)

golač [g'olač g'olača] m 1. koji je gol; puž golač 2. šaljivo: nudist

golenica [gọlen’ica gọlen'ice] f potkoljenična kost ~

goler [gol'ier gol'iera] m okovratnik ~ Gol'ier m'ọra nav'iek b'iti č'ist.

golica [g'olica g'olice] f pšenica golica

golob [g'olob gol'oba] m golub ~ ♦ golobica [g'olobica] f

golobinjek [golob’ijek golob'ijeka] m golobinjak ~

golobrad(i) [golobr'ad(i) golobr'adoga] adj. golobrad ~

Golombok [gol'ombok gol'omboka] m dio Podturna, danas dio 1. Zaloke prema Muri

goloručki [g'oloručki g'oloručkoga] adv. nenaoružano, praznih ruku ~

goloruk [g'oloruk] adj. koji nema ništa u rukama, nenaoružan ~

golota [gol'ota gol'ote] f golotinja ~

golovratek [golovr'atek golovr'ateka] m vrsta pijetla golog vrata ♦ golovratka [golovr'atka golovr'atke] f vrsta kokoši golog vrata ~ Golovr'atka je b'ila d'obra kv'ọčka. S'ako l'eto je sed'iela i p'iceke zval'ila.

gomb [g’omb g’omba] m 1. gumb, dugme ~ Zgub’ila sam g’omba na kap’uto. 2. trsov izdanak ~ Vr’ieme se stop’ilo i t’rsi več t’irajo g’ombe. 3. tipka okruglog oblika ~ Sẽ je na g’ombe, st'isneš i d'iela.

gombati [g'ọmbati, g'ọmbam] impf. gunđati ~ Kud h'ọda t'ud g'ọmba.

gombičati se [gọmb'ičati se, gọmb'ičam se] impf. igrati dječju igru s gumbima ~ Gọmb'ičati se 'ili 'igrati se na g'ombe. ♦ gombičanje [gọmb'ičaje gọmb'ičaja] n

gombošnica [g’ombošnica g'ombošnice] f pribadača ~ Pr'edi kak sam zaš’ila z g'ombošnicami sam si prečv'rstila.

goniti (se) [gon'iti, g'onim] impf. I. trans. goniti, tjerati ~ Kob'ilo smo gon'ili k žr'epco. II. refl. spremnost krave na parenje ~ Kr'ava se g’oni.

gonjenica [gojen'ica gojen'ice] f ona koja ne može biti stelna (o kravi, kobili)

gora [g’ora g'ore] f gora ~ Čl'ovek je b'iv kak g'ora. (velik, visok čovjek)

goreči [gor’eči gor'ečega] adj. 1. koji gori, goruč ~ 2. vruć (koji ima vrućicu)

goreti [gor'eti, gor’im, prid. rad. g'orev, gor'iela, gor'elo, imp. g'ọri, sup. g'oret] impf. gorjeti ~ Gor'i mu pod p'etami. ~ Sv'etlo gor'i. ♦ zgoreti [zgor'eti] pf. izgorjeti ♦ pregoreti ♦ nagoreti ♦ spregoreti ♦ dogoreti [dogor'eti, dogor'im, imp. dog'ọri] pf. dogorjeti, utrnuti ~ Sv'ieča je dogor’iela.

gori [g’ori] adv. gore ~ G’ori je na n’ọjžima. ♦ g'ori mi 'ide ide mi na povraćanje ♦ g'ori d'ati obilno, više nego treba ~ G'ori sam d'âv p'eneze. ~ G'ori mu nam'ẽči. ♦ g'ori d'oli hod'iti biti uznemiren, hodati npr. po kući i razmišljati

gorice [gor'ice gor'ic] pf. t. vinograd ~ Z gor'ic smo nav'iek donẽsli kajk'akšega s'âda.

goričanec [gorič'ânec gorič'ânca] m čovjek iz gornjeg Međimorja

gornjak [gorj'ọk gorj'ọka] m pašnjak kod Podturna ~ Gorj'ọk je lievo od St'âre M'ure do N'ọve M'ure.

gornji [g'ọrji g'ọrjega] adj. gornji ~ G'ọrje S'ẽlo.

