sa [sâ sẽ, pl. N sẽ G s’ejo] pron. sva ~ Na sẽ str’âni v’eter p’uše. ~ Sâ sr’ẽča.
Sabol [sab'ol sab'ola] m prezime (mađ. Szabol – krojač)
sad [s’âd s’âda] m voće ~ J'apa je znas'adiv kaj-k'akšega s'âda po dv'oro ka d'eca n'ẽj b'ila ž'ẽlna lj'uckoga.
saditi [sad’iti, sad’im, prid. rad. s’adiv, sad’ila, sad’ilo, imp. s’âdi, sup. s’adit] impf. saditi ◈ Liepo cv’ietje sam sad’ila, jẽmo sam se vesel’ila. (mnp) ♦ nasaditi [nas'aditi, nasad'im, prid. rad. nas'adiv, nasad'ila, nasad'ilo, imp. nas'âdi] pf. 1. nasaditi, posaditi ~ Nasad'ila sam b'âžlja sẽ po kur'uzi. 2. nasaditi (perad, kvočku) ~ Nasad'ila sam dv'ie kv'ọčke, g'ọsko i r'aco. 3. staviti dršku metalnom dijelu oruđa ~ Nas'âdi mi m'otiko, z'ula se.
sadje [s’âdje/sadj’e s’âdja/sadj’â] n voće ~
sadovnjak [sadovj’ọk sadovj’ọka] m voćnjak ~ Za h’ižom je sadovj’ọk.
sajhe [s’ajhe s’ajhi] pl. t. čađa ~ S’ajhe su se nabr’ale po l’ọro.
sajhnati [s’ajhnati s’ajhnatoga] adv. čađav ~ I po obr’azo si s’ajhnati.
sajla [s’ajla s’ajle] f čelično uže ~ Tu bi n’ucali b’âr dv’ajsti m’etri s’ajle.
sajtlek [s’ajtlek s’ajtleka] m polić
saki [s’aki s’akoga] pron. 1. svaki ~ Tọ m’ore s’aki hrm’ọk napr’aviti. 2. svatko ~ S'aki znâ sv'oje.
sakidešnji [sakid’iešji sakid’iešjega] pron. svakidašnji svakodnevan ~
sako formo [s’ako f’ọrmo] pron. svakojako ~ S’ako f’ọrmo cv’ietje r’âste v m’ojim v’rto.
sakofelejački [s’akof’elej’âčki s’akof’elej’âčkoga] pron. svakojak ~
sakojački [sakoj’âčki sakoj’âčkoga] pron. svakojaki, svakakvi ~ Sakoj’âčki lj’udi su na sv’ieto.
sala [s'ala s'ale] f velika prostorija za okupljanja ~ S'ala v z'adružnim d'ọmo.
salo [s’alo s’ala] n masnoća oko želuca ~ G’ibli se m’alo, v’iš k’ak ti se s’alo nab’ira k’ọli žel’ọca.
salveta [salv'ieta salv'iete] f servijeta; salveta, ubrus (franc. serviette)
sam [s'ọm/s'âm s'ọmoga/s'âmoga] adj. sam ~ S'ọm na sv'ieto. ~ Nẽj ga sam’ọga pust’iti! ♦ na samo [na s'ọmo/na s'âmo] nasamo ~ M'ọramo se na s'âmo spom'inati.
sama [sâma/s'ọma, sâmo/sam'ọ] adj. sama ~ Sam'ọ me st'aviv. (ostavio me samu)
samo [s’am(o)] adv. samo ~ Poč’âkaj, sam ka se naj’iem. ♦ s’am t’ak bez povoda, nenajavljeno ~ Ž’ẽna je sam tak zn’ala d’ojti k nam.
sani [s’ọni/s’âni s’ọni/s’âni] f pl.t. saonice ~
sanjkati se [s’ọjkati, s'ọjčem, imp. s’ọjči, prid. rad. s'ọjkav, s'ọjkala, sup. s’ọjkat] impf. I. trans. sanjkati; vući po tlu ~ Zd’ignite lom’âra, n’ẽjte ga s’ọjkati po p’odo! II. refl. sanjkati se ~ D’eca k’oma č’ekajo sn’ega ka se p’ẽdo s’ọjkat. ~ L'efko se po lj'ucki r'iti s'ọjkati.
sapa [s’apa s’ape] f dah ~ Žur’im se tak ka sam bez s’ape ost’âla.
sara [s’âra s’âre] f sara, gornji dio čizme ~
Sava [s’âva s’âve] f rijeka Sava
savet [s’avet s’aveta] m štok. od savjet = navuk
savetuvati [savet’uvati] impf. štok. od savjetovati = navuka dati
savski [s’âvski s’âvskoga] adj. savski; od Sava
scaftani [sc’âftani sc’âftanoga] adj. 1. gnjecav, slabo pečen (o tijestu i kolačima) 2. mekan (o zemlji)
scartati (se) [sc’ârtati, sc’ârtam, prid. rad. sc’ârtav, sc’ârtala, sc’ârtalo, imp. sc’ârtaj] pf. I. trans. razmaziti ~ Pr’ẽveč so denes d’eca sc’ârtana. II. refl. razmaziti se ~
scati [sc’ati, šč’im, prid. rad. sc’âv, sc’âla, sc’âlo, imp. šč’i, sup. sc’ât] impf. mokriti, pišati ~ V j'utro ide nẽjpredi sc'ât. ◈ K’aj bi pr’oti v’etro sc’âv kaj po m’ẽni t’ẽklo. (slijediti većinu) ♦ sc'ati v p'osteljo pišati u snu ♦ sc'ati k'rv raditi do iznemoglosti // = pristojan izraz: pust'iti v'odo
scecati [scec’ati, sc’ecam, prid. rad. sc’ecav, sc’ecala, sc’ecalo, imp. sc’ecaj] pf. isisati ~ Scec’ali su sẽ kaj su m’ogli.
scediti (se) [sced’iti, sced’im, prid. rad. sc’ediv, sced’ila, sced’ilo, imp. sc’edi] pf. I. trans. iscijediti ~ II. refl. iscijediti se ~
scejati se [sc’iejati, sc’iejam, prid. rad. sc’iejav, sc’iejala, sc’iejalo, imp. sc’iejaj, sup. sc’iejat] impf. I. trans. cijediti ~ II. refl. cijediti se ~ (z) sp’užve se v’oda d’ugo sc’ieja.
scela [sc'iela] adv. u cijelosti, u jednom komadu ~ H'aljina je sc'iela, a kost'im v dvâ d'iele.
scelina [scel’ina scel’ine] f mokraća, pišalina ~ Tu pij'ọnci h'ọdajo sc'ât pak po scel'ini smrd'i.
sciknoti se [sc'iknoti se, 3. l. j. sc'ikne se] pf. ukiseliti se ~
scosrati [sc’ọsrati, sc’ọsram, prid. rad. sc’ọsrav, sc’ọsrala, sc’ọsralo, imp. sc’ọsraj] pf. stresti dijete ili što drugo na rukama ~ Sc’ọsraj c’ekara ka v’ẽč z’ide.
scrtati [sc'rtati, sc'rtam] pf. iscrtati ~ Jâ sc'rtam, a ti 'unda vum zr'eži.
scufani [sc’ufani sc'ufanoga] adj. kad se platno na kraju počinje rastepati
scukati (se) [sc’ukati] I. trans. stresti, naglo povući energično protresti ~ II. refl. tresti se, otimati se, osloboditi se naglim trzajima ~ P'es se sc'ukav z l'anca.
scvikati [scv'ikati, scv'ikam] pf. ustratiti se ~ V'eč smo m'islili da si scv'ikav.
se [sẽ, s’ẽga, pl. N s'â, G s'ejo, I zes'im] pron. n sve ~ Sẽ vr'ieme si premišlj'âvlem.
sebi, sej [s'ẽbi/sẽj] pron. sebi ◈ Nẽjpredi mẽj 'unda pak s'aki sẽj.
secati se [secati se, s'ecam se] impf. taložiti se, čistiti se (o moštu, vinu) ~ 'Išče tjẽden dn'i bọ se v'ino s'ecalo.
seča [s’eča seče] f mlada, gusta, mala šuma ~
seči [s’eči, s’iečem, prid. rad. s’iekev, s’ekla, s’eklo, imp. s’eči, sup. s’eč] impf. sjeći ~ ‘Idemo drievo seč! ♦ preseči [pres'eči, pres'iečem] pf. presjeći, bolno iznenaditi ~ Pres'eklo me.
sečka [s’ečka s’ečke] f kratko nasjeckana slama ili kukuruzovina za hranu stoke ~
sedeč [sed’eč] adv. u sjedećem položaju ~ Tọ m’oreš i sed’eč d’elati. = sedečki
sedečki [sed’ečki] adv. usp. sedeč
sedem [s'ẽdem] num. sedam ~
sedenje [sedej’e sedej'â] n sjedenje ~ Bọš zat’rdev od tul’ikšega sede’ja.
sedeti [sed’eti, sed'im, prid. rad. s'edev, sed'iela, sed'elo, pril. sad. sed'eč, imp. s'ẽdi si, s'iedi, sup. s'edet ] impf. sjediti ~ L'efko se s'edemo? možemo li sjesti? ◈ Ne sed'i se (na stolu) de se b'ọži d'âr nam'ieče. ◈Nie m’oči na dv'â st’olce sed’eti. ♦ za sed'eti sjedaći
sedlo [s'ẽdlo s'ẽdla] n sedlo ~ K’oja smo bez s’ẽdla jah’ali.
seduvati se [sed'uvati se, sed'uvlem se] impf. 1. sjedati ~ N'ẽjte si sed'uvati k st'olo pr'edi kak se sẽ prepr'âvi. ~ Nẽj si sed'uvati na m'rzlo. B'ọš se prehl'adiv. 2. taložiti se ~ T'alok se p'očev sed'uvati.
segedin [seged’in seged’ina] m riječni otok = sisek
segnoti [s’egnoti s'egnem] pf. dosegnuti, doseći, sezati, dohvatiti ~ H'oj mi ti z'emi 'ono st'eklo, ne s'egnem tak d'avko.
segreti [sẹgr'eti, segr'iejem, prid. rad. segr'ev, segr'iela, segr'elo, imp. segr'ie] pf. zgrijati ~
seguren [seg’uren seg'urnoga] adj. 1. siguran, hrabar u smislu da se ne boji za posljedice ~ T’ie pak je je sẽg'uren. (taj je zaista hrabar) 2. siguran, uvjeren ~ B'ọj seg'uren da je tak. (budi uvjeren...)
sehnoti [s'ehnoti, s'ehnem] impf. sahnuti ~
sejačica [sej'ačica sej'ačice] f stroj za sijanje ~ Sej'ačicom pos'iejaš t'očno po r'ẽdo kak 'očeš kaj z r'ọkom n'ẽbreš napr'aviti.
sejam [s’ejam, s'ema pl. s’emi] m sajam ~ S'ako sr'iedo je v Č'akovco s'ejam. ~ V sr'iedo p'ẽmo v Č'akovec na s'ẹjam.
sejano [sẽj'ano] pril. svejedno ~ M'ẽni je sẽj'ano. Napr'avite kak 'očete.
sejati (se) [s'ejati, s'iejam, imp. s'iejaj, prid. rad. s'ejav, s'ejala, s'ejalo] impf. I. trans. sijati (o sjemenu) ~ Z'utra p'ẽmo s'ejat kur'uzo či bọ l'iepo vr'ieme. II. sijati se ~ Za p'rvi maj se s'ieja kur'uza.
sekalec [sek'âlec sek'âlca] m 1. instrument za rezanje kože prilikom puštanja krvi ~ 2. sjekač, željezni alat za sjeći lima ~
sekavka [s'ekafka s'ekafke] f riba
sekira [sek'ira sek'ire] f sjekira ~ Niemo pr'edi d'imo, m'akar b'odo s'ekire c'urele.
sekiracija [sekir'acija sek'iracije] f nerviranje ~ Sekir'acija ti šk'ọdi tak ka zbẽt'ẽžaš.
sekirka [sek'irka sek'irke] f mala sjekira ~
seknoti se [s’eknoti se, s'eknem se, imp. s'ekni se] pf. ispuhati nos ~ S'ekni se kak tr'eba, nẽj st'âlno te šm'rkle v'u se vl'eči.
sekuvati (se) [sek'uvati, sek'uvlem] pf. ispuhivati nos ~
selidba [sel'idba sel'idbe] f seoba ~ Na vrh gl'âve su mi te sel'idbe. K'oma č'âkam ka si sv'ojo h'ižo napr'âvimo.
seliti (se) [sẽl’iti sẽ/sel’iti se, s’ẽlim sẽ] impf. seliti se ~ Vẽ se s'ẽli siem, ve tâ, n'igdi n'iemaš m'ira. ♦ sel'iti n'uter useljavati
Selnica [s’ẽlnica s’ẽlnice] f selo Selnica
selo [s'ẽlo s'ẽla] n selo ~ C'ielo s'ẽlo se spom'ina. (govori se po selu)
selski [s’elski s'elskoga] adj. seoski ◈ Selska Kata. (žena koja mnogo boravi kod susjeda)
sem [s'iem] adv. ovamo ~ Siem gl'edi!
sem, sema [siem, s'ema] pron. svima ~ S'iem sk'upa žel'iem d'ober v'ẽčer. ~ F'âla s'iem on'iem št'eri so mi pom'ogli. ♦ n'ieje po-s'iem nije pri sebi, uračunljiv
seme [s'ẹme semena] n sjeme ~ S'eme je z'išlo. (sjeme je niknulo)
semenati [semen'âti semen'âtoga] adj. sjemenski ~ Semen’ọti kalamp’ier, kur’uza.
