da da [da da] adv. ponekad ~ Da da se zm'islim kak je n'egda b'ilo.
da1 [da] adv. kad(a) ~ Da pẽmo? kada ćemo ići. B’ọk te p’itaj da tko zna kad. Kak da kako kad. M’alo da rijetko kad, malo kad. ‘Imam da imam vremena; da da katkad; da b’ilo, da gut bilo kada. K’oma da rijetko kad.
da2 [da] konj. odnosni, u zavisnim rečenicam ~ Dr’ugač bi b’iv napr’aviv da sam tọ zn’av.
da-gut [da g'ut] adv. bilo kada ~ Da g'ut d'ẽš, naš zak'esniv.
dah [d’ah] m izdisanje i udisanje ~ B’ez d’aha sam ost’âla kak se žur’im.
daj [daj] kondicional (da + j), kad bi ~ Daj biv m’ogev, b’iv bi napr’aviv. ~ Daj tọ tak b’ilo.
dalki [d'âlki, d'âlkoga, komp. d'alši/d'aleši] adj. dalek ~ Na d'âlki p'ọt si se ti spr'aviv. ~ Tọ je nam d'aleša r'odbina.
dalko [da’vko, komp. d'alje] adv. 1. daleko ◈ N’ikam je nie d’avko d’ok ‘ideš na svoje. ◈ D’ober gl’âs se d’avko č’uje a h’udi ‘išče d’ale. ~ D'alje je n'ek sam si m'isliv. 2. udaljeno ~ K’uliko je tọ d’avko? koliko je to udaljeno. ♦ d'alje d'elati nastaviti raditi ~ Vi sam d'alje d'elajte.
Dalmatinec [dalmat'inec dalmat'inca, f dalmat'inka] m Dalmatinac ~ Mi Dalmat'ince r'azmimo dok govo'rijo a 'oni nas n'ie.
damast [dam'ast dam'asta] m damast; vrsta tkanine ~ St'oljek od dam'asta je pospr'âvljeni v lom'âro, i sam za sv'etke ga n'ucamo.
damfarica, damferica [d'amfarica d'amfarice, d'amferica d'amferice] f parni stroj ~ D'amfarica je t'irala maš'ino 'ili g'atera.
danguba [dang’uba dang’ube] m danguba, lijenčina ~ Tâ dang’uba nieče d'elati.
dapače [dap’ače] adv. svakako, sigurno ~ Dap’ače da je tak!
dar [d’âr d’âra] m dar, poklon ~ ‘Idemo d’âra kup’uvat za gost’uvaje. ~ P'uca je na d'âr dob'ila lom'âra, pl'âfte, d'ujhe i vajk'uše. (dok je v z'amuš 'išla) ♦ b'ọži d'âr fig. božji dar, jelo ~ Nẽj sed’eti de se b’ọži d'âr nam’ieče. (na stolu)
darovni [d'arovni d'arovnoga] adj. darovni ~ D'arovni ‘ugovor.
darovnik [darovn’ik darovn’ika] m darovatelj, donator ~
daruvati [dar’uvati,] impf. poklanjati, darovati ~ M'ẽni su m'ama dar'uvali sv'ojega r'iesa.
dašek [d’ašek d’aška] m dem. od dah; dašak, lagani vjetar, povjetarac ~
dati (se) [d’ati se, d’âm, d’âjo/d’âdo, imp. d’ẽj, prid. rad. d’âv, d’âla, d'âlo, pridj. trp. d’âti/d'âni, n d’âto/dâno, f d’âta/dâna, niječno: n'edam] pf I. trans. 1. dati ~ D'ẽj mi p'eneze! D'âm ti dv'ajsti p'et na r'it. ~ B'ọk ned'aj! ~ N’edam ti za pr’af. (nisi u pravu) ~ D’âna mu je vl’âst dana mu je vlast ~ D'ati za p'eneze. (unajmiti/iznajmiti ) 2. dopustiti, prepustiti se ~ Kaj mu tọ d'âš! (zašto mu to dozvoliš) ~ Kak ste tọ d'âli napr'aviti a zn'ali ste da nie sm'eti. ~ K'ak si se d'âv t'iem hrm'ọkom fk'aniti. ~ Kak ste tọ d'âli od s'ẽbe napr'aviti. 3. pružiti ~ Dẽj mi r'ọko. pruži mi ruku. II. refl. dati se, dozvoliti nekome da manipulira tobom ~ Pom’etali bi z m’ẽnom daj se d’âla. (biti poput metle). ~ N'ẽj se n’ikomo d’ati. ♦ kr'ẽj d'ati odvojiti, dati nekome, odlučiti za prodaju. ♦ d’ati n’âvuka poučiti, savjetovati ~ D’eci je tre d’ati n’âvuka. ♦ d'ati pr'iek misao posredništva ~ D'âv te b'ọm pr'iek. (na sud). ~ Sẽ smo d'âli d'eci pr'iek a vẽ nẽj r'adi m'eli br'igo z n'ami. ~ Sẽ b'ọm d'âv pr'iek advok'ata. (na sud). ♦ d'ati vum dati, izdati (robu), povjeriti se, iznijeti van (mišljenje), jasno se izraziti ♦ d'â se dade se, može se, moguće je ~ Dâ se l’iepo zaslj’užiti. ♦ na vero d'ati dati robu na dug ♦ d'ẽj-n'ẽj!/d'ẽjte-n'ẽjte! nemoj, molim te! ♦ d'ati svo'je dotrajati ♦ nie se d'ati oduprijeti se ♦ (nie) d'ati za pr'af (ne) dati za pravo ♦
datum [d’âtum d'âtuma] m datum ~ Št’eri je d’enes d’âtum?
davati [d’âvati, d’âvlem, d’âvlejo, imp. d'âvli, sup. d’âvat] impf. davati ~ K’uliko gut d’âvlem nigd’âr je nie d’ost. ~ D'ober si dok d'âvleš. ♦ podavati [pod’âvati] pf. davati jedno po jedno dok ne nestane, redom davati ~ Hr'âna za p'ajceke je prepr'âvljena, s'amo jo tre pod'âvati.
dbežati [dbežati, dbež’im, dbež’ido/dbež’ijo, imp. db’eži] pf. otrčati ~ Od str’âha je db’ežav.
de [de] adv. gdje ~ De je tọ? ~ De je vẽ šteri kaj mi pom’ogev? gdje je tko da mi pomogne. ♦ nigdi [n'igdi] neg. od de
debata [deb’ata deb’ate] f rasprava, debata ~ Od deb’ate bi l’efko i sv’âja z’išla.
debaterati [debat’ierati, debat’ieram, sup. debat’ierat] impf. raspravljati, debatirati ~ Ne m’islim s t’obom vẽč debat’ierati.
debeli [d’ẽbẽli d'ẽbẽloga, komp. dẽblẽši] adj. debeo ~ D’ẽbẽli p’ajcek. ♦ d'ẽbẽli kap’ut (z'imski, t'opel kap'ut)
debelo [d'ẽbẽlo] adv. jako, puno ~ D'ẽbẽlo se nas'âjkav. ~ Na d'ẽbẽlo su mu namẽtal'i. ~ Na d'ẽbelo se obog'ativ. ♦ d'ẽbẽli p'enezi (č'uda pen'es)
debeloča [dẽbẽl’ọča dẽbẽl'ọče] f debljina, pretilost ~ Je tọ v'elika nev'olja, t'akša dẽbẽl'ọča.
debelokožec [d'ẽbẽlok'ọžec d'ẽbẽlok'ọšca] m neosjetljiva drska osoba, debelokožac ~
debeljaš [debelj'âš debelj'âša] m debeljko, debeljuco ~
debeljuco [debelj'uco debelj'ucija] m debeljko, debeljuco (izraz za djecu) ~ Pr'ed stọ l'iet se n'ikomo nie gov'orilo da je debelj'uco.
debljina [deblj’ina deblj’ine] f debljina ~
december [dec’ẽmber dec'ẽmbra] m prosinac, decembar ~
deci [d'eci] decilitar ~ Dv'ie d'eci špr'icara. ~ D'eci v'ina.
dečešinec [dečeš'inec dečeš'inca] m odrasliji dječak ~
dečiji [deč'iji deč'ijega] adj. od deca; djetinjast ~ Deč'ija p'amet. ♦ deč'ija d'ọb djetinstvo
dečkasti [d'ečkasti d'ečkastoga] adj. koji je poput dječaka ~
dečkešinec [dečkeš'inec dečkeš'inca] m odrasli dječarac ~
dečkič [dečk'ič dečk'iča] m odrasli dječarac ~
dečko [d'ečko d'ečka, pl. G dečk’ọf] m dečko, momak ~ C'ieli d'ečko. Pr'âvi d'ečko već je odrastao. F’est d’ečko stasit momak. D'ečko za žen’iti; ♦ st’âri d’ečko neženja, neoženjen muškarac ♦ d'ečec/d'eček dem. dječačić, muško ~ D'ečec se r'odiv! (rod'ilo se m'uško d'iete) ♦ dečk'ier dem. momčić ~ Dečk'ier je v’ekši od dečeca a ‘išče je nie d'ečko.
dečnati [d'ečnat d'ečnatoga] adj. od jednog decilitra ~ D'ečnata k'upica.
dečurlija [deč'urlija deč'urlije] pl. t. dječurlija ~
ded [d’et d’eda, pl. G d’edof] pej. djed, stariji muškarac ~ Ọf det mi ‘ide na ž’ivce.
