Državna matura‎ > ‎

Interpretativni esej

ŠTO JE ESEJ?


Esej ili ogled posebna je vrsta rasprave, otvorena i prema znanosti i prema književnoj umjetnosti. Pisac nastoji razbistriti neke pojave, pojmove, probleme pa ih osvjetljuje s različitih strana iskorištavajući kako svoju stručnu upućenost i erudiciju tako i lakoću književnoumjetničkog izražavanja.


ŠTO JE INTERPRETACIJA ILI TUMAČENJE?


Tumačenje se zasniva na analitičkom i sintetičkom izlaganju pojava, pojmova, predodžaba, univerzuma u prostornoj i vremenskoj dimenziji. Tumačeći - svijet zapravo identificiramo, shvaćajući ga u cjelini ili u dijelovima. Tumačiti znači objašnjavati sebi i drugima sve spoznato o svijetu tvarnom i netvarnom, postojećem i izmišljenom.
Tumačenje ili interpretacija dijelom se uvrštava u opisivanje (identifikacija u prostoru i vremenu), a dijelom u raspravu (identifikacija misaonih pojava i pojmova). Značajka je ovoga tipa teksta: izlaganje već stečenih spoznaja određivanjem ili raščlambom pojava ili pojmova. Obično tumači, objašnjava onaj komu je jasno što je što i od čega se to sastoji.




ZAŠTO I KAKO CITIRATI?


Za esej, ali i za ostale raspravljačke vrste potrebne su vježbe citiranja. Te se vježbe sastoje:
1. od traganja za citatima za određenu temu
2. od uporabe citata u tekstu i to -
a) tumačenjem citata

Citatom se može poslužiti:
1. za osnaživanje nečije misli navodom njegovih izvornih riječi
2. za potvrdu vlastite misli tuđim mišljenjem
3. za uvrštavanje slikovitog, sretnog izraza kojega pisca u svoj tekst
4. radi isticanja da su nečije riječi glavna teza autorova teksta
5. radi ilustracije specifičnosti nečijega stila.


(priređeno prema Stjepku Težaku, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 2, Zagreb, 2003)

sastavila: Nataša Sajko, prof.



(poveznica na očekivane odgovore je na dnu stranice)



 Montaigne – naš suvremenik

 

izvor: Republika, Zagreb, 1993. broj 7-8


Pažljivo pročitajte odlomak iz eseja Mirka Mirkovića. Na temelju smjernica ispod teksta analizirajte ponuđeni tekst i napišite vlastiti esej o eseju o začetniku eseja.

 

Montaigne je jedan od rijetkih pisaca, čija slava sve do dana današnjeg počiva na jednome jedinom djelu. Pisao ga je i dopunjavao cijelog života. Bili su to Eseji. Po njima je kasnije cijeli jedan književni rod dobio ime. Uspjeh Eseja koji su nadživjeli četiri stoljeća može se objasniti samo Montaigneovom ličnošću. Emerson ga smatra savršenim predstavnikom skepticizma, te ga svrstava u red s Platonom, Shakespeareom i Goetheom. U Esejima Francisa Bacona vidljiv je utjecaj Montaignea, Shakespeare ga je čitao u engleskom prijevodu što ga je sačinio John Florio i poslužio se jednim poglavljem iz Montaigneovih Eseja u Oluji. Primjerak engleskog prijevoda Eseja sa Shakespeareovim potpisom nalazi se u Britanskom muzeju. Prema Leigh Huntu (Byronovom prijatelju) Montaigne je za Byrona bio jedini veliki posac iz prošlosti, kojeg je čitao s neskrivenim zadovoljstvom. Oduševljeni su njime La Fontaine, Montesquieu, Voltaire, Sainte-Beuve. Flaubert, Anatole France, Nietzsche, Gide. Kada je 1910. Tolstoj napustio svoj dom i krenuo na svoje posljednje putovanje u Astapovo, ponio je sobom Montaignea.

            Tko je  dakle bio pisac te neprolazne  knjige? Eno ga, na portretu, kako sjedi pred nama, opuštenih brkova, s nekoliko bora na čelu, malne ćelav, i krupnih tamnih očiju, nasljedstvo njegove židovske majke. Dalek po prohujalim stoljećima, a ipak tako blizu ovom našem. Jer što već znače četiri stotine godina. Letjelice čovjeka vinule su se među zvijezde a u njemu još čami iracionalno čudovište što je spremno, zaluđeno svojim vođama, zaklati ljudsko biće samo zato jer ne pripada njegovom plemenu, jer je dukčije, ili drukčije vjeruje ili misli..

        

    Prošlo je pet stoljeća od izgona Židova s Iberskog poluotoka i četiri stoljeća od smrti Montaignea. Zakučasti su putovi povijesti u trajanju vremena. Da nisu Židovi prognani s tog jugozapada Evrope, ne bi se Antoinette Lopez, potomak stare židovske obitelji iz Saragosse udala 1528. za Pierrea Equima, unuka trgovca ribom i vinom u Bordeauxu, koji je desetak godina prije dobio plemstvo na osnovi kupnje dvorca Montaigne. Iz toga braka rodio se 1533. Michel Equiem de Montaigne, pisac  Eseja.

......

            Vrijeme u kojem je živio Minataigne spada u najrazornije razdoblje francuske povijesti. Vjerska mržnja i netrpeljivost caruju, plamen lomača proždire one koji vjeruju u Boga na drugi način ili ne vjeruju u svetu rimsku crkvu; bijesni krvavi obračun između katolika i hugenota. Taj rat Montaigne vidi kao pravu školu izdajstva, nečovječnosti i razbojništva. (Eseji, II. 17)

            Ratovi, fanatizam, pokolj nedužnih, u tom se okružju odvijao pretežni dio Montaigneova života. Po tome je on, nažalost, i naš suvremenik. Poput Pandorine kutije rat istresa na ljudska bića najgore patnje i poroke. U tom vrtlogu što uvlači ljude u barbarstvo, Montaigne nastoji sačuvati razum. Ono to ga nadsve užasava to je bezgranična okrutnost koja je sama sebi svrha. I po tome je Montaigne naš suvremenik.

...

            Taj theatre des cruautes, tu pozornicu okrutnosti, na kojoj osakaćuju, razdiru i spaljuju žive ljude, a ubijene bacaju pred svinje, Montaigne promatra manje-više cijelog života. Ne može ga obmanuti himba pod krinkom religije, kojima se služe i katolički i protestantski fanatici. Montaigne skida maske s lica svetih bojovnika koji, jedini i drugi, smatraju da je Bog na njihovoj strani. Licemjeri skrivaju svoje vlastohlepne ambicije pozivajući se na više , božanske razloge, a mijenjaju svoja načela prema tome s koje strane puše vjetar sreće. Mogli bismo reći da je i po tome Montaigne naš suvremenik. Više puta kao da čujemo njegov rezignirani uzdah kada promatra ljudsku glupost u poremećenu vremenu, glupost koja u pandemoniumu bijesa i mržnje potoče najniže instinkte i zamraćuje razum.


 SMJERNICE

Je li autor opravdao naslov – Montaigne – naš suvremenik? Kako je to ostvario?

Razmotrite kompoziciju odlomka. Kako se raspoređuju izabrane činjenice, koje su sadržajne poveznice između prošlosti  i sadašnjosti?

Pokušajte u bilježnicu analizirati odlomak tako da u jedan stupac tablice upisujete činjenice koje opisuju povijesne okolnosti (prošle i sadašnje), a u drugi piščeve stavove, tumačenja i osjećaje koje iskazuje prema odabranim činjenicama. Tako ćete uočiti i osnovne značajke esejističkog stila čiji je začetnik sam Montaigne.

Kakav je stil teksta koji je pred vama – književnoumjetnički, znanstveni ili publicistički. Obrazložite i potkrijepite citatima svoj odgovor. 




Jerome David Salinger, Lovac u žitu


Pozorno pročitaj ulomak iz romana Lovac u žitu J. D. Salingera. Na temelju ponuđenog ulomka napiši interpretativni esej. Tvoj sastavak treba biti napisan u tri dijela (uvod, razrada, zaključak) i treba imati od 400 – 600 riječi.  Pri pisanju sastavka pripazi na pravopisnu, gramatičku, leksičku i stilsku točnost.

Trebaš odgovoriti na sve smjernice ispod teksta, ali te redoslijed smjernica ne obvezuje u pisanju sastavka.