semenje [sem'ieje sem'ieja] n sjemenje ~
semleti [seml’eti, sem'ẽljam, imp. s'emli, prid. rad. seml'ev, seml'iela, seml'elo, prid. trp. seml'eti] pf. samljeti = zmleti, zmeljati
sem-tam [siem-tam] adv. amo-tamo ~
sen, san [s'en sn'a] m san ~
senc [s'ẽnc s'ẽnca] m esencija, jaki ocat, čvič ~ S'ẽnc se k'upiv v št'cuno, a d'oma se rẽzr'iediv z v'odom.
seničica [sen’ičica sen'ičice] f ptica sjenica
senik [sen’ik sen'ika] m ograđeni prostor u štali za sijeno ~ V sen'ik je tr'ẽlo s'ieno prepr'aviti.
seno [s’ieno s’iena] n sijeno ~ Za g’ọske je nie s’ieno.
senokoša [sẹn’okoša sen’okoše] f livada ~
senjati (se) [s'ejati, s'ejam, imp. s'ejaj, prid. rad. s'ejav, s'ejala, sup. s'ejat] impf sanjati ~ 'Ovo n'ọč s'am t'ak n'ekaj g'rdo s'ejala, 'ali se m'alo m'orem zm'isliti k'aj. II. refl. pričinjati se ~ Sẽ sẽ mi je sej'alo da je n'ekaj vudr’ilo.
seposud [sẽpos’ut] adv. svugdje, posvuda ~ S'ẽposut su stv'âri rezm’ẽtane. ~ S'ẽposut n'osa r'ivle.
september [sẽpt'ẽmber sẽpt'ẽmbra] m rujan, septembar ~
seri [sieri s’ieroga, kom. s’ereši/b’ole s’ieri] adj. sijed, sijede kose (sijer, siv) ~ J’apica ima s’iere l’âsi. ♦ s’ieri post’ati osijedjeti u potpunosti ~ S’ieri post’ati zn’ači pos’ieriti po c’ieli gl’âvi, a pos’ieriti znači da sam pâr l’âsi m’orejo b’iti s’ieri. v. poseriti
servis [servis] m 1. servis, radiona, usluga popravka i servisiranja ~ M'ọram 'iti z 'autom na serv'is. 2. komplet posuđa ~ Serv'is su v'eliki, gl'oboki i pl'itvi taj'ieri, m'ali taj'ieri i š'alice. ~ Serv'isa smo k'upili za dâr.
sesti se [s'ẽsti se, s'ednem se] pf. I. trans. upasti u ležaj ~ 'Išče m'alo tre por'avnati pak bo s'ẽlo. II. refl. posjesti, staložiti ~ St'avi ka se s'edne. ~ M'uha se d'oli s'edne. v. taložiti se
sesti si [s'ẽsti si, s'ednem si] pf. sjesti ~ S'ẽdi si ka b'odo kv'ọčke r'âjši sed'ele.
sestrična [sestr'ična sestr'ične] f sestrična ~
seti [s’eti, pl. G s'etja] pl. t. saće ~ S'eti z m'ẽdom su j'âko f'ine i zdr'ave za j'esti.
setinec [set’inec set’inca] m sitina ~ (lat. Juncus)
setva [s’ietva s'ietve] f sjetva ~ S’ietva kur’uze.
sever [s'ever s'evra] m sjever ~ S'ever m'ore b'iti str'ân sv'ieta a m'ore b'iti i v'eter. ~ S'ever p'uše kak n'ọri. ~ Od s'evra nav'iek m'rzli v'etri p'ušejo. ♦ s'everni v'eter sjeverac
sfondati (se) [sf'ọndati, sf'ọndam] pf. I. trans. uništiti II. refl. ubiti se, počiniti samoubojstvo ~ Pod vl'ak se h'itiv, tak se sf'ọndav. ~ D'ọjde mi kaj se sf'ọndala.
sfurdati se [sf'urdati se] pf. izgubiti perje na pojedinim mjestim tijela ~
shajati (se) [sh'âjati, sh'âjam, prid. rad. sh'âjav, sh'âjala, sh'âjalo, imp. sh'âjaj, sup. sh'âjat] impf. I. trans. 1. nicati ~ S'eme sh'âja (v'um). 2. izlaziti ~ S'unce sh'âja. II. refl. sastajati se, susretati se, skupljati se ~ 'Od j'utra se sh'âjamo. ♦ v'um sh'âjati 1. izlaziti na kraj ~ Ne sh'âja mi vum. (neće mi biti dovoljno do kraja, npr. novaca) 4. istjecati (o roku valjanosti) ~ P'asoš mi v'um sh'âja, m'ọram si n'ọvoga zad'elati.
shitati [sh'itati, sh'ičem] pf. pobacati ~ Sọ st'âro 'opravo sam sh'itala z lom'âra.
shobliti (se) [shobl'iti, sh'oblim, impf. sh'obli, prid. rad. sh'obliv] pf. I. trans. izblanjati II. refl. očešati se ~
shoditi [sh’oditi, sh’odim, prid. rad. sh’odiv] pf. ishoditi, obilazeći riješiti stvar ~ Sh'odila si je p'enzijo.
shraniti [shr'ọniti, shr'ọnim] pf. dobro uhraniti, uzgojiti ~ Sv'ije su l'iepo shr'ọjene.
shranjeni [shr'ọjeni shr'ọjenoga] adj. uhranjen, utovljen, ugojen ~ P'uni k'oci su shr'ọjene živ'ine.
si [s'i, s'ejo, D sema/siem] pron. svi ~ S'iem b'ọm pov'edala. ~ Sâ tâ l'ieta. (svih tih godina)
sic [s'ic s'ica] m sjedalo na vozilu; biciklu, autu ~
siguren [s’iguren s'igurnoga] adj. siguran, hrabar, odvažan, uvjeren ~ M’ọraš b’iti s’iguren da je tọ ‘istina. ~ Si s'iguren? Zn'âš da sam je. (Jesi li siguran? Znaš da jesam.) ~ P'enezi su na s'igurnim. (na sigurnom) = segurno
sigurno [s'igurno] adv. sigurno ~ S'igurno d'ọjdeš?
sikak [s’ikak] adv. svakako ~ S’ikak si premišlj’âvlem. Kak gut napr’âviš s’ikak bo d’obro.
sikakši [s’ikakši s’ikakšega] pron. svakakav ~ S'ikakši lj'udi su na sv'ieto.
sikam [s'ikam] adv. bilo kamo, svukud ~ V'iš ga kak je seg'uren, s'ikam se por'ine.
sikrasti [s'ikrasti s'iktrstoga] adj. konj koji ima dlaku sive boje
Sikri [m s'ikri, f s'ikra] m ime za konja
sila [s'ila s'ile] f 1. sila ~ Na sọ s’ilo. 2. nužda ~ S'ila mi je. ~ Kam ti je s'ila! ~ Za s’ilo bo d’obro. ~ Za p'rvo s'ilo. ~ N’ieje s’ila. (nije hitno) ♦ pod s'ọm s’ilom uporno ~ Pod sọm s’ilom d’iešč ‘ide. ~ Pod sọm s’ilom se r’ivle. uporno se gura. ~ P'od s'ọm s'ilom d'iela z'ẽmlje. ~ Pod sọm s’ilom họda k nam. (uporno nas posjećuje) ♦ za s'ilo u slučaju nužne potrebe ♦ na s'ilo nasilu, nasilno ~ Na s'ilo su št'eli vd'rti v h'ižo.
silen [s’ilen s'ilnoga] adj. uporan ~ Kaj si tak s'ilen?
siliti (se) [s’iliti, s’ilim, prid. rad. s’iliv, sup. s’ilit] impf. I. trans. siliti, prisiljavati, žuriti se ~ Što pak te s’ili! ~ K'am s'iliš! ♦ s’ilo delati požurivati, na silu~ Vi ste s'ilo d'elali pak je vẽ tak z'išlo n'ampak.
silje [s'ilje s'ilja] n usjevi, bilje ~ S'ilje je l'iepo zr'aslo.
siljuvati [silj'uvati] impf. silovati ~ J'apa i m'ama su b'ili str'âho ka nas n'ẽj vojn'iki silj'uvali pak su nam nie d'âli kaj mi p'uce s'âme 'išle na polje k gr’anici.
sir [s’ir s’ira] m sir ♦ dom’âči s’ir domaći kravlji sir ♦ s’ir z v’rhjom sir s vrhnjem ♦ sl’âtki s’ir ♦ s’ir t’uroš sušeni sir s paprikom u obliku stošca
sirotinja [sir'otija sir'otije] f sirotinja ~ T'eško je tọ sirotijo gl'edati.
sirovi [sir’ọvi sir'ọvoga] adj. sirov ~ Kr'uh se nie d'obro sp'ẽkev, n'utri je sir'ọvi.
sirutka [s'irutka s'irutke] f sirutka ~ N'ekaj s'irutke smo sp'ili, a ost'alo smo p'ajcekom d'âli.
sisek [s’isek s’iska] m riječni otok, ada ~ M’ura doh’âja, n’ẽbre se v'eč na s’isek.
sit [s'it s'itoga] adj. sit ~ S'ẽga sam s'ita! ~ S'it i nap'it.
sitar [s'itar s'itara] m onaj koji izrađuje sita ~
sivača [siv’ača siv'ače] f vrsta gljive ~
Sivica [s’ivica s'ivice, prid. s'ivički, stanovnik: sivič'ọnec] f selo Sivica ♦ sivičko [s'ivičko] polje kod Sivice ~ Na s'ivičkim smo m'eli z'ẽmljo, pak smo se st'ali v tr'etji v'uri v j'utro ka napr'âvimo pr'edi kak d'ọjde vr'ọče.
skaba [sk’aba sk’abe] f masni oblak na juhi ili na staklu ~ Pob’ẽri sk’abe z j’uhe. ~ Sk’abe na cil’indro su dok je cil’inder od l’ienke zak’ajeni, zamus’ikani (zam’usano st’eklo).
skakati [sk'âkati, sk'âčem, sup. sk'âkat] impf. 1. skakati ~ Kaj t'uliko sk'âčeš! ~ Do plaf'ọna je sk'âkav. 2. oplođivati ~ Kanž'ọr m'ọra dv'âpọt sk'âkati.
skala [sk'ala sk'ale] f 1. tanki komadić drva ili kamena ~ Sk'ala mi je v p'rsto ost’âla. 2.
skaliti [sk’aliti, sk'alim] impf. površinski odvajati dio, u slojevima, npr. kamena ili drva
skaliti [skal’iti, skal'im] pf. zamutiti ~ V'oda se skal'ila.
skapati [sk’âpati, sk'âpam] impf. iskopavati ~ 'Idemo sk'âpat kalamp'iera
skazati se [sk'âzati se, sk'âžem se] pf. pokazati se, iskazati se, ukazati se ~ J’ani v’erjejo da se Mar’ija sk’âzala.
skečati [sk'ečati, skeč'im, prid. rad. sk'ečav, sk'ečala, sk'ečalo, imp. sk'eči, sup. sk'ečat] impf. jaukati, zapomagati, stenjati ~
skisati se [sk'isati se, sk'išem se, prid. rad. sk'isav se, sk'isala se, sk'isalo se] pf. ukiseliti se ~
skladati [skl'âdati, skl'âdam, imp. skl'âdaj, prid. rad. skl'âdav, skl'âdala, skl'âdalo, sup. skl'âdat] impf. slagati; stavljati jedno na drugo ~ D'rva su se mi zr'ušila, vẽ m'ọram sẽ spon'ova skl'âdati.
sklajeni [sklajeni sklajenoga] adj. naslagan ~ D'rva su skl'ajena na dv'oro.
sklapotati [sklap’otati, sklap'otam] pf. zvuk, kada lupne samo nekoliko puta i gotovo ~ M'otor je skl'apotav i sẽ je post'âlo.
sklapotiti [sklapot’iti, sklapot'im] pf. naglo izgorjeti ~ S'uha d'rva fl'ẽtno sklapot'ijo v p'ẽči.
sklasti [skl'âsti, skl'âdam, prid. rad. skl'âv, skl'âla, skl'âlo, imp. skl'âdni] pf naslagati ♦ g'ori skl'âsti natovariti ♦ d'oli skl'âsti istovariti
sklekaviti se [skl'ẽkaviti se, skl'ẽkavim se] impf. posrnuti, pasti na koljena ~
sklepani [skl'ẽpani/sklẽp'âni, skl'ẽpanoga/sklẽp'ânoga] adj. sklepan ~ Skl'ẽpana k'osa.
sklepati [sklẽp’ati, skl'ẽpam, imp. skl'ẽpaj] pf. 1. stanjiti oštricu kosi ili srpu klepanjem ~ Skl'ẽpati k'oso je tre zn'ati. 2. fig. nešto na silu i brzopleto napraviti ~ Skl'ẽpav je š'upo za jan d'ien.
sklesati [sklẽs’ati, skl'ẽšem] pf. isklesati ~ 'Išče m'ọra sklẽs'ati sl'ove na spomen'ik.
skliti [skl'iti, skl'ijem] pf. proklijati ~ Vr'ieme je l'iepo i t'oplo a z'ẽmlja v'ufka, vẽ se bọ fl'ẽtno skl'ilo.
skloji [skl'ọji] pl. t. jake duge grede, trupci, poluge za utovar bačava ~
skljotasti, skljotavi [sklj'otasti sklj'otastoga, sklj'otavi sklj'otavoga] adj. poguren, mršav, jedanput manji nego prije ~ H'udo zgled'i 'otkak je bẽt'ẽžna, sâ je sklj'otasta.
