Raspravljački esej

ŠTO JE ESEJ?

Esej ili ogled posebna je vrsta rasprave, otvorena i prema znanosti i prema književnoj umjetnosti. Pisac nastoji razbistriti neke pojave, pojmove, probleme pa ih osvjetljuje s različitih strana iskorištavajući kako svoju stručnu upućenost i erudiciju tako i lakoću književnoumjetničkog izražavanja.

ŠTO JE RASPRAVA?

To je najzahtjevnija vrsta misaone djelatnosti jer nije dovoljno nešto identificirati, nego spoznatu pojavu valja dovesti u vezu sa svim drugim važnim pojavama ili okolnostima, uzrocima i posljedicama kako bi se otkrile vrijednosne silnice više ili manje odsudne za život pojedinca, čovječanstva ili čak i svemira.

Temelj je kritička misao. Ponirući u srž pojava i predodžaba, raspravljačka djelatnost zahtijeva istraživački odnos prema svijetu. Raspravljajući udubljujemo se u predmet  da bismo nešto novo otkrili, stekli novu spoznaju ili je bar osvijetlili s neke nove strane.

Rasprava pretpostavlja tri stupnja:

1. postavljanje teze (otkrivanje problema)

2. dokazivanje teze (rješavanje problema)

3. potvrđivanje ili odbacivanje teze (prihvaćanje najboljeg rješenja).

ZAŠTO I KAKO CITIRATI?

Za esej, ali i za ostale raspravljačke vrste potrebne su vježbe citiranja. Te se vježbe sastoje:

1. od traganja za citatima za određenu temu

2. od uporabe citata u tekstu i to -

    a) tumačenjem citata

    b) uključivanjem citata u tekst za potkrepu vlastite tvrdnje.

Citatom se može poslužiti:

1. za osnaživanje nečije misli navodom njegovih izvornih riječi

2. za potvrdu vlastite misli tuđim mišljenjem

3. za uvrštavanje slikovitog, sretnog izraza kojega pisca u svoj tekst

4. radi isticanja da su nečije riječi glavna teza autorova teksta

5. radi ilustracije specifičnosti nečijega stila.

(priređeno prema Stjepku Težaku, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 2, Zagreb, 2003)

Raspravljački školski tip eseja od ove nastavne godine (2011./2012.) obavezno za svoje polazište ima književni tekst (prozni ili dramski ulomak, pjesmu i sl.), uz njega može biti ponuđen i neki drugi književni ili neknjiževni tekst koji je s polaznim tekstom povezan sadržajem, strukturom, idejom ili književnim kontekstom.

Raspravljački školski esej, pa i onda kad je riječ o književnosti, nikako ne predviđa niti očekuje jedinstveni odgovor. Dapače od učenika se očekuje da predoči svoje osobno kulturno iskustvo potkrijepljeno sjećanjima na pročitanu lektiru i pokaže sposobnost analiziranja i sintetiziranja teme koju propituje.

(pripremljeno prema Najavama promjena u Ispitnome katalogu za Hrvatski jezik na državnoj maturi 2011./2012.)

Putnici i turisti

Uputa

Prema ponuđenim smjernicama napiši raspravljački esej od 350 do 600 riječi prema pravilima jezične norme hrvatskoga standardnog jezika.

Pripazi na trodijelnu organizaciju teksta i dokazivanje svojih tvrdnja.

Ulomak

Premda se i sam smatram putnikom, sva mjesta gdje takvih ima previše - izbjegavam. Cijela se lokalna mikrosredina bitno mijenja kad je dotaknuta turizmom i sve manje ostaje svoja, a mene ne zanimaju mjesta koja žele biti što sličnija onima o kojima su slušali negdje daleko, u jako razvijenom svijetu, postoje; volim dijelove svijeta koji žele ostati svoji bez obzira na ono što se oko njih događa i na diktat mode ili trenda.

Spadam u one koji prave oštru distinkciju između turista i putnika, i sebe rado vidim kao ovog potonjeg. Turist putuje kako bi kući donio suvenire i trofeje uglavnom u obliku fotografija kojima zlostavlja ojađene dalje rođake i poznanike što su slučajno navratili, taj put i nikad više, a rado te slike s ponosom nosi i kad ga nekamo pozovu u goste. Svi smo bili u toj situaciji: "E ovo sam ja ispred Eiffelova tornja, a ovo sam isto ja, isto ispred Eiffelelova tornja, dok sam ovdje ja ispred Louvrea, a ovo je Louvre bez mene, ali sam zato ovdje opet ja, ali bez Louvrea..." Da skratim, cilj turističkog putovanja je st povratak i materijalni suveniri, dokazi putovanja. Cilj putnika putovanje je samo! Putnik ni slučajno ne ide od točke A do točke B najkraćim putem niti nužno ima cilj do kojeg je bitno stići. Stotinu sam puta krenuo od točke A prema točki B, ali samo završio u točki F, prošavši pritom točke R, M, Q i J, ne nužno tim redom, E, u toj nepredvidljivosti leži za mene draž putovanja.