Ja predstave uopće ne volim, ako već želite znati istinu. Općenito nisu tako loše kao film, ali sigurno nisu ni nešto za čim treba ludovati. U prvom redu, mrzim glumce. Oni se nikad ne ponašaju kao ljudi. Oni samo misle da se tako ponašaju. Neki od onih ponekad doista dobrih, i to na veoma blijed način, u svakom slučaju na način koji nije nimalo zabavno promatrati. A ako je neki glumac doista dobar, onda se uvijek jasno vidi da on zna daj e dobar, pa to sve kvari. Uzmite, na primjer, sira Laurencea Oliviera. Gledao sam ga u Hamletu. D.B. je lani poveo Pheobe i mene da ga vidimo. Najprije nas je pozvao na ručak a onda nas je odveo da gledamo Hamleta. On ga je već prije toga gledao, prema načinu na koji je govorio o njemu za ručkom.  Bio sam nestrpljiv kao sam vrag da ga vidim. Nije mi se, međutim, baš bogzna kako svidio. Jednostavno ne vidim što je tako čudesno u sir Laurenceu Olivieru, to je sve. Ima fantastičan glas, a osim toga je vraški lijep muškarac, i veoma je lijepo promatrati ga kad hoda, ili se mačuje, ili tako nešto, ali nije uopće bio onakav kako je D. B. opisao Hamleta. Previše je podsjećao na nekog prokletog generala, a previše malo na nekog tužnog, sumornog, sumnjama izjedanog čovjeka. Najbolji trenutak u cijelom komadu bio je onaj kad Ofelijin brat – onaj koji na samom kraju vodi dvoboj s Hamletom – odlazi na put a njegov ga otac obasipa savjetima. I dok ga njegov otac obasipa savjetima, stara Ofelija se zeza sa svojim bratom, izvlači mu onaj bodež iz korica, zadirkuje ga, i sve, dok on pokušava da izgleda jako zainteresiran za očeve bezvezne prodike. To je bilo lijepo. Ta me stvar doista oduševila.   Ali takve stvari ne mogu se vidjeti tako često. Stvar koja se svidjela Pheobe bila je ona scena kad Hamlet miluje svog psa po glavi. To je, po njezinu mišljenju, bilo zabavno i lijepo, i doista jest. Što ću morati učiniti, morat ću pročitati tu dramu. Nevolja sa mnom je u tome što takve stvari uvijek moram sam pročitati. Ako ih igra neki glumac, jedva ih mogu slušati. Stalno me muči bojazan da će sljedeće minute učiniti nešto usiljeno i neprirodno.


Jerome David Salinger, Lovac u žitu, preveo Nikola Kršić


SMJERNICE

Dokaži  na primjerima iz ulomka, ali i cjelovitog djela, da je Holden Caulfield, osjetljiv i inteligentan mladić koji unatoč svojoj mladosti nastoji svijetu pristupati kritički.


Što je tema ponuđena  ulomka? Zašto glavni lik ne voli glumce? Što mu se svidjelo u interpetaciji Hamleta slavnoga glumca sir Laurencea Oliviera, a što ne? Zašto je Holden u predstavi zamijetio jedan detalj, a Pheobe drugi? Protumači to iz konteksta čitavoga djela s obzirom na starost likova i njihove interese. Na primjeru ponuđena ulomka objasni odnose među licima – D.B.-om, Holdenom i Pheobe- objasni tko su oni, zašto su zajedno izašli na ručak, tko se kome divi i sl,  i potkrijepi još nekim primjerima iz djela u cjelini.


Kakvim rječnikom iznosi svoj osvrt na predstavu Holden? Izdvoji rječnik karakterističan za tzv. "prozu u trapericama" i navedi ostale osobine tog tipa proze i objasni kad je i kako nastala.


Što ti više voliš – film, kazalište ili književnost? Regiraš li slično na uprizorene klasike dramske književnosti kao Holden, bez obzira jesu li prenijeti na filmsko platno ili kazališne daske? Što ti je bitno pri uprizorenju – da djelo bude vjerno prikazano ili da ga redatelj i glumci aktualiziraju i prilagode vremenu i publici?





RANKO MARINKOVIĆ, RUKE


Ishod: lingvistički i stillistički raščlaniti i interpretirati ulomak iz novele Ruke, napisati lingvostilistički esej

 

Pažljivo pročitaj tekst. Na temelju jezične raščlambe i stilističke analize dokaži da je tekst Ranka Marinkovića pisan visokim, književnoumjetničkim stilom.

 

RANKO MARINKOVIĆ, Ruke

On je sjedio pred nama zbog nekih riječi. Ne zbog čina svojih ruku, već zbog riječi.  Tebe nije zanimalo kako su mu te riječi sletjele s jezika, nego si naprosto zapisala činjenicu. Rekao i priznao, to je tebi bilo dosta. A bio je nasmrt blijed i usne su mu drhtale kao da se smrzava. Brojio je svoje posljednje sekunde… Gledao je u tebe sa stravom, pratio je svaki trzaj tvojih prstiju, kao da bi ga već samo to tvoje micanje moglo ubiti.

Tebe su tada nazivali Gvozdenom i Krvavom. Iridij na vrhu tvoga zlatnog pera bio se već izlizao od ubijanja. Ta sitna točkica plemenitog metala šetala je blazirano po papiru, kao da se dosađuje na nekoj neinteresantnoj i zamornoj sjednici, pa prikraćuje sebi vrijeme ispisujući tobožnje kineske riječi pu-kao, cing-tao, pan-mukai  i crtajući idiličnu kućicu s vrtićem i plotom, čak i s dimom što izlazi iz dimnjaka na krovu. Tvoja je točkica iridija, međutim – sve tako šećući pu-kao, cing-tao – ubijala idiličnu kućicu s vrtićem i plotom – plotunom, i od sve te idile ostajao je samo dim iz puščanih cijevi…

LINGVOSTILISTIČKA ANALIZA

Zašto se u ponavlja prijedlog zbog u prve dvije rečenice? Je li on zamjenjiv prijedlogom radi? Obrazloži svoje odgovore.

Kojim oblicima bismo mogli zamijeniti oblik ruku u prvoj i drugoj rečenici? Zašto se, prema tvome mišljenju, autor teksta odlučio baš za taj oblik? Koje još riječi mogu imati isti nastavak u genitivu množine? Istraži uz pomoć gramatike.

Koje oblike može imati još riječ prstiju u istome padežnom obliku? Procijeni zašto je autor izabrao baš taj oblik!

U kojoj je funkciji upotrijebljen prijedlog s u sljedećem primjeru:  riječi su sletjele s jezika.

Da li je veznik nego zamjenjiv ostalim nezavisno složenim veznicima  u sljedećoj rečenici:

Tebe nije zanimalo kako su mu te riječi sletjele s jezika, nego si naprosto zapisala činjenicu.

Riješi uz pomoć gramatike.

Zašto je riječ nasmrt napisana sastavljeno? Koje je značenje prijedložno-padežnog izraza na smrt? Oblikuj jednu rečenicu s tim primjerom.

Je li navezak obavezan u primjeru sa stravom? Što su po vrsti riječi već  i samo? Jesu li to samostalne riječi ili fraza?

Zašto je u imeničkom predikatu upotrijebljen oblik instrumentala? Obrazloži svoj odgovor.

Objasni uporabu naveska u istaknutom primjeru: tvoga zlatnog pera. Zašto je izabran određeni oblik pridjeva? Odgovori uz pomoć gramatike. Logikom prethodnoga primjera odgovori je li pridjev u sintagmi Ta sitna točkica određen ili neodređen?

Kako zovemo stilsku figuru koju uviđaš u primjeru sitna točkica?  Je li uporaba te figure opravdana u izabranome tekstu?  Kako se normativna gramatika funkcionalnih stilova odnosi prema uporabi te stilske figure?

Izdvoji u sljedećem primjeru alomorfe: s vrtićem i plotom. Obrazloži kad se koristi koji od oblika!

Obrazloži igru riječi u tobožnjim kineskim riječima: pu-kao, cing-tao.  Koja je funkcija novotvorenica i rastavljanja riječi na slogove?

Jesu li riječi plot i plotun u tvorbenoj vezi? Kako nazivamo dovođenje takve dvije riječi u međusobnu vezu?

Možeš li se složiti s uvodnom tvrdnjom da je ovaj tekst pisan biranim/visokim, književnoumjetničkim stilom. Koji elementi  analize i tumačenja potvrđuju/odbacuju uvodnu tvrdnju? 

Zaključi svoje istraživanje pisanjem lingvostilističkoga eseja.



Johann Wolfgang Goethe, Patnje mladog Werthera



Pred Vama je ulomak romana Patnje mladog Werthera Johanna Wolfganga Goethea.Pozorno ga pročitajte, a zatim i smjernice za pisanje školskoga eseja ispod teksta.

Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje Vas u Vašem oblikovanju eseja.Svoj esej oblikujte kao zaokruženu cjelinu (uvod, razradba, zaključak).

Najprije pišite na priloženome listu za koncept, a na kraju uredno prepišite na list za čistopis. Esej možete ispravljati na konceptu, ali ne i na čistopisu.

Pazite da Vaš esej bude pravopisno i gramatički točan.Vaš esej treba imati između 400 i 600 riječi.





10. svibnja

Čudesna je vedrina obuzela cijelu moju dušu, nalik na slatko proljetno jutro, pa uživam od svega srca. Sam sam i radujem se životu, radujem se u tom kraju koji je, rekao bih, stvoren za duše kao što je moja. Tako sam sretan, dragi, da sam uronio, uronio u čuvstvo divnoga bivstvovanja da to ne prudi mojoj umjetnosti. Sada ne bih mogao crtati, ne bih mogao povući ni jedne crte, a nikada nisam bio veći slikar nego u ovim trenucima. Kada se dragušni dol ispod mene isparuje, a sunce koje se popelo visoko nad površinu neprozirne šume pa se tek neke zrake prikradaju i poniru u dubinu tog svetišta, a ja se ispružio u visokoj travi uz potok koji se spušta u dolinu – onda uočavam da sam bliže zemlji, uočavam nebrojene travičice koje su tako čudne... Osjećam kako među vlatima buja i ključa život, mali jedan svijet, mikrokozam crvića i mušica koji su sada bliži mome srcu. I tada osjetim prisutnost Svemogućega koji nas stvori na svoju sliku i priliku; ćutim kako se odasvud izvija i zrači Onaj koji je sušta ljubav i nas u vječnoj slasti i blaženstvu održava i nosi lebdeći...

To su trenuci kad se, prijatelju, spušta na mene kao neka sumaglica, a svijet oko mene i nebo nada mnom kojoj počivaju duši kao lik drage, tada me često zgrabi čežnja i pomišljam: Ah, kad bih to mogao ponoviti, izraziti, udahnuti papiru, nadahnuti ga onim što u tebi živi tako punim i toplim životom, pa da bude ogledalom tvoje duše, kao što je tvoja duša ogledalo neizmjernoga božanstva! Prijatelju... to će me upropastiti, smrvit će me sila i snaga ovih divota.

J. W. Goethe, Patnje mladog Werthera



SMJERNICE ZA PISANJE

Smjesti djelo i autora u književnu epohu i odredi mjesto J. W. Goethea u njoj. Osvrni se na pojam verterizma i njegovu pomodnost u Getheovo doba.

Uoči temu s kojom se susrećeš u ponuđenom ulomku. Usporedi doživljaj prirode u prvom i drugom odlomku.

Protumači kako pred našim očima izrasta lik umjetnika i koje on stavove prema ljudima, prirodi i Bogu zauzima u tekstu pred tobom. Protumači je li to važno za cjelinu djela i sveukupni portret mladog Werthera. Smjesti ulomak u cjelinu teksta i iznesi svoj stav o temi romana. Svoje tumačenje i raščlambu potkrijepi primjerima iz teksta.

Uoči kojim se pripovjednim postupcima i stilskim sredstvima služi autor i analiziraj njihovu učinkovitost u stvaranju atmosfere u ulomku. Dokaži citatima i obrazloži svoj izbor.

Što misliš mogu li doista osjećaji biti tako rušiteljski i razarački kao što su bili za Werthera?


Giovanni Boccaccio, Dekameron


Pred tobom je književni tekst. Pozorno ga pročitaj, a zatim i smjernice za pisanje sastavka ispod teksta. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u tvome oblikovanju sastavka.

Svoj sastavak oblikuj kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Možeš se poslužiti papirom za koncept, a sastavak potom uredno prepiši u zadaćnicu. Pazi da tvoj sastavak bude pravopisno i gramatički točan. Sastavak treba imati od 350 do 450 riječi (izbroji ih i napiši na dnu sastavka).

Dok je tako mladi opat jezdio sad ispred sad iza svoje pratnje, kao što svaki dan viđamo da čine gospoda na putu, slučajno vidje kraj sebe Alessandra, koji bijaše vrlo mlad, prekrasna lica i stasa, i kao nitko drugi vrlo uljudan i ljubazan; on mu se na prvi pogled svidje koliko mu se nikada ništa nije svidjelo, te ga pozva k sebi i poče s njim ljubazno razgovarati i pitati ga tko je, odakle dolazi i kamo putuje. Alessandro mu sav svoj položaj iskreno kaza i odgovori na njegova pitanja pa mu se ponudi da mu bude na usluzi koliko mu skromne mogućnosti dopuštahu. Kad ga opat ču kako lijepo i pametno govori, i podrobnije razmotri njegovo ponašanje, i u sebi procijeni da je, premda mu zanimanje bijaše nisko, plemenita roda, još se većma za nj zagrija. I već ganut njegovim nedaćama, veoma prijateljski ga utješi i reče mu da ne gubi nade, jer ako je valjan čovjek opet će ga Bog uzdignuti tako odakle ga je sudbina oborila, još više, i zamoli ga, kad već iđaše u Toskanu, da izvoli biti u njegovu društvu, jer je i on onamo išao. Alessandro mu zahvali na utjesi i reče mu da je pripravan poslušati svaki njegov nalog.

Giovanni Boccaccio, Dekameron

SMJERNICE

Smjesti autora i djelo u književnu epohu i napiši njena temeljna obilježja.

 Pomnije interpretiraj ponuđeni ulomak. Tko su lica koja se pojavljuju u ulomku? Kakva je njihova prošlost, a koja ih budućnost očekuje? Obrati pozornost na jezik i stil kojim se opisuje njihov prvi susret. Poveži to sa svojim znanjem o slatkom novom stilu.

Smjesti ulomak u cjelinu teksta. Odredi važnost ulomka u kompoziciji djela (uvod, sredina, kraj).

Navedi važnije činjenice o cjelovitom djelu iz kojeg je ulomak– njegovom temom, (rodom) vrstom, kompozicijom, poantom, svjetonazorom, jezikom i stilom.

Iznesi svoje stav o pročitanom ulomku i djelu u cjelini.




Gustav Flaubert, Gospođa Bovary



Pozorno pročitaj ulomak iz djela Gospođa Bovary Gustava Flauberta. Nakon čitanja sastavi školski esej dužine 400 – 600 riječi prateći upute i odgovarajući na pitanja iz smjernica. Redoslijed pitanja u smjernicama ne obvezuje te u sastavljanju školskoga eseja.

Pripazi da sastavak ima tri dijela. U uvodu iznesi ključne informacije – tezu, problematiku i sl., u središnjem, razradbenom ulomku svoju tezu razradi i potkrijepi valjanim primjerima, citatima i parafrazama iz djela jasno upućujući na dublje razumijevanje i poznavanje djela od onoga na što upućuje ulomak (pokaži da si pročitao djelo). U zaključku sintetiziraj sve svoje spoznaje i donesi konačni zaključak o problematici kojom si se bavio jasno pokazujući da je on povezan s tvojim čitanjem cjelokupnoga djela, a poželjno je dovesti djelo i u vezu s drugim sličnim tekstovima iz istog ili drugih književnih razdoblja, jasno pokazujući širinu svojeg čitateljskog iskustva.

Pripazi na pravopisnu, gramatičku i stilističku točnost sastavka i uredno ga prepiši u čistopis.



Oni su sad češće govorili o stvarima koje se nisu ticale njihove ljubavi, i u pismima koje mu je Emma slala, bilo je govora o cvijeću, o stihovima, o mjesecu i o zvijezdama, tim bezazlenim pomoćnim sredstvima oslabljene strasti koju je pokušavala oživjeti svim vanjskim pomagalima. Ona se od svakoga novoga sastanka nadala nekoj neizmjernoj sreći, a poslije je sebi priznavala da ne osjeća ništa izvanredno. To je razočaranje brzo izgaralo u vatri nove nade, i Emma se vraćala Leonu strastvenija i požudnija no ikad. Ona bi se svlačila pohotno, trgnula bi tanku uzicu na svome stezniku koji bi zašuštao niz bedra kao kakva zmija koja klizi. Tada bi bosonoga na prstima išla još jedanput pogledati jesu li vrata zatvorena, a zatim bi jednom jedinom kretnjom zbacila sa sebe svu odjeću, i blijeda, bez riječi, ozbiljna, bacala se na njegove grudi, dršćući čitavim tijelom.