deda [deda] m štok. od djed = japica
defile [defil'e def'ileja] m mimohod, defile ~
defilerati [defil'ierati, defil'ieram] imp. prolaziti pred kim u povorci ili pojedinačno, defilirati ~
defka [d’iefka d'iefke] f plahta, pokrivač na postelji
dehnoti [dehnoti, dehnem,] impf. imati miris, zaudarati ~ Kaj tu tak d’ehne? što tu smrdi ♦ dehnoti si [d’ehnoti si, dehnem si, imp. dehni si, prid. rad. dehnov, d’ehnola] pf. malo predahnuti, odahnuti ~ N’ẽbrem tak fl’ẽtno ‘iti, m’ọram si m’alo d’ehnoti. ~ D'ehnite si m'alo. (uzmite predah) ~ D'ehnemo si m'alo pak naz'âj na p'osel. (uzmimo predah) ♦ predehnoti [pred'ehnoti] pf. pomirisati ~ Pred'ehni 'ovoga cv'ieta kak l'iepo diš'i.
dej [d’ẽj] imp. od dati, daj ~ D'ẽj si m'ira (poštapalica, shvati me). Dẽj nẽj. (daj nemoj (pretjerivati)) ~ D'ẽj mi m’ira. (pusti me na miru) ~ Dẽj si prem’isli. (razmisli) ~ D’ẽj ti b’ọk h’asna r’iečima. (nek se ispuni ono što kažeš)
deka [d'eka d'eke] f 1. dekagram ◈ D'ẽset d'eki pam'ieti vr'iedi vẽč kak v'ọz gn'oja 2. betonska ploča pri gradnji kuće ~
Dekanovec [d'ekanovec d'ekanofca] m naselje Dekanovec
dekla [d’ekla d'ekle, dem. deklica] f 1. djevojka ~ ♦ st'âra d'ekla ~ St'âra d'ekla je p'uca št'era se d'ugo nie ož'ẽnila. 2. vrsta cvijeća, hortenzija? ~ D'ekla se posad'ila na gr'obo.
del [d’iel d’iela] m dio, udio, pojedinost ~ Prer’eži na tri d’iele. ~ S’ako d’iete je h’erbalo sv’ẽga d’iela. ~ Tọ je sam jan m’ali d’iel.
delanec [d'elanec d'elanca] m umjetno napravljeno vino, patvoreno vino ~ ‘Od d’elanca gl’âva bol’i. ~ D'elanec se d'iela od tr'opa, dr'ọžđa, v'ode, c'ukora i v'ina.
delati (se) [d'ẹlati, d'ielam, prid. rad. d'elav, d'elala, d'elalo, imp. d'elaj, sup. d'elat] impf. I. trans. 1. raditi ~ D'aj d'elav bi m'ev p'eneze. ~ L'iepo vas je v'ideti kak d'ielate. ◈ Što n'ieče d'elati ne m'ọra n’iti j'esti. 2. graditi ~ D'elati h'ižu, l'âdjo. 3. postupati ~ G'rdo su d'elali z t'iem čl'ovekom. 4. obrađivati (o zemlji) ~ Što vẽ d'iela z'ẽmlje. ~ V'rta si d'ielam. 5. proizvoditi ~ D'ielamo c'ipele v poduz'ečo. ~ D'ielamo c'igla. II. refl. 1. stvarati se ~ Tak je z'ima ka se l'ed d'iela. ~ V'rhje se d’iela na ml’ieki. 2. praviti se ~ d'elati se h'rmọka pr'ed lj'udima (praviti od sebe budalu pred ljudima). 3. radovi ~ N'eka(j) se d'iela na c'esti pak su jo zap'rli. (radovi na cesti) ♦ d'elati pr'iek 1. raditi sa suprotne, druge strane ~ Jâ b'ọm d'elav tu a ti d'elaj t'am pr'iek. 2. raditi „vani“ u drugim državama ~ Pr'iek d'ielam v'eč dv'ajsti lj'iet. ♦ sk'up d'elati surađivati, raditi zajedno ~ Mi dvâ sk'up d'ielamo. ♦ g'rdo d'elati ružno postupati ♦ hl'âda d'elati ♦ nem’ira d’elati ♦ nẽr'ẽda d'elati ♦ sv'âjo d'elati ♦ d'elati hrm'ọka praviti budalu (od koga)
delaven [d'elaven d'elavnoga] adj. radni, marljiv, radišan ~ Tak d'elavnoga d'ečka b'ote l'efko ožen'ili.
delenje [delej’e delej'â] n djeljenje ~
delidba [del'idba del'idbe] f podjela ~
deliti (se) [del’iti, del'im, prid. rad. d'eliv, del'ila, del'ilo, imp. d'eli/d'ieli, sup. d'elit] impf. I. trans. dijeliti ~ Sam d'ieli dok 'imaš kaj! ~ D'ok del'iš si d'ober. II. refl. dijeliti se ~ Si bi se del'ili z gr'untom. ♦ podeleni [pod'eleni pod'elenoga] adj. podijeljen ~ Gr'unt je biv pod'eleni na dv'ọje. ♦ podeliti [podel’iti, podel'im, imp. pod'ieli, prid. rad. pod'eliv, podel'ila, podel'ilo] pf. podijeliti ~
delnik [d'ielnik d'ielnika] m 1. djelitelj 2. nasljednik, dionik ~ D'ielnikov je č'uda dok se del'i.
delo [d'elo d'ela] n 1. rad, posao ~ K'am g'ut pogl'ednem v'idim d'elo. ~ Z'eti si j'ano stv'âr za d'elo. (ne raditi više stvari odjednom) ~ 'Išli smo z j'anoga d'ela na dr'ugo. ~ 'Išče 'imam d'elo za tri dni. ~ D'elo 'iščem. ◈ Od'ugovl'âčenomu d'elu r'ogi r'âstejo. ◈ Č'uda d'ela, m'alo h'asna. 2. djelo ~ D'obra d'ela. ♦ prij'eti se d'ela zapeti
deluvati [del’uvati, del'ujem] impf. djelovati ~ P’ijem l’ieke, ali ne p’oznam kaj kaj del’uvalo. ~ Kak bọ vẽ tọ del'uvalo na d'eco? (kako će to utjecati na djecu) usp. hasniti, delati
demižonka [demiž'ọnka demiž'ọnke] f staklena boca opletena šibom ~ = bučka
den [d'ien dn'eva] m dan ~ M'inoli so l'iepi dn'evi. ♦ Za dn'eva. još dok je dan, za dana, tijekom dana, danju ~ Za dn'eva bi št'eli d'imo d'ojti. ♦ po dn'evo/dnievo danju; za danjeg svjetla ~ Po dn'ievo m'oremo d'elati, ali č'im se zmr'âči m'ọramo završ'iti. ♦ p'od st'âre dn'eve u starosti
denderekati [dender'iekati, dender'iečem/dender'iekam] impf. 1. brbljati 2. obilaziti ~
denes [d’enes] adv. 1. danas ~ Či na d'enes bọ z'utra. 2. sadašnjost ~ = denešnja dob ♦ d'ien-d'enes dan-danas ♦ d'enes-z'utra
denešnji [den'iešji denešjega] adj. današnji ~
deniti se [den’iti se, den'i se] impf. svitati, daniti se ~ V’uni se den’i.
depeša [dep'eša dep'eše] f brzojav, telegram ~
deputat [deput'at deput'ata] m 1. proizvodi za potrebe države 2. poslanik
dera [d'ẽra d'ẽre] f najamni rad pri kojem si radnik mora donijeti jelo sa sobom ♦ na d'ẽro hod'iti
dereš [d'ẽreš d'ẽreša] m konj, zelene, sive dlake, zelenko, sivac ~
deset [d'ẽset] num. deset ~ ♦ jeno dẽsẽt ili k'ọli d'ẽsẽt desetak
desetak [dẽset’âk dẽsẽt'âka] m 1. bačva od 500 litara ~ V dẽsẽt'âk z'ide d'ẽset v'iedri v'ina. 2. tkalačko brdo s deset pasmi ~
desetka [dẽs'ẽtka des'etke] f desetka; od broja deset ~
deska [d'eska d'eske, dem. d'eščica, dešč’ička] f daska ~ V'idi mi se da mu i d'eska fal'i v gl'âvi a nie sam šr'ajf. ~ D'odaj mi 'ono dešč'ičko.
deskasti/deščasti [d'eskasti d'eskastoga, d'eščasti d'eščastoga] adj. plosnat ~
desno [d'iesno d'iesnoga] adj. desno ~ V d'iesnim ž'ẽpo. ~ 'Obrni na d'iesno. ~ Zd'igni d'iesno r'ọko. ♦ na diesno rọko s desne strane ~ Gl'edi na d'iesno r'ọko i zgl'ẽdav b'ọš j'ano m'alo h'ižo.
dešč [d'iešč, d'ežđa] m kiša ~ J'ano l'eto ga prem'alo d'ežđa, a dr'ugo pr'ẽvẽč. ♦ d'iešč brižđ'i kiši, u sintnim i rijetkom kapljicama ♦ d'iešč 'ide pada kiša ♦ diešč se zl'ievle kiša lijeva ♦ n'âmočen d'iešč natapajuća, lagana kiša ~ L'iepi n'âmočen d'iešč se sp'ustiv.