Jasen Boko, Na Putu svile

Smjernice 

Jednom rečenicom oblikuj temu ponuđenoga ulomka iz putopisa. Odredi svoj stav prema temi.

S kojim namjerom putuje putnik, a s kojim turist? Izdvoji glavne argumente iznijete u tekstu. 

U koju skupinu svrstava sebe putopisac Jasen Boko? Kako je dokazao svoju tvrdnju? 

Iznesi svojem mišljenje i stav o masovnome turizmu i većoj dostupnosti putovanja prosječnim ljudima i načinu na koji on utječe na lokalne kulture i običaje. 

Obrazloži kako bi ti radije putovao/putovala i usporedi svoje stavove s autorovima.

Ranko Marinković, Kiklop

Pozorno pročitaj ulomak iz romana Kiklop Ranka Marinkovića. Uz pomoć smjernica napiši raspravljački esej. 

Piši u skladu s jezičnom normom hrvatskoga standardnoga jezika.

 - U ovim se kućama - don Fernando pokaže na kazalište - sile ljudi da na nekoliko sati budu naivni. Sve tragedije, ili makar velika većina, počivaju na lažnim pretpostavkama. Kako to da Hamlet, na primjer, tako pametan i zbog toga tako sumnjičav, nikad nije pomislio, još tamo u početku, to jest prije drame, da bi stric Klaudije mogao ubiti njegova oca? Pa valjda je taj stric i ranije bio nitkov, pijanica i razvratnik? Hamlet je to morao opaziti. Kako to da nije bio oprezan prema takvom lopovu, nego se tek naknadno iščuđava kako može netko biti takva hulja? Hajde, dobro, dopuštam, Othello je naivan (premda i tu se osjeća potreba za nekom granicom te naivnosti), on nije mogao zamisliti da bi Jago mogao biti takva životinja. Ali Hamlet, otkuda njemu ta naivnost?

- U njegovoj mladosti, u vjeri u život, u ljude, u ljubav. - Melkior nije tako mislio.

- I odjednom, kad počinje tragedija, on stari, ne vjeruje više u život, u ljude, u ljubav? Zar nije to kriva pretpostavka? Zar nije i to kriva pretpostavka da Hamlet ne zna da je njegova majka žena koja je kadra leći  u krevet s drugim muškarcem, da je Polonije profesionalni dvorski savjetnik koji će služiti "vjerno" svakom kralju, da je Ofelija ženskica koju je i ranije mogao s istim argumentima tjerati u samostan, da su njegovi školski drugovi mladi karijeristi koji se drže svoga kraljevskog druga dok je bio prestolonasljednik... i tako redom. Bilo je potrebno da mu oca ubiju da mu se mati preuda za očeva ubojicu, da mu Polonije postavlja stupicu u koju Ofelija svjesno ulazi kao mamac, da ga prijatelji u smrt odvedu - da bi shvatio napokon da se nalazio među huljama. Prekasno. Prekasno za jednog Hemleta i prenaivno.

...

- Čudnovato, zar ne, da ja o tome razgovaram?  On zastane i pogleda Melkiora u oči skoro izazovno. - Jer što je meni do (...) Hamleta? i do sveg tog tragičnog afektiranja? A ipak se niste sjetili da mi spomenete Horacija. To bi bio prigovor vrijedan pažnje. Tragedija pretpostavlja vjerovanje u dobrotu. Horacije je sušta dobrota, naivna, velikodušna dobričina, a tako sporedna ličnost drame. Zato i nje toliko podvrgnuto sumnji postojanje jednog takvog Horacija. On je pretpostavka izvan merituma tragedije, pojava gotovo slučajna. Satelit koji ne shvaća sasvim o čemu se radi u mračnoj konstelaciji tragedije. Zato mu i dopuštam da bude dobar, jer je nevažan.

SMJERNICE

Iznesi svoju tezu o smislu postojanja kazališta i dramskim vrstama i njihovim učincima na gledatelje.

Ispiši tezu don Fernanda o djelovanju tragedije na gledatelje  i argumente kojima je potkrijepio svoju tvrdnju.

Usporedi svoje razumijevanje tragedije Hamlet s don Fernandovim i iznesi vlastitu tezu o razlozima s kojima se pišu tragedije i kakav bi one učinak trebale imati na gledatelje.

Usporedi don Fernandovu tvrdnju o djelovanju tragedije  s Aristotelovom tezom iznijetom u njegovoj Poetici.

Na kraju donesi svoj zaključak o potrebi pisanja i gledanja tragedija.

Patrick Süskind, Parfem

Pred tobom je ulomak iz romana Parfem suvremenoga njemačkog romanopisca Patricka Süskinda.  Pročitaj ulomak i zatim napiši raspravljački esej prema ponuđenim smjernicama. 