Jednoga dana, kad su se rano rastali, i ona se sama vraćala bulevarom, spazi Emma zidine samostana; ona tada sjede na jednu klupu u sjeni brijestova. Kako je mirno živjela u ono vrijeme! Kako je čeznula za neizrecivim ljubavnim osjećajima koje je pokušavala zamisliti prema knjigama što ih je čitala.



Prvi mjeseci njezina braka, njezine šetnje na konju po šumi, plesanje valcera s vikontom i Lagardyjeevo pjevanje, sve joj to ponovno iziđe pred oči… i Leon joj se najedanput učini jednako udaljen kao i ostali.

- Ali ja ga ipak volim! – govorila je sebi.

Uza sve to ona nije bila sretna, a niti je to ikada bila. Otkuda samo ta praznina u njezinu životu, to naglo propadanje svega na što se ona oslanjala?... Ali, ako postoji negdje neko biće snažno i lijepo, odvažna priroda, puna žara i profinjenosti u isti mah, pjesnička duša s anđeoskim lice, lira s mjednim žicama s koje se čuju do neba sjetne svadbene pjesme, zašto da ona slučajno to ne nađe? Oh, kakva nemogućnost! Uostalom, ništa nije vrijedno ni tražiti! Sve je to laž! Svaki osmijeh prikriva zijevanje od dosade, svaka radost neko prokletstvo, svako uživanje svoju odvratnost, a najslađi cjelovi ostavljaju na usnama samo neostvarivu želju za višim nasladama.



Neki se metalni zvuk razlijegao zrakom i na samostanskome zvonu začuše se četiri otkucaja. Četiri sata! A Emmi se činilo da sjedi tu, na toj klupi, već čitavu vječnost. Ali bezbroj strasti može stati u jednu minutu, kao što gomila ljudi može stati u jedan mali prostor.

Gustav Flaubert, Gospođa Bovary

SMJERNICE



Smjesti ulomak u književnopovijesno razdoblje, odredi kojoj nacionalnoj književnosti  pripada djelo, objasni tip poetike koju Flaubert slijedi. 

Objasni uzvik G. Flauberta: „Emma Bovary – to sam ja!“ u kontekstu književnoga razdoblja i izabrane poetike.


Iz kojeg je dijela romana preuzet ulomak? Što u njemu saznajemo o liku Emme Bovary?

Objasni tko je Leon i kako je započela veza Emme i Leona. Je li ona sretna osoba? Kako razmišlja o svojoj mladosti? Možemo li to razmišljanje smatrati objektivnim i zrelim? Obrazloži svoje odgovore. Uviđamo li u ulomku autorske komentare lika i njegovim postupaka? Objasni i argumentiraj citatima. Što je bovarizam?

Na temelju ponuđena ulomka dokaži da je Flaubert jednakom preciznošću opisivao i kompleksna stanja likova i materijalnu stvarnost (predmete, ljude, pribor i dr.).

Slažeš li se tvrdnjom da bezbroj strasti može stati u jednu minutu, kao što gomila ljudi može stati u jedan mali prostor. Poveži svoje obrazloženje s radnjom romana i tvojim osobnim doživljajem života u provinciji. (Možeš navesti i druga lica iz hrvatske i svjetske književnosti koja je gušio život u provinciji te tako naznačiti mogući daljnji razvoj svojega eseja).


Posljednji Stipančići, Vjenceslav Novak

 

Pozorno pročitaj ulomak iz djela Posljednji Stipančići Vjenceslava Novaka. Na temelju ponuđenih smjernica oblikuj svoj interpretativni sastavak. U uvodu iznesi tezu o ponuđenoj problematici koju uviđaš u ulomku, u drugome – razradbenom ulomku – objasni, razradi i potkrijepi citatima i parafrazama svoje tvrdnje iz uvodnog ulomka , u zaključku sintetiziraj sve rečeno i iznesi svoj stav o problematici s kojom si se susreo/susrela u ponuđenom ulomku.

Pripazi na pravopisnu, gramatičku, stilističku i kompozicijsku točnost sastavka. Sastavak treba imati najmanje 350 riječi.

 

-              Mučite, majko! Zar ne vidite kako sam nesretna? Što me tješite? Što mi još možete reći? Što već nijesam čula od vas u ove dvije strašne godine?

-              Zlatno dijete! Bog je dobar!

-              - Ne vjerujem nikomu, čujete li, nikomu i ničemu! Recite samo još jednu nesretnicu koja je bjednija od mene, pa se neću tužiti nikada, podnašat ću sve pokorno kako god ni naložite… Moja mladost, moje nade… sve propada …  propada na moje oči: zar ne vidite da mi pomoći nema, da moram umrijeti? A vi ste me zatvorili u ovaj zatvor gdje ne dopire do mene ni svjetlo sunca ni glas ljudskoga grla: vi me ubijate, vi moja mati, gore nego moja bolest… Ne govorite! Neću da vas čujem! Ne vjerujem nikomu, ničemu ne vjerujem, čujete li?

-              Luciji, moja slatka Lucijo! – plakaše joj mati ne otirući suza što su joj obilno tekle niz lice.

-              Ne govorite mi, sve sam čula! Zar ne molimo već dvije godine svaki dan? Zar ne postimo? Zar ne živimo kao opatice… i gore, sto puta gore u ovoj čami gdje se gušim? Velim vam: Šutite! Svi su me napustili, komu ću da se utečem? I sam je smrt meni nemilosrdna, vuče se podlo i kukavno, samo je uprla u me svoje gladne oči da ih gledam neprestano pred sobom… Prokleta smrt… Zar bi joj bila muka, da je pravedna, uzeti ovaj kukavni život?

-              - Lucijo, slatka moja Lucijo! – sklapa pred njom mati svoje ruke.

-              Ta gledajte, zar su to djevojačke ruke? Ovo djevojačke grudi? Ne naličim li djetetu kakova ubogara koje se nije još nikada do sita najelo? Pa vi ne još hoćete da tješite… vi! A načinili ste od mene živi kostur u ovoj tamnici bez svjetla i zraka! Da, vi ste mi mati! Ne govorite, otiđite samo…

-              Boli vas duša, dašto, sad pošto ste evo dovršili ubojničko djelo na svojoj kćeri… Sina svoga potražite, a mene ostavite!

Lucija se okrene od majke, a sad je nastala duboka tišina okružena silnom grmljavinom bure… Samo sečuo tih, otegnut plač gospođe Valpurge. Najednom zaplače i Lucija.

-          Alfred… Alfred … Eto, što je učinio od mene, a sada… kako mogu vjerovati da mari za me? To su riječi… samo riječi!


Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići

SMJERNICE

U dvije rečenice objasni zašto se Posljednji Stipančići smatraju najboljim hrvatskim realističkim romanom. Smjesti Vjenceslava Novaka u kontekst hrvatske realističke književnosti i napiši kojem regionalnom krugu pripada i koje je teme obradio u svojim književnim djelima.

 

Navedi iz kojeg je dijela romana preuzet ulomak. Odredi temu ulomka i problematiku koja se u njemu najavljuje a važna je za cjelinu djela.

Objasni i argumentiraj stanje  u kojem se nalaze obje junakinje.  Zašto Lucija govori uzbuđeno? Je li neobično što Valpurga ne odgovara na Lucijine optužbe? Koji je razlog njezinim uzdisajima?

Lucija govori o smrti i priziva ju. Smatraš li da ona doista želi umrijeti? Objasni i dokaži svoje tvrdnje prepričavanjem događaja koji su prethodili njezinu duševnome stanju. Argumentirano dokaži da unutarnje stanje likova odgovara vanjskome stanju prirode. Koji tip diskurza prevladava u ponuđenom ulomku?

 

 Smatraš li točnom tvrdnju da je Lucija žrtva vremena i okoline u kojoj je živjela te obitelji koja ju je odgojila.  Je li problematika djela i danas aktualna? Objasni i argumentiraj svoje stavove.

 


Sofoklo, Antigona


Pažljivo pročitaj ponuđeni ulomak iz djela Antigona  i na temelju njega napiši interpretativni esej. Sastavak trebaš razdijeliti u tri dijela: uvod, razradu i zaključak. U uvodnome dijelu iznesi tezu o ponuđenom ulomku i djelu u cjelini. U središnjem razradi i dokaži to što spominješ u uvodu iznoseći argumente iz teksta (ponuđenog ulomka ili cjeline djela), a u zaključku sve poveži i iznesi  svoj stav o djelu i temi iz ponuđenog ulomka. Pripazi na pravopisnu, gramatičku, stilističku i kompozicijsku točnost. Sastavak neka ima 300 -350 riječi.

 

ANTIGONA

 

Oj grobe, bračna ložnice, moj ukopni

Za navijek čuvan dome kamo putujem

Ka svojim od kojih broj je najveći

Fersefasa* med mrtvima prihvatila;

A od njih zadnja ja i najružnije baš

Sad silazim dok žića ne navrših vijek.

