Držić-Gundulić

DRŽIĆ - GUNDULIĆ

NATUKNICE

- Držić:drama, komedija (erudita),renesansa, 16. stoljeće, Dubrovnik

- Gundulić - barokna religiozna poema (lirsko-epska vrsta), barok, 17. stoljeće, Dubrovnik

- Držićev je svjetonazor određen: makijavelizmom, hedonizmom, materijalizmom, realizmom, svjetovnošću, građanskim podrijetlom, urotničkim idejama

- Gundulićev svjetonazor određuju: katolička obnova, skrušenje nad grešnim životom ("porod od svjetlosti), prevlast duhovnog nad materijalnim, transcendencije nad zbiljom, (spiritualnost), patricijski stalež, rimokatoličanstvo.

- Pomet je kralj od ljudi, jedan vrijedan za stotine (citati: "Je li itko pod nebom gospodar od ljudi kako sam ja? Bez mene se nitko ne može pasat, bez mene se ljudi ne umiju obrnut. Gdje nije Pometa, tu nije ništa učinjeno; gdi nije Pometova konselja, tu sve stvari naopako idu. "), materijalist (želi bogatstvo i novčanu nagradu, ugodan život i slobodu, hedonist (pjat, kapun). Pomet saznaje da je Maro zanijekao oca i smjestio ga u zatvor i tu će informaciju iskoristiti kako bi pomogao svome gospodaru Ugu Tudešku da osvoji Lauru, a sam Petrunjelu.

- Razmetni sin je metafora za grešnog čovjeka, odmetnutog od Boga (parafraza parabole iz Lukina evanđelja). Likovi su nositelji ideje pokajanja i katoličke obnove ( citati: "Ah, ja nijesam ki sam bio,/Ako u meni nije mene;/Jaoh, svak me je ostavio/Sred pustoši sej kamene;/Pače gola i  kami oni/Studeni me svojom goni.") I razmetni je sin zanijekao oca (Boga), no on se stoga kaje i tuguje. 

- Odnos s ocem (Maro-Maroje, razmetni sin - otac)  i odnos prema ljubavi žene  (Maro - kurtizana Laura, razmetni sin - bludnice) dvije su teme koje se pojavljuju u oba djela, ali se tumače sasvim različito, u skladu s duševnim ozračjem epohe u kojoj nastaju (renesansa i barok).

- idiomi: Držić osluškuje govorne idiome (raznolikost, autentičnost, govorna karakterizacija), Gundulić je začetnik hrvatskog pjesničkog standarda stoga nam je bliži i razumljiviji jer nema miješanja jezika, narječja, stilova i žargona kao u Držićevoj drami