skočiti [skoč’iti, sk'očim, prid. rad. sk'očiv, skoč'ila, skoč'ilo, imp. sk'oči] pf. 1. skočiti ~ 2. iskočiti ~ Sk’oči vum! ♦ v'um skoč'iti 1. iskočiti ~ Sk'očiv je v'um z vl'aka. 2. iščašiti (zglob) ~ N'oga mu je v'um sk'očila v gl'ežjo.
skok [sk’ok sk'oka] m skok ◈ Kam jâ z 'okom tam ti sk'okom.
skomine [skom’ine skom'ine] pl. t. zazubice ~ Skom'ine mi 'ido d'ok v'idim t'akše f'ino j'esti.
skomponerati [skompon'ierati, skompon'ieram] pf. izumiti, izmudriti ~
skončanje [sk'ọnčaje sk'ọnčaja] n dogovor za ženidbu poslije snoboki ~ Na sk'ọnčajo se dogov'ori d'âtum i sẽ za gost'uvaje.
skončati (se) [sk’ončati, sk'ončam, imp. sk'ončaj] pf. I. trans. 1. završiti, dovršiti, dokrajčiti, uništiti ~ 2. dogovoriti vjenčanje ~ II. refl. ubiti se, počiniti samoubojstvo ~
skopi [sk'ọpi sk'ọpoga] adj. škrti ~
skoriščati [skor'iščati, skor'iščam] impf. iskorištavati ~ Nẽj se d'ati skor'iščati.
skorom [sk’orom] adv. skoro, gotovo, umalo ~ Sk'orom sam p'âla.
skosati [skos’ati, sk’ošem, prid. rad. sk’osav, sk’osala, sk’osalo, imp. sk’oši] pf. prožvakati ~ D'obro sk'oši pr'edi kak pog'utneš.
skosmani [sk'osmani sk'osmanoga] adj. raščupani (o kosi) ~
skoznuvaje [skozn'uvaje skozn'uvaja] n bdjenje ~
skoznuvati [skozn'uvati, skozn'ujem] impf. bdjeti ~ C'ielo n'ọč sam skozn'uvala. ~ K'uliko n'oči sam skozn'uvala, n'ẽjpredi z d'ecom, 'unda pak z st'arešima št'ere smo dohr'ọnili.
skraja [skr'aja] adv. od zadnje strane, onkraj ~
skrajati [skr’âjati, skr'âjam] impf. izrezivati, krojiti nešto što je već označeno ili iscrtano na materijalu ~
skrajec [skr'âjec skr'âjca] m rubni dio; okrajak ~ Skr'âjec kr'uha.
skrampati [skr'âmpati, skr'âmpam] pf. ogrepsti noktima ~
skrb [sk'rb sk'rbi] f skrb ~
skrben [sk'rben sk'rbnoga] adj. brižan, pažljiv, onaj koji brine ~
skrhati [sk'rhati, sk'ršem] pf. skrhati, udarati i napraviti oštećenje, odlomiti dijelić (na posuđu, zidu...) ~
skriti (se) [sk'riti, sk'rijem, imp. skr'i, prid. rad. skr'iv, skr'ila, skr'ilo, prid. trp. skr'iti] pf. I. trans. sakriti ~ Kaj t'ọ skr'ivleš. II. refl. sakriti se ~ Kam si se vẽ skr'iv? ♦ m'alo skr'iti prikriti
skrivati (se) [skr'ivati, skr'ivlem] impf. I. trans. skrivati ◈ Skr'ivle kak m'âček dr'ẽka. II. refl. skrivati se ~
skrivečki [skriv'ečki] adv. potajno ~
skrivence [skrivenc’e] adv. potajno ~ Skrivenc’e je n’osila d’imo žgan’ico. = po skrivečki
skrot [skr'ot skr'ota] m sprud, riječni otočić od šljunka ~ Na sr'edini M'ure se napr'aviv skr'ot vẽ dok je b'ila m'ala v'oda.
skrsnuti [sk'rsnuti, sk'rsnem] pf. iznenada se pojaviti ~ 'Otkut si se pak ti sk'rsnov!
skujkač [sk'ujkač sk'ujkača] m 1. štene koje se glasa oko majke 2. fig. koji moljaka, koji se pokušava ulizati kome ~
skujkati [sk'ujkati, 3. l. j. sk'ujče] impf. glasanje šteneta ~ K'ujsek sk'ujče.
skula [sk’ula sk'ule] f krasta na rani ~ P’usti sk’ulo na m’iro, nẽj jo t’rgati.
skup, skupa, skupaj [sk'up] adv. skupa, zajedno ~ Te dvie dr'ieve d'eni sk'up.
skupčina [sk’upčina sk'upčine] f 1.skupština 2. više obitelji u jednoj kući ili gruntu 3. skup ljudi, sastanak
skupni [sk'upni sk'upnoga] adj. zajednički ~
skup-shaja [sk’up sh’âja, sk’up sh’âje] f okupljanje, susret, sastanak ~ V sob'oto bọ se br'ọd s'ẽliv. S'aka fam'ilija št'era 'ima pr'iek z'ẽmlje nẽj dâ j'anoga tež'âka. Sk'up-sh'âja bọ pre br'odo v 'ọsmi v'uri. (tak je m'ali b'irov pren'âšav 'oglasa po s'ẽli.
skupsti [sk’upsti, sk’ubẽm, imp. sk'ubi, sup. sk’upst] pf. čupati ~ 'Idemo r'epo sk'upst.
slab [sl’ap, sl'aboga] adj. 1. slab, nejak ~ Sl'aboga zdr'âvja. 2. onemoćao ~ Bẽt’ẽžna je i j’âko je sl’aba. ~ Sl’abo zgled’i. 3. loše kvalitete ~ Sl'ab zr'âk. ~ Sl'aba kur'uza. 4. loš ~ Sl'abo vr'ieme. ~ Sl'ab č'ovek.
slabijav [slab’ijav slab’ijavi] f slabost ~ Slab’ijav me oph’âja.
slabo [slabo] adv. slabo, loše ~ Sl'abo je z'išlo. ~ Kur'uza sl'abo zgled'i. ♦ d'ojti sl'abo pozliti
slačiti (se) [sl’âčiti, sl'âčim, prid. rad. sl'âčiv, sl'âčila, sl'âčilo, imp. sl'âči, sup. sl'âčit] impf. I. trans. svlačiti ~ Sl'ieči si m'okro, prehl'adiv se boš. II. refl. svlačiti se ~
sladek [sl’adek sl’atkoga] adj. 1. sladak ~ Sl'adek k'ak m'ed. ~ N'ẽbrem sp'iti č'aja či je nie sl'adek. 2. u svezi: s užitkom ~ Tak je sl'atko p'ojev ka je b'ilo l'iepo za gl'edati. ~ Gl'edi kak sl'atko sp'i.
sladobuza [sladob’uza sladob’uze, pl. sladob’uzje] f slastica; slatko jelo, slatkiš ~ Zl'ọ mi je od t'ie sladob'uze.
slagati (se) [sl'agati, sl'âžem, imp. sl'oži, prid. rad. sl'agav, sl'agala, sup. sl'agat] impf. I. trans. slagati, sklapati, popravljati, uređivati, jednostavno graditi, tvoriti, stavljati jedno na drugo ~ S'âm si sl'ožim kak mi p'aše. ~ Sl'oži mu bec'iklina ka se bọ p'ẽljav. ~ Sl'âže si kak mu p'aše. ~ R'ieči se sl'âžejo od sl'ovi. ~ Sl'ožiti koč'ereka. ~ Sl'ožiti lom'âra. II. refl. slagati se, biti jednokog mišljenja ~ D'obro se m'ed s'obom sl'âžejo. ~ L’iepo je d’ok se lj’udi sl’âžejo. ~ Sl'âžem se kak pov'iedaš. (prihvaćam tvoje mišljenje).
slamnati [slamn'âti/sl'amnati slamn'âtoga/sl'amnatoga] adj. slamnat ~ Sl'amnati škrlj'âk.
slanine [slan’ine slan’ine] pl. t. kosana mast ~ Č'uda p'ọt smo se j'eli parad'ajza i slan'ine na kr'uho.
slatkati (se) [sl'atkati] I. trans. zaslađivati ~ Pogačo ne m’ọraš d'alje sl'atkati. II. refl. sladiti se ~
slavenec [slav’enec slav’enca] m slaven, slovenac ~
sleči (se) [sl'ieči, sl'iečem, imp. sl'ieči prid. rad. sl'iekev, sl'iekla, sl'ieklo, prid. trp. sl'ečeni] pf. I. trans. svući II. refl. svući se ♦ doli se slieči svući se, odreći se uniformirane službe
sled [slied sliedi] m trag, stopa ~ Z'âjcovi sl'iedi se v'idijo na sn'ego.
sledovati [sl'edovati, sl'edujem] impf. pripadati po pravu (nešto nekome) ~ Tọ me sl'eduje.
slepec [sl'iepec sl'iepca] m slijepac ~ Sl'iepec je z rok'âmi p'etav pr'ed s'obom.
slepoča [slep'ọča slep'ọče] f sljepoća ~ Slep'ọče se boj'im.
slikar [sl’ikar sl’ikara] m 1. fotograf ~ Sl’ikar bọ nas sl’ikav na gost’uvaju. 2. slikar koji crta ili slika rukom ~ Sl’ikar nam je nac’rtav ‘ovo sl’iko.
slina [sl'ina sl'ine] f slina ~ Kaj mu sl'ine don'ẽsejo na j'ẽzik tọ gov'ori.
slinavec [sl'inavec sl'inavca] m 1. riba balavac (Gymnocephalus cernua) 2. pej. balavac ~ Sl'inavec sl'inavi, ti boš m'ẽj gov'oriv!
slinček [sl’inček sl'inčeka] m podbradnik, komad krpe koja se stavlja maloj djeci ispod brade ~
sliva [sl'iva sl'ive] f šljiva ~ Od sl'iv b'omo sk'uhali p'ekmeza, a 'ostalo pẽ v l'agev za žan'ico. ♦ sl'iva k'âlajka šljiva bistrica
slivovica [sl'ivovica sl'ivovice] f rakija šljivovica ~ Nažg'âv sam d'ẽset l'itri sl'ivovice.
sločica [sl’očica sl'očice] f drveni držači pri mlinu ~
slog [sl'og sl'oga] m mjera zemlje, npr. 1-2 širine, i dužine njive ~
slogec [sl'ogec sl'ogeca] m krumpir posađen u jednom redu, u obliku humka ~ Sl'ogec je br'eščec v št'erim r'âste kalamp'ier.
Slokonjiva [slokoj'iva slokoj'ive] f dio Podturna, nekad tratina, danas naselje Zaloka
Slovenec [slov’enec slov'enca] m Slovenac
Slovenija [slov’enija slov'enije] f gegr. država Slovenija
slovenski [slovenski slov’enskoga] adj. slovenski ~ Razmim dok se slovenski govori; (u starijoj literaturi pridjev slovenski se razumijeva kao slavenski ili se izraz koristi u imenu kraljevstva; a) Decretum 1574.,“ od Ivanuša Pergošića na slovienski jezik obrnjen“. b) Leẽicon Latinum, A. Jambrešić, 1742. lat. Slavonia Slovensko kraljestvo (ilirska pokrajina između Drave i Save; današnja sjeverozapadna Hrvatska i Slavonija); Slavus Slovenec c) Poviest Međimurja, dr. Rudolf Horvat, str. 133, dio citata iz proglasa kralja Leopolda 1670. godine: „… kraljevstva naša horvatsko i slovensko i dalmatinsko… )
slovo [sl'ovo sl'ova, pl. slove] n slovo ~ 'Išče n'iede v šk'ọlo a več sẽ sl'ove p'ozna. ♦ v'elike sl'ove ♦ m'ale sl'ove
složiti (se) [slož'iti, sl'ožim] pf. I. trans. složiti, pripremiti ~ Sl'oži n'ekaj za j'esti. II. refl. složiti se, usuglasti se ~ N'ẽbrejo se slož'iti.♦ skup slož'iti uskladiti
slučajno [sl’učajno/sluč’ajno] adv. slučajno ~ Či sl’učajno pẽš v Čakovec, rẽči mi.
sluga [sljuga, pl. slj’uge/slj’ugi] m sluga ~ Mi slj'ugi m'ọramo d'elati kaj g'azdi 'očejo.
službenik [slj'užbenik slj'užbenika] m službenik ♦ službenica [slj'užbenica slj'užbenice] f službenica, sluškinja ~
služiti [sljužiti, slj'užim] impf. 1. služiti 2. zarađivati ~ Tr’ebalo bi vẽč slj’už’iti. ♦ zaslužiti si [zaslj'užiti si, zaslj'užim si] pf. zaslužiti, zaraditi v. zasljužek
smeh [sm'ieh sm'ieha] m smijeh ♦ sm'ieha vr'iedno komično
smejati se [smej'ati se, sm'iejem se, prid. rad. sm'ejav se, smej'âla se, smej'alo se, imp. sm'iej se, sup. smejat se] impf. smijati se ~ Sm'ieje se kak daj r'ehe rest'epav. ~ N'ẽj se smej'ati!
smena [sm’iena sm'iene] f smjena ~ V št'eri sm'ieni ti d'ielaš? V jutr’ọji sm’ieni.
smerati [sm'ierati, sm'ieram] impf. smjerati, naprama nečemu
smet [sm’iet sm'ieti] f trun, otpadak od suhog bilja ~ Sm'iet m'ore b'iti od sl'ame 'ili s'iena. ~ Pogl'ẽdni mi v 'oko m'islim da mi je n'ekša sm'iet p'âla v 'oko.
smetati [sm’ietati, sm'ietam] impf. smetati, ometati ~ V'ugni se, sm'ietaš mi.