Esej oblikuj u trima dijelovima i pripazi na pravopis, gramatiku, stil i kompoziciju.

Sa šest je godina potpuno poznavao svoju okolinu po mirisima. U kući madame Gaillard nije bilo nijednoga predmeta, u sjevernom dijelu Rue de Charonne nijednoga ljudskog bića, nijednoga kamena stabla, grma ili živice, nijednog kutka koji nije poznavao po mirisu, prepoznavao i zbog svoje jedinstvenosti trajno zadržavao u sježanju. Skupio je deset tisuća , stotinu tisuća osebujnih i karakterističnih mirisa i čuvao ih za sebe, nadasve jasne i žive, p ih se nije sjetio samo kad bi ih ponovno nanjušio, nego bi odista osjetio njihov miris kad bi i se sjetio; štoviše, u mašti ih je znao čak međusobno spajati i tako u sebi sastavljati mirise kojih u stvarnom svijetu nije ni bilo. Kao da je sam sastavio golem vokabular vlastitih mirisa, koji ga je osposobio za tvorbu bezbrojnih novih olfaktivnih rečenica - i sveto  dobi kad su druga djeca mucala riječi, koje su im s mukom tuvili u glavu, ako bi opisala svijet prvim uobičajenim, nadasve neprikladnim rečenicama. Njegova bi se nadarenost mogla najbolje usporediti s darovitošću glazbenoga čuda od djeteta koje slušanjem melodija i harmonija nauči abecedu pojedinih tonova i zatim samo sklada potpuno nove melodije i harmonije - dakako, s tom razlikom što je abeceda mirisa neusporedivo dulja i istančanija od tonske, i s još jednom razlikom što se stvaralačka djelatnost vunderkinda Grenouillea razvijala samo u njegovoj duši, i nitko je nije mogao opaziti osim njega samoga. 

SMJERNICE

Istraži što je to olfaktivno pamćenje.Prisjeti se svojih prvih mirisnih sjećanja i usporedi ih s mirisnim pamćenjem dječaka Grenoullea.

Navedi svoj mirisni vokabular. Raspravi koliko su mirisi važni za čovjeka, književnost i kulturu.

Blanka Pašagić, Gospoda Glembajevi

Pred tobom je priča Gospoda Glembajevi. Pročitaj je i zatim napiši raspravljački esej prema ponuđenim smjernicama. Na sve smjernice trebaš odgovoriti, ali redoslijed smjernica ne obvezuje te u sastavljanju.

Sastavak oblikuj u trima dijelovima i pripazi na pravopis, gramatiku, stil i kompoziciju. Tvoj esej treba imati 350 - 500  riječi.

Gospoda Glembajevi 

- Klanjam se, draga barunice! 

- Oh, to ste vi, gospodine Krleža! Još uvijek čekate svog šofera? 

- Na žalost, da! Nikako da stigne. A vaša svojeglava služinčad? 

- Ah, gospodine Krleža, izludjet će me. 

- Još uvijek oblače bijele kute? 

- Ah, na to sam već navikla, pa čak i na to da oni meni naređuju kada ću jesti i spavati, ali nikako ne mogu podnijeti što mi bez pitanja svakoga dovode u kuću. Jučer su, zamislite, doveli vezanog Napoleona. Priznat ću vam, naravno, u strogoj diskreciji, da sam gotovo sigurna kako je to vezanje obična varka. Već jutros su ga, naime, odvezali, a on je zataknuo desnu ruku u kaput i šeće mojom vilom kao da je to njegov Louvre. Bojim se čak da ne nagovori služinčad da me otruju. Ah, evo, zovu me na ručak. Moram požuriti, jer su u stanju i mene zavezati ako zakasnim. 

- Kisdihand, draga barunice, klanjam se!

Bilo mi je neobično zadovoljstvo popričati s vama, gospodine Krleža. Želim vam od sveg srca da se napokon pojavi vaš šofer.

Blanka Pašagić, Šašave priče

SMJERNICE

Objasni kakav odnos zauzima  autorica prema drami Gospoda Glembajevi. 

Koji se likovi susreću u ponuđenom tekstu?Što misliš u kojoj su se ustanovi susreli likovi?  Okarakteriziraj likove i njihove osobine usporedi s onima iz dramskoga djela. Koji se likovi pojavljuju a nisu likovi iz drame? Kako ih je povezala autorica? 

Kakav status ima danas u književnosti Miroslav Krleža - je li on čitan ili samo spominjan pisac? Može li te ovakva kratka priča navesti na čitanje djela u cjelini?

Homerski junaci

Pred tobom je ulomak iz djela Europska književnost i latinsko srednjovjekovlje, Homerski heroji Ernsta R. Curtiusa. Raspravi o ponuđenim tezama i napiši esej. Tvoj esej treba imati 400-600 riječi i biti oblikovan u tri dijela (uvod, razrada, zaključak). Pripazi na pravopisnu i gramatičku točnost, stil i uporabu jezika.Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u pisanju sastavka, no moraš odgovoriti na sve smjernice.