goropadnik [gorop'adnik gorop'adnika] m grub, naprsan, nasrtljiv muškarac ♦ goropadnica [gorop'adnica gorop'adnice] f gruba nasrtljiva žena ♦ goropaden [gorop'aden gorop'adnoga] adj. koji je grub, nasrtljiv ~

goseče [g'oseče] adv. od gusaka, općenito ~ G'oseče p'erje. ~ G'oseče j'ẽjce.

gosečnjak [g'osečjak g'osečjaka] m gusinjak ~ V g'osečjak se zap'rajo g'ọske.

gosenica [g’osenica, g'osenice] f gusjenica ~ G'osenice su poj'ele sẽ l'istje na s'âdjo.

goska [g'ọska g'ọske, dem. g'ọskica] f guska ~ G'ọske se p'âsejo i k'ọplejo na St'âri M'uri. ~ M'amica se ogl'ẽdala g'ori na n'ẽbo, na g'ọske št'ere su let'ele i r'ẽkla je: „ M'orti ga ji st'ọ“. A gos'âk št'eri je b'iv p'rvi je odg'ovoriv: „Nie, m'amica, d'ok bọ n'as ga j'ampot t'uliko, p'ọlpot t'uliko, frt'âljpot t'uliko i z v'ami sk'up, 'unda bọ n'as st'ọ“. K'uliko je g'ọski let'elo na n'ẽbi? ♦ gosak [gos’âk gos'âka] m gusan ~ Gos'âk me n'apav dok sam št'ev ž'ibeka prij'eti. ♦ dom'âča g'ọska (dravska guska) ♦ c'otasta g'ọska guska kojoj visi perje na leđima (podunavska guska)

goskin [g'ọskin g'ọskinoga] adj. guskino, od guske ~ G'ọskino j'ẽjce.

goslar [gosl’âr, pl. goslâri] m violinist ~

goslati [g'ọslati, g'ọslam] impf. 1. svirati u gusle, guslati 2. raditi (što) dosadno i jednolično ~

gosle [g’osle g’osli] pl.t. violina ~ St'âri j'apa je d'obro zn'av pot'eči v g'osle či je b'ilo k'akše gost'uvaje 'ili z'abava.

gospa [gosp’a gosp'e] f naziv iz poštovanja za žensku osobu i u obraćanju njoj, gospođa ~

gospocki [g'ospocki/gosp'ocki g'ospockoga/gosp'ockoga] adj. bogat, raskošan, otmjen, gospodski ~

gospočija [gospoč’ija gospoč'ije] f gospoština, lagodan život ~ ♦ gospoč'ijo tir'ati ~ Kaj 'ona m'isli gospoč'ijo t'irati i n'ikaj d'elati.

gospodariti [gospod'âriti, gospod'ârim] impf. gospodariti ♦ d’oli gospod'âriti ekonomski nazadovati

gospodarstvo [gospod'ârstvo, gospod'ârstva] n gospodarstvo ~

gospodična [gospod'ična gospod'ične] f gospođica ~

gospodin [gospod’in gospod'ina] m vjerski dostojanstvenik; župnik (nekad se tako oslovljavao visoki državni službenik, npr. kotarski predstojnik) ~ 'Ido gospod'in. v. gospon

Gospodin Bog [g’ospodin b’ọk] m gospodin bog ~ G'ospodin b'ọk mi je d'âv j'âkost ka sam tọ sẽ zdrž'âla.

gospon [g’ospon gosp’ona, pl. G gosp’onof, dem. gosp’onček] m gospodin (bilo koji čovjek) ~ S'aki je g'ospon pod sv'ojim škrlj'âkom. v. gospodin

gost [g’ost] m gost novije za goščenik ~

gosti [g'osti g'oste] m pl. t. gosti, svatovi ~

gostiti (se) [g'ostiti, g'ostim] impf. I. trans. častiti jelom i pićem, gostiti ~ II. refl. častiti se jelom i pićem, uživati u jelu i piću, gostiti se ~

gosto [g’ọsto] adv. 1. blizu poredano, jedno do drugog, zbito, gusto ~ Šal'âta je g'ọsto pos'ejana. 2. često ~ Tọ su se g'ọsto zn'ali spom'inati.

gostuvanje [gost'uvaje gost'uvaja] n svadba ~

goščenik [goščen’ik goščen'ika] m gost, uzvanik ~ Goščen'iki b'odo d'ošli na 'obed. ~ Goščen'ike smo pozv'ali na prošč'ieje.