smeten [sm'ẽtẽn sm'ẽtnoga] adj. 1. zaparložen, zaparažen, pun korova ~ Kur'uza je sm'ẽtna. 2. prljav, neuredan (ostaci bilja i sl. na podu koji se unesu na cipelama) ~ H'iža je sm'ẽtna. Z'emi m'ẽtlo pak pom'ẽti.
smeti [sm’eti, sm'iem, sm'iedo/sm'iejo, prid. rad. sm'ev, sm'iela, sm'elo] pf. smjeti ~ Nẽsmeš kv'âra d'elati.
smetišče [smet'išče smet'išča] n smetlište ~ Č'uda st'âri i vr'iedni stv'âri su lj'udi tp'ẽljali na smet'išče, a d'enes bi b'ile interes'antne za v'ideti. ~ Pre M'uri je b'ilo v'eliko smet'išče. Tọ je b'ilo g'rdo za v'ideti.
smetiti [sm'ẽtiti, sm'ẽtim] impf. glagol dolazi od smet, tj. krupna prašina, ostaci suhog bilja ~ V'uni se st'ẽpi ka naš tu sm'ẽtiv.
smetje [smetj’e smetj'â] n smeće ~ N'egda smo nie m'eli smetj’e, sẽ se pon’ucalo.
smetlar [smẽtl'âr smetl'âra] m smetlar ~ Či bi i smetl'âr b'iv, sam ka č'ovek pošt'ẽno kr'uha slj'uži.
smetnjača [smẹtj’ača smetj'ače] f lopatica za smeće ~
smetnjak [smẹtj’ọk smetj'ọka] m = smetnjača
smoditi [smod'iti, smod'im] impf. smuditi, vatrom odstranjivati što (npr. perje ili čekinje od zaklanih životinja) ~ Kaj smod'iš? (fig. pećeš)
smođ [sm'ọđ sm'ọđa] m riba smuđ (Sander lucioperca)
smok [sm'ok sm'oka] m suha hrana, osim kruha ~
smola [sm’ola sm'ole] f smola ~ D'eni si v krn'ičko sm'olo pak ju f'est st'uči tak d'ugo dok ne d'ọjde v pr'âh ♦ b'orova sm'ola smola za mazanje gudala v. kalafuja
smoleš [sm'oleš sm'oleša] m pej. čovjek koji nije pedantan u poslu ~
smoliti [smol'iti, sm'olim] impf. 1. premazivati smolom 2. fig. prtljati ~
smrad [smr'âd smr'âda] m smrad ~
smrdeči [smrd'eči smrd'ečega] adj. smrdljiv ~
smrdeči martin [smrd'eči m'artin] m vrsta kukca
smrdetina [smrd'ẽtina smrd'ẽtine] f 1. smrad 2. smrdljiva stvar
smrdovje [smrd’ọvje smrd'ọvja] n ološ ~ Smrd'ọvje bez'obrazno!
smrt [sm'rt sm'rti, I smrtj'ọm] f smrt ◈ K'akši ž'ivot, t'akša sm'rt. ~ L'iepa sm'rt. ~ D’obro bi ga b’ilo po smrt posl’ati.
snažiti [sn'ọžiti, sm'ọžim] impf. čistiti ~ posnažiti [posn'ọžiti/posn'âžiti, posn'ọžim/posn'âžim] pf. počistiti, očistiti ~ Posn'ọžila sam h'ižo.
sneg [sn'iek sn'ega] m snijeg ~ Sn'iek 'ide. ~ Sn'iek se tal’i snijeg kopni ♦ sn'iek p'rha sn'iek poprh'âvle, v'uni p'rha sniježi (rijetke pahulje) sneha [sn’eha] snaha
snoboki [snob'oki snob'oke] pl. t. prosci za ženidbu ~ ♦ 'iti v snob'oke
snočka [sn’očka] adv. sinoć ~ Sn'očka smo d'ugo b'ili g'ori, pak se mi vẽ dr'iemle.
snova [sn’ọva sn'ọve] f osnova ~
sobota [sob’ota sob'ote] f subota ~ Za sob'oto pov'iedajo d'ežđa.
Sobotica [s'obotica s'obotice] f danas naselje Mala Subotica
sobotni [sob'otni sob'otnoga] adj. subotnji ~
sočen [s’očen s’očnoga] adj. sočan ~ Fr’iška jabuka je s’očna.
sod [s'ọd s'ọda] m sud ♦ s'ọda tir'ati parničiti se ~ Za s'ọda tir'ati tr'e p'eneze m'ẽti.
soda [s'oda s'ode] f soda ♦ ž'iva s'oda ~ Ž'iva s'oda se k'upila za d'elati s'opona.
sodec [s'ọdec s'ọca] m sudac ~ ♦ sodcov [s'ọcov s'ọcovoga] adj. sučev ~
soft [s’oft s’ofta] m umak ~ P’icek se sl’agav na s’ofto, daj ga b’ili sp’ẽkli nẽj m’eli kaj j’esti.
soha [s'oha s'ohe] f drveni stup na štaglju ~ S'oha je sp'rhla od sp'ọd. ~ S'ohe su b'ile hr'astove.
sojnica [s’ọjnica s'ọjnice] f sudkinja ~ S'ọjnica nam je b'ila pre r'espravi.
sokač [s'okač s'okača] m kuhar ~ sokačica [sokač’ica] f kuharica ♦ gosp'â sokač'ica
sokol [s'okol s'okola] m 1. ptica sokol 2. ime za konja
sokrvica [sokrv'ica sokrv'ice] f sukrvica, gnoj pomiješan s krvlju; osoka ~ Nieje d'obro, sokrv'ica 'ide z r'ane.
sol [sọl s’oli, I z sọljọm] f sol ~ (z) sọlj'ọm pos'oli. ~ Z'emi s'ọl! ◈ Niega s’oli v glâvi.
soldačija [soldač'ija soldač'ije] f vojska, vojni rok ~ Soldač'ija se slj'užila i tri l'eti, 'unda so 'išli d'oli do l'eto dn'i a d'enes n'iti ne m'ọraš 'iti.
soldat [sold’ât sold’âta] m vojnik ~
solenka [sol’ienka sol’ienke] f posudica za sol ~
solika [sol’ika sol’ike] f ledena kiša (male kugilce leda) ~ Sol'ika je p'âla.
som [s'om s'oma] m riba som (Silurus glanis) ~ Grabežlj'iva r'iba
somek [s'omek s'omeka] m riba američki somić (Ameiurus melas) (patuljasti som)
sopiti [s'opiti, s'opim] impf. dahtati ♦ zasopiti se [zasop'iti se, zas'opim se] pf. zadihati se
sopon [s'opon s'opona] m sapun ~ S'opon se d'elav od crkjene ž'ivotije (m'ieso z m'astjom) št'era se sk'uhala z ž'ivom s'odom.
sopot [s’opot s’opota] m topla para ~ ‘Otpri vr’âta, p’una h’iža je s’opota.
sopotiti se [sopot’iti se, 3. l. j. sopot'i se] impf. isparavati se, pariti se ~
soprekovati [s'oprekovati] impf. dogovoriti najam krave ~ Što je nie m'ev dvie kr'ave m'ọrav si je j'ano kr'avo posoj'âvati za d'elo a tọ se r'ẽklo s'oprekovati.
soprsnica [s’oprsnica s'oprsnice] f rasplodna ženka svinje ~
sos [s'ọs s'ọsa] m sos od kave ~ Dok se p'očela p'iti k'âva v Međ'imorjo, j'ani su m'islili da m'ọrajo i s'ọsa sp'iti.
sosed [s’ọsed s'ọseda] m susjed ~
sova [s’ova s'ove] f sova ~
sovoj [s'ọvoj s'ọvọja] m korijen grane na drvetu ~ Ọv kom'âd na d'ober za obdel'âvati, pr'ẽveč ga s'ọvoji.
spačiti [sp'âčiti, sp'âčim] pf. omesti, osujetiti ~
spačka [sp'âčka sp'âčke] f smetnja ~
spadati [sp'âdati, sp'âdam] impf. pripadati (k) ~ I 'ova z'ẽmlja sp'âda k š'umi. ~ T'ọ ne sp'âda n'â te. (ne tiče te se) ♦ kak sp'âda kako dolikuje ~ Obl'ieči se kak sp'âda! ~ P'osel mu n'iede kak sp'âda. (nije baš uspješan)
spakerati [spak'ierati, spak'ieram] pf. I. trans. spakirati ~ Spak’ieraj mi p’eneze do prv’oga. = spakovati
spakovati (se) [sp'akovati, sp'akujem] pf. I. trans. 1. spakirati, dovesti u red, pripremiti ~ St'âro 'opravo sam sp'akovala v škat'ulje. ~ Sp'akovala sam ti dv'ajsti j'ẽjci. 2. pripremiti prtljagu za put ~ Za pond'ielek sẽ m'ọra b'iti sp'akovano. = spakirati; II. refl. pripremiti se za odlazak ~ Sp'akujte se i poč'âkajte dok d'ọjdemo. ~ 'Išče ste se nie sp'akovali a v'eč bo š'est v'ur?!
spalvleni [spl'âvleni spl'âvlenoga] adj. ispran ~ V'ieš je spl'âvleni.
spameten [sp'ameten sp'ametnoga] adj. 1. pametan ~ Kie je sp'ameten se m'ore kaj-kaj navč'iti. ~ B'iv je sp'ameten pak je v'isoke šk'ọle zav'ršiv. ~ M'isliv sam da je sp'ameten a vẽ v'idim da je hrm'ọk. ~ Sp'ameten se d'iela, a n'ika ne r'azmi. ~ B'ọj sp'ameten. (razborit) ~ D'ečec je b'iv sp'ameten pak so ga d'âli d'ale v šk'ọlo. ◈ Sp'ameten si kak tri n'ọri. = pameten 2. lukav, promoćuran ~ Tie pak je je sp'ameten.
spametno [sp’amtno] adv. 1. pametno ~ Tọ je b’ilo sp’amẽtno k’ak si napr’aviv. ~ V'iš kak sp'ametno pov'ieda. 2. fig. ludo ~ Tọ je b’ilo sp’amẽtno zmišljeno a vẽ se v’idi k’ak.
sparijav [spar’ijav spar'ijavi] f sparina ~ D'enes je t'akša spar'ijav ka sẽ z m'ẽne t'ẽče.
spariti (se) [sp'âriti, sp'ârim, imp. sp'âri] pf. I. trans.1. upariti ~ 2. oploditi II. refl. uvenuti, usahnuti ~
spašavati (se) [spaš’âvati, spaš'âvlem] impf. spašavati
spati [sp’ati, sp'im, sp'ido/sp'ijo, prid. rad. sp'âv, sp'âla, sp'âlo, imp. sp'i, sup. sp'ât] impf. 1. spavati ~ C'ielo n'ọč s'am n'ie sp'âla. ~ Sp'i mi se. ◈ ‘Ide z kokoš’ami sp'ât. 2. imati spolne odnose ~ Sp'âla je s k'iem gut je m'ogla. = ♦ sk'up sp'ati ~ Sk'up sp'ido. ♦ spanje [sp'ọje/sp'âje sp'ọja/sp'âja] n spanje ~ ♦ zaspati ♦ prespati ♦ odspati ♦ naspati
speh [sp'ieh sp'ieha] m srčika, mekana jezgra u grančici, stabiljci ~ Sp'ieh je v kur'uzi, trst'iki i v dr'ievi kak je b'ezek 'ili v'rba. ~ Sp'ieha smo v'um poč'istili pak smo fr'ulico napr'avili.
speljati [sp'ẽljati, sp'ẽljam, sp'ẽljav, sp'ẽljala, sp'ẽljalo, imp. sp'ẽljaj] pf. 1. uvesti (o instalacijama) ~ D'âli smo sp'ẽljati str'ujo v h'ižo. 2. izvesti kakvu nepodopštinu ~ Da mi je zn'ati kaj si vẽ sp'ẽljav.
speljavanje [spelj'âvaje spelj'âvaja] n izvođenje, prizor ~
speljavati [spẽlj’âvati, spelj'âvlem] impf. 1. izvoditi, stvarati nepodopštine ~ Da si pr'edi m’isliv vẽ nẽj m'ọrav t’oga c’irkusa spẽlj'âvati. ~ Hurmast'ọče spẽlj'âvlejo. 2. provoditi ~ Tr'eba bo zn’ova instal'acije spẽlj'âvati.
sper [sp'er] adj. indekl. raščupan ~
spetati se [sp'etati se, sp'etam se] pf. ekspr. spremiti se, dugotrajno se uređujući ~ Tri v'ure ti tre ka se sp'etaš!
spinjati se [sp'ijati se, sp'ijam se] impf. uspinjati se na prste ~ K'ie su b'ili m'enši su se m'ọrali sp'ijati či su št'eli kaj v'ideti.
spisati [sp'isati, sp'išem, imp. sp'iši, prid. rad. sp'isav, sp'isala, sp'isalo] pf. ispisati ~ Sp'iši sẽ kaj si potr'ošiv ka ti pov'rnem str'oške.
spitavati [spit'âvati, spit'âvlem, prid. rad. spit'âvav, spit'âvala, imp. spit'âvli, sup. spit'âvat] impf. ispitivati, zapitkivati ~ N'ikaj me nẽj spit'âvati.
spiti [sp’iti sp'itoga] adj. ispijen ~ Sv'eci 'imajo sp’itoga obr'aza.
spiti [sp'iti, sp'ijem, prid. rad. sp'iv, sp'ila, sp'ilo, imp. sp'i] pf. popiti ~ Sp'i si n'ekaj! ~ P'amet bọ mi sp'ila.
