Državna matura‎ > ‎

Raspravljački esej

ŠTO JE ESEJ?

Esej ili ogled posebna je vrsta rasprave, otvorena i prema znanosti i prema književnoj umjetnosti. Pisac nastoji razbistriti neke pojave, pojmove, probleme pa ih osvjetljuje s različitih strana iskorištavajući kako svoju stručnu upućenost i erudiciju tako i lakoću književnoumjetničkog izražavanja.

ŠTO JE RASPRAVA?

To je najzahtjevnija vrsta misaone djelatnosti jer nije dovoljno nešto identificirati, nego spoznatu pojavu valja dovesti u vezu sa svim drugim važnim pojavama ili okolnostima, uzrocima i posljedicama kako bi se otkrile vrijednosne silnice više ili manje odsudne za život pojedinca, čovječanstva ili čak i svemira.
Temelj je kritička misao. Ponirući u srž pojava i predodžaba, raspravljačka djelatnost zahtijeva istraživački odnos prema svijetu. Raspravljajući udubljujemo se u predmet  da bismo nešto novo otkrili, stekli novu spoznaju ili je bar osvijetlili s neke nove strane.
Rasprava pretpostavlja tri stupnja:
1. postavljanje teze (otkrivanje problema)
2. dokazivanje teze (rješavanje problema)
3. potvrđivanje ili odbacivanje teze (prihvaćanje najboljeg rješenja).



ZAŠTO I KAKO CITIRATI?


Za esej, ali i za ostale raspravljačke vrste potrebne su vježbe citiranja. Te se vježbe sastoje:
1. od traganja za citatima za određenu temu
2. od uporabe citata u tekstu i to -
    a) tumačenjem citata
    b) uključivanjem citata u tekst za potkrepu vlastite tvrdnje.
Citatom se može poslužiti:
1. za osnaživanje nečije misli navodom njegovih izvornih riječi
2. za potvrdu vlastite misli tuđim mišljenjem
3. za uvrštavanje slikovitog, sretnog izraza kojega pisca u svoj tekst
4. radi isticanja da su nečije riječi glavna teza autorova teksta
5. radi ilustracije specifičnosti nečijega stila.


(priređeno prema Stjepku Težaku, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 2, Zagreb, 2003)

Raspravljački školski tip eseja od ove nastavne godine (2011./2012.) obavezno za svoje polazište ima književni tekst (prozni ili dramski ulomak, pjesmu i sl.), uz njega može biti ponuđen i neki drugi književni ili neknjiževni tekst koji je s polaznim tekstom povezan sadržajem, strukturom, idejom ili književnim kontekstom.

Raspravljački školski esej, pa i onda kad je riječ o književnosti, nikako ne predviđa niti očekuje jedinstveni odgovor. Dapače od učenika se očekuje da predoči svoje osobno kulturno iskustvo potkrijepljeno sjećanjima na pročitanu lektiru i pokaže sposobnost analiziranja i sintetiziranja teme koju propituje.
(pripremljeno prema Najavama promjena u Ispitnome katalogu za Hrvatski jezik na državnoj maturi 2011./2012.)

sastavila: Nataša Sajko, prof.

(poveznica na očekivane odgovore je na dnu stranice)


Blanka Pašagić, Gospoda Glembajevi


Pred tobom je priča Gospoda Glembajevi. Pročitaj je i zatim napiši raspravljački esej prema ponuđenim smjernicama. Na sve smjernice trebaš odgovoriti, ali redoslijed smjernica ne obvezuje te u sastavljanju.

Sastavak obliku u tri dijela i pripazi na pravopis, gramatiku, stil i kompoziciju. Tvoj esej treba imati 350 -500  riječi.

Gospoda Glembajevi 
- Klanjam se, draga barunice! 
- Oh, to ste vi, gospodine Krleža! Još uvijek čekate svog šofera? 
- Na žalost, da! Nikako da stigne. A vaša svojeglava služinčad? 
- Ah, gospodine Krleža, izludjet će me. 
- Još uvijek oblače bijele kute? 
- Ah, na to sam već navikla, pa čak i na to da oni meni naređuju kada ću jesti i spavati, ali nikako ne mogu podnijeti što mi bez pitanja svakoga dovode u kuću. Jučer su, zamislite, doveli vezanog Napoleona. Priznat ću vam, naravno, u strogoj diskreciji, da sam gotovo sigurna kako je to vezanje obična varka. Već jutros su ga, naime, odvezali, a on je zataknuo desnu ruku u kaput i šeće mojom vilom kao da je to njegov Louvre. Bojim se čak da ne nagovori služinčad da me otruju. Ah, evo, zovu me na ručak. Moram požuriti, jer su u stanju i mene zavezati ako zakasnim. 
- Kisdihand, draga barunice, klanjam se!
Bilo mi je neobično zadovoljstvo popričati s vama, gospodine Krleža. Želim vam od sveg srca da se napokon pojavi vaš šofer.

