O meni‎ > ‎

Čušpajz

Dan za pjesmu



Danas je dan za pisati pjesmu.

Napisati recimo:

vuku se ružičaste magle na obzorju

sumaglica

dimova iz cigaršpica moje bake

večernji sfumato




Radim uz otvoreni prozor

dišem tiho i spokojno

blago listopadsko veče


Rezignacija

Tuga

nespoznatljivo duboka

Širina

usamljenosti

prekriva obzor

Sama

u praznome prostoru

Kričim

Ne javljaju se ptice

Ne skviči miš u duplji

Ne mijauče maca meka

Pas ne reži

Široka pruga

usamljenosti

prekriva obzor

Sama

Kričim u prazni prostor


Pogled kroz musavo okno

jutro je 

rano

zavaljena sjedim

nejasne slike

brzo se nižu

gledam

kroz musavo okno

zagorske brege

prigorske ravnice

mutnu rijeku

pobjedu

tehnike

nebodere

tvorničke dvorane

sitne ljude

kišobrane

što žure

kapljice klize

je li

kiša

il

su 

suze?



Poraz


Jedna po jedna

niz obraz žure

od kapka

do ruba trepavice

pa lako uz nos

do gornje usne

IZDAJNICE

gorko vlažne

brze jeguljave

svjedoče

žustro

tiho
 
bistro

o

jednostavnosti

poraza



Mala noćna



I opet povratak 

u osamu bića 

u atome 

po grincajg duhovnosti 



pa natrag 

na površinu 


(smajli )

kak ste kaj? 



Brzo skuhaj čušpajz 

iz nutarnjeg grincajga 

jer hora je 


mora se poći 

dzora dzori


 


Kiša i još ponešto



Kiša udara po limu prozora spavaće sobe

Udara ritmički - najprije u mlazu,

     snažno,

Pa stane
         i čuju se dvije tri kaplje.

A onda opet krene jače,

            Ispire kiša lim prozora spavaće sobe. 

Suze nebeske ispiru prozor spavaće sobe

dok moj sin lagano diše

     auti u daljinu odnose sne i priče

nedosanjane  neispričane

Ta kiša po limu spavaće sobe

tuče i lupa, 

a onda stane.

Kao srce izmoreno svakodnevnim lupkanjem

stane,

i gotovo.

 

 


Šanse


Sve su šanse

propuštene

Vlakovi su napustili stanice

Karti je istekao datum

Kava na stolu gostionice

hladna je i neukusna

Pogled gubi sjaj


Očima brusim potpetice

treba zakoračiti

Postaja nudi nove smjerove




TEORETSKI ONANIST


On zna sve obrazložiti:

zašto smo Mi Mi,

a Oni Drugi,

razumije rodnospolna razjednačenja

i vješto ih tekstualno opredmećuje

Tekst je za njega tkivo

podatno dekonstrukciji

usporedivoj anatomskom sječivu

pod kojim se svijet razgrađuje

i ponovno Riječju stvara

On je svjestan jezične semioze

i spreman na psihoanalitičku

a i marksističku kritiku

Ni feminizam mu nije strana priča

Dok drka nad tekstom

orgazmički se trza

jer zna:

rečenicama će se oblizivati

nad mladim kokama u prvome redu

što zbunjeno trepću

u težini zraka ostaju bez daha

zbog njegove nadmoćne pozicije

Ja nad Drugim

u trećem redu



Sanjam


Sanjam kolodvore i stanice s kojih se ne putuje i odmahuje

stanice za stanovanje

uglačanih pločica i pohabanih klupica s novinskim pokrivalom

da se nađe

Sanjam putovanja bez obveza

snovite krajobraze i obraze zažarene srećom slučajnih susreta

Sanjam  nedosanjano



 Praznina


Afazija lijeve moždane polutke

Prazni ekrani


prazne police

praznoumlje


Afazija desne moždane polutke


govorna smrt

zbogom sjećanje




Praznina II.


Pogled u prazno



misli u ništa



znam da nisam

i znam da ne ću



Poznata zimska priča



Klupica


Sjedoh.



U trenu

čitav svijet


prože me.