dešteri [dešt'eri] adv. gdjekoji, pokoji ~
dešto [d'ešto] adv. gdjetko ~
dete [d’iete dẽt'ẽta, pl. d'eca, dem. det'ešce] n dijete ~ 'Ima j'ano d'iete. 'Idemo z dẽt'ẽtom k d'oktoro. ~ Kaj si d'eca! (uozbilji se, razmišljaj kao odrasla osoba) ♦ cẹc'âtje d'iete dojenče
detelica [d’ẽtẽlica d'ẽtẽlice] f djetelina ~ ♦ d'ẽtẽlica b'iborka ♦ pr'âva d'ẽtẽlica
detelj [d'ẽtẽlj d'ẽtẽlja] m ptica djetao, žuna? (lat. Dendrocopus maior)
deti (se) [d'eti, d'enem, prid. rad. d'ev, d'iela, d'elo, imp. d'eni] pf. I. trans. 1. staviti ~ V j'uho d'eni m'rkvo i petr'ožola. 2. smjestiti ~ St'ârca su d'eli v d'ọm. ~ Lom'âr je d'et na m'esto. II. refl. staviti se ~ D'eni se v m'ojo s'ituacijo. ~ N'iesam zn'ala kam bi se d'iela od sr'amote. ~ Nẽ znam kam bi se d'iela, k'uliko d'ela 'imam. ♦ d'eti kaj pr'ed k'oga ponuditi jelom ili pićem ~ N'iesam m'iela kaj d'eti pr'ẽd-jẽga. ♦ d'eti v umetnuti ♦ kc'ọj d'eti uključiti ~ Či 'očeš m'oremo te kc'ọj d'eti v n'ašo gr'upo. ♦ d'eti (f)kr'ẽj odložiti ~ D'eni tọ kr'ẽj k'aj drž’iš v rok'âj! ♦ d'eti g'ori ♦ sk’up d’eti 1. udružiti ~ M'ọramo se sk'up d'eti či tọ 'očemo r'iešiti. 2. sastaviti ~ Rẽst'ẽpeš l'efko, a što bo sk'up d'ev? 3. sakupiti ~ 4. pridružiti 5. prikupiti ♦ n’uter d’eti umetnuti ♦ n'uter h’ititi ubaciti ♦ n’uter d’ojti ući ♦ n’uter ft’eknoti utaknuti
devet [d’ẽvẽt] num. devet ~ V dev'eti v'uri sam pr'i v'as!
devetnajst [devetn’âjst] num. devetnaest
devica [d'evica d'evice] f djevica ~ Kak je Mar'ija m'ogla b'iti d'evica a rod'ila je? ♦ D'evica M'arija
devojka [dev’ọjka dev'ọjke] f djevojka ~
dežđoven [dežđ’oven dežđ'ovnoga] adj. kišovit ~ Dežđ'oven d'ien.
dežđovje [dežđ’ọvje dežđ’ọvja] n obilje (neugodne) kiše ~ ‘Ovo l’eto ga č’uda dežđ’ọvja.
dežđovnica [dežđ'ovnica dežđ'ovnice] f kišnica ~ Z dežđ'ovnicom b'omo zal'ievali cv'ietje.
dežica [dež’ica dež’ice, pl. G dež’ic] f posuda za mužnju krave, muzlica (vjedro s jednom drškom) ~ Nadoj’ila sam j’ano dež’ico ml’ieka. (mađ. dezsa)
dežurati [dež'urati, dež'uram] impf. dežurati, fig. biti prisutan kod nekoga ili negdje bez ozbiljne potrebe ~ C'ielo n'ọč sam ga dež'urala pij'anoga.
dežuren [dež’uren dež'urnoga] adj. fig. dežuran ~ Dež'uren je v k'rčmi (provodi puno vremena u krčmi).
dičen [d'ičen d'ičnoga] adj. ponosan ~
dičeriti se [dič'ieriti se, dič'ierim se] impf. hvaliti se, dičiti se ~
dihalje [dih’âljje dih'âljja] n mirodije, mirišljavo, začinsko bilje ~ Prepr'âvila sam dih'âlje za kis'ieliti.
dihati [d'ihati, d'išem, prid. rad. d'ihav, d'ihala, d'ihalo, imp. d'iši, sup. d'ihat] impf. disati ~ N'ẽbrem d'ihati, duš'i me. ◈ Z'âbiv je d'ihati. (umro je)
dijački [dij’âčki dij'âčkoga] adj. latinski jezik ~ Dij’âčki zn’ači l’atinski.
dijak [dij'âk dij'âka] m đak, učenik ~
dika [d'ika d'ike] f ponos, dika ~
dim [d’im d'ima] m dim ~ Od v'uglena je ž'arki d'im.
dimilica [d'imilica d'imilice] f dimilica za pčele ~
dimiti (se) [d’imiti se] impf. novije: d'imiti se, stariji izraz: kad'iti se
dimnjačar [d'imjačar d'imjačara] m dimnjačar ~
dimnjak [d’imjak d'imjaka] m dimnjak ~ D'âli b'omo n'ọvoga d'imjaka napr'aviti.
dimo [d’imo] adv. kući, doma ~ 'Idemo d'imo! ~ T'aki d'imo p'ẽmo. ~ S'aki se r'ad d'imo v'rne.
dinamo [din'amo] n dinamo (za proizvodnju struje) ~ T'eško je bec'iklina tir'ati z din'amom.
dinar [d’inar d'inara] 1. jugoslavenski novac ~ D'inare smo v m'arke m'iejali. 2. novac općenito ~ S'akoga d'inara m'ọraš tr'ipot preb'rnoti. ~ N'ẽbreš br'ez d'inara ž'iveti.
dindrlica [d'indrlica d'indrlice] f vrsta ženske suknje sitno nabrane u struku ~
dinstati [d'instati, d'instam] impf. pripremati jela u pari na laganoj vatri, pirjati ~
direkcija [dir'ekcija dir'ekcije] f željeznička uprava ~
direkt [dir’ekt] adv. pravo, izravno, direktno ~ 'Idemo dir'ekt d'imo, n'igdi se n'amo zast'âvljali. ~ Zal'etev se dir'ekt v dr'ievo. = ravno
direktor [dir'ektor dir'ektora] m 1. upravitelj, ravnatelj, direktor 2. necijepljena vinova loza i vino od nje ~
dišeče [diš’eče diš'ečega] adj. mirisavo ~
dišeti [d'išeti, diš’im, diš'ijo, prid. rad. d'išev, d'išela, d'išelo, sup. d'išet] impf. mirisati ~ Cv’ietje l’iepo diš’i.
diti [d’iti, d'idem, prid. rad. d’išev, d’išla, d’išlo, imp. d'idi] pf. otići ~ Si so d’išli d’imo. ♦ d'iti od nas napustiti ♦ d'iti z d'ọma napustiti dom, otići od kuće
diver [d’iver d'ivera] m riba deverika (lat. Abramis brama)
divjača [divj'ača divj'ače] f 1. necijepljena voćka, divlja trešnja v. ftičarica
divjačina [divj’ačina divj'ačine] f divljač ~
divjak [divj’âk divj'âka] m 1. divljak ~ 2. necijepljena vinova loza ~
divjati [d'ivjati, d'ivjam] impf. divljati ~ ♦ podivjati [pod'ivjati, pod'ivjam, prid. rad. pod'ivjav, pod'ivjala] pf.
divji [d’ivji d'ivjega, komp. (nẽj)b'ole d'ivji] adj. divlji ~
dizelaš [dizel’âš dizel’âša] m motor kojeg pokreće dizel gorivo
dlem [dl'iem dl'iema] m vlažna (sluzava) plijesan na mesnom proizvodu ~ Dl'iem se napr'aviv na pokv'ârjeni m'iesi.
dlenavo [dl’enavo dl'enavoga] adj. sluzavo ~
dleteti [dlet'eti dlet'im, prid. rad. dl'etev, dlet'iela, dlet'elo, imp. dl'ieti] pf. odletjeti ~
dnesti [dn'ẽsti, dn'ẽsem, prid. rad. dn'ẽsev, dn'ẽsla, dn'ẽslo, imp. dn'ẽsi] pf. odnijeti ~ v zrak dnesti [v zrâk dnẽsti] eksplozijom uništiti
dnevno [dn'evno] adv. svaki dan ~ Dn'evno p'ije.
dnika [dn’ika dn'ike] f močvarno vlažno tlo, vlažna naplavna zemlja ~
dnišče [dn'išče dn'išča] n dno, podloga (u zatvorenom prostoru) ~ Na dn'išče v pečn'ici se m'ẽče kr'uh p'eč. ~ Z s'ienom smo d'ošli do dn'išča v šk'edjo.
dno [dn'o dn'a] n dno ~ Tak je gl'oboko ka n'ẽbrem st'ati do dna. ♦ d'odna isprazniti sve do dna, sasvim ~ Z k'uruzom smo d'ošli d'odna. ~ P'ajceki su d'odna poj'eli šč'avo.
do [do] prep. do; 1. za razdaljinu, udaljenost, prostiranje ~ Od Podt'urna do Čakovca je dvan'ọjst kilom'etri. 2. za trajanje (o vremenu) ~ 3. za neposrednu blizinu ~ 4. za stupanj izvršenosti radnje ~ 5. za izražavanje volje, interese ~ N'ieje t'ẽbi do m'ẽne.
