Kandida

Pojačan vaginalni fluor (sekret) je jedna od najčešćih genitalnih tegoba. Većina upala sluznice vagine može se svrstati u tri grupe:

  • nespecifični vaginitis-sreće se u 40-50% slučajeva,
  • kandidijaza- 20-30%
  • trihomonijza 20-30%

Najmanje 7 vrsta gljivica se s vremena na vreme može izolovati iz vagine žene. Tu su uključene patogene i "nepatogene" vrste kandide. Od vrsta čija je prisutnost praćena tegobama u 90-95% slučejeva sreće se Candida albicans a u 2-8% Candida glabrata. Tri četvrtine žena kod kojih je izolovana kandida je bez ikakvih subjektivnih tegoba. Predilekciona mesta za razvoj kandide su sredine bogate ugljenim hidratima te je shodno tome kandidijaza česta u:

  • trudnoći (vagina je u trudnoći bogata glikogenom),
  • kod diabetes mellitusa (šećerne bolesti),
  • kod primene antibiotika širokog spektra (suprimira normalnu floru) .
  • kod imunosupresivne terapije.

Doprinoseći faktori su: vaginalna ispiranja, parfimisani higijenski sprejevi, lokalna antimikrobna terapija, tesna odeća, sintetički veš.

Simptomatologija

Najčešći simptom je intenzivan svrab i iritacija u predelu vagine i vulve. Sekret je beličast, gust kao sir, bez mirisa. Na zidovima vagine mogu se videti crvena polja. pH vaginalnog sekreta je < 4,5. Oko 20% žena je bez simptoma.

Obzirom da je rezervoar kandide gastrointestinalni trakt-a uz prisustvo permanentne infekcije u predelu vulve i anusa- vrlo su

Kandida infekcija (Kandidijaza)

česti recidivi i reinfekcije kandidijaze. Uzrok reinfekcije može biti polni odnos sa inficiranim partnerom mada se smatra da je taj način redak.

Ako je dijagnoza recidiva potvrdjena, treba ispitati oralni glukozo-tolerans test radi utvrdjivanja blagih oblika poremećaja metabolizma ugljenih hidrata. Kod recidivirajuće infekcije mudro je primeniti sistemsko lečenje kako bi se eliminisala infekcija u crevima. Veza menstruacije sa recidivom (menstrualna krv je alkalna) indicira profilaktičke kure tokom nekoliko ciklusa.

Dijagnoza

Postavlja se na osnovu anamneze, ginekološkog pregleda i mikroskopskim pregledom vaginalnog sekreta (prisutne su hife-pupoljci gljiva)

Lečenje:

  • Nystatin- Panfarma
  • Klortrimazol:
    • Kansen- Zdravlje Actavis
    • Canesten 1- Bayer Pharma
    • Canesten 3- Bayer Pharma
    • Mycoril Remedica
  • Mikonazol: Gino-Daktanol- Galenika
  • Ekonazol: Ecalin- Jugoremedija
  • Fentikonazol: Lomexin- Recordati Spa

Topična antifungalna terapija klortrimazolom i mikonazolom kao i flukonazolom je vrlo uspešna. Terapija nistatinom i jod-povidonom je obično manje uspešna. Oko 15% Candida organizama je rezistentno na klortrimazol i mikonazol. Hronične ili rekurentne infekcije zahtevaju dužu terapiju ili se mopra upotrebiti sistemski antimikotik Flukonazol 150 mg nedeljno tokom 12 uzastopnih nedelja.

Činjenice o vaginalnim gljivičnim infekcijama

Tri od četiri žene pate od gljivične infekcije makar jednom u životu, bilo koja žena može biti pogodjena, Candida albicans je najčešći izazivač, gljivice su normalno prisutne u vagini a kada počnu da se razmnožavaju nastaje infekcija, simptomi su prepoznatljivi.