Al' čvrstu gajim nadu da ću ocu  svom,

Kad dođem, draga doći, draga majčice,

I tebi, draga tebi, brate premili:

Ta ja vas mrtve sama svojim rukama

I oprah i uredih: na grob žrtvu vam

Ja izlih, a sad, Poliniče, tijelo ti

Sahraniv tvoje, takvu plaću ubirem.

Al' s pravom ti, za razumne, iskazah čast.

Ta nikada se, ni da djeci mati sam

Ni muž da mrtav trune mi, ne prihvatih

Ja takva posla preko volje građana.

Pa kakvu zakonu to kažem za volju?

Da muž mi umre, drugoga bih dobila

I dijete s drugim ovo ako izgubim;

Al' kako roditelje meni krije Had,

Brat nijedan se više rodit ne može.

Po zakonu te takvu ja pretpostavih

Svim drugima, a Kreontu se učini

To grijeh i strašna drskost, brate premili.

I sad me neudatu i bez svatova

Ovako rukom zgrabiv vodi: udaje

Ni djece ni tetošenja toga dječjega

Ne postigoh, već jadna tako sama ja

Bez prijatelja živa u grob k mrtvima

Sad idem. Kakav zakon božji pogazih?

            Sofoklo, Antigona


*Persefona – žena Hadova

Ložnica  - soba, spavaonica


SMJERNICE

 

Smjesti ponuđeni ulomak u cjelinu djela i odredi temu o kojoj govori (ulomak). Poveži ulomak s dramskom trilogijom čiji je dio drama Antigona i citiraj stihove koji upućuju da je u pitanju organska trilogija (objasni pojam organske trilogije). Kako je Sofoklo reformirao antičku tragediju?

Objasni kako se u ponuđenom ulomku očituje Antigonina tragična sudbina. Izdvoji stihove kojima Antigona obrazlaže da nije imala izbora nego učiniti djelo zbog kojeg je osuđena.   Dokaži na  ponuđenom primjeru da Sofoklo prikazuje ljude onakvima kakvi bi trebali biti, a ne onakve kakvi stvarno jesu.  Objasni zašto Antigona kaže na početku svojeg monologa „oj grobe, bračna ložnice“ i „ bez prijatelja živa u grob k mrtvima sada idem“ – koje su to stilske figure?  Objasni zašto Sofokla smatraju majstorom antičkoga stila. Kojim stihom su pisane antičke tragedije?

Kako ti vidiš problematiku koja je predstavljena u djelu – sukob božanskih i ljudskih vrijednosti. Je li vrijedno umrijeti radi morala i služenja zajednici i obitelji? Bi li mogao/mogla dati takvu žrtvu?



Albert Camus, Stranac

 


Pozorno pročitaj ulomak iz djela A. Camusja Stranac. Na temelju  ulomka i ponuđenih smjernica napiši svoj interpretativni sastavak. U sastavku pripazi na pravopisnu, gramatičku, stilsku i kompozicijsku točnost. Tvoj sastavak može imati 400 – 600 riječi.



Ima nekih stvari o kojima nisam nikad volio pričati. Kad sam dopao zatvora, shvatio sam već nakon nekoliko dana da ne bih nikad volio pričati o tom dijelu svoga života.

Poslije nisam više pridavao važnost toj sustezljivosti. Prvih dana nisam zapravo ni bio u zatvoru – nekako sam nejasno očekivao da će se opet nešto dogoditi. Sve je počelo tek nakon Marijina prvog i posljednjeg posjeta. Onoga dana kad sam primio njeno pismo (pisala mi je da joj više ne dopuštaju da me posjećuje jer mi nije žena), onoga sam dana osjetio da mi je ćelija dom i da mi se život zaustavio. Kad su me uhitili, najprije su me zatvorili u jednu prostoriju u kojoj je bilo već nekoliko zatvorenika, mahom Arapa. Nasmijali su se kad su me ugledali. Zatim su me upitali što sam učinio. Rekoh da sam ubio jednog Arapina. Tad su ušutjeli. Uskoro je pala noć. Pokazali su mi kako da namjestim rogožinu na kojoj je trebalo da spavam. Jedan se kraj smota pa se tako napravi uzglavlje. Cijelu noć stjenice su mi miljele po licu. Nakon nekoliko dana premjestili su me u samicu, gdje sam spavao na daskama. Imao sam noćnu posudu i željezni umivaonik. Zatvor se nalazi navrh grada pa sam kroz prozorčić mogao vidjeti more. Jednoga dana, dok sam se rukama grčevito držao za rešetke i ispružio lice prema svjetlu, uđe ključar i reče mi da imam posjet. Pomislih da je Marie. I zaista je bila.

Na putu do prostorije za primanje posjeta prošao sam dugačkim hodnikom, pa niz neke stube i još jednim hodnikom. Ušao sam u veliku dvoranu u koju je dopiralo svjetlo kroz širok prozor. Dvorana je podijeljena na tri dijela dvjema velikim rešetkama što je presijecaju po dužini. Između rešetaka je razmak od kojih osam do deset metara koji razdvajaju posjetioce od zatvorenika, mahom Arapa. Marie je bila okružena Maurkinjama i stajala je između dvije posjetiteljice – neke sitne starice stisnutih usana, u crnini, i krupne gologlave žene koja je nešto vikala i mlatarala rukama. Zbog razmaka između rešetaka posjetioci i zatvorenici bili su prisiljeni govoriti vrlo glasno. Kad sam ušao, d larme koja je odjekivala među visokim golim zidovima, i od oštra svjetla koje je padalo s neba na okna i odbijalo se u dvorani, zavrtjelo mi se malo u glavi. U mojoj je samici bilo tiše i mračnije. Trebalo mi je nekoliko časaka dok se nisam prilagodio. Na kraju sam ipak mogao raspoznati sva lica što su se jasno ocrtavala nadanjem svjetlu. Zapazih da jedan ključar sjedi na kraju prolaza između dvije rešetke. Većina arapskih zatvorenika i njihove rodbine čučali su jedni sučelice drugima. Oni nisu vikali. Usprkos halabuci, i premda su tiho govorili, uspijevali su se sporazumjeti. Njihov prigušeni mrmor što je dopirao odozdo bio je kako kakav bas, koji je neprestano pratio razgovore što su se ukrštali više njihovih glava. Sve sam to vrlo brzo zapazio idući prema Mariji. Ona se već bila priljubila uz rešetku i smiješila mi se koliko je mogla. Bila je vrlo lijepa, ali joj to nisam znao reći.

Albert Camus, Stranac

 

SMJERNICE

Koje teme i probleme prikazuje u svojim djelima Albert Camus? Smjesti njegov opus u književnu poetiku i književnopovijesno razdoblje. Obrazloži.

 

O čemu govori ulomak koji si pročitao? Iz kojeg je dijela romana preuzet? Tko su pripovjedač i Marija? Zašto je pripovjedač ubio Arapina? Govori li on uzrujano o situaciji u kojoj se našao? Potkrijepi citatima i parafrazama svoj odgovor.

Kako pripovjedač opisuje prostor oko sebe? Izdvoji dijelove teksta kojim ćeš dokazati i i obrazložiti svoj odgovor. Koja je funkcija opisa u priloženom ulomku?

Koji događaji slijede nakon izabranoga ulomka? Jesu li oni bili za tebe očekivani?

Kakav je tvoj stav o smrtnoj kazni? Svoje mišljenje poveži s događajima iz romana i zaključi razmatranje sintetizirajući sva svoja razmišljanja o problematici djela i njegovoj ideji.



Dobriša Cesarić: BUBICA


Pred tobom se nalazi pjesma Bubica Dobriše Cesarića. Pozorno ju pročitaj i slijedeći smjernice za raščlambu i tumačenje napiši interpetativni esej od 350-500 riječi pazeći pritom na pravopisnu, gramatičku, kompozicijsku i stilsku točnost. Svoj sastavak oblikuj u najmanje tri ulomka (uvodni, razradbeni i zaključni). Redoslijed smjernica ne obvezuje te u oblikovanju sastavka.

Večeras, kad sam čitao Homera,

Bubica jedna na knjigu mi sleti.

I tako se,

Bezazlena i mala,

Najednom našla među bogovima.



Stvorenjce malo, što ćeš tu? –

Pomislih, dok se ona šetaše

Heksametrima –

Ti nisi bog, ni titan, a ni heroj.

Samo si nježni osmijeh majke Prirode,

Što pojavi se i već nestane.