dob [d'ọp d'obi] f indekl. dob, uzrast, godine života, doba ~ Dok sam b'iv tv'oje d'obi. ♦ z'imska, l'ietna, jes'enska, protul'ietna d'ọp ♦ do sẽ dọp do sada ♦ den'iešja d'ọp sadašnjost
doba [d'oba] n doba ~ ♦ n'ọčno d'oba
dobavljati [dob’âvljati, dob'âvljam] impf. dobavljati ~
dober [d’ober d'obroga, komp. b'olši] adj. dobar ~ D’ober č'ovek. ~ D’ober p’osel uspješan posao. ~ D'ober b'odi.
dober [d’ober, komp. b'olši, nẽjb'olši] adj. dobar ~ D'ober je dok sp'i.
dobiček [dob’iček dob'ička] m dobitak, profit, zarada ~
dobiti (se) [dob’iti] I. trans. dobiti ~ S'aki dob'i kaj si zaslj'uži. ~ Č'ekaj dok te jâ v r'ọke dob'im! ~ Dob'iti po p'rstima. II. refl. susresti se ~ Dob'imo se v š'esti v'uri pre p'ošti. ♦ g'ori dob'iti 1. povisiti ~ D'aj na pl'âči k'aj g'ori d'obiv mâm bi si k'upiv bec'iklina. 2. natjerati, podići na više ~ ♦ predobiti [predob’iti, predob’im] pf. pridobiti; uvjeriti ~ I t'ẽbe su predob’ili?
dobivati [dob'ivati, dob'ivlem/dob'ivam] impf. dobivati ~
dobleni [d’obleni d'oblenoga] adj. dobijen ~
doboš [d'oboš d'oboša] m mali plitki bubanj ~
dobošar [doboš'âr doboš'âra] m bubnjar ~
dobrati [dobr'ati, dob'ẽrem] pf. dopuniti k onoj količini koja je već brana ~ 'Išče p'âr k'il j'abuki dob'ẽrem pak bo k'išta puna.
Dobrava [d'obrava d'obrave] f naziv šume između Podturna i Sivice, dubrava, (ime znači hrastova šuma)
dobro [d’obro, komp. b'ole, nẽjb'ole] adv. dobro ~ J’âko d’obro! ~ D’obro si mu pov’edav. ~ D’obro su ga nam'uksali. ~ D’obro su ga zb’ili. (jako su ga istukli) ~ D’obro je pl’ativ. (skupo je platio) ~ D’obro mu 'ide. D'obro stoj'i. (uspješan je) ~ D’obro je z’išlo. (uspjelo je) ~ D'obro p'azite. (obratite pozornost) ~ D'obro me poslj'ušaj. (slušaj me pažljivo) ~ D'obro pov'ieda. ~ K’oj m’ore d’obro bež’ati. (brzo) ~ J'âko d’obro, tam'an, dokr'a kak tr'e! (savršeno) = perfektno ~ Nigd'âr je nie tak d'obro ka nẽj m'oglo b'iti b'ole. ~ 'Očeš d'obro, a na zlọ sh'âja. ~ Či sẽ napr'âviš, m'ọra na d'obro z'iti.
dobročinitel [dobročin’itel dobročin'itela] m dobročinitelj ~
dobrota [dobr’ọta dobr'ọte] f dobrota ~
docepindriti [docep'indriti, docep'indrim] pf. ekspr. doći ~
dočepati se [doč’epati se, doč'epam se] pf. dočepati se ~ Vẽ dok su se doč’epali gr’unta d’ielajo kaj oč’ejo.
dodati [d’odati, d'odam] pf. 1. dodati ~ 2. dobaciti ~ D'odaj mi h'amra. ♦ d’odati kc’ọj pridodati ~ D'odaj mu kc'ọj 'išče m'alo kur'uze.
dodvarjati se [dodv'ârjati se, dodv'ârjam se] impf. dodvoravati se ~
dodvoriti se [dodv’oriti se, dodv'orim se] pf. ulagivati se ~
doga [d’oga d'oge] f savijena bočna daska za bačvu ~
doglumati [dogl'umati, dogl'umam] pf. ekspr. doći ~
dogoditi se [dogod'iti se, dogodi se] pf. dogoditi se v. pripetiti se
dogotavljati [dogot’âvljati, dogot'âvljam] impf. privoditi kraju
dogotoviti [dogot'oviti] pf. usavršiti, dovesti do kraja ~
dogovarjanje [dogov’ârjaje dogov'ârjaja] n dogovaranje ~ B'ilo je v'eliko dogov'ârjaje, a od d'ogovora n'išt.
dogovor [d’ogovor d'ogovora] m dogovor ~ D'ogovora se m'ọramo drž'ati.
dogovoriti (se) [dogovor’iti, dogov'orim, prid. rad. dogov'oriv, dogov'orila, dogov'orilo, imp. dogov'ori] pf. I. trans. dogovoriti ~ II. refl. dogovoriti se ~ L'efko se dogov'orimo.
dogovorni [d’ogovorni d'ogovornoga] adj. dogovorni ~
dohajati [doh’âjati, doh’âjam, sup. doh’âjat] impf. dolaziti ~ M’ura je v’uni ‘ali ‘išče doh’âja. ~ Sl'abo mi doh'âja, m’ọram si s’ẽsti. ~ Več dvâ m’esece doh’âja k mẽj, pak n’ikak n’ẽbre d’ojti. ♦ sl'abo doh'âjati osjećati se sve lošije ~ Sl'abo mi doh'âja, m'ọram si s'ẽsti.
dohraniti [dohr'ọniti, dohr'ọnim] pf. skrbiti za ostarjelu osobu do smrti ~ Dohr'ọnili smo st'ârce.
dojaditi [doj'aditi, doj'adim] pf. dosaditi, dodijati, dozlogrditi ~
dojiti [doj’iti, d'ojim, prid. rad. d'ojiv, doj'ila, doj'ilo, imp. d'oji, sup. d'ojit] impf. 1. musti ~ 'Idem kr'ave d'ojit. 2. dojiti (dijete) ~ ♦ nadojiti [nadoj’iti] pf. nadojiti ~ Nadoj'ila sam pet l'itri ml'ieka.
dojnica [d'ojnica d'ojnice] f životinja koja daje puno mlijeka; muzara (obično krava) ~
dojti [d’ojti, d'ọjdem/d'ẽm, d'ọjdeš/d'ẽš, d'ọjde/d'ẽ, d'ọjdemo/d'ẽmo, d'ọjdete/d'ẽte, d'ọjdejo/d'ẽdo/d'ẽjo, prid. rad. d'ošev, d'ošla, d'ošlo, imp. d'ọjdi, d'ọjdite/d'ọjte] pf. 1. doći ~ D'ojti š Č'akovec. ~ B'ọš d'ošev? ~ D'ẽš k nam? ~ Vẽ je nie vr'ieme za d'ojti. (nije trenutak za dolazak) ~ M'âm d’ọjdem. (dolazim odmah.) ◈ Na n'ikaj smo d'ošli. (upropašteni smo) ~ D'ošli smo do kr'aja. 2. postignuti, uspjeti, steći ~ Č'uda smo d'elali ka smo d'ošli do t'oga kaj 'imamo. ~ D’avko si d’ošev uspio si. ~ Kak d’ojti do bog’âtstva? 3. stići ~ M'oreš d'ojti do s'edme v'ure? ~ S'akoga d'ọjde kaj 'išče. 4. pojaviti se ~ Naj'ampot je d'ošev pr'edme. 5. pripadati, biti dovoljno ~ S'akomo d'ọjde jan kom'âd. 6. posjetiti ~ Dok se v'rnem d'ẽm k t'ẽj. (posjetit ću te) ♦ d'oli d'ojti sići ♦ k s'ẽj d'ojti osvijestiti se, smiriti se ♦ sl'abo d'ojti pozliti, smučiti se ♦ d'ojti v l'ieta doći u godine, ostarjeti
dojuždati [doj'uždati, doj'uždam] pf. ekspr. dotrčati ~
dok [d'ok] konj. 1. dok ~ 2. kad ~
dokazati (se) [dok'âzati, dok'âžem, prid. rad. dok'âzav, dok'âzala, dok'âzalo, imp. dok'âži] pf. I. trans. dokazati ~ Si zn'âjo da kr'âde 'ali mu n'išči n'ẽbre dok'âzati. II. refl. dokazati se ~ Na n'ọvim p'oslo se prvo m'ọraš dok'âzati.
dokleč [d’oklječ] adv. dok, do kada
dokončani [dok’ončani dok'ončanoga] adj. završen, dovršen ~ = dokrajčeni
dokončati (se) [dok’ončati se] pf. I. trans. završiti, dovršiti II. refl. završiti se, dovršiti se ~ = dokrajčiti
dokrajčeni [dokr'ajčeni dokr'ajčenoga] adj. dovršen, uništen (doveden do kraja) ~
dokrajčiti (se) [dokr’ajčiti, dokr'ajčim] pf. I. trans. 1. završiti, dovršiti 2. ubiti ~ K'okoš je b'ila bẽt'ẽžna i vẽ ju je pes dokr'ajčiv. II. refl.= dokončati
doktor [d'oktor d'oktora] m doktor, liječnik ~ Str'âh me k'ọli d'oktori hod'iti. ♦ d'oktor l'opatič fig. pokopič, grobar ~ Naz'âdje p'ẽš k d'oktoro L'opatičo.