Žilice

žeglo

sunce

žge.



Ptičji žvrgolj

glasniji

je

od brndekanja

motora.



Svijet

ide kroza me


Sama  sa  

sobom

sretna

sam.


STANJE

levitacija

gravitacija

lopta

akcija

sanacija

operacija

levitacija

gravitacija



I to je to

 

Kad ti netko treba, blizu,  bliže,

 

onda nema nikog, ni blizu, ni bliže.

 

         prepustiš se  svojoj samoći

 


Misliš ponekad  na samog Boga.

 

Moliš se, kaješ, zaklinješ, klanjaš.

 


Na oltaru duše, u osami srca,

 

otkrivaš tajne, 

 

vrhovnom Biću, vječnom Dobru

 

svome. I nadaš se, sanjaš

 

 

 stići će znamen:


oprošteno je duši,


amen


SMS


Svaka poruka


glasna i jasna


krvava je mrlja.



autorica: Nataša Sajko

Večer


Ekrani

veliki i mali

igra slika

tišina


zbrajaju se (ne)

uspjesi



Život


Između udaha

i

vječnosti

točka je

vrtnje

osobnih svemira


Čušpajz

 

Pečena paprika

    i kuhani paradajz

jela za  ljeta kraj

okus i mirisi 

prožmu se
   
    sjećanje ostaje


Okusi

 

okusi djetinjstva:

okus čokolina u memljivo jutro,

okus čokolade sa zrncima riže što hruskaju pod jezikom,

okus kokošje juhe,

okus prežgane juhe (fujjjjjj),

okus ljepote i

okus gorčine –

odrastanje -

bezokusnost.

Livada


Zelena ploha

žuto-bijelih mrlja

ljulja se

u proljetnoj košulji

magle

Rosni bumbarov let

najavljuje

mirisno

podne

Da 

znojim

se



 

Pašmanske sličice

 

 

Runjava cesta i makija 

        Znojim se, podne je

Sunce, zrikavci i barka u daljini

                     Točka na kroki

 

Ljeto u gradu


Vjetar u kosi

pedale pod stopalima


Biciklom lunjam kroz grad


Kavica na Korzu

slasna je i vruća

Dobar dan, dobar dan!

Dobro sam, da! A, vi?

Takaj! Serbus

Haj! Ćao! Bok!


Male vjetrenjače u rukama

pokazuju nove smjerove

Zauzdavam pedale,

balansiram na mjestu



Gdje ćemo krenuti -

vjetar u kosi

prkosi sparnoj učmalosti -

nećemo se predati

bicikl i ja



Živjeti poeziju 



Ustati ujutro i oprati zube. 

Zbrzati doručak i otputovati u svijet poezije. 



Živjeti je, vidjeti je 

- za stolom, 

u tramvaju, 

na jutarnjoj kavi, 

ulicom, 

za razgovora sa strancima, 

Govor ptica i golubova, 

večernja molitva, 

trenutci sazrijevanja, 

poezija danas? 

               Poezija je mrtva. Sve je prozaično.


A onda prhnu krila i 

zaiskri smijeh djeteta, 

zacinka cinkuš večernji 

Zvijezde ipak sjaje:

I kad je glava pognuta 

I kad su ramena obremenjena 

tiho zbore riječi iz dubine bića 

skrivene, proživljene, trajne 



S lovačkom korom pod miškom

Podne je,  nosim kruh za doručak

Za iskupljenje pod miškom lovačka kora s bučinim sjemenkama

Njam! Taj volimo najviše!

Vrućina se isparava s pločnika, vidim sitnu paricu u zraku

Moje klompe lupkaju u ritmu brzih koraka,

onih istih što su lijeno gmizali u devet

Osjećaj lagode jer zrak je topao i podatan

Kad klinci legnu pod plahte, uz hladno pivo,

promatrajući treptava svjetla u daljini rasuta po Kalničkom gorju

ti ćeš disati u moj vrat, a ja mirisati lovačku koru i kockice sira



Silikonski ljudi

Ljudi-lutke

Izloženi, raskomadani, slijepljeni

Zure u nas svojim staklenim očima

nude svoju nutrinu za nešto kuna

i sele se iz grada u grad ko putujuća senzacija

Male Kineze raskomadale su pomne ruke

moćnih Amerikanaca

Tjelesa darovana (ili prodana)