splašeni [spl'âšeni spl'âšenoga] adj. uplašen, nesiguran ~ K'aj si t'ak spl'âšeni? N'ika ti n'amo fčen'ili.
splašeni [spl'âšeni, spl'âšenoga] adj. plašljiv ~ Č'ovek je spl'âšeni pak ne v'upa n'ikaj r'ẽči.
splašiti (se) [spl'ašiti se] pf. isprepadati, uplašiti ~ Z'âjec se spl'ašiv i db'ežav.
splatiti [splat'iti, splat'im, imp. spl'âti, prid. rad. spl'ativ, splat'ila, splat'ilo] pf. isplatiti, naplatiti ~ Sẽ smo splat'ili d'oli z gr'unta.
splaviti (se) [spl'aviti, spl'âvim, imp. spl'avi, prid. rad. spl'aviv, spl'âvila, spl'avilo] pf. I. trans. isplahnuti, isprati ~ Posọdo trẽ splaviti. ~ Spl'avi si r'ọke. II. refl. oprati se ~ 'Idem se spl'âvim. V'es sam pr'âšnati.
spočitavati [spočit’âvati, spočit'âvlem] pf. spočitavati, prigovarati
spod [sp'ọt] prep. ispod + G ~ Daj z’ẽmlja b’ila okr’ọgla ‘oni sp’ọd bi d’oli poc’ureli. ♦ od sp'ọt odozdo
spoda [sp'oda] adv. odozdo, ispod, ispod površine, unutra na dnu ~ Sp'oda v lom'âro. ~
spodnica [sp'ọdnica sp'ọdnice] f daščani pod na kolima ~ Sp'âv sam na k'ọli a gl'âva je tr'eskala po sp'ọdnici kak su k'ọla dreng'ẽtala.
spodnjica [sp’ọdjica sp'ọdjice] f podsuknja, žensko donje rublje
spodoba [spod’ọba spod’ọbe] f oblik, izgled, lik, spodoba ~ Po spodọbi sam ga prep’oznala. ~ P’amtim spod’ọbo t’oga čl’oveka. ~ L’efko bi ti poz’âbiv spod’ọbo kak smo se d’ugo nie v’idli. ~ B'ila je f'est bẽt'ẽžna. Naz'âj je dob'ila sv'ojo spod'ọbo.
spodoben [spod’oben] adj. sličan, nalik (na nekoga) ~ K j’api je spod’oben.
spodobno [spod’obno] adv. slično ~ Č'ẽmo je tọ spod'obno?
spokani [sp'ọkani sp'ọkanoga] adj. ispucan ~ 'Ovo l'eto je t'akša s'uša ka je z'ẽmlja sâ sp'ọkana. ~ V’usnice su mi s’uhe i sp’ọkane.
spoloma [sp'ọlọma] adv. polovično, djelomično ~ P'osla tr'eba završ'iti, a nie ost'aviti sp'ọlọma napr'âvljeno.
spolovni [spọlọvni sp'ọlọvnoga] adj. polovan, ograničeno sposoban, retardirani
spomen [sp'omen sp'omena] m uspomena, sjećanje ~
spomenik [spomen’ik spomen’ika] m spomenik, nadgrobni kamen ~
spominati se [spom'inati se, spom'inam se] impf. razgovarati ~ K'uliko se spom'inamo, več bi b'ili tọ napr'avili. ~ St'âra m'ama se r'ada spom'ina.
spominek [sp'ominek sp'ominka] m razgovor ~ K'akši je tọ b'iv sp'ominek na p'ọto?
spominkariti se [spomink'âriti se, spomink'ârim se] impf. ćaskati, neobavezno razgovarati ~ N'iemam se č'as spomik'âriti.
spomjati se [sp'ọmjati se, sp'ọmjam se] impf. sjećati se ~ Se ti sp'ọmjaš t'oga čov'eka?
sponova [spon'ova] adv. nanovo, ispočetka ~ N'ika ne v'alja, sẽ m'ọramo spon'ova d'elati.
sposoben [sp'osoben sp'osobnoga] adj. sposoban ~ S'aki je za n'ekaj sp'osoben.
spotrti (se) [spot’rti, spot’ẽrẽm, prid. rad. sp’otrav, spot’rla, spot’rlo, imp. spot’ẽri] impf. I. trans. 1. polupati, satrti, slupati ~ A’uta je spot’rav. 2. jako umoran ~ Tak sam spot’rti. II. refl. polomiti se, ozlijediti se ~ Taj’ier mi je d’oli ‘opav i v’es se sp’otrav. ~ V’es se sp’otrv d’ok je ‘opav s kr’ova.
spoved [sp'oved sp'ovedi] f ispovijed ~ 'Idem k sp'ovedi.
spovedalnica [spoved'âlnica spoved'âlnice] f ispovjedaonica ~
spovedati (se) [spopv’iedati se, spov'iedam se] impf. I. trans. ispovijedati II. refl. 1. ispovijedati se ~ Pop’ievle kak daj se spov’iedav. 2. fig. govoriti svoje tajne, privatne stvari ~
spoznati se [spozn’ati se, sp'oznam se] pf. upoznati se ~ Sv'ojom ž'ẽnom sam se sp'oznav na z'abavi.
spram [spram] prep. prema + G ~
sprašiti (se) [spr'âšiti, spr'âšim] impf. I. trans. izgrditi i natjerati ~ Vẽ b'ọm ga jâ spr'âšila. II. refl. podići prašinu ~ F'est se spr'âšilo dok je 'auto pr'ẽšev po c'esti de ga nie b'ilo asf'alta.
sprati [spr’ati, sp'ẽrem] pf. isprati (npr. boja s tkanine) ~
spratiti [spr'atiti, spr'atim] pf. ispratiti ~
spraviti (se) [spraviti se] I. trans. 1. otpremiti ~ Na ọn sv'iet b'ọš me spr'aviv. ~ Nigd'âr ga n'aš spr'aviv na pr'âvi p'ọt. 2. ugurati (u nešto), spremiti u što, natjerati u što ~ N’uter spr’aviti. 3. posložiti presavijanjem (npr. odjeću ili tkaninu) ~ Pl'âfte su l'iepo spr'âvlene v lom’âro. II. refl. uputiti se, pripraviti se za put... ~ K’am si se spr’aviv? (kamo si krenuo) ♦ sk'up spr'aviti okupiti ♦ na n'ikaj spr'aviti upropastiti, zatrti ♦ v'um spr'aviti izgnati, izvući van, naći kome posao izvan Hrvatske ~ N'uter se zavl'ekev, a n'ẽbreš ga v'um spr'aviti. ~ V'uča ga je v'um spr'aviv. (ujak mu je našao posao u inozemstvu)
spravljanje [spr’âvljaje spr’âvljaja] n pripremanje ~ C'ielo dop'ọlne smo potroš'ili na spr'âvljaje.
spravljati (se) [spr’âvljati, spr’âvljam, imp. spr’âvljaj, sup. spr’âvljat] impf. I. trans. pripremati, sakupljati ~ ‘Idemo s’ieno spr’âvljat. ~ Kv'ọčka spr'âvlja p'iceke p'od p'ẽroti. II. refl. pripremati se ~ G’rdo vr’ieme se spr’âvlja. ◈ Spr’âvlja se ka l’ačen sr’at. ♦ sk'up spr'âvljati okupljati
spravljeni [spr’âvljeni spr'âvljenoga] adj. spremljeni, pripremljeni ~ Mi smo spr'âvljeni, sam vas č'âkamo.
spravljeno [sprâvljeno] adv. 1. uredno pripremljeno ~ Na st'olo je sẽ spr'âvljeno. Dok p'ẽš sam si z'emi. 2. posloženo, npr. rublje ili odjeća na lijep način~ V lom'âro je sẽ l'iepo spr'âvljeno tak ka nav'iek v'idiš kaj si m'oreš vum z'eti.
sprečuđavati se [sprečuđ'âvati se, sprečuđ'âvlem se] impf. čuditi se, čudom se čuditi ~
spred [spr'et] prep. ispred + G ~ M'ekni tọ spr'ẽd-mẽne.
spreda [spr’ieda] adv. sprijeda ~ H’iža mi se spr’ieda j’âko v’idi.
sprehajanje [spreh'âjaje spreh'âjaja] n šetnja ~
sprehajati se [spreh'âjati se, spreh'âjam se] impf. šetati od jednog mjesta do drugog ~ Spreh'âjali su se od h'iže do h'iže.
sprehladiti se [sprehlad'iti se, sprehlad'im se, prid. rad. sprehl'adiv se, sprehlad'ila se, sprehlad'ilo se] pf. promrznuti do obolijevanja ~ Sed'iela je na pr'opuho pak se sâ sprehald'ila.
sprehoditi (se) [sprehod'iti, spreh'odim] pf. I. trans. prijeći pješice ~ Sprehod'ili smo m'ortik d'ẽset kilom'etri. II. refl. prošetati ~ B'ili smo na 'izleto i tak smo se f'ino sprehod'ili.
spremejuvanje [spremej'uvaje spremej'uvaja] n promjena ~
spremeniti (se) [spremen'iti, spremen'im] pf. I. trans. promijenti ~ Sprem'eni či m'oreš. II. refl. promijeniti se ~ Vr'ieme se je spr'ẽmẽnilo.
sprepešačiti [sprepeš'âčiti, sprepeš'âčim] pf. prijeći pješice cijelu razdaljinu ~ Sprepeš'âčili smo od Nov'akovca do Podt'urna.
sprepikati [sprep'ikati, sprep'ikam] pf. probušiti, napraviti više rupa ~
sprešati [spr'ešati, spr'ešam] pf. isprešati, iscijediti tijeskom ~ D'enes sam sẽ gr'ọzdje spr'ešav.
spreten [spr'ẽten, spr'ẽtnoga] adj. spretan, vješt ~ D'ečec je spr'ẽten, d'ober bo m'ẽšter.
sprevajati (se) [sprev'âjati, sprev'âjam] impf. I. trans. sprovoditi, biti pratnja kome ~ Kaj ga tre sprev'âjati, nẽj s'ọm 'ide d'imo. ~ Ne m'ọrate me sprev'âjati. ~ II. šetkarati se ~ Sprev'âjajo se od j'anoga do dr'ugoga.
sprevod [spr’evod spr’evoda] m sprovod ~ Spr’evod n’ikoga ne vesel’i.
sprevoditi [sprevod'iti, sprev'odim] impf. provoditi, sprovoditi, ispratiti, sprovesti ~ S'akoga sprev'odim.
sprevrjeni [sprev'rjeni sprev'rjenoga] adj. isprevrtan, okrenut naopako ~
sprevrnoti [sprev'rnoti, sprev'rnem] pf. isprevrtati ~
spreživeti [sprež'iveti, spreživ'im] pf. proživjeti, proći u životu mnoge stvari ~
spričati (se) [spr'ičati, spr'ičam] pf. I. trans. 1. održati oproštajni govor 2. fig. izgrditi, reći sve što misliš ~ Sam da ga v'idim, b'ọm ga jâ spr'ičala! II. refl. 1. oprostiti se na odlasku 2. ispričati se
spričavanje [sprič'âvaje sprič'âvaja] n oproštaj (govor) na svadbi ili sprovodu ~
spričavati [sprič'âvati, sprič'âvlem] impf. održavati oproštajni govor na sporvodu ili svadbi ~
sprobati [spr'ọbati] pf. isprobati ~ Spr'ọbaj si c'ipele pr'edi kak boš je k'upiv. 2. iskusiti (u životu) ~ Č'uda s'ẽga je spr'ọbav v živ'oto, 'ali se m'alo n'avčiv.
sprobavati [sprob’âvati, sprob'âvlem] impf. isprobavati ~ S’ikak sprob'âvlem, kak bi b'ilo b’ole.
sproti, proti [(s)pr’ọti] adv. usput ~ Tọ kaj ti c'ieli d'ien f'ujiš, jâ spr'ọti napr'âvim.
sprva [sp'rva] adv. isprva ~ Sp'rva mi se v'idlo d'obro a p'osle se pak'âzalo dr'ugač.
spuhavati (se) [spuh'âvati, spuh'âvlem] I. trans. ispuhivati II. refl. nadimati ~ N'iesam d'obro n'ekaj p'ojev pak mi se spuh'âvle.
spuhnoti (se) [sp'uhnoti, sp'uhnem] pf.1. ispuhati, puhnuti ~ Sp'uhni sm'etje z st'ola. ~ V'eter je sp'uhnov. 2. nadignuti, npr. opećena koža, boja ispod koje hrđavi ~ Dok sam se sp'ẽkev mi se meh'ur sp'uhnov.
spukavati [spuk'âvati, spuk'âvlem] impf. čupati ~
spuknoti [sp'uknoti, sp'uknem] pf. iščupati ~
spuniti (se) [sp'uniti, sp'unim] pf. I. trans. ispuniti ~ II. refl. ispuniti se ~
spuntani [sp'untani sp'untanoga] adj. uznemireni ~
spuntati se [sp’untati se, spu'ntam se] pf. 1. pobuniti se 2. predomisliti se, pokolebati se ~ Št'ev je k'upiti 'ali se n'ekaj sp'untav. 3. uznemiriti se ~ K'okoši su se sp'untale pak kokod'âčejo.
spunjavati (se) [spuj'âvati/spuj'ọvati, spuj'âvlem] pf. I. trans. ispunjavati ~ Pom'ọgala sam lj'udiem spuj'ọvati formul'âre. II. refl. ispunjavati se, puniti se~ B'âžulj se p'očev spuj'ọvati.
spustiti (se) [spust’iti, spust'im] pf. I. trans. 1. ispustiti ~ Sp'ustiv je z r'ọk št'ublja. 2. verbalno nekome uzvratiti pozivajući se na prošle stvari vezane na tu osobu, predbaciti ~ D'obro ji je spust'ila. II. refl. 1. spustiti se ~ Sp'usti se d'oli po dr'ievi! 2. početi padati kiša ~ D'iešč se sp'ustiv.