Preporučena terapija kod ponovljenih infekcija

Moj savet je da se primarna terapija sprovede Diflukanom 150 mg u jednoj dozi oba partnera, zatim žena Canesten 3 vaginalete dva pakovanja sa pauzom od dva dana izmedju pakovanja vaginaleta. U sledeća tri do četiri ciklusa po jedna vaginaleta Canestena 1 neposredno posle menstruacije . Ukoliko ova terapija ne pomogne treba promeniti vrstu antimikotika.

Ishrana kod infekcije kandidom mora biti odgovarajuća i u mnogome će pomoći u ozdravljenju bolesnika

Gljivične infekcije polnih organa su uglavnom uzrokovane gljivicom Candidom albicans i vrlo su česte kod žena. Candida albicans se normalno nalazi u crevima i na koži čoveka. Do infekcije tj. prekomernog bujanja gljivice dolazi kada je iz određenih razloga poremećena imunološka ravnoteža i zbog nekih spoljašnjih uticaja. Kandidijaza je skoro uvek posledica autoinfekcije tj. infekcije gljivicama koje normalno nastanjuju čovekov organizam i koje se iz određenih razloga, u određenom trenutku počnu intenzivno razmnožavati.

Uzrok nastanka

Najčešći razlozi su: prekomerna upotreba antibiotika širokog spektra, upotreba kontraceptivnih tableta, prekomerna higijena polnih organa upotrebom alkalnih sapuna koji uništavaju normalnu floru sluzokože, trudnoća, menstruacija, neadekvatan veš, neadekvatni higijenski ulošci, neregulisana šećerna bolest itd. Loša regulacija šećerne bolesti smanjuje otpornost organizma na infekcije. Kada se šećerna bolest dobro reguliše, odbrana od infekcije ponovo je onakva kao i kod osoba koje ne boluju od šećerne bolesti. Kod osoba sa loše regulisanom šećernom bolesti krv i telesne tečnosti imaju više glukoze što ih čini boljom podlogom za razvoj mikroorganizama, pa tako i gljivice Candide albicans koja onda uzrokuje infekciju.

Klinička slika

Kod žena se javlja peckanje i svrab polnog organa i pojačan sekret koji je najčešće bele boje. Crvenilo je znak upale, a vagina je prekrivena belim sirastim kolonijama gljivice. Kod muškaraca se uglavnom ne javljaju simptomi (tzv. asimptomatski nosioci). Mogu se javiti bele naslage na glansu penisa i prepucijumu. Može se javiti i sekret iz mokraćne cevi. Simptomi su pogotovo izraženi nakon polnog odnosa jer trenje dodatno pojačava osećaj peckanja i svrab. Kod žena se nakon polnog odnosa moze javiti i bol. Svrab se može proširiti i na područje oko analnog otvora (čmara).

Dijagnoza

Dijagnoza ovog gljivicnog oboljenja se postavlja mikroskopskim pregledom razmaza materijala uzetog sa zahvaćenog dela vagine, glansa penisa ili prepucijuma. Ponekad lekar i samim pregledom po karakterističnom izgledu može zaključiti da se radi o infekciji Candidom albicans. Lečenje

S obzirom da antibiotici podstiču rast gljivica oni se ne koriste u terapiji već se pribegava antimikotičkoj terapiji. Kod žena se primenjuje u obliku vaginaleta koje se stavljaju u vaginu i krema koje se primenjuju spolja, a kod muškaraca krema se maže po glansu i prepucijumu. Terapija se može sprovoditi i tabletama (takođe antimikoticima). Obično simptomi nakon terapije vrlo brzo nestaju. U slučaju čestih reinfekcija treba proveriti šećer u krvi jer jedan od prvih simptoma šećerne bolesti može biti infekcija polnih organa Candidom albicans. Pravilno održavanje higijene polnih organa je vrlo važno. Ne treba ih prati prejakim antiseptičkim sredstvima. Na taj način se uništava prirodna odbrambena barijera tj. normalna bakterijska flora i stvaraju se uslovi za nastajanje gljivične infekcije. Dovoljno je svakodnevno pranje polnih organa vodom i odgovarajućim sapunom (sa niskim vrednostima pH). Treba izbegavati sintetički veš i usku odeću.