uvod
Učenik aktualizira temu i uočava da je crna kronika i dalje najčitanija rubrika u novinama. Često i dnevnik započinje vijestima iz crne kronike (ubojstva, krađe, silovanja i sl.). Može navesti najsvježije primjere (Antonija Bilić, Luka Ritz, silovanje u Splitu) koji su uzbudili javnosti. Uočava da se temi često pristupa senzacionalistički. Raspravlja o zločinačkome umu.
razrada
Učenik uspoređuje oba djela s obzirom na ponuđenu problematiku i donosi citate i parafraze iz ulomaka.
Učenik prepričava događaje koji prethode ubojstvima i naznačuje rasplet.
Učenik uočava da povodi za ubojstvo nisu isti: Poeov ubojica ubija zato što ga je, kao što on smatra i navodi, opsjelo zlo (Demon Pića), dok Raskoljnjikov svjesno planira svoj zločin vjerujući u ideju o "nadljudima" koji imaju pravo ubijati radi "višeg dobra". Isto tako učenik uviđa da su obojica nakon ubojstva zadržala hladnu svijest i planiraju kako sakriti tijelo žrtve i vjeruju da su počinili "savršeni zločin".
Učenici uočavaju da subjektivna perspektiva u prvome tekstu utječe na naš doživljaj brutalnosti i nastranosti čina samoga ubojice, dok je u drugome tekstu posvećena pozornost samoj žrtvi, njezinu izgledu, detaljima portreta, te opisima psihološkoga stanja lika.
Jedan i drugi tekst karakteristični su za književne poetike svojih razdoblja. Poe romantičarski bira temu mističnoga zla, bizarnosti i nastranosti (teme i obrada tipične su za romantizam), dok Dostojevski u fazi "visokoga ruskoga realizma" donosi psihološki produbljenu analizu svijesti ubojice.
zaključak
Potrebno je iznijeti stav i potkrijepiti ga vlastitim argumentima koji portret ubojice je uvjerljiviji i dojmljiviji te dokazati da su oba djela pročitana i shvaćena.