 Epsku fabulu Ilijade pokreće gnjev Ahileja. Bez razgnjevljena junaka (Ahilej, Roland, Cid) ili boga (Posejdon u Odiseji, Junona u Eneidi) nema epa. Ahilej je gnjevan na Agamemnona, jer mu mora izručiti jednu robinju. On se povlači k brodovima, uskraćujući sudjelovanje u borbi.  Poslanstvo, koje ga moli da se vrati, ne mogaše ga skloniti na to. Tek bol zbog Patroklove smrti, i žeđ za osvetom, tjera ga u bitku u kojoj ubija Hektora. Propast Troje bit će završetak ulančavanja radnje, koja počinje otmicom žene kao i prethistorija trojanskoga rata.  A ta je ulančanost motivirana značajem Ahileja. Njega Homer ocrtava promišljeno i umjetnički. Ahilej nije samo sklon gnjevu (9*, 254 i d.) već nesmotren, tako da ga Odisej mora sprečavati u prenagljenim vojnim mjerama (19, 155, i d. ), a stariji ga Patroklo mora voditi razboritim savjetom (11, 786) kao što mu je stari Feniks dodan kao odgojitelj. Svakako, Ahilej je najsilniji borac Ahejaca: svakako, njegova je sudbina tragična, jer mu je dosuđena rana smrt, što oni i zna. Ali, idealni lik on za Homera nije. Ahilejevo oskrvnjivanje  mrtvoga Hektora pjesnik ne odobrava. On je , doduše, primio božji dar tjelesne snage (1, 178), ali pravom heroju pripada i mudrost, kao što je utjelovljuje Nestor, koji je , doduše, bog starosti slabiji, pa ipak vojnički neophodan, jer ne samo što zna vojvodama davati odlične savjete, već razumije i svoje ljudstvo, prema ustaljenim starim metodama, svrstati u bojni red (4, 294-310), tako te Agamemnon koleba bi li sebi poželio još deset tako vrijednih savjetnika (2, 372) ili bi zaželio da je Nestor opet mlad (4, 312). Svakako je, za vođenje rata, vrlo važno što Nestor još uvijek može savjetom i riječima biti od pomoći (4, 323). Mudar je savjet  isto toliko potreban kao i smjelo djelo. A takvu iskustvenu mudrost posjeduje samo starost.  Mladost ima slabi uvid (23, 490 i 604). I Odisej pun dovitljivosti, stariji je od Ahileja, a svojim predviđanjem usporediv sa Zeusom (2, 407). On odvraća Ahileja od nerazbora, kao što je nadmoćan i nerazumnome Menelaju (2, 212-224.) Ahilej postaje epskim junakom i tragičkom žrtvom, svakako po sudbinskoj kobi, ali i zbog neobuzdana afekta. Homer smatra da je ravnoteža snage i  razbora ( 7, 288; 2, 202; 9, 53) optimalni vrhunac vrline.

*brojevi u zagradama odnose se na stihove iz Ilijade na koje se poziva autor u svojim tvrdnjama, prvi broj je broj pjevanja, a drugi citirana stiha

Ernst R. Curtius, Europska književnost i latinsko srednjovjekovlje

SMJERNICE

Je li te kad na djelovanje potaknuo gnjev? Može li razgnjevljen čovjek biti pouzdan pokretač događaja i moralni uzor?

Slažeš li se s tezom  izrečenom u drugoj rečenici ponuđena ulomka? Koje primjere izdvaja autor da bi obrazložio svoju tezu? Prisjeti se zašto je gnjevan Posejdon u Odiseji i Junona u Eneidi i navedi svoje argumente u prilog tezi ili ju opovrgni.

Kakav je, prema Curtiusu, za Homera idealni grčki junak? Čime se Ahilej opire tome idealu? S kojim Homerovim junacima uspoređuje Curtius Ahileja i koje njihove osobine uspoređuje? Kako si ti doživio Ahileja i njegovu sudbinu? Možeš li se složiti  s tezom da mladost ima slab uvid te da se tek sa starošću stječe iskustvena mudrost?

Vrijede li i danas iste zakonitosti i odnosi među generacijama kao što ih je predstavio Homer svojim likovima?  Kako se u današnjem svijetu gleda na starost i starenje? Što misliš o suvremenom imperativu vječne mladosti i ljepote?  Što danas možemo naučiti od homerskih junaka?

Antun Šoljan, Crni mačak ili Ne maljaj vraga na zid 

 Pozorno pročitaj ulomak iz teksta Antuna Šoljana Crni mačak ili Ne maljaj vraga na zid. Tvoj je zadatak napisati raspravljački esej. Svoj školski esej oblikuj u tri dijela (uvod, razrada, zaključak) i pripazi na pravopisnu, gramatičku, stilističku i rječničku točnost. Sastavak treba imati 400-600 riječi. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u sastavljanju, ali na sve smjernice trebaš odgovoriti.