got [g'ọt g'ọta] m blagdan koji se slavi jednom godišnje; crkvena svetkovina uz neki blagdan ~

gotov [g’otov got'ovoga] adj. 1.gotov ~ Z'ajtrek je g'otov. 2. biti na izmaku snaga ~ G'otov sam, n'ẽbrem d'alje. ♦ (biti) g'otov biti spreman ~ Dok b'ote g'otovi, p'ẽmo.

gotovo [got’ovo] adv. gotovo, dovršeno ~ Lj’iepo je d’ojti na got’ovo.

govor [g'ovor g'ovora] m govor ~

govoriti [govor’iti, gov'orim] impf. govoriti ~ Fl'ẽtno gov'ori kak daj n'ẽj m'ela z'ọbe. ~ Gov'ori, kaj čkom'iš! ~ Kaj si gov'orila n'amẽne? (protiv mene) ~ N'ẽzna po n'ašim govor'iti. (ne govori naš jezik) ♦ n'ampak gov'oriti izvrtati riječi ~ Sẽ n'ampak govor'ijo. ♦ g'rdo govor'iti ružno govoriti, govoriti prostote, vulgarno se izražavati ~ Či b'ọš l'agav i g'rdo gov'oriv bọ ti b'ožek jez'ika dr'ezav. ♦ pregovoriti [pregov'oriti] pf. 1. progovoriti ~ D'iete je pregov'orilo. 2. prigovoriti ~ N'ẽbreš mu pregov'oriti za tọ kak je napr'aviv. 3. ne možeš doći na red kod sugovornika ~ K'uliko gov'ori tak ka ga n'ẽbreš pregov'oriti. ♦ spregovoriti [spregov'oriti] pf. početi govoriti

govornik [gov’ornik gov'ornika] m govornik ~ Šk'ọlani je je 'ali je nie gov’ornik. ♦ gov’ornica f 1. žena govornica 2. telefonska govornica

gožva [g'ọžva g'ọžve, pl. gọžvi] f savitljiva šiba s kojom se veže ~ G'ọžva je d'uga, t'enka i g'itka.

graba [gr’aba, pl. gr’âp] f 1. jarak, prokop, rov ~ 'Ovo l'eto su nam gr'abe p'une v'ode. 2. jama, rupa ~ De se š'uder 'ili p'iesek vum j'ẽmlje tam m'orejo b'iti gl'oboke gr'abe.

grabati (se) [gr'âbati, gr'âblem, prid. rad. gr'âbav, gr'âbala, gr'âbalo, imp. gr'âbaj, sup. gr'âbat] impf. 1. mahnito se loviti za nekoga ili nešto II. refl. 1. hvatati se, pokušati se primiti (za što) ~ Kie se ft'âplja za sẽ se gr'âble. 2. fig. otimati se (za što) ~ Gr'âble se za p'eneze 'ili stv'âri.

graber [gr'âber gr'âbra] m grab ~ Gr'abrovo dr'ievo je t'rdo i žm'ẽfko. ~ Gr'âber je d'ober za por'išča.

graberje [grab'erje grab'erja] n grabrova šuma ili šumarak ~

grabiti [gr'abiti, gr'âbim] impf. grabiti ♦ pregrabiti [pregr'abiti, pregr'âbim] pf. izvršiti postupak od: zahvaćati, crpsti, vaditi ~

grabljaš [grablj'âš grablj'âša] m naprava, mreža za ribolov ~

gracki [gr'acki gr'ackoga] adj. 1. gradski ~ 2. učtiv, koji posjeduje manire, uljudan, pristojan ~ 3. govoriti standardom ~

grad [gr’ât gr'âda] m 1. grad ~ 2. stupanj, jedinica za mjerenje jakosti alkohola ~

grahor [grah'ọr grah'ọra] m grahorica ~

grahulinje [grahul’ije grahul'ija] n pl. t. mahune od graška = bažulinje

graja [gr'âja gr'âje] f ograda ~ Gr'âja se pod'rla.

