Čušpajz

Varaždinski nokturno

Sjevernjak brije od Pavlinske

do astronomske ure i Jagićeva kipa

pa skroz kroz Habdelićevu

huče i svija granje

visokog brijesta i nižega ginka

Ni čovjeka ni ljuda

na cesti

Tek mjesečina, ja

i red uličnih lampa treperimo

u sumrak

Naopaki krug

S juga puše oštro

pa se na jugoistoku svija široko

Onda široko smjeni levant istočni

za kojim bura sjeveroistočna

britka šiba

s drugom svojom sjevernom tramontanom.

Maestral, sjeverozapadnjak, donosi ljetni dašak

pulanatu sa zapada.

Lebić je vjetrić što zatvara krug

koji mene u središtu

životom smućenu ima.

Vidljivo nevidljiva

Čuči u svojoj podrumskoj prostoriji

Umemljena u zvukove jazza

Siva boja sumraka

stapa se s kavom

zemljanoga okusa

Listovi magnolije

polako padaju

I čini se: jesen je nedgodiva

stavka rujna

sa svojim kišovitim raspoloženjima

za kojih vidljivo nevidljiva

postaje sve manje vidljiva

Godine mudrosti

Kad žena postane svoja?

Kad:

stekne autentična iskustva

odabere životni poziv

sklopi životno partnerstvo

odgoji djecu rođenu

pristupi profesionalnim cehovima

životni poziv pretvori u posao

poduzetno profesionalizira hobi

proda imovinu radi putovanja

opkopa vrt i cvjetnjak

sjedne pod mir mirisne smokve

i sluša cvrkut kosova?

Zadnje, a prvo

I stiže

Koje jest i nije

Umotano mirisom vanilije

klinčića i čokolade

S okusom

hladetine

sarme

i dimljenih rebarca

Zrnaste slatkogorke francuske

I pufastih klipića sa sezamom, kimom i makom

Jušasto

Svjetlucavo, šljokičasto

S obveznim crvenim rubljem

Biserno

Vatrometasto

Ledeno

Zadnje i prvo

Ovoljetno

Silvestrovo

I bit će i neka je

Vedro i bučno

I sjetno

I sretno

Novoljetno

Zadnje, a prvo

Jesen u vrtu

Šum jugovine u jorgovanu

Na stoliću u sunčevu odrazu

ljeto na nepce prizivaju

kruške

Vrt je miran

Otputovaše čvorci i laste

Tek mačka u sjeni hibiskusa

blago predenjem talasa

spokoj dana

Dan za pjesmu

Danas je dan za pisati pjesmu.

Napisati recimo:

vuku se ružičaste magle na obzorju

sumaglica

dimova iz cigaršpica moje bake

večernji sfumato

Radim uz otvoreni prozor

dišem tiho i spokojno

blago listopadsko veče

Rezignacija

Tuga

nespoznatljivo duboka

Širina

usamljenosti

prekriva obzor

Sama

u praznome prostoru

Kričim

Ne javljaju se ptice

Ne skviči miš u duplji

Ne mijauče maca meka

Pas ne reži

Široka pruga

usamljenosti

prekriva obzor

Sama

Kričim u prazni prostor

Pogled kroz musavo okno

jutro je

rano

zavaljena sjedim

nejasne slike

brzo se nižu

gledam

kroz musavo okno

zagorske brege

prigorske ravnice

mutnu rijeku

pobjedu

tehnike

nebodere

tvorničke dvorane

sitne ljude

kišobrane

što žure

kapljice klize

je li

kiša

suze?

Poraz

Jedna po jedna

niz obraz žure

od kapka

do ruba trepavice

pa lako uz nos

do gornje usne

IZDAJNICE

gorko vlažne

brze jeguljave

svjedoče

žustro

tiho

bistro

jednostavnosti

poraza

Mala noćna

I opet povratak

u osamu bića

u atome

po grincajg duhovnosti

pa natrag

na površinu

(smajli )

Kak ste kaj?