Blanka Pašagić, Šašave priče


Smjernice

Objasni kakav odnos zauzima  autorica prema drami Gospoda Glembajevi. 
Koji se likovi susreću u ponuđenom tekstu?Što misliš u kojoj su se ustanovi susreli likovi?  Okarakteriziraj likove i njihove osobine usporedi s onima iz dramskoga djela. Koji se likovi pojavljuju a nisu likovi iz drame? Kako ih je povezala autorica? 

Kakav status ima danas u književnosti Miroslav Krleža - je li on čitan ili samo spominjan pisac? Može li te ovakva kratka priča navesti na čitanje djela u cjelini?

Homerski junaci

Pred tobom je ulomak iz djela Europska književnost i latinsko srednjovjekovlje, Homerski heroji Ernsta R. Curtiusa. Raspravi o ponuđenim tezama i napiši esej. Tvoj esej treba imati 400-600 riječi i biti oblikovan u tri dijela (uvod, razrada, zaključak). Pripazi na pravopisnu i gramatičku točnost, stil i uporabu jezika.Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u pisanju sastavka, no moraš odgovoriti na sve smjernice.

 

Epsku fabulu Ilijade pokreće gnjev Ahileja. Bez razgnjevljena junaka (Ahilej, Roland, Cid) ili boga (Posejdon u Odiseji, Junona u Eneidi) nema epa. Ahilej je gnjevan na Agamemnona, jer mu mora izručiti jednu robinju. On se povlači k brodovima, uskraćujući sudjelovanje u borbi.  Poslanstvo, koje ga moli da se vrati, ne mogaše ga skloniti na to. Tek bol zbog Patroklove smrti, i žeđ za osvetom, tjera ga u bitku u kojoj ubija Hektora. Propast Troje bit će završetak ulančavanja radnje, koja počinje otmicom žene kao i prethistorija trojanskoga rata.  A ta je ulančanost motivirana značajem Ahileja. Njega Homer ocrtava promišljeno i umjetnički. Ahilej nije samo sklon gnjevu (9*, 254 i d.) već nesmotren, tako da ga Odisej mora sprečavati u prenagljenim vojnim mjerama (19, 155, i d. ), a stariji ga Patroklo mora voditi razboritim savjetom (11, 786) kao što mu je stari Feniks dodan kao odgojitelj. Svakako, Ahilej je najsilniji borac Ahejaca: svakako, njegova je sudbina tragična, jer mu je dosuđena rana smrt, što oni i zna. Ali, idealni lik on za Homera nije. Ahilejevo oskrvnjivanje  mrtvoga Hektora pjesnik ne odobrava. On je , doduše, primio božji dar tjelesne snage (1, 178), ali pravom heroju pripada i mudrost, kao što je utjelovljuje Nestor, koji je , doduše, bog starosti slabiji, pa ipak vojnički neophodan, jer ne samo što zna vojvodama davati odlične savjete, već razumije i svoje ljudstvo, prema ustaljenim starim metodama, svrstati u bojni red (4, 294-310), tako te Agamemnon koleba bi li sebi poželio još deset tako vrijednih savjetnika (2, 372) ili bi zaželio da je Nestor opet mlad (4, 312). Svakako je, za vođenje rata, vrlo važno što Nestor još uvijek može savjetom i riječima biti od pomoći (4, 323). Mudar je savjet  isto toliko potreban kao i smjelo djelo. A takvu iskustvenu mudrost posjeduje samo starost.  Mladost ima slabi uvid (23, 490 i 604). I Odisej pun dovitljivosti, stariji je od Ahileja, a svojim predviđanjem usporediv sa Zeusom (2, 407). On odvraća Ahileja od nerazbora, kao što je nadmoćan i nerazumnome Menelaju (2, 212-224.) Ahilej postaje epskim junakom i tragičkom žrtvom, svakako po sudbinskoj kobi, ali i zbog neobuzdana afekta. Homer smatra da je ravnoteža snage i  razbora ( 7, 288; 2, 202; 9, 53) optimalni vrhunac vrline.

*brojevi u zagradama odnose se na stihove iz Ilijade na koje se poziva autor u svojim tvrdnjama, prvi broj je broj pjevanja, a drugi citirana stiha

Ernst R. Curtius, Europska književnost i latinsko srednjovjekovlje

 

SMJERNICE

 

Je li te kad na djelovanje potaknuo gnjev? Može li razgnjevljen čovjek biti pouzdan pokretač događaja i moralni uzor?