 Ovih se dana* u izdanju zagrebačke Školske knjige pojavio Poeov Crni mačak i „druge užasne priče“ u novim prijevodima – nekadašnji Ujevićevi prijevodi nisu bili osobiti, a i zastarjeli su. Prijevodi zastarijevaju kao i užasi. Odjednom vidimo da neko strašne Poeove priče uopće više nisu strašne. Užasi su stilizirani kao srednjovjekovni danse macabre na freskama, kao dekorativni friz u sajamskom tunelu strave. To je, možemo reći, napredak.

U lijepom predgovoru dr. Sonja Bašić kaže da je upravo nevjerojatno da se Poe, onako sav vražji, pun potajne jeze, mogao pojaviti u nespremnoj sredini puritanske, optimističke, napredne Amerike. Meni je stvar dakako jasna kao dan. Nije se mogao. Nije se ni pojavio. Pojavi se u liku Crnoga mačka, Vrag koji mu je prišaptavao što da piše i usput ga, jasno moralno i fizički upropastio  što se od Vraga može i očekivati. To je ona karika koja nam nedostaje u objašnjenju Poea.

Poe ga je čuo, ali nije u njega vjerovao. Pokušao se osloboditi toga šapta, pokušao se osloboditi i samih zidova tjeskobnog tunela u kojemu je živio i povjerovati u slobodu svojih optimističnih sugrađana. Povjerovao je, kao i oni, kako su sve to samo praznovjerne priče i pokušao ih se pričom osloboditi: smislio je priču o ubojici koji u podrumu zazida mačka zajedno sa žrtvom – ali nešto mu je šaptalo da to ne ide tek tako: i u njegovoj priči mačak se javi iz zida i dođe mu glave.

Uopće, sklon sam mišljenju da je sve najmračnije priče, najcrnje zgode, najbesramnije anegdote, piscima koji su ih napisali prišaptavao Vrag. Zlo inače ne bi moglo imati taj publicitet koji ima, možda ga ne bi uopće ni bilo. Potonulo bi u zaborav, u ionako mračnu prošlost.

Ne govorim figurativno: mislim doslovno na Vraga. Osjećam stoga dužnost da se zbog toga ispričam manje praznovjernim čitateljima. Možda i samom Poeu.  Oni bi me onako znanstveno opsjednut, zacijelo prezreo zbog ove vražje teze. Ali lako je moguće da je i njegova nevjerica djelo Vraga. Jer Vraga ima. Zašto bi se inače na sve strane trubilo – kaže jedan moj prijatelj – da je Bog mrtav, a nitko ni da zucne – „Mrtav je Vrag!“ I drugi su se pisci zbog njega ispričavali: Dostojevski u Karamazovima, „Ima i u Goethea“, piše u pismu, „nemojte se zato ljutiti“. Ima ga u Dostojevskog, ima ga i u Bulgakova. Ima ga, kakav jest da jest, i u Šenoe i u Krleže. Ima ga izgleda posvuda gdje ima pisaca.

Nećemo ići tako daleko, kao neki, da ga od pisaca ne razlikujemo, ali moramo reći da je Vrag u nekom dosluhu s piscima. Vrag je, kao što znamo opsjednut mijenjanjem svijeta. On ga hoće mijenjati nagore.  Ali, dakako, ne može to ni Vrag tek onako, na svoju ruku, samo zato što se sjetio. Mogli bismo reći staromodnijim rječnikom, da postoji neka vrsta manihejskog sporazuma, neki gentelemens' agreement s Bogom ili, suvremenijim rječnikom, ekološka ravnoteža, svojevrsni détante između njih dvojice.

Netko će možda reći da je svakako vrlo teško mijenjati svijet nagore, kad pogledaš kakav je, i da svaka promjena može biti samo nabolje. Ali to nije istina. Svijet je vrlo zgodan. Živjeti je lijepo. To svi zamo iz vlastita iskustva. To uostalom piše i u novinama.

Tako da ja tvrdim da su sve vražje sugestije za promjene samo obmane ili, da budemo još točniji, samo priče koje Vrag, iz tehničkih razloga emitira putem određenih pisaca. Posrijedi je njegova poslovična prepredenost: ne bi bilo nimalo zgodno da Vrag ima, recimo, vlastitu radiodifuziju: „Pakao, na svim valovima! Govori Vrag!“ Nitko ga ne bi slušao, kao ni ostale govorancije, svi bi okrenuli na zabavnu glazbu. Vrag je, znamo isto tako, previše ružan da bi se glavom mogao pojavljivati na televiziji.