Brzo skuhaj čušpajz

iz nutarnjeg grincajga

jer hora je

mora se poći

dzora dzori

Kiša i još ponešto

Kiša udara po limu prozora spavaće sobe

Udara ritmički - najprije u mlazu,

snažno,

Pa stane

i čuju se dvije tri kaplje.

A onda opet krene jače,

Ispire kiša lim prozora spavaće sobe.

Suze nebeske ispiru prozor spavaće sobe.

Dok moj sin lagano diše

auti u daljinu odnose sne i priče

nedosanjane

neispričane

Ta kiša po limu spavaće sobe

tuče i lupa,

a onda stane.

Kao srce izmoreno svakodnevnim lupkanjem

stane,

i gotovo.

Šanse

Sve su šanse

propuštene

Vlakovi su napustili stanice

Karti je istekao datum

Kava na stolu gostionice

hladna je i neukusna

Pogled gubi sjaj

Očima brusim potpetice

treba zakoračiti

Postaja nudi nove smjerove

TEORETSKI ONANIST

On zna sve obrazložiti:

zašto smo Mi Mi,

a Oni Drugi,

razumije rodnospolna razjednačenja

i vješto ih tekstualno opredmećuje

Tekst je za njega tkivo

podatno dekonstrukciji

usporedivoj anatomskom sječivu

pod kojim se svijet razgrađuje

i ponovno Riječju stvara

On je svjestan jezične semioze

i spreman na psihoanalitičku

a i marksističku kritiku

Ni feminizam mu nije strana priča

Dok drka nad tekstom

orgazmički se trza

jer zna:

rečenicama će se oblizivati

nad mladim kokama u prvome redu

što zbunjeno trepću

u težini zraka ostaju bez daha

zbog njegove nadmoćne pozicije

Ja nad Drugim

u trećem redu

Sanjam

Sanjam kolodvore i stanice s kojih se ne putuje i odmahuje

stanice za stanovanje

uglačanih pločica i pohabanih klupica s novinskim pokrivalom

da se nađe

Sanjam putovanja bez obveza

snovite krajobraze i obraze zažarene srećom slučajnih susreta

Sanjam nedosanjano

Praznina

Afazija lijeve moždane polutke

Prazni ekrani

prazne police

praznoumlje

Afazija desne moždane polutke

govorna smrt

zbogom sjećanje

Praznina II.

Pogled u prazno

misli u ništa

znam da nisam

i znam da ne ću

Poznata zimska priča

Klupica

Sjedoh.

U trenu

čitav svijet

prože me.

Žilice

žeglo

sunce

žge.

Ptičji žvrgolj

glasniji

od brndekanja

motora.

Svijet

ide kroza me

Sama sa

sobom

sretna

sam.

STANJE

levitacija

gravitacija

lopta

akcija

sanacija

operacija

levitacija

gravitacija

I to je to

Kad ti netko treba, blizu, bliže,

onda nema nikog, ni blizu, ni bliže.

prepustiš se svojoj samoći

Misliš ponekad na samog Boga.

Moliš se, kaješ, zaklinješ, klanjaš.

Na oltaru duše, u osami srca,

otkrivaš tajne,

vrhovnom Biću, vječnom Dobru

svome. I nadaš se, sanjaš

stići će znamen:

oprošteno je duši,

amen

SMS

Svaka poruka

glasna i jasna

krvava je mrlja.

autorica: Nataša Sajko

Od renesanse do suvremenosti

Jurišaj, Don Quijote, jurišaj!

Dok se ne urazumiš od svojih ludosti.

A tada uđi u vrt, sadi luk, ne gledaj zvijezde.

Dok ne pregrizeš uzice.

Pa otputuješ med zvijezde!

Gdje ćeš meni usamljenoj sjati!

Gdje neće doseći te ljudi.