Al tad se sjetih da je ona trun

Života pravoga,

I da je življa

Nego cijeli Olimp,

I bubica odjednom posta velika,

A bozi mali.

I hodajući tako među bozima

Polako ušla je u moju pjesmu.



Stvorenjce malo, nek te ona sačuva,

Kao što jantar čuva druge bubice,

Što slučajno se u njem nađoše

Dok bješe smola još...



Dobriša Cesarić



Objasni na primjeru ove pjesme da je Dobriša Cesarić pjesnik „običnosti“ koja polazi od svakidašnjega iskustva! Dokaži tezu navođenjem i drugih primjera iz Cesarićeva lirskoga opusa.

Kako je bubica postala pjesničkom temom? Kako se nosi s „društvom divova“ – Homera, bogova i heroja – među koje je sletjela? Kako tumačiš stihove: „I bubica odjednom posta velika,/a bozi mali.“ Na temelju navedenih objašnjenja zaključi kakav stav zauzima Cesarić o literarnoj tradiciji.

Koju funkciju namjenjuje lirski subjekt pjesmi koju stvara? Zašto misaono povezuje bubicu s jantarom? 
Analiziraj i pjesnički jezik, stih i stofu - podudara li se i izbor  stiha, stilskih figura i riječi s uvodnom tezom o pjesništvu običnosti? Kojemu leksičkome sloju pripada leksem bubica?

Što misliš imaju li banalne, dnevne teme svoje mjesto u literaturi?


Edgar Alan Poe, CRNI MAČAK


Raščlani, protumači i iznesi osobni stav o temi s kojom ćeš se susresti u ponuđenom ulomku. Svoj sastavak zaokruži kao cjelinu s uvodom, razradom i zaključkom, a pritom pripazi i na pravopisnu i gramatičku točnost. Nemoj prepričavati sadržaj djela i iznositi biografiju pisca bez da je u vezi s tvojom raščlambom.za

 

Pluton – tako se zvao mačak – bio je moj najveći miljenik i drug u igrama. Samo sam ga ja hranio, a on me je pratio u korak, kamo god sam išao po kući. Bilo mi je čak teško da ga spriječim, da me ne slijedi vani po ulicama. Naše je prijateljstvo na taj način trajalo više godina, a u to su vrijeme svojstva moje ćudi i značaja -  uspješnim djelovanjem Demona Pića – doživjela (rumenim se zbog toga priznanja) korijenitu promjenu na gore. Iz dana u dan postajao sam sve zlovoljniji, sve razdražljiviji, sve bezobzirniji prema osjećajima drugih. Dopuštao sam sebi, da svojoj ženi govorim jezikom pijanaca. Naposljetku sam je čak stvarno zlostavljao. Dakako da su i moji mezimci imali priliku da osjete promjenu u mojem raspoloženju. Ne samo da sam ih sada zanemarivao, nego sam ih i zlostavljao. No svejedno prema Plutonu sam sačuvao dovoljno obzirnosti da se obuzdam i da ga ne zlostavljam, premda me nije grizla savjesti, ako sam zlostavljao kuniće, majmuna, pa čak i psa, kad bi se putem nekoga slučaja ili privrženosti ispriječili na mojem putu. Ali moja me je bolest shrvala – jer kakva je bolest ravna Alkoholu? – te je na kraju krajeva i Pluton, koji je sad stario i dosljedno postajao donekle mrzovoljan – čak i Pluton počeo na sebi osjećati posljedice mojega lošega raspoloženja.

Edgar Allan Poe, Crni mačak, preveo Tin Ujević

 

Smjesti ulomak u kontekst djela, odredi kojem književnopovijesnom razdoblju i vrsti djelo pripada.

Uoči i protumači  razvoj odnosa između pripovjedača i njegova mezimca – mačka.   Izdvoji iz ulomka sve riječi kojima se opisuju osjećaji pripovjedača i mačka, razmisli i zaključi koja se figura misli pojavljuje. Argumentiraj citatima.

Otkrij simbole u tekstu i protumači njihovo značenje u kontekstu ulomka i cjelini djela.

Agata Chriestie i Arthur Conan Doyle i njihova lica, Hercules Poirot Sherlock Holmes,  najpoznatiji su majstori književnih vrsta čijim začetnikom smatramo E. A. Poea. Usporedi popularnost tih vrsta nekad i sad.

Uoči i protumači razmišljanja o problemima alkoholizma, starenja i okrutnosti i potkrijepi ih primjerima.

Iznesi svoje mišljenje o temama koje otvara ulomak – alkoholizmu, okrutnosti, starosti, praznovjerju.



RANKO MARINKOVIĆ, RUKE




Pozorno pročitaj ulomak i smjernice ispod ulomka koje ti omogućuju učinkovito čitanje teksta. Zadani redoslijed smjernica ne obvezuje te u oblikovanju eseja, ali se očekuje da odgovoriš na sva postavljena pitanja i da svoje tvrdnje potkrijepiš citatima ili parafrazama iz ponuđenog ulomka.

Sastavak oblikuj kao cjelinu s uvodom, razradom i zaključkom. Pazi na pravopisnu i gramatičku točnost.



Majstor zaklopi oči i stane prebirati po Lojzovoj pređi (sve je isprepleo i zamutio), a Frida uđe spremno na znak, kao glumica što iza kulisa čeka svoj ulaz na pozornicu.

Slaba glumica s udešenom zabrinutošću na licu. Čovjek u kome su bile pokolebane iluzije mogao je, bez osobite ponicljivosti, umjesto zabrinutosti pročitati vrlo nehajno skriveno nestrpljenje.


Majstor je znao čitati Fridino lice, zato odmah ponovo zaklopi oči.

- Boli te, Alberte?

Glas joj je bio svjež i ravnodušan. Ona se informirala kao da je pogledala u termometar na prozoru.

On joj ne odgovori; učini samo nervozan trzaj očima.

Gledao ju je. Bila je lijepa. Kosa joj se prelijevala u zlatnožutim, dugim valovima od čela prema zatiljku, gdje se odjednom propela uvis, kao da je udarila u baraže češljeva i naglo se rušila nizbrdo u zlatnim slapovima, pršteći uokolo finu, iskričavu sumaglicu. Siva, uska haljina pripila joj se tijesno uz obline tijela i nudila zamamne oblike ljepote kao u nekom raskošnom izlogu. On osjeti strašnu, tijesnu želju za tim samosvjesnim, gordim tijelom, što se zadovoljno gibalo u prostoru tu, na dohvatu ruke...

Ispruži ruku i lako, drhtavo pređe dlanom preko obline Fridina boka. Probude se miline nekadašnjih dodira, burni nemiri od ljepote tijela što se mačkasto mazi u prostoru kao da se izlaže neprestanom milovanju. No Frida se odmakne, ukloni se milovanju, i njegova ruka ostane besmisleno ispružena u prazno kao prazna ruka prosjaka. To je, dakle, kraj.

- Frida – reče gotovo bez glasa; stid mu je zapušio glas.

- Molim, Alberte? – odazove se ona gledajući kroz prozor.

- Reci mi nešto...

- Molim? – okrenula se, ali je ostala kod prozora. Bojala se njegove blizine.

On je šutio gledajući nepomično u plafon.

Uplaši je ta šutnja i korakne prema njemu, ali zastane nasred sobe.

- Što da ti kažem, Alberte?

- Ništa – šapne on, potpuno odsutan mislima. – Molim te, donesi mi tople vode. I sapuna...

- Tople vode? – Pobojala se da bunca. Nikad nije bio tako šutljiv, tajanstven i čudan. -Što će ti topla voda? –Ona je gubila strpljenje, glas joj je ogrubio.

- Htio bih oprati ruke...

Ranko Marinković, Anđeo

 

 

SMJERNICE

Smjestite Ranka Marinkovića u kontekst vremena i navedite poetike koje je slijedio.

Objasnite i potkrijepite citatima da je tema novele Anđeo "sukob mašte i zbilje što izranja iz životnih sukoba ljubavi i dužnosti, zdravlja i bolesti".

U kakvom su odnosu Frida i Albert? Ukratko prepričajte događaje koji su ih povezali i objasnite iz kojeg je dijela novele preuzet ulomak. Tko je Lojz? Zašto Albert kaže da je to kraj?

Protumačite Albertovu želju za pranjem ruku na kraju ulomka. 

U kojim s rečenicama uočava Marinkovićeva veza s kazalištem?

 Što vi mislite o problematici kojom se bavi tekst?