Stoga on radi uglavnom preko pisaca. To je općenito poznato. Ždanov** se, na primjer, u svojem slavnom referatu najviše oborio na Ahmatovu*** zbog toga što spominje Crnoga mačka. Valjda je načas i nehotice zadrhtao, pomislio da upravo u njega „crn mačak gleda kao oko stoljeća“. Ali Vrag nije gledao njega, gledao je Ahmatovu – nju je navukao na tanki led, da piše, jer njemu trebaju priče, pjesme, drame. Njemu trebaju, jednom riječju, pisci.

Antun Šoljan, Crni mačak ili ne maljaj vraga na zid

* tekst je objavljen u časopisu Politika 1975. godine

** Andrej Ždanov, ruski boljševik, (1896. - 1945.)

*** Ana Ahmatova, ruska pjesnikinja, sljedbenica akmeizma, avangardnog pokreta, (1889. - 1966.)

SMJERNICE

 Jesi li kada osjetio/la neki tajni unutarnji poriv da nešto napišeš mada to nije u skladu s trenutačnim shvaćanjima, ideologijom grupe ili općim očekivanjima?

O čemu raspravlja Antun Šoljan u ponuđenom tekstu? Izdvoji glavnu tezu teksta i svoj stav potkrijepi primjerima, citatima ili parafrazama.

Kojim povodom je o svojoj tezi počeo razmišljati autor? Navedi  neki zastario užas kojim ćeš protumačiti rečenicu: Prijevodi zastarijevaju kao i užasi.

Razmisli i navedi koja su djela napisali pisci koje spominje Šoljan u tekstu da bi učvrstio svoju tezu i navedi slažeš li se s njegovim tvrdnjama. Kako slavnu Nitscheovu rečenicu „Bog je mrtav!“  parafrazira u tekstu i zašto?

Kojim tonom autor izlaže svoju argumentaciju? Kakvu ulogu imaju žargonizmi i kolokvijani jeziki pri iznošenju teze? Svoje tvrdnje potkrijepi primjerenom argumentacijom iz teksta.

Kako ti vidiš ulogu današnju pisaca? Razotkrivaju li oni i danas svojim pisanjem „tajne užase“, teme o kojima je govoriti zapravo „vražje nagovaranje“ ili pak je za tebe pisanje i književnost stvar prošlosti i  smatraš da konačno možemo olakšano uzviknuti: „Vrag je mrtav!"

Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi

Pročitaj ulomak iz teksta Dramski ciklus Glembajevi danas Darka Gašparovića iz Dramatice krležijane i sastavi svoj školski esej pazeći na pravopisnu, gramatičku i stilističku točnost. Pripazi na trodijelnu kompoziciju i dužinu od 400 do 600 riječi. Redoslijed smjernica ne obvezuje te u oblikovanju eseja, no moraš odgovoriti na sva pitanja.

Prva rečenica Leonea Glembaya kao da u sebi najavljuje i ujedno sažima svu mračnu i tešku tematiku glembajevskog kompleksa: "Mutno je sve to u nama, draga moja Beatrice, nevjerojatno mutno." Tako započinje teći pred nama blatnjava i mutna rijeka pojedinačnih usuda glembajevske obitelji, da bi se u društvenom smislu od prividna blagostanja na početku Gospode Glembajevih, preko očajničkog i uzaludnog batrganja izgubljenih individua u drami U agoniji, dovaljala do potpuna rasula i nestajanja u Ledi. Kad rekosmo da su glembajevski likovi dramaturški i scenski samodovoljni, da za razumijevanje njihovih odnosa nije nužno potrebno poznavanje sve one goleme i glomazne biografsko-faktografske komparserije kojom je pisac opteretio ciklus, htjedosmo upravo reći da je sve to u njima implicite sadržano, da oni sav taj svijet nose u sebi izražavajući ga vlastitom umjetničko-teatarskom transformacijom i manifestiranjem. Iskazuje se to i u početnom dijalogu Leonea i Angelike, vođenom izvanjski na visokoj intelektualnoj razini, gdje se stručno raspravlja o slikarstvu i teologiji, pa i eshatologiji, no između redaka – a to jest ono bitno – neprestance struji fini, suptilni erotičan drhtaj suglasja u proturječnosti vanjski manifestiranih karaktera. Leone uistinu nema u sebi nikakvu čvrstu uporišnu točku mirnoće i sabranosti, ali je isto tako i famozna "qualitas occulta" sestre Angelike tek maska koju ona uporno ističe spram vanjskoga svijeta. A čitav je razgovor o slikarstvu tek sporedan poticaj kojim Leone stiže do svoje ključne erotične reminiscencije, vezane uz Beatricin lik i njegov doživljaj toga lika i te žene:

"LEONE promatrajući je, tiho i egzaltirano: Tvoje lice sjeća me jedne Holbeinove glave: mislim da sam je vidio u Baselu. Lice ovalno, lice jedne gracilne gejše, dječje, nasmijano, boja mliječna s prozirnim pastelnim preljevom! Oči holbeinske, inteligentne, svijetle, negdje duboko u jednoj transcendentalnoj nijansi sa jedva primjetljivim fosfornim svijetlom erotike."