I tako

(lamentacija na valentinovsku temu)

Čekaš:

da telefon zazvoni

da poruka bljesne

da zvonce cikne

da glasom zovne

Čekaš:

podoknicu

pozivnicu

zahvalnicu

ispričnicu

Čekaš:

da zima smrzne

da proljeće spere

da ljeto sprži

da jesen skori

Beskrajan

osjećaj samoće

Šetnja

U mojoj se ulici

žute lampe

i plavi se polje u daljini

Orah odbacio lišće

Jesen je.

DOMAĆI HAIKU

Sinoć, u predvečerje,

nebom iznad mojeg vrta

proletjele guske.

Večer

Ekrani

veliki i mali

igra slika

tišina

zbrajaju se (ne)

uspjesi

Život

Između udaha

vječnosti

točka je

vrtnje

osobnih svemira

Čušpajz

Pečena paprika

i kuhani paradajz

jela za ljeta kraj

okus i mirisi

prožmu se

sjećanje ostaje

Okusi

okusi djetinjstva:

okus čokolina u memljivo jutro,

okus čokolade sa zrncima riže što hruskaju pod jezikom,

okus kokošje juhe,

okus prežgane juhe (fujjjjjj),

okus ljepote i

okus gorčine –

odrastanje -

bezokusnost.

Livada

Zelena ploha

žuto-bijelih mrlja

ljulja se

u proljetnoj košulji

magle

Rosni bumbarov let

najavljuje

mirisno

podne

znojim

Pašmanske sličice

Runjava cesta i makija

Znojim se, podne je

Sunce, zrikavci i barka u daljini

Točka na kroki

Ljeto u gradu

Vjetar u kosi

pedale pod stopalima

Biciklom lunjam kroz grad

Kavica na Korzu

slasna je i vruća

Dobar dan, dobar dan!

Dobro sam, da! A, vi?

Takaj! Serbus!

Haj! Ćao! Bok!

Male vjetrenjače u rukama

pokazuju nove smjerove

Zauzdavam pedale,

balansiram na mjestu

Gdje ćemo krenuti -

vjetar u kosi

prkosi sparnoj učmalosti -

nećemo se predati

bicikl i ja

Živjeti poeziju

Ustati ujutro i oprati zube.

Zbrzati doručak i otputovati u svijet poezije.

Živjeti je, vidjeti je

- za stolom,

u tramvaju,

na jutarnjoj kavi,

ulicom,

za razgovora sa strancima,

Govor ptica i golubova,

večernja molitva,

trenutci sazrijevanja,

poezija danas?

Poezija je mrtva. Sve je prozaično.

A onda prhnu krila i

zaiskri smijeh djeteta,

zacinka cinkuš večernji

Zvijezde ipak sjaje:

I kad je glava pognuta

I kad su ramena obremenjena

tiho zbore riječi iz dubine bića

skrivene, proživljene, trajne

S lovačkom korom pod miškom

Podne je, nosim kruh za doručak

Za iskupljenje pod miškom lovačka kora s bučinim sjemenkama

Njam! Taj volimo najviše!

Vrućina se isparava s pločnika, vidim sitnu paricu u zraku

Moje klompe lupkaju u ritmu brzih koraka,

onih istih što su lijeno gmizali u devet

Osjećaj lagode jer zrak je topao i podatan

Kad klinci legnu pod plahte, uz hladno pivo,

promatrajući treptava svjetla u daljini rasuta po Kalničkom gorju

ti ćeš disati u moj vrat, a ja mirisati lovačku koru i kockice sira

Silikonski ljudi

Ljudi-lutke

Izloženi, raskomadani, slijepljeni

Zure u nas svojim staklenim očima

nude svoju nutrinu za nešto kuna

i sele se iz grada u grad ko putujuća senzacija

Male Kineze raskomadale su pomne ruke

moćnih Amerikanaca

Tjelesa darovana (ili prodana)