grambavi [gr'ambavi gr'ambavoga] adj. iskrivljen neravan, kvrgav ~ = grambasti

granfanfula [granf'anfulja granf'anfulje] f ~ C'ukor se d'ene v taj'er, prel'ieje se z žgan'icom i v'užge se ka žgan'ica zgor'i, tọ se z'ove granf'anfulja.

granica [gr'anica gr'anice] f državna granica (njem. Grenze)

grapčak [grapč'âk grapč'âka] m jedna vrsta kuke (haklja) ~

Graz [gr'âc gr'âca] m Graz, ime grada u Austriji

grba [g’rba g'rbe] f 1. izbočina na leđima, grba 2. izraslina na drveću

grbača [g'rbača g'rbače] f leđa u čovjeka, obično u izr. m'eti na g'rbači biti opterećen (čime) ~

grbavec [g'rbavec g'rbavca] m muškarac koji je grbav, koji ima grbu, grbavac ~ ♦ grbavfka [g'rbafka]

grbavi [g'rbavi grbavoga, komp. g'rbaveši] adj. 1. = grambavi 2. pogrbljen (o čovjeku) ~

grbaviti pogrbaviti se [pog'rbaviti se, pog'rbavim se] pf. pogrbaviti se ~

grbaviti se [g'rbaviti se, g'rbavim se] impf. grbaviti se, iskrivljavati se u obliku grbe ~

grd/grdi [g'rt/g’rdi g'rdoga, komp. g'rši] adj. 1. ružan, gadan ~ N'išči je nie tak l'iepi ka n'ẽj b'iv n'ekomo g'rdi i n'išči je nie tak g'rdi ka n'ẽj b'iv n'ekomo l'iepi. 2. loš, zločest ~ Lj'udi su g'rdi. ~ Sv'iet je g'rdi.

grdo [g’rdo] adv. ružno, loše ~ S tiem čov'ekom so j'âko g'rdo d'elali.

grdoba [grd’ọba grd'ọbe] f 1. pej. osoba koja se ružno ponaša 2. rugoba, ružnoča, ružne stvari, riječi ~ Č'uda ga r'ieči či 'očeš grd'ọbe pov'iedati ♦ grd'ọbe d'elati raditi loše stvari

greben [gr'ẽben gr'ẽbena] m 1. oštra kamena izbočina, hridina 2. oruđe sa zupcima koje služi za obradu konoplje ~ Z gr'ẽbenom se č'ẽsalo. 3. greda na krovu ispod vuglavača ~

grebenica [greben'ica grebenice] f 1. grebenica, zagrobna loza ~ Greben'ica je pregr'ọbani t'rs. 2. greben od slame na vrhu krova ~

greda [gr’eda gr'ede, dem. gr'edica] f 1. dugačak, u presjeku četvrtast komad drveta (željeza, betona, obično vodoravan i poduprt s obiju strana, koji nosi težinu građevine ili težinu njenog dijela ~ 2. lijeha, komad obrađene zemlje za uzgajanje povrća ili cvijeća ~

gredelj [gr'edelj gr'edelja] m 1. greda kao osovina na mlinskom kolu ~

gredenc [gred'enc gred'enca] m vrsta starinskog ormara sa staklenim vratima, kredenc (tal. credenca 1. ormar za stolno posuđe 2. poseban ormar u blagovaonici)

greh [gr'ieh gr'ieha] m grijeh ~ N'ẽj me na gr'ieh napelj'âvati. ~ N'ẽjte gr'ieha d'elati!

grehota [greh'ota greh'ote] f šteta; grijeh ~

gres [gr'ies gr'iesa] m krupno samljevena pšenica ili kukuruz i jelo od toga, gris, griz, krupica (njem. Griess) ~ ♦ gresni [gr'iesni gr'iesnoga] adj. grisni ~

grešen [gr'ešen gr'iešnoga] adj. koji griješi, koji je počinio grijeh, griješan ~

grešiti [greš'iti, greš'im, prid. rad. gr'ešiv, greš'ila, greš'ilo, imp. gr'ieši, sup. gr'ešit] impf. 1. griješiti ~ S'aki č'ovek gr'eši. 2. fig. imati nedozvoljene odnose~ Mara, sam se zm'isli. I ti si greš'ila.