Darko Gašparović, Dramatica krležiana

SMJERNICE 

Slažeš li se s Gašparovićevom tvrdnjom da prva rečenica drame Gospoda Glembajevi najavljuje i sažima tematiku glembajevskog ciklusa? Koje sve drame čine glembajevski ciklus i kako se tema, prema Gašparoviću, u njima razvija? Svoje tvrdnje potkrijepi primjerima i citatima/parafrazama iz drame.

U ponuđenu ulomku razmatra se odnos Leonea Glembaya i sestre Angelike. Što Gasparović ističe kao glavnu odliku njihova dijaloga? Pojasni ukratko u kakvim su rodbinskim odnosima Leone i s. Angelika? Nakon koliko se godina ponovno susreću i zašto? Što saznajemo o njihovim osobnim i profesionalnim interesima u drami? Razmotri trokut barunica Castelli – Leone – s. Angelika i svoje prosudbe o likovima potkrijepite citatima/parafrazama iz djela. Koje principe predstavljaju dva ženska dramska lica? Kakav odnos zauzima Krleža prema muško-ženskim pitanjima u svojim dramama?

Leone Glembay u svojoj se replici predstavlja i kao slikar. Kakvu važnost ima motiv slikarstva u Krležinu stvaralaštvu? Potkrijepi primjerima.

Što misliš kakva je sudbina Krležina opusa danas: je li njegovo ime poznatije od njegovih djela i hoće li ona preživjeti recepcijski sudar s 21. stoljećem?

Antun Šoljan, Kratki izlet

Pozorno pročitaj tekst i napiši raspravljački školski esej slijedeći ponuđene smjernice za pisanje. Redoslijed smjernica ne obvezuje te u oblikovanju eseja, no očekujem da odgovoriš na sva postavljena pitanja. Pripazi na pravopisnu i gramatičku točnost. Školski esej oblikuj kao zaokruženu cjelinu s uvodom, sredinom (razradom) i zaključkom. Tvoj sastavak treba imati 400 - 600 riječi.

Prinio sam ustima vrč s vodom. U vodi je plivala zvijezda. Podigao sam pogled i kroz otvor na tavanici vidio zvijezdu na tamnomodrom nebu. Htio sam se nijemo pomoliti, ali nisam imao snage i nisam više znao kako. Razljutio sam se na vlastitu nemoć, i na zvijezdu, nedokučivu, ravnodušnu. Ništa ti nisi, zvijezdo, rekao sam joj.

Vjerovali smo u tebe, zvijezdo, slijedili smo te u znoju lica svoga, nadali smo se. I što? Ako je ovo mjesto po komu sve što smo bili i sve što smo učinili treba mjeriti, ako ovime bivamo opravdani, iskupljeni, ako se ovdje važe naš život, čime se onda možeš pohvaliti, zvijezdo? Po kojem pravu onda očekuješ našu zahvalnost, poniznosti, posluh? Ako je sve ovo bilo uzalud, ova patnja, ova poniženja, ovo puzanje po prašini, i ako od svega toga, na kraju, ostaje samo nekoliko okrhanih komada kamena i nekoliko razjedenih pljesnivih slikarija, onda ti se ništa više ne može prepustiti, zvijezdo. Jer si ravnodušna, nemilosrdna i neljudska. Zar je ovaj starac ovdje bio potreban kao zavjetna žrtva u tvoju diku i slavu? Zar smo ti mi, ovako sitni, nevažni pohod, bili potrebni kao žrtve paljenice? Nisi se nasitila stoljećima? O, kako mrzim tvoje pohlepno oko.

Ići ćemo dalje, znao sam, ne zbog nje, nego usprkos njoj.

Antun Šoljan, Kratki izlet

SMJERNICE

Smjesti autora u književnopovijesno razdoblje i objasni njegovo mjesto u povijesti hrvatske književnosti i kulture.

Odredi temu ulomka. Kakav stav zauzima pripovjedač prema izabranoj temi?Objasni intertekstualne veze koje prepoznaješ u tekstu i navedi autore koji su pisali o istoj problematici. Zauzima li pripovjedač afirmativan ili negacijski odnos prema tradiciji? Kakav tip teksta prepoznaješ u tekstu: opis, pripovijedanje ili raspravljanje?     Koja je funkcija upitnih i uskličnih rečenica? Koje stilske figure prepoznaješ u tekstu? Koja je njihova funkcija?

Prihvaćaš li ili odbacuješ sljedeću tezu pripovjedača iznijetu u posljednjoj rečenici ulomka: Ići ćemo dalje, znao sam, ne zbog nje, nego usprkos njoj. Za koje se ideje zalaže pripovjedač u toj tezi.