(u znanstvene svrhe)

danas putuju poput putujućeg znanstvenog cirkusa

iz jedne otmjene arene u drugu otmjenu arenu

zvanu muzej ili galerija

Gledaju ih i analiziraju znatiželjne oči

još ispunjene suzama

(sveto mjesto)

Oči se ne mogu silikonizirati

Pobjeda znanosti nad vjerom

Desakralizacija tijela

Igranje boga

Slaganje ljudskoga puzzlea

Ljudi-lutke

gledaju na nas svojim staklenim očima

i nude nutrinu za nekoliko desetaka kuna

(jeste li potpisali

donorsku karticu na kraju tunela?)

Prepariranje

Viđala sam preparirane:

ptice šarena perja

debele vunaste medvjede iskeženih zuba

nakostriješene lisice

milooku lanad

zeca što ne bijaše brzonog

umnu bijelu sovu

jazavca, dabra i vepra

Gledala sam njihove staklene oči

i razmišljala o utrobi ispunjenoj

ivericom i silikonom

O livadama koje su prerano napustili

o opustošenim šumama

o krošnjama što zanijemiše u proljetna jutra

Sad gledam: preparirane ljude.

Hoće li sljedeća igračka mojega djeteta

imati ljudsku kožu i isušene kosti?

Koji se dan bliži - prvi ili posljednji?

Svjetovi se ne sudaraju

Svjetovi se ne sudaraju.

Oni se susreću ili zaobilaze.

Svjetovi su ljudi u pokretu.

Ambiciozni i lijeni, brzi i spori,

mudri i luckasti, mladoliki i ostarjeli,

ljudi pored nas, poznanici,

bliski, odani, prevaranti.

Znate već, ljudi ko ljudi,

svjetovi koje želite upoznati ili od njih pobjeći.

Ima ljudi s kojima volimo razgovarati,

tiho šaptati, smijuckati se prekriženih nogu,

pijuckati kavu, bezglavo trošiti ušteđeni novac.

Istraživati, igrati se, plesati,

ima i tih koje zaobilazimo u luku

jer svjetovi se ne sudaraju -

oni se susreću ili zaobilaze.

DOMAĆI

Svibanjski krijes u gradu

u njemu Domaći

Zaplesali, zapucketali

Svibanjski krijes u gradu

Zov davnine

Idemo preskakati krijes

Uhvati ruku

iznad plamena

svibanjskoga krijesa

ples Tintilinića

domaćih patuljčića

preskočimo krijes

Malo dobrih ljudi

još šačica je ostala

tih dobrih ljudi

zlatna Saturnova doba

plemenitost duha

širina obzora

otkrile bi ih

da sami nismo skučeni

u dvocijevke svojih pogleda

kojima strijeljamo

lica običnih prolaznika

u društvu dobrih ljudi

zlatna Saturnova doba

mogli bismo blagovati

vedrinu duševne slobode

da skučeni nismo u

materiju svakodnevlja

u društvu dobrih

ljudi iz Saturnova doba

Zaduha

Omaglica pred očima

Je li to putna tjeskoba

ili tek biometeorološka reakcija

na lipanjsku zaduhu?

lastavicama je tako svejedno

s pogledom na gorje kalničko i Ivanščicu

iza sedam zvonika

Možda je sve zasad rečeno

a možda nismo još rekli ništa

jer:

riječi su tu da nas zavaraju

riječima se puni tišina

riječima možemo pobjeći otud tamo

ili od tamo doplutati tu

i opet osjetiti

omaglicu

zaparu, zaduhu, sparinu

trepet u prsima

ništa

Prizma

Debeli, mali, izgužvani

izduženi, izlomljeni, prignječeni

u prizmi života

svi smo isti

ljudi s udovima

osmjesima

mislima željama

prikliješteni u ponuđenu vizuru

ištemo svjetlo na kraju tunela

znajući

to je tek jedan od mogućih svjetova