dokučiti [dok'učiti, dok'učim] pf. dokučiti, shvatiti ~
dokud [d’okut/dok’ut] adv. dokle ~ D’okut je n'aše?
dokument [dokum'ẽnt dokum'ẽnta] m dokumenat, isprava ~ Dokum'ẽnti mi vum sh'âjajo. (istječe mi valjanost isprava, npr. osobna iskaznica...)
dol [d'ol d'ola] m dol ~
doletati [dol'ietati, dol'iečem] impf. dolijetati ~
doleteti [dolet’eti, dolet'im, prid. rad. dol'etev, dolet'iela, dolet'elo, imp. dol'ieti] pf. doletjeti ~ ♦ n'uter dolet’eti uletjeti
doli [d’oli] adv. dolje ~ D’oli deni! ♦ d’oli polož’iti položiti na tlo, pod
dolijek [dol'ijek dol'ijeka] m čovjek iz donjeg Međimorja ~
dolina [dol'ina dol'ine] f dolina ~
doljanec [dolj'ânec dolj'ânca] m žitelj donjeg Međimorja
doljati [dolj'ati, dol'iejem, prid. rad. dol'ejav, dolj'âla, dolj'alo, imp. dol'ie] pf. dolijati, dotočiti ~ Dol'ie ka bo st'eklo p'uno.
dom [d'ọm d'ọma] m dom ~
doma [d’oma] adv. doma, kod kuće (statičnost) ~ Si smo d'oma. ~ D'oma je hm'rv.
domači [dom’âči dom'âčega] adj. domaći ~ Dom'âči kr'uh. ~ Si smo dom'âči.
domar [dom'âr dom'âra] m 1. domar ~ 2. ukućan, član obitelji ~
domaršerati [domarš'ierati, domarš’ieram, prid. rad. domarš’ierav, domarš’ierala, domarš’ieralo] pf. doći stupajući; brzo i odlučno ~ Da v’idiš kak je d’imo domarš’ierala.
domenkuvati [dom'enkuvati, dom'enkujem] impf. dogovarati se ~
dometati [dom’ẽtati, dom'ẽčem, prid. rad. dom'ẽtav, dom'ẽtala, dom'ẽtalo, imp. dom'ẽči] pf. dopuniti stavljanjem ~ Dom’ẽči ‘išče m’alo!
domisliti se [dom'isliti se, dom'islim se] pf. dosjetiti se ~ D’obro si se t’omo dom’isliv.
domišljatost [dom'išljatost dom'išljatosti] f dosjetljivost ~
domištrant [domištr'nat domištr'anta] m ministrant
domovina [domov’ina domov'ine] f rodno mjesto, mjesto rođenja i življenja u mladosti ~
donamere [don'âmere] adv. na sreću, s rizikom ~
donašati [don’âšati, don'âšam] impf. donositi ~
donesti [don’ẽsti, don'ẽsem] pf. donijeti ~ Don’ẽsi kr'uha! ♦ napr'ie don'ẽsti pokazati, izložiti = k'âzati
donot [d'onot] adv. do onoga mjesta ~ D'onot bi m'oglo b'iti i tri kilom'etre.
dopadati se [dop'âdati se, dop'âdam se] impf. dopadati se ~ Ne dop'âda mi se kaj sam v'idev.
dopasti (se) [dop'asti, dop'âdnem, prid. rad. d'opav, dop'âla, dop'alo] pf. I.. trans. pripasti ~ Z'emi se kaj te dop'âda i 'idi! II. refl. svidjeti se kome, dopasti se ~ Dop'âda mi se tâ p'uca.
dopeljanec [dopelj'ânec dopẽlj'ânca] m pej. došljak, pridošlica ~
dopeljati (se) [dop'ẽljati, dop'ẽljam, imp. dop'ẽljaj] pf. I. trans. dovesti ~ Dop'ẽljaj mi t'âčke. II. refl. dovesti se ~ Dop'ẽljali smo se z bec’iklinima. ♦ n'uter dopẽlj’ati uvesti
dopešačiti [dopeš'âčiti, dopeš'âčim] pf. doći pješice ~ Kaj te što dop'ẽljav? Ne, dopeš'âčiv sam.
doplavati [dopl'avati, dopl'âvlem, imp. dopl'âvli, prid. rad. dopl'avav, dopl'avala, dopl'avalo] pf. doplivati ~ Po M'uri su zn'ale dopl'avati kaj k'akše k'ače, k'akše smo nigd'âr pr'edi nie v'idli.
doplaziti [dopl'aziti, dopl'âzim, prid. rad. dopl'aziv, dopl'âzila, dopl'azilo, imp. dopl'azi] pf. dopuzati ~
dopolne [dop'ọlne] adv. prijepodne ~ C'ielo dop'ọlne tu sed'im. ~ Dop'ọlneva sam te č'ekala.
dopovedati [dopov’edati, dopov'iem, prid. rad. dopov'edav, dopov'iedala, dopov'iedalo, imp. dop'oveč,] pf dokazati, objasniti, uvjeriti ~ Dopoveč mu!
dopovedati [dopov'iedati, dopov'iedam, dopov'iedav, dopov'iedala, dopov'iedalo, imp. dopov'iedaj, sup. dopov'iedat] impf. dokazivati, objašnjavati, uvjeravati ~ Dopov'iedam mu pak ne r'azmi. ~ Dẽj mu ti dop'oveč!
dopravljati [dopr'âvljati, dopr'âvljam] pf. dopremati, privoditi kraju ~
doprenašati [dopren'âšati, dopren'âšam] impf. podnositi, trpjeti koga ~ N'ikoga ne dopren'âša p'ọlek s'ẽbe. ~ Ne dopren'âša k'oga g'ut.
doprinesti [doprin'ẽsti, doprin'ẽsem] pf. doprinjeti ~
dopuščati [dop’uščaščati, dop'uščam] impf. dopuštati ~
dopuščenje [dopušč'ieje dopušč'ieja] n dopuštenje ~ Ne tr'eba mi tv'oje dopuš'čieje.
Dora [d'ọra d'ọre] f žensko ime Dora ili Doroteja
dorasti (se) [dor'âsti, dor'âstem] pf. dorasti (do određene starije dobi) ~ M'islili smo da bo nam l'eži dok d'eca dor'âstejo.
dorda [d'ọrda d'ọrde] f srdita, odbojna žena ~
dosaden [d'osaden d'usadnoga] adj. dosadan ~
dosaditi [dos'aditi, dosa'dim] pf. dosaditi ~ D'osaden si, k'uliko spit'âvleš.
dosadjalo [dosadj'alo dosadj'ala] n dosadnjaković ~
dosađuvati [dosađ'uvati, dosađ'uvlem, prid. rad. dosađ'uvav, dosađ'uvala, dosađ'uvalo, imp. dosađ'uvli, sup. dosađ'uvat] impf. dasađivati ~
doseči [dos'eči, dos'egnem] pf. doseći ~ N'ẽbrem dos'eči, 'imam prekr'atke r'ọke.
dosedob [dosẽd'ọp] dosada, do ovog časa ~ Dosẽd'ọp je b'ilo vr'edo.
dosegnoti [dos'egnoti, dos'egnem] pf. doseći ~ Č'ekaj da te ja dos'egnem! ~
dosmicati se [dosm'icati se, dosm'icam se] pf. doći korak po korak do cilja ~ Što 'ima str'ica i v n'ẽbo se dosm'ica.
dospeti [dosp'eti, d'ospem] pf. dospjeti ◈ Kam vr'âk ne d'ospe ž'ẽno p'ošlje. ~ Ne d'ospem n'ikaj napr'aviti.
dospevati [dosp'ievati, dosp'ievam] impf. dospijevati ~ Ne dosp'ievam pl'âčati rač'une.
dospomenuti se [dospom'enoti se, dospom'enem se] pf. dogovoriti se, sporazumjeti se ~ Popajd'ọč smo se dospom'enoli.
dost(i) [d’ost(i)] adv. dosta, dovoljno ~ Nigd'âr mu je n'ie d'ost. ~ Z d'enes je d'ost. (d'ela) ~ D'ost ž'alosno, či n'ẽbreš.
dostati se [dost’âti se, dostoj'im se, prid. rad. dost'âv se, dost'âla se, dost'âlo se, imp. dost'ọj se] pf. dostajati se, vremenom poboljšati kvalitetu ~ Kv'âšeni v'ugorki su b'olši či se dostoj'ijo.
dostigavati [dostig’âvati, dostig'âvlem, prid. rad. dostig'âvav, dostig'âvala, dostig'âvalo, imp. dostig'âvli, sup. dostig'âvat] impf. sustizati ~ Dostig’âvlejo nas!
dostignoti [dost'ignoti, dost'ignem] pf. dostići, sustići ~ Vi 'ite, mi v'as dost'ignemo.
doševeritati [došever'itati, došever'itam] pf. pej. ekspr. doći ~
doštukati [došt’ukati, došt'ukam] pf. produljiti, nadograditi ~
dotakati [dot’akati, dot'âčem, prid. rad. dot'akav, dot'akala, dot'akalo, imp. dot'âči, sup. dot'akat] impf. dolijevati ~ V'ino se ne dot'âče.
dotekanje [dot’ekaje dot'ekaja] n dotok vode ~ N'ẽbremo zast'aviti dot'ekaje v'ode v paln'ico.
dotekati [dot'ekati, 3. dot'ieče, prid. rad. dot'ekav, dot'ekala, dot'ekalo] impf. dotjecati ~ V'oda dot'ieče z 'onoga br'ega v ọf j'ârek.