grešnik [gr’ešnik gr'ešnika, pl. grešnikof] m griješnik ~ N'iega čov'eka a ka n'ẽj b'iv gr'ešnik. ♦ grešnica [gr'iešnica, pl. gr'ešnic] f griješnica ~

grešno [gr'ešno] adv. griješno ~

greti (se) [gr'eti, gr'iejem, prid. rad. gr'ev, gr'iela, gr'elo, imp. gr'ie, sup. gr'et] impf. I. trans. grijati II. refl. grijati se ~ Jâ nẽ zn'am š č'ẽga se b'omo gr'eli 'ovo z'imo. ♦ zgreti (se) [zgr'eti] pf. I. trans. ugrijati, zgrijati II. refl. ugrijati se ♦ pregreti [pregr'eti] pf. previše zagrijati ~ V'oda se m'alo pregr'iela.

grgrati [g'rgrati, g'rgram] impf. onomat. ispirati grlo proizvodeći zvuk „gr“ ili šum kao da voda žubori, grgljati ~

grif [gr’if gr'ifa] m postupak; vještina; u svezama ♦ b'iti v gr'ifo spretno što raditi, obavljati ♦ d'ojti v gr'if postati spretan

grift [gr'ift gr'ifta] m željezni klin kao dodatak konjskim potkovama koji onemogućava klizanje po ledu ~

grincajk [gr'incajk gr'incajka] m povrće za juhu ~

grinta [gr’inta gr'inte] f korov vilina kosa ~ Gr'inta se po d'ẽtẽlici namn'ožila.

grintavec [gr'intavec gr'intavca] m slabo razvijen čovjek; kržljavac, šugavac ~

grintavi [gr'intavi gr'intavoga] adj. 1. nečist, prljav 2. slabo razvijen, kržljav

grinteš [gr'inteš gr'inteša] m pej. neuredan dječak, slab dječak ~

gripa [gr'ipa gr'ipe] f gripa ~

gristi (se) [gr'isti, g'rizem] impf. I. trans. 1. ujedati, ugrizati ◈ J'aden p'es se s'ọm ne gr'ize. 2. nagrizati, oštećivati ~ H'rđa gr'ize žel'ezo. II. refl. 1. gristi se~ 2. fig. mučiti se, imati grižnju savjesti ~ ♦ pregristi (se) [pregr'isti] I. trans. 1. pregristi 2. prezalogajiti ~ H'ote ka si n'ekaj pregr'iznemo. v. založiti si II. refl. fig. pregristi se ~ Pregr'izla bọ se kak je srd’ita.

grišek [gr'išek gr'iška] m ostatak pojedene jabuke, sredina gdje su koštice ~ St'areši su i gr'iška poj'eli jer ga je šk'oda kr'ẽj h'ititi.

griva [gr'iva gr'ive] f 1. duga i gusta dlaka na vratu domaćih životinja i zvijeri, griva ~ 2. pej. neuredna kosa ~

grivasti [gr'ivasti gr'ivastoga] adj. koji ima neurednu kosu, nepočešljan ~

griža [gr'iža gr'iže] f crijevna bolest, griža, dizenterija ~

grižavec [gr'ižavec gr'ižavca] m onaj koji boluje od griže, dizenterije ~

grižavi [gr'ižavi gr'ižavoga] adj. koji se odnosi na griža; dizenterijski ~

grkljan [g'rkljan g'rkljana] m jednjak, grlo vrat uopće ~

grlati [g'rlati g'rlatoga] adj. glasan ~

grlica [g’rlica g'rlice] f grlica ~

grlo [g'rlo g'rla] n 1. grlo u čovjeka ~ V g'rli me šč'iple. 2. grlo u boce ~ Fl'aša 'ima pot'rto g'rlo.

grljajek [grlj'ọjek grlj'ọjka] m grlo boce, posude i sl. ~

grm [g’rm g'rma] m grm ◈ D'užen je i g'rmu i z'âjco.

grmenje [grmej’e grmej'â] n grmljavina ~

grmeti [g'rmeti, grm'im, prid. rad. g'rmev, g'rmela, g'rmelo, imp. g'rmi sup. g'rmet] impf. grmjeti ~ Grm'i, d'iešč b'ọ. ~ P'očelo je g'rmeti.

grmje [g'rmje g'rmja] n grmlje ~ Dv'ọr je obr'âsev v g'rmje. = grmovje

grmoliti [grmol'iti, 3. l. j. grmol'i] impf. osjećaj neugodnog protjecanja u tijelu ~ Sẽ mi grmol'i.