spuščanje [spuščaje] n spuštanje, spust ~ V sob’oto bo spuščaje po M’uri od Sred’išča do Kotor’ibe.
spuščati (se) [spuščati se] I. trans. 1. spuštati 2. fig. dati sarkastičnu primjedbu ~ G'rdo ji je sp'uščala. II. refl. 1. spuštati se 2. rafting ~ V nedeljo se b’omo spuščali po Muri.
srab [sr'âp sr'âba] m svrab ~
sračka [sr'ačka sr'ačke] f pej. proljev ~ V sr'ačko je 'opav.
srajmba [sr'âjmba/sr'âjmba sr'ọjmbe/sr'âjmbe] f čuvanje, čuvalište, spremište, pohrana, smočinca ~ Kaj ost'ọne d'eni v sr'ọjmbo.
sraka [sr’aka sr'ake] f svraka ~
srakanoga [sr’akan’oga sr'akan'oge] f vrsta korova; biljka ~
sram [sr'ọm sr'ọma] m sram ~ Sr'ọm te m'ore b'iti.
sramota [sram'ota sram'ote] f sramota = špot ♦ na sram'oto d'ẽlati u inat
sram-špot [sr'ọm šp'ot, sm'ọm šp'ota] m sramota, uvreda (izraz negodovanja, neodobravanja zbog učinjenog postupka) ~ Sr'ọm šp'ot!
srati [sr’ati, s'ẽrem] impf. vulg. srati ◈ N’ie m’oči sr’ati i tr’iešče br’ati. ♦ zesrano [z’esrano/zesr’âno] adv. vulg. uneređeno ~ ♦ zesrati (se) [z'esrati se, zes'ẽrem se] pf. vulg. unerediti se ~
srbeti [s'rbeti, 3. l. j. srb'i] impf. svrbjeti ~ Srb'i me. ~ St'rgav b'ọm se, kak me srb'i.
srblivec [srbl'ivec srbl'ifca] m vrč
srce [s'rce s'rca, dem. s'rčece, hip. s'rčeko] n 1. srce (organ) ~ S'rce me bol'i d'ok to v'idim. ~ Pre s'rco me st'eglo. ◈ Ti si m'ẽni vu sr'edini s'rca kak j'abuki košč'ica. 2. središnji dio (npr. drveta) ~ ♦ m'eti s'rca biti osjećajan
srčba [s’rčba s'rčbe] f ljutnja, srdžba ~
srdit [s’rdit srd'itoga] adj. srdit, ljutit ~ M'amica su srd'iti.
srditi (se) [s’rditi, s'rdim] impf. I. trans. ljutiti ~ N'ẽj me s'rditi! II. refl. ljutiti se, srditi se ~ Jâ se na n'ikoga ne s'rdim.
srditost [srd’itost srd'itosti] f ljutnja srdžba ~
srebrenati [srẽbrẽn’âti srẽbrẽn’âtoga] adj. srebren
srebro [sr'ẽbro sr'ẽbra] n srebro ♦ ž'ivo sr'ẽbro živa ~ M'ali je kak ž'ivo sr'ẽbro. (živa se na zraku iz tekućeg stanja pretvara u kruto, kuglice, npr. kad se razbije termometar od žive kuglice će se otkotrljati)
sreča [sr’ẽča sr’ẽče] f sreća ~ M'ev je sr'ẽčo. ♦ na sr'ẽčo srećom ~ Na sr'ẽčo je sẽ d’obro z’išlo.
srečen [sr'ẽčen sr'ẽčnoga] adj. sretan ~ Sr'ẽčen si ka 'imaš tak d'obro ž'ẽno.
srečno [sr’ẽčno] adv. sretno ~ Sr'ẽčno su doput'uvali.
sred [sr'et] prep. + G sred, usred ~ Sr'et s'ẽla.
sreda [sr'ieda sr'iede] f srijeda ~ V sr'iedo p'ẽmo na s'ejam v Č'akovec.
Sredek [sr'edek, sr'etka] m predio kod Podturna ~ V sr'etko su se kr'ave r'ade p'asle.
sredin [sred'in] na sredini ~ Za čas je b'iv na sred'in M'ure.
sredinčani [sred’inčani sred'inčanoga] adj. srednji ~ = srednji
sredinka [sred’inka sred’inke] f sredina, središte ~
srednik [sredn'ik sredn'ika] m dio puta između dvije kolotečine ~ Na p'ọto m'ed dv'ema kolom'ijami je sredn'ik. ~ Sredn'ik je z tr'âvom obr'âsev.
srednji [sr'iedji sr'iedjega] adj. srednji ~
srež [sr'ieš sr'ieža] m led i snijeg što pliva rijekom prije smrzavanja ~ D'ok se v'oda p'očne smrz'âvati, a pr'edi kak d'ọjde do l'ẽda, z'ovemo sr'ieš. ~ Sr'ieš se d'iela na M'uri.
srmak [srm'ọk srm'ọka, dem. srm'ačec/srm'aček] m 1. siromah ◈ V'ẽkši srm'ọk, v'ẽkši hrm'ọk. 2. onaj koji je pretrpio neku nevolju ◈ Srm'ọk je ọn kie n'iema r'ọko.
srmaški [srm'aški srm'aškoga] adj. siromašan, jadan ~ Srm'aški lj'udi.
srmaštvo [srm'aštvo srm'aštva] n siromaštvo ~ Sẽ je tọ b'ilo j'ano v'eliko srm'aštvo.
srna [s'rna s'rne] f srna ~
srnjak [srj'ọk srj'ọka] m srndać ~
srp [s'rp s'rpa] m srp ~ (Z) s'rpom sam nabr'âla j'ano k'ọrpo dr'ača. ~ S'rpom se b'ẽre a z k'osom kos'i.
srpača [srp'ača srp'ače] f alat za rezanje bilja ~ Srp'ačom smo kopr'ive r'ezali za ž'ibeke.
stacati [st'acati, st'acam] pf. izgaziti (ob. biljke) ~ P'es je st'acav sọ tr'âvo pre l'esi.
stajati [st'ajati/st'âjati, st'âjam, prid. rad. st'ajav, st'ajala, st'ajalo, imp. st'âjaj, sup. st'ajat] impf. gaziti nogom, „hodati“ ~ P'azi kud st'âjaš! (pazi kud staješ)
stajati se [st'ajati se, st'âjam se, imp. st'âjaj se, prid. rad. st'ajav se, st'ajala se, st'ajalo se, sup. st'ajat se] impf. rano ustajati ~ Trid'ẽsti l'iet sam se st'ajala na 'autobus. ~ S'aki dien se st'âjam v p'eti v'uri.
stajeni [st'âjeni, st'âjenoga] adj. ukrućen ~ Hl'adnetina je st'âjena. ♦ st'âjeno ml'ieko ukiseljeno mlijeko
stalaž [stal’âš stal’âža] m 1. polica ♦ stal'âš za cv'ietje postolje za cvijeće 2. mjesto odmaranja svinja na ispaši
stalek [st’âlek st'âlka] m stalak ~ Na st'âlko je tegl'in z cv'ietjom.
stalen [st'âlen st'âlnoga] adj. stalan, trajan, redovit ~ M'ọraš m'eti st'âlne pr'ihode.
stališ [stal’iš stal'iša] m mjesto stajanja, boravka, odmorište ~ Stal'iš je mesto, poč'ivališče za živ'âd, št'era se p'âse na p'aši.
stalno [st'âlno] adv. stalno, uvijek iznova ~ St'âlno j'ano te 'isto terent'ieče. ~ Za st'âlno su ga z'eli na p'osel. (na neodređeno)
stan [st’ân st'âna] m 1. stan = stanje ~ Na st'ân z'eti. uzeti na stanovanje 2. stanje ~ L'edičen st'ân.
stanje [stọje st'ọja] n stan, prostor u kojem se stanuje (može biti prostor i u kući) ~ Ž'ẽnica 'ima l'iepo č'isto st'ọje.
starati se [st'ârati se, st'âram se] impf. 1. brinuti, skrbjeti ~ 2. s negacijom: biti bez želje ~ N'ika se ne st'âram za s’âd. (nije mi do voća) ~ Ne st'âram se za m'ieso.
starati se [st'arati se, st'aram se] impf. stariti ~ S'am se st'aram, nie kaj ml'ajša b'ila.
starec [st’ârec st'ârca] m starac ~ St'ârec 'ima m'orti d'ẽvẽdẽset l'iet. starica [star’ica star’ice, pl. star’ic] f starica, stara žena ~ Star’ica si je p’eneze v r’opčeko č’uvala. ♦ starček [st’arček st'rčeka] hip. od starec ♦ starika [st'ârika st'ârike] f hip. od starica ~ Naša st’ârika nav’iek n’ekaj d'iela po h’iži. ~ J'ano b'ako su zv'âli st'âra m'ama a dr'ugo st'ârika (t'ak su zn'ali na št'ero m'islijo).
stareši [stareši st'areše] adj. komp. od stâri ~ Ml’ajši su b’ole zm’ọčeni kak st’areši.
stareši [stareši st'areše] pl. t. roditelji ~ St'areši bi m'ọrali b'iti pametn'eši kak d'eca. ~ D'ečec, su tv’oji st’areši doma? ~ St'areši su te d'oma n'ikaj nie nafč'ili!
starešina [stareš'ina stareš'ine] m voditelj svadbe, koji vodi mladenku na vjenčanje
stari [st’âri, st’âroga, komp. st’areši] adj. star ~ St'âra h’iža. ~ St'âri gr'unt. (grunt na kojem se provelo djetinjstvo). ~ St’âri kr’uh. ♦ st’âri post’ati ostarjeti◈ St’âri smo post’ali, kak daj j’aden dr’ugom l’ieta fk’rali (mnp.)
starinski [star’inski star'inskoga] adj. stari, starinski ~
stariti [st'ariti, st'arim] impf. starjeti ~
staro [st'âro] adv. staro ♦ po st'ârim po starome ♦ st'âro l'eto zadnji dan u godini
starobudje [starob'udje starob'udja] n stare stvari male vrijednsti ~ Ga tu nie n'ikaj vr'iednoga, s'amo starob'udje.
starovičen [starov'ičen starov'ičnoga] adj. koji ima izgled staroga ~ Starov'ičnoga obr'aza. ~ Starov'ična p'uca.
stati (se) [st'ati, st'ânem, prid. rad. st'av, st'âla, st'alo, imp. st'ani, sup. st'ât] pf. I. trans. 1. stati ~ St'ọj! (stani) ~ Pr'ọbaj st'ati na n'ogo. ~ St'ani k'orak! (pokreni se, požuri se, brže malo u poslu) 2. nalaziti se ~ De ti stoj'i pos'ọda? 3. biti usmjeren prema čemu ~ Bl'oki stoj'ido na p'ọt. II. refl. ustati ~ St’ani se! ~ 'Unda se st'av i ov'ak je pov'edav. ♦ g'ori se st'ati 1.ustati, uspraviti se ~ St'ani se g'ori. 2. uskrsnuti ~ J'ani v'erjejo da se J'ezoš g'ori st'av, a dr'ugi ne v'erjejo. 3. prijeći iz tekućeg u kruto stanje ~ M'âšča se st'âne. V'rhje se st'âne. ♦ st'ati pr'iek prestupiti ~ St'av je pr'iek c'rte. (prestupio je crtu, npr. sportaš) ♦ sk'up st'ati pridružiti se, stati k, pripomoći nekome ~ Dok ti tr'eba p'omoč n'iega n'ikoga kaj st'av kc'ọj. ♦ st'ati n'uter ~ St'ani n'uter, nẽj st'âti med vr'âti.
stati [st’âti, stoj'im, imp. st'ọj, prid. rad. st'âv, st'âla, st'âlo, sup. st'ât] impf. 1. stajati; mirovati ~ Kaj tu stoj'iš! ~ Kaj tu stoj'iš kak daj d'ošev kv'âsa pr'osit. ~ N'ẽj st'âti med vr'âti. ~ Nigd’âr ne stoj’im. (nav'iek d'ielam) ~ N’igdi n’amo st’âli na p’ọto. nećemo se zaustavljati na putovanju 2. zjapiti ~ H'iža stoj'i pr'âzna.
stava [st'âva st'âve] f kukuruzovina u snopovima, nekoliko snopova uspravljeno u jedan snop 2. fig. pej. debela žena ~ Tak je kak st'âva.
staviti (se) [st’aviti, st’âvim, imp. st’avi, prid. rad. st’aviv, st’avila] pf. 1. ostaviti ~ St’avi m’oje stv’âri pre m’irom. 2. napustiti ~ Lj'udi su st'avili h'iže pak su d'išli v gr'ât ž'ivet. ~ N'ẽjtẽ me st'aviti. ~ Kv'ọčka je st'avila p'iceke. ~ St'avila je m'ọža i d'eco i d'išla je z dr'ugim. 3. izgubiti ~ St'avila sam 'oči pre maš'ini (š'ivači). (izgubila sam dobar vid) ~ Kud h'ọda sẽ po sud sẽ st'âvlja. (gub'i stv'âri) 4. zadržati, ostaviti kod sebe ~ St'avi si j’ih pr'isẽbi. II. refl. ostaviti se ~ St'aviv sam se cigar'etlina. ~ N'ẽbre se st'aviti pij'ače.
stavljati (se) [st’âvljati, st’âvljam, imp. st’âvljaj, sup. st’âvljat, prid. rad. st’âvljav, st’âvljala] impf. I. trans. ostavljati ~ Sv’oje stv’âri tu nẽj st’âvljati. II. refl. ostavljati se ~ St’âvlja se pij’ače ali mu n’ekak n’iede.