dotekavati (se) [dotek’âvati, dotek'âvlem] impf. I. trans. doticati ~ II. refl. doticati se ~
doteknoti (se) [dot'eknoti, dot'eknem] pf. I. trans. dotaknuti II. refl. dotaknuti se ~
dotepenec [dotep’enec dotep’enca] m pridošlica, doseljenik, došljak ~
dotepsti se [dot'ẽpsti se, dot'ẽpem se] pf. pej. naseliti se, doskitati se, doklatiti se ~ Naš pes se odn'ekud dot'ẽpev, a vẽ ga nẽj d'âli za n'ikaj.
dotikati se [dot'ikati se, dot'ičem se] impf. doticati se ~
dotikavanje [dotik'âvaje dotik'âvaja] n doticaj ~
dotikavati (se) [dotik'âvati, dotik'âvlem, prid. rad. dotik'âvav, dotik'âvala, dotik'âvalo, imp. dotik'âvli, sup. dotik'âvat] impf. I. trans. doticati ~ II. refl. doticati se, ticati se ~ Kaj se m'ẽne dotik'âvle, jâ se sl'âžem.
dotrajati [dotr'ajati, dotr'ajem] pf. doći do kraja trajanja, potrošiti se ~
dotrandrlikati [dotrandrl'ikati, dotrandrl'ičem] pf. doskakutati ~
dovabiti [dov'âbiti, dov'âbim] pf. primamiti, domamiti ~
dovec [d’ọvec d’ọfca] m udovac ~
dovica [dov’ica dov’ice, pl. G dov’ic] f udovica ~ R'ano je dov'ica ost'âla.
dozavati [doz'âvati, doz'âvam/doz'âvlem] impf. dozivati ~ Doz'âvlem vas, a n'išči se ne ogl'âsi.
doznati (se) [d'oznati, d'oznam] pf. I. trans. doznati ~ Vẽ sam d'oznav kaj je 'istina! II. refl. doznati se ~ D'oznalo se bọ, sam tr'e poč'âkati.
dozreliti (se) [dozr'ieliti, dozr'ielim, prid. rad. dozr'eliv, dozr'ielila, dozr'elilo, imp. dozr'ieli] pf. I. trans. dozreliti ~ Hr'uške tr'eba dozr'eliti, 'unda b'odo f'ine za j'esti. II. refl. dozreliti se ~ L'etos se gr'ọzdje fl'ẽtno dozr'elilo. ~ D'eca se n'ẽbrẽjo fč'ekati ka se j'abuke dozr'ielijo pak t'rgajo zel'iene.
dozreti [dozr'eti, dozr'iem, prid. rad. dozrev, dozr'iela, dozr'elo, imp. dozr'ie] pf. dozrjeti ~
dozvati [dozv'ati] pf. dozvati
dozvoliti [dozv'ọliti, dozv'ọlim, prid. rad. dozv'oliv, dozv'ọlila, dozv'ọlilo, imp. dozv'ọli] pf. dozvoliti, dopustiti ~ Dozv'ọlite ka n'ekaj pov'iem.
doživeti (se) [dož'iveti, doživ'im, prid. rad. dož'ivev, dož'ivela] pf. doživjeti ~ Kaj se jâ sẽ nam dož'ivela!
drač [drač drača] m korov ~ Dr’ača ne m’ọraš s’ejati. V dr’ačo zarašteno u korovu. ♦ dračlivi [dračl'ivi dračl'ivoga] adj. koji je zarastao u korov, drač, koji je pun drača ~
Draga, Dragica [dr'aga, dr'agica] f žensko ime
dragati [dr’agati, dr'agam] impf. milovati ~ M’ọraš l’iepo dr’agati m’âčka.
dragi [dr’âgi dr'âgoga] adj. 1. drag ~ Dr'âgi i ljubl'ieni. ~ Dr’âga m’oja ž’ẽnica. 2. skup ~ Kr'uh je dr'âgi kaj ga kr'ẽj h'itali. ♦ predragi [predr'âgi predr'âgoga] adj.
dragica [dr'âgica dr'âgice] f hip. draga ~ Dr'âgica ljublj'iena.
drago [dr’âgo] adv. skupo ◈ Što te ne zna dr'âgo bi te pl'ativ.
dragoča [drag'ọča drag'ọče] f skupoća ~
draks [dr'aks/dr'âks, dr'aksa/dr'âksa] m stroj za oblikovanje drva ~
draksar [dr’aksar dr'aksara] m 1. majstor za oblikovanje drva, tokar, strugar; drvotokar 2. obiteljski nadimak (austr. njem. Tracksler)
draksati [dr'aksati/dr'âksati, dr'aksam/dr'âksam] impf. tokariti drvo ~
dramiti se [dr'âmiti se, dr'âmim se] impf. buditi se, razbuđivati se ~ Dr'âmi se na zr'âko.
drapač [dr’âpač dr'âpača] m vrsta alata, malog pluga za uništavanje korova ~ Dr'âpača je vl'ekla j'ana kr'ava ili j'aden k'oj.
drapati (se) [dr'âpati, dr'âpam/dr'âplem] impf. I. trans. 1. grepsti ~ Dr'âpleš me z n'oftima. ~ Dr'âple me v g'uto. 2. trgati, derati 3. uništavati korov plugom drapačem, mehanički uništavati korov, strugati korov između redova biljaka ♦ dr'âpati kur'uzo II. refl. grepsti se ~ ♦ zdrapati [zdr'âpati] pf. izgrepsti ~ M'âček me zdr'âpav po r'ọki. ♦ v'um zdr'âpati tijekom dr'âpaja uništiti kukuruz ~ P'azi ka n'aš kur'uzo vum zdr'âpav.
Draš [dr’âš dr'âša] m oblik od imena Andrija, Dražen
Drava [dr’âva dr'âve] f rijeka Drava
dražiti [dr'âžiti, dr'âžim] impf. dražiti, izazivati ~ Dr'âživ je p'esa pak ga je vgr'izev.
dražiti se [dr'ažiti se, dr'ažim se, sup. dr'ažit se] impf. poskupljivati ~ Sẽ se dr'aži a m'alo kaj je fal'eše. ♦ podražiti se [podražiti se] pf. poskupiti se ~ Sẽ se podr'ažilo od l'ọni.
drbati [d’rbati, d'rblem/drbam, imp. d'rbli, sup. d'rbat] impf. 1. čeprkati ~ K'okoš d'rble po v'rto. 2. fig. raditi sitne poslove ~ M'amica nav'iek n'ekaj d'rblẽ k'ọli h'iže.
drečati [dr'ečati, dreč'im, imp. dr'eči, prid. rad. dr'ečav, dr'ečala] impf. ekspr. plakati, cendrati (o djeci) ~ Kaj dreč'iš!
drečni [dr’ečni dr'ečnoga] adj. 1. posrani, od drek 2. ponosan, hrabar
drejati [dr'ejati, dr'ejam, sup. dr'ejat] impf. strojno oblikovati metal ~
drek [dr’ẽk dr'ẽka] m pej. izmet ◈ Či dr'ẽka b'olje r'âšiš b'olje smrd'i. ◈ M'isliti je dr'ẽka zn'ati. ◈ V r'iti si b'iv dr'ẽka zn'ọš.
drek [dr'iek dr'ieka, pl. dr'ieki] m puna stranica na zaprežnim kolima za razliku od lojtri ~
drem [dr’iem dr’iema] m drijemež, pospanost ~ Dr’iem me pr’ijav.
dremati [dr'iemati, dr'iemlem] impf. drijemati ~ Dr'iemle v h'iži. ~ C'ieli d'ien mi se dr'iemle.
dremuliti [drem'uliti, drem'ulim] impf. dremuckati ~ Ne sp'i, sam drm'uli.
drenek [drenek dreneka] m drvo dren, drijen ~ T'rdi je kak dr'enek.
drengetati [drẽng’ẽtati, drẽng'ẽčem] impf. zveketati, tresti se pri vožnji ~ K'ọla d'rncajo 'ili drng'ẽčejo.
drepang [dr’epang dr'epanga] m stroj za obradu metala ~
dreta [dr’eta dr’ete] f konop, špaga od pređe ~ Dr’ete sam si prepr’âvila za povež’uvaje.
dretnati [dr'etnati dretnatoga] adj. koji je od špage, ili strukturom nalikuje špagi ~
dreveniti [drven'iti, drven'im] impf. ostajati bez osjećaja u udovima ~ R'ọka mi drven'i. ♦ zadrveniti [zadrv'eniti, zadrv'enim] pf. postati kao drvo (od zime, straha i sl.), odrvenjeti, ukočiti se, skameniti se ~ Sâ sam od str'âha zadrv'enila.
drevje [dr’ievje dr'ievja] n drveće ~ M’ura pod'ira dvr’ievje vu v'odo.
drevo1 [drievo drieva, pl. d’rva d’rv] n drvo za ogrijev, cjepanica ~ J'ano dr'ievo t'eško m'ore gor'eti. ~ D'rva su prepr'âvljena za z'imo. ~ Na dv'oro je skl'ajeno pet m'etri drv.
drevo2 [dr’ievo dr'ieva, pl. dr'ievje] n drvo; stablo ~ Dr’ievo se pod’rlo na h’ižo. ~ D’eca r’ada pl’âzijo na dr’ievo. ~ Kaj tu stoj'iš kak dr'ievo!