Slažeš li se s tezom  izrečenom u drugoj rečenici ponuđena ulomka? Koje primjere izdvaja autor da bi obrazložio svoju tezu? Prisjeti se zašto je gnjevan Posejdon u Odiseji i Junona u Eneidi i navedi svoje argumente u prilog tezi ili ju opovrgni.

Kakav je, prema Curtiusu, za Homera idealni grčki junak? Čime se Ahilej opire tome idealu? S kojim Homerovim junacima uspoređuje Curtius Ahileja i koje njihove osobine uspoređuje? Kako si ti doživio Ahileja i njegovu sudbinu? Možeš li se složiti  s tezom da mladost ima slab uvid te da se tek sa starošću stječe iskustvena mudrost?

Vrijede li i danas iste zakonitosti i odnosi među generacijama kao što ih je predstavio Homer svojim likovima?  Kako se u današnjem svijetu gleda na starost i starenje? Što misliš o suvremenom imperativu vječne mladosti i ljepote?  Što danas možemo naučiti od homerskih junaka?




Antun Šoljan, Crni mačak ili Ne maljaj vraga na zid 

 

Pozorno pročitaj ulomak iz teksta Antuna Šoljana Crni mačak ili Ne maljaj vraga na zid. Tvoj je zadatak napisati raspravljački esej. Svoj školski esej oblikuj u tri dijela (uvod, razrada, zaključak) i pripazi na pravopisnu, gramatičku, stilističku i rječničku točnost. Sastavak treba imati 400-600 riječi. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u sastavljanju, ali na sve smjernice trebaš odgovoriti.

 

Ovih se dana* u izdanju zagrebačke Školske knjige pojavio Poeov Crni mačak i „druge užasne priče“ u novim prijevodima – nekadašnji Ujevićevi prijevodi nisu bili osobiti, a i zastarjeli su. Prijevodi zastarijevaju kao i užasi. Odjednom vidimo da neko strašne Poeove priče uopće više nisu strašne. Užasi su stilizirani kao srednjovjekovni danse macabre na freskama, kao dekorativni friz u sajamskom tunelu strave. To je, možemo reći, napredak.

U lijepom predgovoru dr. Sonja Bašić kaže da je upravo nevjerojatno da se Poe, onako sav vražji, pun potajne jeze, mogao pojaviti u nespremnoj sredini puritanske, optimističke, napredne Amerike. Meni je stvar dakako jasna kao dan. Nije se mogao. Nije se ni pojavio. Pojavi se u liku Crnoga mačka, Vrag koji mu je prišaptavao što da piše i usput ga, jasno moralno i fizički upropastio  što se od Vraga može i očekivati. To je ona karika koja nam nedostaje u objašnjenju Poea.

Poe ga je čuo, ali nije u njega vjerovao. Pokušao se osloboditi toga šapta, pokušao se osloboditi i samih zidova tjeskobnog tunela u kojemu je živio i povjerovati u slobodu svojih optimističnih sugrađana. Povjerovao je, kao i oni, kako su sve to samo praznovjerne priče i pokušao ih se pričom osloboditi: smislio je priču o ubojici koji u podrumu zazida mačka zajedno sa žrtvom – ali nešto mu je šaptalo da to ne ide tek tako: i u njegovoj priči mačak se javi iz zida i dođe mu glave.

Uopće, sklon sam mišljenju da je sve najmračnije priče, najcrnje zgode, najbesramnije anegdote, piscima koji su ih napisali prišaptavao Vrag. Zlo inače ne bi moglo imati taj publicitet koji ima, možda ga ne bi uopće ni bilo. Potonulo bi u zaborav, u ionako mračnu prošlost.

Ne govorim figurativno: mislim doslovno na Vraga. Osjećam stoga dužnost da se zbog toga ispričam manje praznovjernim čitateljima. Možda i samom Poeu.  Oni bi me onako znanstveno opsjednut, zacijelo prezreo zbog ove vražje teze. Ali lako je moguće da je i njegova nevjerica djelo Vraga. Jer Vraga ima. Zašto bi se inače na sve strane trubilo – kaže jedan moj prijatelj – da je Bog mrtav, a nitko ni da zucne – „Mrtav je Vrag!“ I drugi su se pisci zbog njega ispričavali: Dostojevski u Karamazovima, „Ima i u Goethea“, piše u pismu, „nemojte se zato ljutiti“. Ima ga u Dostojevskog, ima ga i u Bulgakova. Ima ga, kakav jest da jest, i u Šenoe i u Krleže. Ima ga izgleda posvuda gdje ima pisaca.

Nećemo ići tako daleko, kao neki, da ga od pisaca ne razlikujemo, ali moramo reći da je Vrag u nekom dosluhu s piscima. Vrag je, kao što znamo opsjednut mijenjanjem svijeta. On ga hoće mijenjati nagore.  Ali, dakako, ne može to ni Vrag tek onako, na svoju ruku, samo zato što se sjetio. Mogli bismo reći staromodnijim rječnikom, da postoji neka vrsta manihejskog sporazuma, neki gentelemens' agreement s Bogom ili, suvremenijim rječnikom, ekološka ravnoteža, svojevrsni détante između njih dvojice.