grmovje [grm'ọvje grm'ọvja] pl. t. grmlje ~ N'egda je po tr'ataj b'ila tr'âva a vẽ ja sam grm'ọvje. = grmje

grnoti [g'rnoti, g'rnem] impf. 1. grnuti ~ 2. prelaziti po tijelu (o osjećaju) ~ Z'imica me g'rne. M'ọram se fl'ẽtno obl'ieči.

grob [gr’op gr'oba] m grob ~ V gr'obo se obr'âča. (veli se 'unda dok ž'ivi d'ielajo 'ono kaj n'ikak nẽj d'elav 'ọn št'eri je hm'rv a dok je b'iv ž'iv) ♦ gr'oba ravn'ati brinuti za grob, održavati grobno mjesto

grobencijaš [grobencij'âš grobencij'âša] m visok i snažan čovjek, grubijan ~

grobiče [gr'ọbiče gr'ọbiča] n hip. groblje ~

grobje [gr'ọbje gr'ọbja] n groblje ~

grof [gr’of gr'ofa] m grof ~

grohati [gr'ọhati gr'ọham/gr'ọšem, prid. rad. gr'ọhav, gr'ọhala, gr'ọhalo, imp. gr'ọhaj/gr'ọši, sup. gr'ọhat] impf. mućkati (sadržaj u boci) ~

grohnuti [gr'ohnoti, gr'ohnem, prid. rad. gr'ohnov, gr'ohnula, gr'ohnolo, imp. gr'ohni] pf. pasti svom silinom ~

grom [gr’om gr'oma] m grom ~

groš [gr'oš gr'oša] m vrsta sitnog novca ~

grošnica [grošn’ica grošn'ice] f najbolja zemlja crnica, koja drži vlagu ~

grot [gr’ot gr’ota, pl. G gr’otof] m sanduk, ljevak u četvrtastom obliku poput ljevka na napravama za sjeckanje ili muljanje ili na mlinu (dio mlina u kojem stoji žito koje se iz njega pomalo presiplje i pada na žrvanj) ~ V gr'ot se st'ẽpe r'epa i zrep'âri se. ~ V gr'ot se nas'ipa z'rje za ml'eti.

grozd [gr’ost gr'ozda] m grozd ~

grozdiče [gr'ọzdiče gr'ọzdiča] n suho grožđe ~ Gr'ọzdiče sam d'iela v kol'âč.

grozdje [gr'ọzdje gr'ọzdja, dem. grọzdiče] n pl. t. grožđe ~ ♦ od gr'ọzdja grožđani

groziti se [gr'oziti se, gr'ozim se] impf. prijetiti ~

grozno [gr'ozno] adv. strašno, užasno ~ Tọ je b'ilo gr'ozno za v'ideti.

gruda [gr'uda gr'ude] f gruda ~ Gr'uda z'ẽmlje. ~ Gr'uda sn'ega. ♦ r'odna gr'uda mjesto rođenja

gruda [gr'uda gr'ude] f grumen suhe zemlje ~ Pr'iek smo 'išli gr'udje trt. Nešt'ere gr'ude je tr'elo i tri pot vudr'iti.

grudje [grudj'e grudj'â] pl. t. grumenje ~ ‘Idemo n’apole gr’udje trt.

grudnati [gr'udnati gr'udnatoga] adj. njiva na kojoj je puno grumenja ~ Gr'udnata z'ẽmlja.

gruft [gr'uft gr'ufta] m grobnica ~

grunt [gr'unt gr'unta] m grunt; dvorište ~ D'osta ti je gr'unta v'elikoga kak poj'âve, s'amo da je tv'ọj. (njem. Grund zemlja, zemljište)

gruntati [gr’untati, gr'untam] impf. razmišljati, misliti, promišljati ~ Gr'untam si kaj bi vẽ b'ilo p'ametno napr'aviti.

gruntišče [gruntišče grunt'išča] n zemljište za gradnju, potkućnica ~ St'âra h'iža se pod'rla, a grunt'išče je vẽ pr'âzno.