drezati [dr'ezati, dr'iežem, prid. rad. dr'ezav, dr'ezala, dr'ezalo, imp. dr'eži] pf. odrezati ~ Dr'eži mi f'alat kr'uha!
drftati [d’rftati, d'rfčem, prid. rad. d'rftav, imp. dr'fči, sup. d'rftat] impf. drhtati, tresti se ~ Sâ d'rfčem, tak mi je z’ima.
driek [dr'iek, drieki] m stranica na kolima od dasaka ~ Dr'ieki su b'ili za kalamp'iera voz'iti ka je nie d'oli c'urev.
dripec [dr'ipec dr'ipca] m pej. balavac, dripac ♦ dripa [dr'ipa dr'ipe] f pej. balavica ~
drkališče [drkal'išče drkal'išča] n trkalište ~ Tu je nie drkal'išče, 'ite se na tr'ate 'igrat.
drmeti [d'rmeti, drm'im, prid. rad. d'rmev, d'rmela, d'rmelo, sup. d'rmet] impf. dangubiti, biti inertan, besposličariti, očekivati, čekati ~ C'ieli d'ien drm’i pre s'ọsedo. ~ Drm'i pre st'olo.
drmezlika [drmezl’ika drmezl’ike] f modrica ~
drmezlinje [drmezl’ije drmezl’ija] n unutarnji dio tikve, mekano tkivo s košticama ~ T’ikve se č’istijo od drmezl’ija. ~ Sv'ije su drmezl'ije r'ade poj'ele.
drnc(k)ati se [d'rnc(k)ati se, d'rnckam se] impf. droncati se; trešnja kod vožnje ~ K'ọla d'rncajo dok 'ido po šudern'âti c'esti.
drndati (se) [d'rndati, d'rndam] impf. 1. tresti 2. tresti se, drmati se u seljačkim kolima pri vožnji lošom cestom ~
drnkati [d'rnkati, d'rnkam] impf. tresti se, titrati ~
drnketati [drnk'ẽtati, drnk'ẽčem] impf. zveckati; tresti se ~
droba [dr’ọba dr'ọba] f pl. t. crijeva; utroba, iznutrica ~
droben [dr'oben dr'obnoga] adj. sitan ~ Dr'ọbni p'enezi. ~ Dr'oben kalamp'ier.
drobiš [drob'iš drob'iša] m sitni novac, sitniš ~
drobiti (se) [drob'iti, drob'im, prid rad. dr'obiv, drob'ila, drob'ilo, imp. dr'obi, sup. dr'obit] impf. I. trans. mrviti, usitnjavati II. refl. mrviti se ~ St'âri kr'uh se drob'i.
drobiti (se) [drob'iti, drob'im, prid. rad. dr'obiv, drob'ila, drob'ilo, imp. dr'obi, sup. dr'obit] impf. I. trans. sitniti, mrviti ~ II. refl. mrviti se ~ St'âri kr'uh se drob'i.
drobižđe [drob'ižđe drob'ižđa] n sitniš ~
drobleni [dr'obleni dr'oblenoga] adj. usitnjen ♦ dr'obleni k'amen
drobno [dr'obno] adv. sitno ♦ na dr'obno na sitno, usitniti ♦ dr'ọbni (p'enezi) ~ N'ekši dr'ọbni su mi v ž'ẽpo ost'ali.
drog [dr'og dr'oga] m motka, prut ~ Dr'og je drv'iena pr'ečka 'ober p'ostelje na št'eru se m'ẽtalo h'âljje.
droptije [droptije] pl. t. mrvice ~ Bog’ati (z) st'ola j'iedo a srm'ọki si dr'optije pob'irajo.
droptina [dropt'ina dropt'ine] f mrvica, trun ~
drot [dr’ot dr'ota] m metalna žica; žičana ograda ~ Vr'âta su z dr'otom zav'ezana. ~ Dv'ọr je ogr'ajeni z dr'otom. ♦ dr’ot k’ẽfa žičana četka (austr. njem. Drat, dijalekt drot)
drotar [dr'ọtar dr'ọtara] m trgovac raznom sitnom robom na sajmovima ~
drotenka [drot'enka drot'enke] f kavez od pletene žice ~
drotneglin [drotnegl'in drotnegl'ina] m mali postolarski čavao s velikom glavicom ~
drotoš [dr'otoš dr'otoša] m ekspr. limar, koji hoda po selu i vrši popravke, fuša
drožđe [dr'ọžđe dr'ọžđa] n talog (od vina u bačvi, ulja i sl.) ~ ♦ drožđ'ienka (žgan'ica)
drožđenka [drọžđ'ienka drọžđ'ienke] f rakija od koma, komovica ~
drožec [dr’ọžec dr'ọšca] m motka ~
drpnoti [d'rpnoti, d'rpnem] pf. ukrasti ~
drti (se) [d'rti, d'ẽrem, prid. rad. d'rv, d'rla, d'rlo, imp. d'ẽri, sup. d'rt] impf. I. trans. 1. derati, habati (odjeću, obuću) 2. nasilno teći i izazivati promjene (o vodi) ~ M'ura d'ẽre M'alo Kan'ižo. II. refl. derati se, habati se 3. vikati ♦ zadrti (se) [zadrti] pf. zaderati se
drufeš [dr'ufeš dr'ufeša] m lijen i spor čovjek ~ ♦ drufa [dr'ufa dr'ufe] f pej. ženska osoba koja ne mari ni za što ~
drug [dr'uk dr'uga] m učitelj u socijalimu ~ Št'efek n'am je b'iv dr'uk. ♦ drugarica [drug'arica drug'arice] 1. učiteljica ~ Drug'arica se d'enes j'âko ras'rdila na nas jer je n'išči nie nap'isav z'adačo.
drugač [dr'ugač] adv. 1. inače ~ 2. na drugačiji način, drukčije ~
drugačeši [drug'ačeši drug'ačešega] adj. drukčiji ~ Si su od 'iste m'atere, 'ali je s'aki drug'češi.
drugam [dr'ugam] adv. drugdje ~ Dr'ugam ga vr'âk dn'ẽsev m'esto kaj d'imo d'ošev.
drugda [dr'ugda] adv. u drugo vrijeme ~ V pond'ielek d'ọjdem, dr'ugda n'iemam da.
drugdi [dr'ugdi] adv. na drugom mjestu, drugdje ~ M'isli da bo mu dr'ugdi b'ole.
drugi [dr'ugi dr'ugoga] 1. drugi ~ 2. slijedeći ~ Dr'ugo ned'eljo slijedeće nedjelje. 3. Nav’iek dr’ugi ‘imajo pr’ednost. ~ L'efko je drug'iem d'elo nal'agati.
drugoč [drug'ọč] adv. drugi put ~ Drug’ọč se b’omo sp’ominali.
drukati [dr'ukati, dr'ukam] impf. gurati; udarati ~
druker [dr'uker dr'ukera] m vrsta kopče, druker ~
druknoti [dr'uknoti, dr'uknem] pf. gurnuti; udariti ~
drumlin [druml'in druml'ina] m valjak u vršalici za vršidbu žita ~ Druml'in v maš'ini je ml'âtiv pšen'ico.
društvo [dr'uštvo dr'uštva] n društvo ~
druzgati [dr’uzgati, dr'uzgam] impf. gnječiti, drobiti ~ Dr'uzgani kalampier.
družba [dr’užba dr’užbe] f društvo, druženje ◈ Dr’užba je dr’užba a slj’užba je slj’užba.
družina [druž’ina druž’ine] f obitelj ~ Kak je druž’ina? ~ V’elika i vẽs’ẽla druž’ina.
družinče [druž'inče druž'inčeta] n član obitelji; ukućanin, družinče, čeljade ~ D'ober g'azda se br'iga za s'ako sv'oje druž'inče.
drvarnica [drv’arnica drv’arnice] f drvara (spremište za drva) ~ Sc'iepana d'rva n'ẽjpredi pl'âjhamo l'eto dn'i v'uni na dv'oro (nasl'agana v obl'iko k'upole) a 'unda j'ih pospr'âvimo v drv'arnico.
drvejalo [drvejalo] pej. nepoduzetan čovjek (još pogrdniji izraz za trdek) ~
drveni [drv’ieni drv'ienoga] adj. 1. drven ♦ drv'ieni p'od 2. fig. neelastičan, nepoduzetan ~ Sâ sam drv'iena či pred'ugo sed'im. ~ Pr'ẽvẽč je drv'ieni, n'ika se n'ẽzna zn'ajti.
drveniti [drv'eniti, drven'im, prid. rad. drv'eniv, drv'enila, drv'enilo] impf. trnuti ~ R'ọka mi drven'i.
drvenka [drv'ienka drv'ienke] f mjera, posuda 40 kg
drvocep [drvoc'ep] m mjesto gdje se cijepaju drva, drvocjep ~
držač [drž'âč drž'âča] m rukohvat ~
držalo [drž'alo drž'ala] n držač ~ Drž'alo je napr'âvleno ka 'imaš za kaj prij'eti.