steblo [st’ẽblo st’ẽbla] n 1. dio stabla od korijena do prvih grana, deblo 2. stablo
steči (si) [st’ẽči, stẽč'ite si, st'iečem si] pf. 1. steći ~ Bog'âtstvo je je, s'amo je p'itaje kak je tọ st'ẽkev. 2. priskrbiti ~ S'aki bi si rad n'ekaj st'ẽkev v živ'oto.
stegno [st'ẽgno st'egan] n stegno ~
stegnoti (se) [st'egnoti se, st'egnem se, imp. st'egni se, prid. rad. st'egev se, st'egla se] pf. I. trans. stegnuti ~ II. refl. uspraviti se (o tijelu) ~ Nẽj se tak p’ukljavo držat’i, g’ori se st’egni.
stegnjeni [st'egjeni st'egjenoga] adj. 1. stegnut ~ R'ẽmen je pr'ẽveč st'egjeni. 2. uspravljen (o tijelu) ~ Č'uda l'eži je d'elati či si st'egjeni nek da si p'ogjeni.
steguvati (se) [steg'uvati, steg'uvlem] impf. 1. stezati 2. istezati se ~
stekelce [stek'elce stek'elca] n dem. od steklo; flašica, bočica ~
stekli [st'ekli st'ekloga] adj. bijesan, pobješnjeli ~ St'ekli p'es. ◈ L'âja kak st'ekli p'es.
steklinjav [stekl'ijav stekl'ijavi] f bjesnoća, nasilno ponašanje ~
steklo [st'eklo st'ekla, dem. stek'elce] n staklena boca ♦ l'iterno st'eklo boca od jedne litre ~ Na st'olo je j'ano st'eklo v'ina.
steklo [st'eklo] adv. bijesno ~
stekljač [stẽklj’âč steklj'âča] m onaj koji je nasilne naravi, nasilnik ~ Pr'ed t'iem steklj'âčom su si str'âho.
stena [st'iena st'iene] f stijena, zidana stijena, zid ~ St'ieno smo pol'ičili z v'âpnom.
stenica [sten’ica sten'ice] f žohar ◈ D'osaden je kak st'en'ica.
steniti [sten’iti, sten'im, prid. rad. st'eniv, sten'ila, sten'ilo, imp. st'eni] pf. stanjiti ~ T’iesto za r’ezance tr’eba d’obro sten’iti.
stenj [st’iej st’ieja] m stijenj, fitilj ~ St’iej je dog’orev.
stepanje [st'epaje st'epaja] n trešnja, tresenje ~
stepati (se) [st'epati, st'ieplem, imp. st’ẽpi, sup. st'epat] impf. I. trans. 1. tresti ~ 2. istresati ~ 'Idemo sl’ive stepat. 2. tresti se ~ St'ieplem se od z’ime. ~ Nẽj se tu st'epati, 'idi d'imo! ~ V'eter je p'uhav ka se sẽ st'epalo. ~ St'ieple se od str'âha.
stepki [st’ẽpki st'ẽpke] pl. t. tekućina koja nastaje preradbom vrhnja u maslac, stepka, mlaćenica ~
stepsti (se) [st'ẽpsti, st'ẽpem] pf. I. trans. stresti, istresti, isprašiti, otresti ~ St'ẽpi t'epiha. ~ V'um stẽpi! ~ J'abuke su st'ẽpẽne z dr'ieva. II. refl. stresti se ~ P'es se st'ẽpev.
stesati [stẽs’ati, st'ẽšem, imp. st'ẽši, prid. rad. st'ẽsav, st'ẽsala, st'ẽsalo, prid. trp. st'ẽsani] pf. istesati ~ St'ẽsana bl'aja.
steška [st'eška] adv. bezvoljno, preko volje ~ St'eška mu je d'âv p'eneze.
stevljak [stevlj’âk stevlj'âka] m pregača v. fertof
steza [st'eza st'eze] f 1. staza ~ St'eza p'ẽlja na c'esto. 2. razdjeljak ~ Poč'ẽsani na st'ezo. 3. tepih; prostirka, uskog i dugog oblika ~ Tk'âlec je z'etkav st'ezẽ od st'âri k'rpi.
stiha [st’iha] adv. 1. tiho, šutjeti ~ Z'akaj ste st’iha? ~ St'iha b'ojte! (ušutite) 2. potiho ~ St'iha mu pov'iedaj. ~ St'iha je d'ošev vu dv'ọr. ~ St'iha pr'ejdi pr'iek g'ajka. 3. polako, pažljivo ~ St'iha ga d'oli p'ustite. ~ P'ẽpel se st'iha prem'ieče, tak ka se ne pr'âši. 4. slabim intenzitetom ~ St'iha pot'uči b'âžlja. (grah u mahunama kojeg treba izvaditi van, zmlâtiti) ~ P'eč st'iha gr'ieje.
stirati [st'irati, st'iram] pf. istjerati ~ St'iraj k'okoš vum z v'rta. ~ N'ieje za p'esa vum stir'ati. (vani je nevrijeme, kiša, hladnoća)♦ st'irati sk'up natjerati na jedno mjesto (životinje) ♦ st'irati v'um riješiti do kraja
stiska [st’iska st'iske] f gužva, malo prostora zbog puno stvari, tjesnota ~ St'iska mi je. (tijesno mi je) ~ N'amo se r'ivali v'u to st'isko.
stiskati (se) [st’iskati, st'iskam] I. trans. pritiskati ~ II. refl. stiskati se ♦ sk'up st'iskati tijesno priljubiti ♦ sk'up t'iskati pritiskati
stisnoti (se) [st'isnoti, st'isnem] pf. I. trans. stisnuti ~ C'ielo n'ọč sam nie 'oko st'isnov. 2. fig. pojačati se, napraviti pritisak ~ Z'ima je st'isnula. ~ S'isni ga ka ti v'rne p'eneze. II. refl. stisnuti se, ukrutiti se ~
sto [st'ọ] num. sto ~ M'orti ga ji b'ilo st'ọ. ~ D'enes je stọ p'ọt pr'ẽšla po v'ulici.
stockati [st’ọckati, st’ọckam, prid. rad. st’ọckav, st’ọckala, st’ọckalo, imp. stọckaj] pf. zgaziti (raslinje) ~ Pes je s’ẽga vrta st’ọckav.
stočiti [stoč’iti, st'očim, prid. rad. st'očiv, stoč'ila, stoč'ilo, imp. st'oči] pf. istočiti, potpuno iprazniti tekućinu ~ Sẽ st'oči z fl'aše, šk'oda je st'âvljati.
stoječ(ki) [stoj'eč(ki)] adv. stojeći, u stajaćem položaju ~
stol [st'ol st'ola] m stol ~ S'ẽjte si k st'olo. ~ D'ugo je tre č'ekati ka kr'uh d'ọjde na st'ol. (treba uložiti mnogo truda da bi se proizveo kruh) ~ St’ol m’ore b’iti z j'anom n’ogom, z dvie n’oge, z tri n’oge, na št’iri n’oge, okrọgli, na št’iri v’ogle, k'ockasti 'ili d’ugi. ♦ st'ol k'uhinski ♦ h'ârajski st'ol
stolec [st’olec st'olca] m stolica ~
stoletje [stọl'ietje stol'ietja] n stoljeće ~
stolica [stol’ica stol'ice] f klupa ~
stoljek [st’oljek st'oljeka] m stolnjak ~
stopa [st'opa st'ope] f stupa, naprava za pravljenje kaše, postupak odvajanja ljuske od jezgre zrna
stopina [stop'ina stop'ine] f stopa (od stopala) = sled
stopiti se [stop’iti se, stop’im se, prid. rad. st’opiv se, imp. st’ọpi se] pf. I. trans. ugrijati II. refl. utopliti se, ugrijati se, zatopliti ~ St’ọpi se m’alo pre p’ẽči. ~ Vr'ieme se stop'ilo.
stopram [st’opram] adv. tek ~ St'opram sam se 'ožẽniv, več me ž'ẽna zb'ila. (mnp.)
stradati [str'âdati, str'âdam, imp. str'âdaj, prid. rad. str'âdav, str'âdala, str'âdalo, sup. str'âdat] pf stradati, pretrpjeti štetu ~ 'Imaš sr'ẽčo ka si nie str'âdala. ♦ nastradati [nastr'âdati, nastr'âdam] pf. nastradati ~
strah [str'âh str'âha] m 1. strah ~ Str'âh me. ~ Ne p'ozna str'âha. 2. utvara, sablast ~ Zgled'i kak str'âh. ♦ str'âhe vod’iti strahovati. ♦ vž'ivati se str'âha strahovati
strahipezdec [str'âhipezdec str'âhipezdeca] m pej. strašljivac ~
straho [str'âho] adv. biti strah ~ Str'âho s'am. ~ Jâ sam nie str'âho v'odi. ~ N'ẽj b'iti strâho. (ne boj se)
strahoma [str'âhoma] adv. sa strahom, bojeći se ~ Str'âhoma je kc'ọj 'išev.
strahota [strah’ota strah'ote] f strahota, užas ~ Strah'ota kaj se dogod'ilo.
strajbati [str’âjbati, str'âjbam] pf razmućkati ~ J’ẽjce str'âjbaš i v j'uho pust'iš. v. trajbati
stran [strân/strọn str’âni/str’ọni] f dio, strana, smjer ~ Na tri str’ọni pod’eli. ~ S’aki je d’išev na sv’ojo str’ân. ~ Na ‘ovo str’ân. (u ovom smjeru) ~ Na ‘ono str’ân. (u onom smjeru) ♦ za dom’âčo str’ân za potrebe kućanstva ~ Hr'ọnimo s'amo za dom'âčo str'ân. ♦ tr'etja str'ọn trećina u smislu udjela u omjeru~ J'ana str'ọn 'ọljja i tri str'ọni v'ode. ♦ št'rta str'ọn četvrtina u omjeru, za razliku frt'âlj ~ N'ẽbremo r'ẽči št'iri str'ọni kr'uha nego frt'âlj kr'uha. ♦ obr'ačati se na str'ân okretati glavu
stranjski [strajski strajskoga] adj. stran, tuđi ~ L'efko vam m'ama, vi ste si n'ašega j'apo z'eli, a jâ str'ajskoga čov'eka.
strašati se [str'âšati se, str'âšam se,] impf. trošiti novce ili dobra, stvarati troškove ~ N'ẽjte se n'ikaj str'âšati, šp'arajte p'eneze.
strašilo [straš'ilo straš'ila] n strašilo ~ Straš'ilo je ft'iče tir'alo z v'rta. ~ Poč'ẽši se, zgled'iš kaj straš'ilo.
strašiti [str'ašiti, str'âšim, prid. rad. str'ašiv, str'âšila, str'ašilo, imp. str'âši, sup. str'ašit] impf. strašiti ~ 'Idi se prebl'ieči, d'eco str'âšiš.
strašliven [strašl'iven stršl'ivnoga] adj. strašljiv ~
straža [str’âža str’âže] f straža ~ Na m’inus dv’ajsti sam str’âžo d’ržav.
stražariti [straž'âriti, straž'ârim, prid. rad. straž'âriv, straž'ârila, straž'ârilo, imp. straž'âri, sup. straž'ârit] impf. stražariti ~ N'ieje b'ilo l'efko straž'âriti na m'inus dv'ajsti. 2. fig. bdjeti, paziti (na), čuvati (nekoga ili nešto), biti s nekim protiv svoje volje ~ C'ielo n'ọč sam ga straž'ârila dok je tu p'ijan s'edev.
strebljeni [str'iebljeni str'iebljenoga] adj. očišćen od ljuske ~ Str'iebljeni r'ehi. ~ Str'iebleni b'âžulj.
streha [str’eha str'ehe] f streha, krajnji dio krova koji prelazi zidove kuće i štiti ih od oborina, nadstrešnica ~ P'od str'ehom vis'ijo l'âti kur'uze.
strela [str'iela str'iele, dem. str'elica, dem. od strelica: strel'ička, str'eličica] f 1. strijela ~ Od trst'ike smo d'elali str'iele. 2. munja ~ Str'iela je vudr'ila v dr'ievo.
streliti (se) [strel’iti, strel'im, prid. rad. str'eliv, strel'ila, strel'ilo, imp. str'eli] pf I. trans. 1. ustrijeliti, upucati ~ Z p'uškom se nie igr'ati, m'oreš n'ekoga strel'iti. 2. ispaliti hitac ~ Streli v zr'âk! ~ Čuv sam kak je strel'ilo. II. refl. ustrijeliti se ~ Str'eliv se v n'ogo.
streljanje [strieljaje str'ieljaja] n streljanje, pucnjava ~ Č'ulo se strieljaje.
streljati [strieljati, str'ieljam, prid. rad. str'ieljav, str'ieljala, str'ieljalo, imp. str'ieljaj, sup. str'ieljat] impf. strijeljati ~ Str'ieljali su ft'iče. ♦ početi str'ieljati zapucati ~ Spl'ašiv sam se dok su p'očeli str'ieljati. (uplašio sam se kad su zapucali.) ♦ postreljati [postr'ieljati] pf. pucanjem (iz oružja) poubijati ~ ♦ streljanje [str'ieljaje] n strijeljanje, pucnjava ~ Čuv sam str'ieljaje.
strezniti se [str'iezniti se, str'ieznim se] pf. otrijezniti se ~ 'Išče se nie str'iezniv, pâk se naz'âj n'apiv.
strgati [st’rgati, st'rgam, prid. rad. st'rgav, st'rgala, st'rgalo, imp. st'rgaj] pf. potrgati, rastrgati ~ St'rgali bi te kak st'ekli ps'i.