 

MARIN DRŽIĆ, DUNDO MAROJE


Pred tobom je tekst koji trebaš pozorno pročitati. Taj tekst bit će polazište za pisanje interpretativog eseja o djelu iz kojega je ponuđeni ulomak. Svoj esej sastavit ćeš kao smislenu cjelinu sastavljenu od tri ulomka. Pri sastavljanju vodi računa o pravopisnoj i gramatičkoj točnosti te stilskoj ujednačenosti i skladu teksta. Trudi se da rečenice budu povezane i logično proizlaze jedna iz druge.

 

Da bi se lakše snalazio u sastavljanju eseja, ispod teksta nalaze se smjernice za čitanje koje upućuju na točnu i učinkovitu interpretaciju. Smjernice imaju i zadaću olakšati vrjednovanje  eseja jer su na temelju njih sastavljeni opisivači za ocjenjivanje. U svome eseju ne moraš se pridržavati ponuđenog redoslijeda smjernica.

 

DUGI NOS: Ja Dugi Nos, negromant od velicijeh Indija, nazivam dobar dan, mirnu noć i pritilo godište svitlijem, uzmnožnijem dubrovačkijem vlastelom, a pozdravljam ovi stari puk: ljudi-žene, stare-mlade, velike i male, puk s kime mir stanom stoja a rat izdaleka gleda, rat poguba ljucke naravi.

....

Ma prije neg vam što moje negromancije ukažem, hoću vam odkrit jedan sekret koji dosle od ovizijeh strana nijedan čovjek ni mudar ni triš mudar nije znao, od šta se su skule od mudaraca vazda veoma čudile i veoma napastovale, - sekret dostojan da ga vi znate, plemeniti i vrijedni Dubrovčani. Znate er kad se, jes tri godine, od vas odijelih, ončas se uputih put Indija Velicijeh, gdje osli, čaplje, žabe i mojemuni jezikom govore. Otole obrnuh put Malijeh Indija, gdje pigmaleoni, čovuljici mali, s ždralovi boj biju. Otole otegnuh nogâ k Novijem Indijama, gdje vele da se psi kobasami vežu, i da se od zlata balotami na cunje igra, gdje od žaba kant u scjeni biješe kako među nami od slavica. U Stare Indije otole htjeh naprijeda proć, ma mi bi rečeno er se već naprijeda ne more proć. Rekoše mi da su tamo Stare Indije, i da u Stare Indije nitko ne more poć, govoreći: "Upriječilo se je ledeno more, koje se ne more broditi, i vrla vječna zima, koja galatinu od živijeh ljudi čini"; a s drugu stranu veljahu da gorušte sunce i paljevito ljeto dan bez noći ne da ne tačam živu čovjeku pristupit, ma12 zemlji od vrućine plod plodit. I rekoše mi: "Po negromanciji samo u te strane može se proć". Kako ja to čuh, otvorih moja libra od negromancije, - što ćete ino? U hip, u čas ugledah se u Indijah Starijeh!

 

Tuj nađoh pravi život, veselo i slatko brijeme od prolitja, gdi ga ne smeta studena zima, i gdje ruži i razlikomu cvitju ne dogara gorušte ljeto, i gdje sunce s istoči vodi tihi dan samo od dzore do istoči i od istoči do dzore; a svitla zvizda danica ne skriva se kako ovdi meu vami, ma svitlo svoje lice na bilomu prozoru na svak čas kaže; a dzora, koja rumenimi i bijelim ružami cafti, i ne dijelja se s očiju od drazijeh ki ju gledaju; a slatki žuber od razlicijeh ptica sa svijeh strana vječno veselje čine. A ostavljam vode bistre, studene ke, odasvud tekući, vječnu hranu zelenim travam i gustomu dubju daju; a bogata polja ne zatvaraju dračom slatko, lijepo, zrjelo voće, ni ga lakomos brani ljudem, ma otvoreno sve svakomu stoji. Tuj ne ima imena "moje" i "tvoje", ma je sve općeno svijeh, i svak je gospodar od svega. A ljudi koji te strane uživaju ljudi su blazi, ljudi su tihi, ljudi mudri, ljudi razumni. Narav, kako ih je uresila pameti, tako ih je i ljepotom uljudila: svi općeno uzrasta su učinjena; njih ne smeta nenavidos, ni lakomos vlada; njih oči uprav gledaju, a srce im se ne maškarava; srce nose prid očima, da svak vidi njih dobre misli; i, za dugijem mojijem besjeđenjem ne domorit vam, ljudi su koji se zovu ljudi nazbilj.

I za rijet vam sve što sam vidio, i da me bolje razumijete, vidjeh u tjezijeh stranah, u jednomu zgradu veliku, visoku i vele urešenu, jedna pisma i od kamena čovuljica, vele učinjeno, obraza od mojemuče, od papagala, od žvirata, od barbaćepa; ljudi s nogami od čaplje, stasa od žabe; tamaše, izješe, glumci, feca od ljuckoga naroda. Upitah koji su ovo obrazi, što li hoće tolika gruboća, tolik nesmirna od lica čovječanskijeh rijet. Rekoše mi da negromanti u stara brjemena, kako to bud' ja, po negromanciji dohodeći u njih strane i donoseći diverse trgovine za otuda zlato odnosit, er se u rijekah tamo veliko zlato nahodi, donošahu među ine žvirata, čovuljica, barbaćepa od drva, obraza od papagala, od mojemuča, od žaba, oslastijeh, kozjijeh i na svaki način.

I žene od tizijeh strana, - kako i naše, koje polakšu pamet imaju od ljudi, - gledajući te obraze, počeše se smijejat kako od stvari ku prije ne bijehu vidjeli, i rekoše: "Smiješno ti bi bilo da ovi ljudi mogu hodit i govorit!" I rekoše negromantom: "Vi ste negromanti; ako hoćete da od ovizijeh strana zlata odnesete, učinite po vašoj negromanciji da ovi čovuljici ožive, i da počnu hodit i govorit, er bi tada na pravi način smiješni bili, a taki mrtvi ne valjaju ništa". Negromanti, za lakomos od zlata, daše duh žviratom, barbaćepom, čovuljicom, obrazom od papagala, od mojemuča, od žaba, oslastijem, kozjijem i od tezijeh načina. Ti ljudici, kako imaše duh, počeše hodit, govorit i smiješnice činit po taki način, er se nigdje gozba ni pir ne činjaše gdje oni ne bi dozvani bili. Mislite je li smiješna stvar bila gledat te obraze u to prvo brijeme gdje tamaše!

I, za dovršit besjedu, ovi obrazi od papagala, od mojemuča, od žaba, žvirati, barbaćepi i s koze udreni i, za u kraće rijet, ljudi nahvao, počeše se plodit i miješat s ženami nazbilj po taki način, er se ljudi nahvao toliko počeše umnažat, er poče veće broja bit od ljudi nahvao neg ljudi nazbilj. I ti ljudi nahvao od ruke im ide učinit jednu konjuru, da iz gospoctva izagnu ljudi nazbilj. Ljudi nazbilj to uzaznavši skočiše, uzeše oružje, izagnaše sve te ljudi nahvao i ne ktješe da jedan cigloviti za lijek u tjezijeh stranah ostane.

Ljudi nahvao, zajedno s negromanti, priđoše u ove naše strane, i to prokleto sjeme, - čovuljici, žvirati, barbaćepi, obrazi od papagala, od mojemuča, od žaba, oslasti i s koze udreni, ljudi nahvao - useliše se u ovi naš svijet u brijeme kad umrije blagi, tihi, razumni, dobri starac Saturno, u zlatno vrijeme kad ljudi bez zlobe bijehu.


Marin Držić, Dundo Maroje





SMJERNICE


Marin Držić najveći je hrvatski dramatičar starije hrvatske književnosti. Smjestite autora u vrijeme i mjesto njegova stvaranja. Obrazložite uvodnu tvrdnju navođenjem dramskih vrsta i djela koja je stvorio. Dokažite njegovu ulogu stavljajući ga u kontekst hrvatske i svjetske književnosti toga vremena. Ukažite na Držićeve književne uzore i prethodnike te dokažite da je najavio velike književne teme koje će obrađivati velikani europske dramaturgije sljedećih stoljeća.


Tko je Dugi Nos? Kakvu ulogu ima to lice u daljnjem razvoju radnje? Kako nazivamo dio teksta u kojemu se pojavljuje Dugi Nos? Ima li u Dundu Maroju još takvih tekstova?