držati (se) [drž'ati, drž'im, prid. rad. d'ržav, drž'âla, drž'alo, imp. d'rži, sup. d'ržat] impf. I. trans. držati II. refl. ponašati se, vladati se 2. Drž'i se kak da je n'ekaj. ~ Drž'ati se za k'iklo. ~ Drž’ati se po str'ọni suzdržavati se ♦ sk’up drž’ati 1. biti pričvršćeno 2. biti ujedinjen ♦ zadržati (se) [zadrž’ati se] pf. I. trans. učiniti da tko ili što ostane na mjestu, zadržati II. refl. ostati, zadržati se ~
duda [d’uda d’ude] f 1. cucla (varalica) za malu djecu = muzek 2. trbuh (što podsjeća na izbočinu okruglog oblika) ~ Pr'ẽveč p'iješ, gl'eč k'akša d'uda ti je zr'âsla, 3. duda od „šatora“ napravljena, torba npr za branje kukuruza ili za branje mahuna graha ~ V d'udo b'ọm br'âla b'âžlja.
dudač [d’udač d’udača] m vrsta ženskog kaputića = balec
dudaš [d'udaš d'udaša] m svirač na gajdama, dudama, gajdaš ~
dudati [d’udati, d'udam] impf. dudati, dudlati; sisati (o djetetu koje siše majčino mlijeko ili se hrani na bocu) ~
dudeti [d'udeti, d'udim] impf. stajati na jednom mjestu i ne raditi ništa ~
dudla [d'udla d'udle] f dječja varalica, duda
dudljati [d'udljati, d'udljam] impf. sisati, dudati ~
dug [d’uk d’uga, pl. N d’ugi, pl. G d’ugof] m dug, dugovanje ~ D’ugi nas b’odo z’apravili. Živ’i na d’uk.
dugi [d’ugi d’ugoga, d’ukši, nẽjd’ukši/nẽjdužeši] adj. dugačak ~ D’ugi pọt.
dugo [d’ugo] adv. dugo (o vremenu) ◈ D’ugi kak pond’ielek. ~ D’ugo sam te č’âkala. D’ugo je č’ekati a dok d’ọjde fl’ẽtno m’ine. Na d’ugom su pov’iedali kak se n’egda ž’ivelo.
dugočasno [dugoč'asno] adv. dosadno ~
dugovati [dugov'âti dugov'âtoga] adj. dugovetan ~
duguvati [dug'uvati, dug'ujem] impf. dugovati ~ Dug'ujem ti.
duh [d’uh d’uha] m 1. duh, priviđenje, sablast ~ H’ọda k'ak d'uh po dv’oro. 2. snaga; životna energija ~ Žur'ila s'am se ka sam bez d'uha ost'âla.
duha [d’uha d’uhe] f miris, zadah ~ T’eška d’uha. ~ Smrd’eča d’uha. ~ Či se kaj f'ino k'uha je f'ina i d'uha.
duhan [duh’ân duh’âna] m duhan ~ Duh'âna za cigar'etline smo na v'rto sad'ili.
duhovni [d'uhovni d'uhovnoga] adj. duhovan ~
dujha [d’ujha d’ujhe] f poplun, perina za pokrivanje ~ D'ujha je j'âko t'opla sam či sẽ p'erje ne d'ide v jan kọt.
dumasti [d'umasti d'umastoga] adj. glup ~
dumeti [d'umeti, dum'im] impf. tutnjati, grmjeti ~
dupasti [d'upasti d'upastoga] adj. šutljiv, nedruštven, nekomunikativan ~
dupeti [d'upeti, dup'im] impf. stajati na jednom mjestu i ne raditi ništa ~
dupi [d'upi d'upija] m pej. čovjek koji dup'i v. dupeti
dupkom [d'upkom] adv. do vrha, dupkom ~
duplak [dupl'âk dupl'âka] m boca od dvije litre, dupljak
duplati [d'uplati, d'uplam] impf. udvostručivati ♦ poduplati [pod’uplati] pf. udvostručiti ~ K'uliko d'ielaš, m'ọrali bi ti pod’uplati pl'âčo.
dupler [dupl'ier dupl'iera] m stalak sa voštanom svijećom ~ Dupl'ieri su se n'ẽsli s'aki z j'ane str'ọni kre r'ake na spr'evodo.
dupli [d'upli d'uploga] adj. dvostruk ~
dupličen [d'uplični d'upličnoga] adj. dvostruk ~
duplik [d'uplik] adv. dvostruk ~ D'eni poj'âvo dupl'ik. (presaviti na pola) ~ D'uplik v'idim.
duplikat [d'uplikat d'uplikata] m duplikat, kopija ~
duplo [d'uplo] adv. dvostruko ~
duplja [d'uplja d'uplje] f duplja, šupljina ~
dur [d'ur d'ura] m tonalitet u glazbi, dur ~ M'alo međ'imorski p'esmi ga v d'uro, več'inom su v m'olo.
dur [d'ur] adv. ravno u svezi ♦ drž'ati se dura ići ravno ♦ d'ur-m'arš ići strojevim korakom
durak/durek [dur'âk dur'âka, d'urek d'ureka] m 1. kartaška igra 2. gubitnik u toj igri ~
durati (se) [d'urati, d'uram] impf. I. trans. 1. ići ne obazirući se ni na koga, srljati, tumarati, glibiti ~ K'am d'uraš br'ez pam'ieti. ~ Sam d’ura vu to bl'ato. 2. naguravati, treskati, podbadati, drmati (koga) ~ Nẽj ga d’urati, m’ira mu dẽj! ~ T'ẽle d’ura dok c'eca. 3. izdržavati, trpjeti II. refl. ♦ zadurati [zad'urati] pf. zaglibiti ~
durilo [dur’ilo dur'ila] n 1. neugodna osoba, odvratan čovjek 2. odvratna stvar, neuredno stanje ~
duriti se [dur’iti se, dur'im se, imp. d'uri se, sup. d'urit se] impf. 1. duriti se; pokazivati uvrijeđenost ~ Kaj se tu dur’iš? 2. gaditi se ~ Dur’i se mi kaj tọ p’ojev.
durkati [d'urkati, d'urkam] impf. gurkati ~
duša [d'uša d'uše] f duša, čovjek, ljudsko biće ~
duščeni [d’uščeni d'uščenoga] adj. pljesniv, vlažan s neugodinim mirisom, pri udahu se osjeća da nema svježeg zraka, smrdi ~ L'agev je d'uščeni (npr. u kojem je bilo malo vina koje se počelo kvariti). ~ Škrija je d'uščena (škrinja za zrnje koja je zatvorena i zrnje je počelo pljesniviti).
dušiti (se) [duš'iti, duš'im, prid. rad. d'ušiv, duš'ila, duš'ilo, imp. d'uši, sup. d'ušit] impf. I. trans. gušiti ~ Nẽ zn'am kaj mi je, sam me n'ekaj duš'i. II. refl. gušiti se ~ ♦ zadušeni [zad'ušeni zad'ušenoga] adj. ugušen ~ ♦ zadušeno [zad'ušeno] adv. zagušljivo ~ 'Otpri obl'oka, tu je f'est zad'ušeno.
dužen [d'užen d'užnoga] adj. dužan ◈ D'užen je i g'rmo i z'âjco. ~ Kaj sam d'užen? - N'ika. - 'Unda pak b'ọk pl'âti.
dužina [duž'ina duž'ine] f dužina ~ ♦ po duž'ini uzduž, duž
dužinjav [duž'ijav duž'ijavi] f dužina ~ P'ọt je b'iv dv'ie m'ẽkote duž'ijavi.
dužnik [dužn'ik dužn'ika] m dužnik ~ Tv'ọj sam dužn'ik.
dužnost [d'užnost d'užnosti] f dužnost ~ D'užnost nam je pom'oči jan dr'ugomu.
dva [dv'â dv'ejo D dv'iem, ž. r. N dv'ie G dv'ie D dv'ema] num. 1. dva ◈ N'ẽbreš na dvâ st'olce sed'eti. 2. dvojica ◈ B'olje da su dvâ n'ek j'an s'âm. ~ S'am dv'â smo d'elali.
dvanajšček [dvan'ajšček dvan'ajščeka] m bačva zapremnine 600 litara ~ V dvan'ajšček je z'išlo š'esto l'itri v'ina ili dvan'ọjst v'iedri.
dvojček [dv’ojček dv'ojčeka, pl. t. dv'ojki] m blizanac ~ Dv'ojčeki su se narod'ili. ~ Dv'ojke je rod'ila.
dvomiti [dv’ọmiti, dv'ọmim] impf. dvojiti, sumnjati, kolebati se ~ N'ekaj se dv'ọmi.
dvor [dv’ọr dvora, pl. G dv’orof] m dvorište ~ Dv’ora tr’eba pom’ẽsti. N’ẽjte hod’iti po lj’ucki dvor’ej nemojte hodati po tuđim dvorištima. = dvorišče
dvorba [dv'ọrba dv'ọrbe] f podvorba, jelo za rodilju
dvorišče [dvor’išče dvor'išča] n dvorište ~ P'uno dvor'išče je mlad'ine. = dvor
dvoriti [dvor'iti, dv'orim, prid. rad. dv'oriv, dvor'ila, dvor'ilo, imp. dv'ọri, sup. dv'orit] impf. 1. posluživati hranom, pićem ili materijalom ~ Ne ft'egnem je dvor'iti k'uliko poj'iedo i sp'ijejo. ♦ zid'âra dvor'iti biti pomoćni radnik u građevinarstvu
dvorkinja [dv'orkija dv'orkije] f žena koja nosi dvorbu
dzaj [dz’âj] adv. otraga, straga, iza ~ Mi p'ẽmo dz'âj za v'ami.