stric [str'ic str'ica] m stric ◈ Što 'ima str'ica i v n'ẽbo se dosm'ica.
stricov [str'icov str'icovoga] adj. stričev ~ Str'icova ž'ẽna je od R'oka.
striča [str’iča str'iče] m hip. stric ~ Str'iča Iva su b'ili pri nas. ♦ stričov [str'ičov str'ičovoga] adj. stričev ~
strmec [st'rmec st'rmca] m strma riječna obala, riječni brijeg ~ H'ọda na st'rmec s'edet.
strmen [st'rmen st'rmnoga] adj. strman ~ Br'ieg je st'rmen.
strmina [strm’ina strm'ine] f strmina; strmi uspon, strmi nagib ~ Gor'ice su f'est na strm'ini pak je t'eško br'ati.
strnad [st'rnad st'rnada] m 1.vrsta ptice (lat. Emberiza) 2. prezime u Podturnu.
strnišče [strn’išče strn'išča] n pusto zemljište, nakon žetve, strnište ~ B'ọs n'ẽbreš h'ọdati po strn'iščo.
strogi [str'ogi str'ogoga] adj. strog ~ J'apa je b'iv str'ogi. C'ipeli su m'ọrali b'iti nav'iek zgl'ọncani.
strogo [str'ogo] adv. strogo, bez popuštanja ~ Str'ogọ se d'rži r'ẽda.
strositi [str’ọsiti, str'ọsim, prid. rad. str'ọsiv, str'ọsila, str'ọsila, imp. str'ọsi] pf. stresti; tresenjem drveta skinuti plod ~ V'eter nam je sẽ j'abuke str'ọsiv.
strošek [str'ošek str'oška] m 1. trošak ~ Prev'eliki mi je tọ str'ošek. 2. hrana za put ~ Str'ošek je prepr'âvleni za Z'âgreb.
strožuk [str'ožuk str'ožuka] m madrac-vreća punjen slamom ili komušinom ~ V'ẽčpọt na l'eto smo str'ožuka naph'ali z sl'amom ili z ljušč'ijom.
strti [st’rti, st'ẽrem] pf. proizvesti kratkotrajan zvuk ~ N’ekaj je st’rlo i maš’ina je post’âla.
stručen [str'učen str'učnoga] adj. stručan ~ Str'učen je i sp'osoben.
struga [str’uga str’uge] f riječni rukav ~ G'ọske i r'ace se k'ọplejo v str'ugi.
strugaja [strug’aja strug'aje] f korito
strugati (se) [str'ugati, str'užem] impf. I. trans. 1. strugati, uklanjati struganjem ~ Str'uže c'iga (fr'âjho na c'iglo) na dv'oro. 2. struganjem ukloniti korov II. refl. strugati se = hobliti se
struglin [str'uglin str'uglina] pej. onaj koji hrče
struk [str’uk str'uka] m najuži dio čovjekova trupa između grudi i bedara; pojas ~
strunoti se [str'unoti se, 3. l. j. str'une se] pf. pročistiti tekućinu taloženjem ~
stuči (se) [st’uči, st'učem] pf. 1. istući 2. smrviti ♦ na m'eljo st'uči da postane sitno kao brašno
stvar [stv'âr stv'âri] f stvar ~ ♦ na stv’âri ~ Kak je vẽ na stv'âri kako je ustvari, kako stoje stvari ~ 'Ovak je na stv'âri. ~ Kaj je na stv'âri? (o čemu se radi?)
stvarilo [stvar’ilo, stvar’ila] n otrov ~ Nast'âvljali su stvar'ilo za nesn'âgo.
stvarjati [stv'ârjati, stv'ârjam] impf. trovati ~
stvarjeni [stv'ârjeni stv'ârjenoga] adj. otrovani ~
stvarno [stv'arno] adv. stvarno, zaista ~ J'e ọn stv'arno zainteres'ierani?
stvoriti (se) [stv’oriti, stv'orim, prid. rad. stv'oriv, stv'orila, stv'orilo, imp. stv'ori] pf. I. trans. stvoriti ~ Gl'edali smo ka neka stv'orimo v ž'ivoto. II. refl. iznenada se naći na nekom mjestu, pojaviti se iznenada ~ Odn’ikut se stv’oriv pred m'ẽnom. ~ Odn'ekut se 'oblak stv'riv, i p'očev je d'iešč.
suhalje [suh'âlje suh'âlja] n pl.t. suharci, suho pruće ~ S'uh'âlje je za potk'uriti.
suhi [s'uhi s'uhoga, komp. s'uheši] adj. 1. suh ~ P'ọt je s'uhi tak ka se pr'âši dok pr'ejde 'auto. 2. mršav ~ Tak si s’uha ka boš se pret’rgla.
sukati (se) [s’ukati, s'učem, prid. rad. s'ukav, s'ukala, s'ukalo, imp. s'uči, sup. s'ukat] impf. I. trans. zavrtati, uvijati ~ R'ọko mu je s'ukav kaj ju l'efko ft'rgev. = frkati II. refl. previjati se, izobličavati se ~ S'ukav se od b'ola v žel'ọco. ~ P'rsti se ji f'rčejo od r'eume.
sukec [s'ukec s'ukca, dem. s'ukčec] m eufem. mali izmet
suknoti [s’uknoti, s'uknem, prid. rad. s'uknov, s'uknola, s'uknolo, imp. s'ukni] pf. 1. popiti na iskap ~ 2. na brzinu pobjeći van ~
sunce [s'unce s'unca] n sunce ~ S'unce sh'âja. ~ S'unce je z'išlo. ~ S'unce zah'âja.
sunčenica [s'unčenica s'unčenice] f 1. riba sunčanica (Lepomis gibbosus) 2. suncokret ~ S'unčenica je cv'iet kie se za s'uncom obr'âča. ~ 'Imamo l'iepe s'unčenice vu v'rto.
supštancija [supšt'ancija supšt'ancije] f supstancija ~
suša [s'uša s'uše] f suša ~ S'uša je pobr'âla kur'uzo.
sušenje [sušej'e sušej'â] n sušenje ~ Kos'idba, sušej'e, d'imo dopelj'ati. Sẽ je tọ v'eliko d'elo.
sušiona [suši'ona suši'one] f sušiona za meso ~ N'egda sv'ieta ga n'ie b'ilo š'ušione n'ego se m'ieso na n'ọjžaj suš'ilo. = suheraj
sušiti (se) [sušiti se] I. trans. sušiti I. refl. sušiti se ♦ posušiti (se) [posuš’iti, posuš'im] pf. I. trans. posušiti, osušiti II. refl. 1. osušiti se 2. atrofirati ~ R'ọka mu se posuš'ila. ♦ sušno [s’ušno] adv. sušno ~ Ọv m'esec je s'ušno vr'ieme. ♦ s'ušno l'eto sušna godina
suza [s’uza s’uze] f suza ~ N'iti s’uzu je nie spust’ila dok je hm’rv.
suziti [s’uziti, s'uzim] impf. suziti ~ 'Oko suz’i či je npr. prehl'ajeno. ~ M'ore suz'iti i tam de se t'rs 'ili r'ozgva prer'ieže pak bo s'ok vum 'išev.
sužen [s'užen s'užna] m sužanj ~
svaditi (se) [svaditi se, svâdim se, imp. svadi se, sup. svadit se] impf. I. trans. nervirati ~ Sv'âdi me. II. refl. svađati se ~ S’iem se n’ẽjte h’ọdati sv’adit. ~ Z'akaj se sv'âdite.
svaja [sv’âja svâje] f svađa ~ Prieti h’iži pak je sam sv’âja. ♦ d'elati sv'âjo posvađati
svajuvati se [svaj'uvati se, svaj'uvlem se] impf. svađati ~ S č'istoga m'ira se sam p'očev svaj'uvati. = svaditi se
svak [sv'âk sv'âka] m sestrin muž ~
sveča [sv’ieča, svieče, pl. sv’ieč] f svijeća ◈ Tr’ebalo bi ga sv’iečom ‘iskati čovjek visokih kvaliteta ~ N’ažgi sv’iečo! (upali svijeću, svjetlo).
svečar [sveč'âr sveč'âra] m mitska osoba koja hoda u predvečerje i nosi svijeću na glavi ~ Govor'ilo se da k'ọli M'ure h'ọdajo sveč'âri.
svečenik [svečen’ik, svečen’ika, svečen’ikof] m svećenik ~ Svečen'ik drž'i m'ešo. ♦ ž'ẽna svečen'ik f svećenica ~ J'ẽso v'ere de m'ore b'iti i ž'ẽna svečen'ik.
sveder [sv'eder sv'edra] m svrdlo ~
svedočiti [sved'očiti, sved'očim] impf. 1. svjedočiti 2. fig. ukazivati na (što) ~ Č'ẽmu tọ sved'oči?
svesno [sv’iesno] adv. svjesno ~ Sv'iesno l'aže!
svesten [svesten/sv'iesten sv'iesnoga] adj. svijestan ~ N'ieje sv'iesten kaj d'iela.
svet [sv'iet sv'ieta] m svijet ~ Sv'iet je pon'orev. ♦ sv'iet ne p'amti (čuđenje: to se nikad nije dogodilo) ~ Sv'iet ne p'amti kaj se d'enes d'iela. ♦ v'es sv'iet sav svijet, svemir ~ B'ọk je stv'oriv s'ẽga sv'ieta ♦ n'egda sv'ieta... nekad davno ♦ sv'ieta pr'ejti proputovati svijet ~ Sv'ieta je pr'ẽšev pak je kaj-kaj v'idev. ♦ str'ajski sv'iet tuđina ~ Međ'omorci su oth'âjali v str'ajski sv'iet.
svetec [sv'etec sv'eca] m svetac ◈ S'aki sv'etec k s'ẽbi r'ọke drž'i. ◈ K'omo b'ọk j'ẽmo i si sv'eci. ~ Što bi ga r'ẽkev, t'akši sv'etec a zlọ d'iela. (naizgled pobožan)
svetečni [svet’ečni svet'ečnoga] adj. blagdanski (od svetek) ~ Svet'ečni dn'ievi. ♦ svet'ečni 'obet svečani ručak = ned'ieljni 'obet
svetek [sv'etek sv'etka] m blagdan ~ I v p'etek i v sv'etek.
svetel [sv'etel sv'etloga, komp. sv'etleši] adj. svjetao, sjajan ~
svetešnji [svet'iešji svet'iešjega] adj. blagdanski ♦ svet'iešja 'oprava blagdansko odijelo
sveti [sv’eti sv'etoga] adj. svet, pobožan ~ Či 'očeš b'iti sv'eti m'ọraš m'alo dr'ugač ž'iveti. ~ Drž'i se sv'eti. ~ Zv'una zgled'i sv'eta. ~ Sv'eta se d'iela.
svetica [svet’ica svet'ice] f 1. svetica ~ 2. Svet'ica se drž'i a kr'âde.
svetiti (se) [sv’ietiti, sv'ietim, imp. sv'ieti, sup. sv'ietit] impf. I. trans. 1. svijetliti ~ N'ika ne v'idim, sv'ietiš mi v 'oči. 2. sjati ~ S'unce sv'ieti. II. refl. sjajiti se, svijetliti se ~ Č'ẽlo mu se sv'ieti. ~ Sv'ieti se v h'iži. (u kući ili sobi je upaljeno svjetlo) ~ S'igurno su d'oma, v'idev sam da se sv'ieti.
svetiti [sv'ẽtiti, sv'ẽtim] impf. svetiti ~
svetli [sv'etli sv'etloga] adj. svjetao ~
svetlo [sv'etlo sv'etla] n svjetlo, svjetlost ~ V'idev sam sv'etlo vu dv'oro. ~ Što je st'aviv sv'etlo gor'eti.
svetloba [svetl'ọba svetl'ọbe] f svjetlost = svetlost
svetlost [sv’etlost sv'etlost] f svjetlost ~
sveto [sv'eto, komp. sv'ẽteši] adv. sveto ~ N'ikaj j'im je nie sv'eto. ~ Sv'eta sl'ika 'ili k'ipec.
Sveto Pismo [sv’eto p’ismo sv’etoga p’isma] n Sveto Pismo, Biblija ~ Sveto P’ismo nas vuč’i što je pr’âvi Bọk i kak bi m’ọrali ž’iveti.
sveži [sv'eži sv'ežega] adj. svjež = friški
svilni [sv’ilni sv'ilnoga] adj. svileni ~
svinja [sv’ija sv'ije] f svinja ♦ d'ivja sv'ija
svitek [sv’itek sv’itka] m kolut od krpa koji se stavlja na glavu kako bi se ublažio pritisak kad se nosi teret ~ M'amica si je d'iela sv'itka a 'unda k'ọrpo na gl'âvo.
svoj [sv'ọj sv'ojega, sv'ẽga] pron. svoj ~ S'ọm sv'ọj. (koji ne voli društvo) ~ Ti po sv’ojim napr’avi. (ti po svome napravi) ~ Na sv'oje je nie d'avko.
svora [sv'ọra sv'ọre] f srčanica, dio kola ~ Okr'ọglo dr'ievo št'ero drž'i pr'vo i z'âdjo n'ọred na k'ọlima.
svornik [sv'ọrnik sv'ọrnika] m željezna šipka koja zatvara vrat krave u jarmu ~ Tọ je žel'iezna š'ipka na kr'ajo, z 'obe dvie str'ọni j'ârma.
svrž [sv'rš sv'rž] f grana ~
svržje [svržj'e svržj'â] n granje, vrhovi grana, kite, male grančice ~ D'ẽbẽlo smo dopelj'ali z š'ume, vẽ je 'išče svržj'e ost'alo.