grušiti se ♦ vgrušiti se [vgr'ušiti se, vrgr'ušim se] pf. obradom prijeći u kruto stanje (vrhnje u maslac, kiselo mlijeko u sir) ~ = zgrušiti

guba [g'uba g'ube] f 1. gljiva na drvetu, guba 2. bolest guba ~

gubati se [g'ubati se, g'ubam se] impf. borati se (tkanina) ♦ nagubati (se) pf. I. trans. naborati II. refl. naborati se ~

gubiti (se) [gub'iti, gub'im] impf. I. trans. ostajati bez onoga što se imalo ili moglo dobiti, gubiti ~ P'eneze gub'iš, m'ort ti je ž'ẽp c'usravi. II. refl. lutati 2. fig. gubiti pamćenje ~ V z'âdje vr'ieme se gub’i. ♦ pogubiti (se) [pogub'iti, pogub'im] pf. I. trans. izgubiti putem ~ Po p'ọto je sẽ p'eneze pog'ubiv. II. refl. izgubiti se ~ Jan čâs smo zn'ali p'ọta a 'unda smo se pogub'ili.

guhno [g’uhno g'uhna] n mjesto na kojem se mlati i vrši žito, gumno; danas spremište za zaprežna kola u štaglju ~

gukati [g'ukati, g'učem] impf. gukati (glasanje goluba) ~ G'olob g'uče.

gula [g'ula g'ule] f čopor, stado (o životinjama); skupina (o ljudima) ~

gulina [gul’ina gul'ine] f oguljena kora ~

gulinje [gul'ije gul'ija] n pl. t. proizvod guljenja, ljuske ~

guliti [g'uliti, g'ulim] impf. derati, skidati, ljuštiti (o koži, kori), guliti ~

gumbolastika [g’umbol’astika g'umbol'astike] f gumena vrpca ~

gumenjak [gumej’ọk gumej’ọka] m zaprežna kola s gumenim kotačima ~ Gumej’ọka su kr’ave l’eži vl’ekle kak drv’iena k’ọla. v. kola

gumilezung [gumil'ezunk gumil'ezunga] m ljepilo za krpanje guma (pneumatika) ~

gumja [g’umja g'umje] f guma ~ G'umja je zl'izana. (ćelava)

gunj [g’uj g'uja] m deka, pamučna ili vuneni pokrivač za pokrivanje ~

gus [g'us g'us] m željezo ~ G'us se rad pot'ẽre. ♦ gusnati [g'usnati, g'usnatoga] adj. od željeza ~ G'usnata p'eč. (njem. Guss lijev, odljevak)

gusnoti [g’usnoti, g'usnem] pf. izustiti ~ S'amo g'usni kaj, b'ọš v'idev sv'oje. = beknoti

Gusti [g'usti g'ustija] m oblik muškog imena August

gustuš [g'ustuš g'ustuša] m tek, apetit, gušt ~

guščara [gušč'ara gušč'are] f gustiš, gusto grmlje, granje ~

gut [g’ut g'uta] m 1. vrat = šijek

gut [g'ut] drugi naglašeni dio priloga i općih zamjenica u kojima je prvi dio neka odnosno-upitna riječ -god ~ Kajg'ut! ~ Kulikog'ut. ~ Deg'ut. ~ Štog'ut. ~ Dag'ut.

gutati [g'utati, g'utam] impf. gutati ~

gutiti (se) [g'utiti, g'utim] pf. I. trans. daviti ~ II. refl. daviti se ~

gutnoti [g'utnoti g'utnem] pf. 1. gutnuti 2. fig. uzeti malo pića (alkoholnoga) ~

gutnoti si [g’utnoti si, g'utnem si, prid. rad. g'utnov si, g'utnola si, g'utnolo si, imp. g'utni si] pf. 1. popiti malo ~ G’utni si! 2. fig. napiti se ~ P’âk si je g’utnov.

gvata [gv’ata gv'ate] f prvi probavni organ u peradi, volja, guša ~ G'ọske su se tak naj'ele tr'âve ka j'im je gv'ata na str'ân st'âla.

gvatati [gv'atati, gv'atam] impf. nepristojno, lakomo jesti; jesti nasilu, proždrljivo ~

gverc [gv'ierc gv'ierca] m slatko piće od meda, medovina ~

gvint [gv’int gv'inta] m navoj ~ Treba bo n’ọvoga gv’inta narezati.