Čemu daješ prednost: humanizmu ili teizmu? Obrazloži svoj izbor.

 Umjetničko stvaranje i božansko ludilo

Pozorno pročitaj ponuđene tekstove i nakon raščlambe napiši sastavak u kojem ćeš usporediti oba teksta i napisati svoj stav o njima. Pripazi na pravopisnu i gramatičku točnost te stilsko i kompozicijsko oblikovanje svojeg sastavka. 

Tvoj sastavak treba imati 400 - 600 riječi. 

    Ljepote traju vjekovima, i u njima odražava se kroz vjekove ljudsko i zemaljsko u nama i upravo ova tendencija tog „ljudskog u nama“ da se nadživi i potvrdi preko groba, da se opre zakonima nestajanja u vremenu i u smrti, taj nagon da se opire smrti, to je roditelj svake žive umjetničke zamisli. Prelijevajući se uznemirenim preljevima tkanine ili plohe od bronce, od mramora ili od drva, te životne ljepote, kao riječi zaustavljene u knjigama i na nadgrobnim natpisima, prenose kroz vjekove tragove ljudskih ruku i jalovih ljudskih napora da se to „vječno u nama“ ili „još uvijek suviše ljudsko u nama“ zaustavi u vremenu. Tajanstvena i na prvi pogled nejasna magija ljepote i umjetničkog stvaranja zamišljiva je samo u vremenu, i njeno je glavno i osnovno nadahnuće o početka: strah svega što živi pored nestankom u vremenskoj prolaznosti. Da nema u nama ljudske svijesti o smrti, ne bi bilo ni umjetnosti, a zašto se čovjek boji smrti,  to je pitanje isto tako ljudsko kao i što: zašto čovjek zapravo živi.

I čovjek, ljudožder još i kosmat kao gorila, prestao je biti majmunom u  altamirskoj diluvijalnoj spilji, zaustavivši vrijeme na stijeni kad je prvi put otisnuo svoju, od ljudske krvi još masnu ruku  o kamen svog zvjerskog zaklona. Od tog slučajnog (po svoj prilici) krvavog otiska do toga da tu krvavu daktiloskopiju ponovi smolom ili čašom (materijalom solidnijim od ljudske krvi) razmak nije mnogo veći no što je od bilo kakvog izuma do otkrića. Kada je čovjek pomislio da je zemlja lopta, nije mu bilo više teško otkriti kontinente.

Miroslav Krleža, Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića

      Umjetnost se može razumjeti na mnogo različitih načina. Podupirem ideju da je umjetnost bilo koje vrste uvijek povezana sa osjetilnim sustavom koji omogućuje ljudskom biću – bilo kojem ljudskom biću, ali samo njemu – da stvori prikaze stvarnosti.

Umjetnost ne reproducira stvarnost; ona je predstavlja. I kazalište, čak i pod svojom najekstremnijom krinkom, to čini; čak i francuski redatelj Antoine  koji je na početku dvadesetog stoljeća, kako bi zorno dočarao dekor za predstavu čija se radnja zbiva u klaonici, svaki dan kupovao svježe meso, čak je i on zauzimao estetsku distancu: s jedne strane pozornica, njezini oblici i boje;  s druge strane publika. Jasno odvojeni svjetovi: jedan je bio slika stvarnosti; drugi stvarnost slike.

Čak i prvi slikari koji su crtali bizone, lavove i druge životinje na svodovima pećina, čak su i oni znali da postoji razlika između stvarnosti i slikovnog predstavljanja: špiljski slikari predočavali su rogove i zube divljih životinja u njihovom slikovnom otjelovljenju, bez straha - iako su prestravljeno bježali od svojih modela kad bi ih susreli na otvorenim ravnicama.

Umjetnost je prikaz stvarnosti, a ne stvarnost, no koju to stvarnost ona prikazuje? Glazba organizira zvuk i tišinu u vremenu; slikarstvo organizira oblike i boje u prostoru. A kazalište organizira ljudska djelovanja u vremenu i prostoru.

Augusto Boal*, Umjetničko stvaranje i božansko ludilo

SMJERNICE

Usporedi dva razmišljanja o smislu i podrijetlu umjetničkoga čina. Kako Krleža i kako Boal određuju smisao umjetničkoga stvaranja? Koja umjetnost je polazište za pisanje Krleži, a koja Boalu? Utječe li vrsta umjetničkog čina na pisanje i promišljanje autora?

Oba autora govore o rođenju umjetnosti u pretpovijesnim spiljama. Izdvoji rečenice kojima ćeš to potkrijepiti i obrazloži u kojem kontekstu Krleža raspravlja o toj temi, a  u kojem Boal?Kako autori objašnjavaju mogućnost nastajanja umjetničkih djela? Potkrijepi primjerima i citatima svoje obrazloženje.Što ti  misliš o činu rođenje umjetnosti? Čije ti je poimanje bliže?