(u znanstvene svrhe)

danas putuju poput putujućeg znanstvenog cirkusa

iz jedne otmjene arene u drugu otmjenu arenu

zvanu muzej ili galerija

Gledaju ih i analiziraju znatiželjne oči 

još ispunjene suzama

(sveto mjesto)

Oči se ne mogu silikonizirati

Pobjeda znanosti nad vjerom

Desakralizacija tijela

Igranje boga

Slaganje ljudskoga puzzlea

Ljudi-lutke

gledaju na nas svojim staklenim očima

i nude nutrinu za nekoliko desetaka kuna

(jeste li potpisali
 
donorsku karticu na kraju tunela?)



Prepariranje

Viđala sam preparirane:

ptice šarena perja

debele vunaste medvjede iskeženih zuba

nakostriješene lisice

milooku lanad

zeca što ne bijaše brzonog

umnu bijelu sovu

jazavca, dabra i vepra

Gledala sam njihove staklene oči

i razmišljala o utrobi ispunjenoj

ivericom i silikonom

O livadama koje su prerano napustili

o opustošenim šumama

o krošnjama što zanijemiše u proljetna jutra

Sad gledam: preparirane ljude.

Hoće li sljedeća igračka mojega djeteta

imati ljudsku kožu i isušene kosti? 

Koji se dan bliži - prvi ili posljednji?



Svjetovi se ne sudaraju


Svjetovi se ne sudaraju.

Oni se susreću ili zaobilaze.

Svjetovi su ljudi u pokretu.

Ambiciozni i lijeni, brzi i spori,

mudri i luckasti, mladoliki i ostarjeli,

ljudi pored nas, poznanici,

bliski, odani, prevaranti.

Znate već, ljudi ko ljudi,

svjetovi koje želite upoznati ili od njih pobjeći.

Ima ljudi s kojima volimo razgovarati,

tiho šaptati, smijuckati se prekriženih nogu, 

pijuckati kavu, bezglavo trošiti ušteđeni novac.

Istraživati, igrati se, plesati,

ima i tih koje zaobilazimo u luku

jer svjetovi se ne sudaraju -

oni se susreću ili zaobilaze.




DOMAĆI


Svibanjski krijes u gradu

u njemu Domaći

              

Zaplesali, zapucketali

Svibanjski krijes u gradu

            Zov  davnine

Idemo preskakati krijes

         Uhvati ruku

iznad  plamena

         svibanjskoga krijesa


 ples Tintilinića

domaćih patuljčića

preskočimo krijes

 


Malo dobrih ljudi

j

oš šačica je ostala

tih dobrih ljudi

zlatna Saturnova doba




plemenitost duha

širina obzora

otkrile bi ih




da sami nismo skučeni

u dvocijevke svojih pogleda

kojima strijeljamo

lica običnih prolaznika




u društvu dobrih ljudi

zlatna Saturnova doba

mogli bismo blagovati

vedrinu duševne slobode




da skučeni nismo u

materiju svakodnevlja




u društvu dobrih

ljudi iz Saturnova doba



Zaduha



Omaglica pred očima

Je li to putna tjeskoba

ili tek biometeorološka reakcija

na lipanjsku zaduhu?


                    lastavicama je tako svejedno




s pogledom na gorje kalničko i Ivanščicu


iza sedam zvonika




Možda je sve zasad rečeno

a možda nismo još rekli ništa




jer:

riječi su tu da nas zavaraju

riječima se puni tišina

riječima možemo pobjeći otud tamo

ili od tamo doplutati tu




i opet osjetiti

omaglicu

zaparu, zaduhu, sparinu

trepet u prsima



i

ništa

Prizma



Debeli, mali, izgužvani

izduženi, izlomljeni, prignječeni


u prizmi života


svi smo isti


ljudi s udovima


osmjesima


mislima  željama


prikliješteni u ponuđenu vizuru


ištemo svjetlo na kraju tunela

znajući 


to je tek jedan od mogućih svjetova
Comments