Kakvu veliku tajnu (sekret) otkriva Dugi Nos?  Citirajte dijelove teksta u kojima Dugi Nos objašnjava kakva je sve čuda vidio na svojim putovanjima do Starih Indija, povežite to s vremenom karnevala i zakonitostima preokrenuta svijeta. Kako se i zašto Dugi Nos našao u Starijem Indijama?Zašto tamo vlada vječno proljeće? Obrazloži i dovedi u vezu s antičkom mitologijom i pričama o „zlatnom dobu“. Koje još utjecaje antičkoga svjetonazora prepoznaješ u pričanju Dugoga Nosa? Kako opisuje ljude nazbilj? A kako ljude nahvao? Ima li taj opis simbolično i alegorijsko značenje? Zašto ljudi nahvao imaju „obraze od barbaćepa, papagala i mojemunča“? Dovedite taj opis u vezu s pričama mornara s prekomorskih brodova koji su vidjeli Novi svijet. Što se dogodilo s ljudima nazbilj i ljudima nahvao u Starim Indijama? Kako su ljudi nahvao došli u naš svijet? Razvrstajte likove iz drame na ljude nazbilj i ljude nahvao i obrazložite svoju podjelu. Kako završava djelo? 


Zašto književni znanstvenici smatraju da bi Držić bio upamćen u povijesti hrvatske književnosti i da je samo napisao ovaj prozni tekst? Izdvoji odlike stila koje si prepoznao/la. Kojim stilskim sredstvom autor povezuje 4.-6. odlomak u ponuđenom ulomku. Izdvoji metaforičke i metonimijske izraze te figure konstrukcije kojima se postiže ritam i slikovitost teksta. Zašto se može reći da je tekst napisan jezikom pisane književnosti 16. st. kojima se nije govorilo ni u jednome priobalnome hrvatskom gradu?



Možemo li i danas reći da je teško razabrati prave ljude od naopakih, kojima se srce maškarava? Možemo li reći da je sekret Dugoga Nosa i danas dobro čuvana tajna?



ANTUN BRANKO ŠIMIĆ, GORENJE



Pred tobom je književni tekst. Pozorno ga pročitaj, a zatim i smjernice za pisanje sastavka ispod teksta. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u tvome oblikovanju sastavka.

Svoj sastavak oblikuj kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Možeš se poslužiti papirom za koncept, a sastavak potom uredno prepiši u čistopis. Pazi da tvoj sastavak bude pravopisno i gramatički točan. Sastavak treba imati od 400 do 600 riječi (izbroji ih i napiši na dnu sastavka).

 


Gorenje

 

Niz zapadno nebo

i iz rasprsnutih šipaka u vrtu

krv se cijedi

 

Al s istoka se veče javi plavim licem

i zapad biva bljeđi, crveniji šipci

 

Ti bježiš k meni

preplašena od grana u mraku

i ćutiš

 

Zašto ti je tijelo odjedanput plamen?

 

O kako šipci prskaju

i u nama gore!

 

Ni zvijezde ne će da se jave

Da jače bude ovo nijemo gorenje u vrtu

 

Antun Branko Šimić

 


 

SMJERNICE

Smjesti stvaralaštvo Antuna Branka Šimića u kontekst hrvatske i europske književnosti njegova vremena – književne epohe, pravaca, istakni uzore i utjecaje. Potkrijepi primjerima iz pjesme.

O čemu govori pjesma Gorenje? Razmotri motiviku rasprsnutih šipaka i krvi. Što simboliziraju? Koje se još boje javljaju u pjesmi?  Koje motive karakteristične za Šimićevu poetiku prepoznaješ u pjesmi, kakvu funkciju oni imaju u konkretnom tekstu? Razmotri to u kontekstu književne poetike koju prihvaća A. B. Šimić.

Istraži stilske figure u pjesmi. Koje stilske figure prepoznaješ u četvrtoj i petoj strofi. Protumači opreku (antitezu) šipaka i zvijezda  u kontekstu pjesnikove poetike.

Analiziraj stih i strofe. Poveži to sa Šimićevim mjestom u povijesti hrvatske versifikacije. Istakni tko su mu svjetski uzori, a tko sljedbenici u hrvatskoj poeziji.


IVAN ARALICA, PSI U TRGOVIŠTU

 

Pažljivo pročitaj tekst i smjernice ispod njega. Oblikuj svoj sastavak kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Poštuj pravopisna i gramatička pravila i trudi se biti stilski i leksički točan. Tvoj sastavak trebaš prepisati u čistopis.  Napiši 400 do 600 riječi.

  

 

Slušam: režanje, lavež, protrkivanje. Po ulici, po vrtovima oko kuća, po cijelom trgovištu. U pokretu je znamenitost ovoga gradića. Izlaze iz  štenara, podruma, staja, brvnara, zemunica, ispod ploča, olupina, šupljih debala, iz svakojakih rupa nad zemljom i ispod zemlje. Kao stjenice, u mraku se rastrče po cijelom gradu, zagospodare svom prostorima koje ne brani ključ, kračun i mandala. Sve što nađu živo, deru i pojedu, ako ne nađu druge, žderu jednog po jednog između sebe.

 

- Otkuda baš u ovom pazarištu ovoliki psi? – pitam ženu. – Paščadi ima po cijelom svijetu. Dobro, u Turskoj ih ima više nego igdje, jer ovdašnji ljudi imaju bolesnu naklonost prema toj životinji. Sve ja to shvaćam, ali ovo ovdje ne shvaćam: hrpe zubatih psina svake noći opustoše grad.

Ali žena nikad neće reći: pitaš me, odgovorit ću ono što znam i što mislim. Nego ovako postupi: pitao si me i ja ću ti odgovoriti kao što ti misliš da ću ti odgovoriti. Tako poslije njezinih odgovora, ako ih je bilo, znam točno onoliko koliko sam znao kad sam pitao.

- Psi mora da su nečiji. Tvoji, gradski, Božji? Ili su ničiji. Čiji god bili, a pogotovu ako su ničiji, mogli bi se potamaniti. Na svjetlu dana niti što vide niti što čuju, pa bi ih danju trebalo istjerati iz rupa i vidjeti jesu li od živa tijela ili su samo sjene davno umrlih bića.

- Griješiš, Vrančiću! Možda ih nešto na danjem svjetlu istopiš, ali sve ne možeš. Njih je mnogo, a dan kratko traje. Preko noći se izlegu drugi. Tvoja ne nesreća, moj Vrančiću, u tome što je izmjena dana i noći tako česta i tako strašno redovita. I prije i poslije milosrđa , udijeljena štitonoši Ivanu Schilterbergeru iz Monakova, vremenski tokovi svjetla i tame bili su i ostaju trajanjem izjednačeni.

A sad, dragi Mihovile, kad ih učisto prepisane šaljem u Šibenik, mogu ti sasvim pouzdano reći da su moje priče o Sulejmanovim sinovima nikle iz mojih snova. Ona o princu Mustafi iz sna o „karavani“, ona o bratu mu Džihangiru iz sna o „psima u trgovištu“. Ti ćeš reći da sam to i na početku pisanja znao, da sam ih iz tijesta tlapnje i umijesio. Bijelog dana više ne vidio ako sam znao. Pripovijesti sam pisao služeći se memoarima i kronikama desetka turskih pisaca i hrpom svakojakih dokumenata. Tek kad sam ih dovršio, vidim: pa ja sam, pišući, isto onako kao što sam i snivao, djelić po djelić, odgonetavao i „karavanu“ i „pse u trgovištu.“ Bio sam uzbuđen. Bože, rekoh, zar čovjek ne može ništa kazivati a da sebe ne odaje!

(Pisano u Carigradu, 18. svibnja  1568.)


 Ivan Aralica, Psi u trgovištu


SMJERNICE ZA PISANJE

Smjesti ulomak u kontekst romana Psi u trgovištu Ivana Aralice. U kakvoj su vezi tema romana i ponuđeni ulomak? Kako pripovjedač objašnjava naslovnu sintagmu?

U kakvu su odnosu snovi i stvarnost u ponuđenom ulomku? Koje izvore spominje pripovjedač Antun Vrančić? Ponaša li se on u djelu kao tipičan pisac povijesnih romana? Tko je bio Antun Vrančić, kakvu on ima ulogu u povijesti hrvatske književnosti i kulture? Kako tumačiš rečenice: "Bio sam uzbuđen. Bože, rekoh, zar čovjek ne može ništa kazivati a da sebe ne odaje?“ Je li svako pripovijedanje put do sebe?

 

Usporedi strukturu ovoga djela s tipičnim povijesnim romanima 19. stoljeća. Uoči karakteristike novog povijesnog romana 20. stoljeća čiji je glavni predstavnik Ivan Aralica. Kojoj književnoj epohi pripada Ivan Aralica? Utječe li ona na poetiku njegova povijesnog romana?

Što ti misliš: ponavljaju li se povijesne priče uvijek iznova odjevene u nove društvene kostime?


Podstranice (1): Očekivani odgovori
Comments