Netko će možda reći da je svakako vrlo teško mijenjati svijet nagore, kad pogledaš kakav je, i da svaka promjena može biti samo nabolje. Ali to nije istina. Svijet je vrlo zgodan. Živjeti je lijepo. To svi zamo iz vlastita iskustva. To uostalom piše i u novinama.

Tako da ja tvrdim da su sve vražje sugestije za promjene samo obmane ili, da budemo još točniji, samo priče koje Vrag, iz tehničkih razloga emitira putem određenih pisaca. Posrijedi je njegova poslovična prepredenost: ne bi bilo nimalo zgodno da Vrag ima, recimo, vlastitu radiodifuziju: „Pakao, na svim valovima! Govori Vrag!“ Nitko ga ne bi slušao, kao ni ostale govorancije, svi bi okrenuli na zabavnu glazbu. Vrag je, znamo isto tako, previše ružan da bi se glavom mogao pojavljivati na televiziji.

Stoga on radi uglavnom preko pisaca. To je općenito poznato. Ždanov** se, na primjer, u svojem slavnom referatu najviše oborio na Ahmatovu*** zbog toga što spominje Crnoga mačka. Valjda je načas i nehotice zadrhtao, pomislio da upravo u njega „crn mačak gleda kao oko stoljeća“. Ali Vrag nije gledao njega, gledao je Ahmatovu – nju je navukao na tanki led, da piše, jer njemu trebaju priče, pjesme, drame. Njemu trebaju, jednom riječju, pisci.

Antun Šoljan, Crni mačak ili ne maljaj vraga na zid

* tekst je objavljen u časopisu Politika 1975. godine

** Andrej Ždanov, ruski boljševik, (1896. - 1945.)

*** Ana Ahmatova, ruska pjesnikinja, sljedbenica akmeizma, avangardnog pokreta, (1889. - 1966.)

SMJERNICE

 Jesi li kada osjetio/la neki tajni unutarnji poriv da nešto napišeš mada to nije u skladu s trenutačnim shvaćanjima, ideologijom grupe ili općim očekivanjima?

O čemu raspravlja Antun Šoljan u ponuđenom tekstu? Izdvoji glavnu tezu teksta i svoj stav potkrijepi primjerima, citatima ili parafrazama.

Kojim povodom je o svojoj tezi počeo razmišljati autor? Navedi  neki zastario užas kojim ćeš protumačiti rečenicu: Prijevodi zastarijevaju kao i užasi.

Razmisli i navedi koja su djela napisali pisci koje spominje Šoljan u tekstu da bi učvrstio svoju tezu i navedi slažeš li se s njegovim tvrdnjama. Kako slavnu Nitscheovu rečenicu „Bog je mrtav!“  parafrazira u tekstu i zašto?

Kojim tonom autor izlaže svoju argumentaciju? Kakvu ulogu imaju žargonizmi i kolokvijani jeziki pri iznošenju teze? Svoje tvrdnje potkrijepi primjerenom argumentacijom iz teksta.

Kako ti vidiš ulogu današnju pisaca? Razotkrivaju li oni i danas svojim pisanjem „tajne užase“, teme o kojima je govoriti zapravo „vražje nagovaranje“ ili pak je za tebe pisanje i književnost stvar prošlosti i  smatraš da konačno možemo olakšano uzviknuti: „Vrag je mrtav!"


Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi


Pročitaj ulomak iz teksta Dramski ciklus Glembajevi danas Darka Gašparovića iz Dramatice krležijane i sastavi svoj školski esej pazeći na pravopisnu, gramatičku i stilističku točnost. Pripazi na trodijelnu kompoziciju i dužinu od 400 do 600 riječi. Redoslijed smjernica ne obvezuje te u oblikovanju eseja, no moraš odgovoriti na sva pitanja.

Prva rečenica Leonea Glembaya kao da u sebi najavljuje i ujedno sažima svu mračnu i tešku tematiku glembajevskog kompleksa: "Mutno je sve to u nama, draga moja Beatrice, nevjerojatno mutno." Tako započinje teći pred nama blatnjava i mutna rijeka pojedinačnih usuda glembajevske obitelji, da bi se u društvenom smislu od prividna blagostanja na početku Gospode Glembajevih, preko očajničkog i uzaludnog batrganja izgubljenih individua u drami U agoniji, dovaljala do potpuna rasula i nestajanja u Ledi. Kad rekosmo da su glembajevski likovi dramaturški i scenski samodovoljni, da za razumijevanje njihovih odnosa nije nužno potrebno poznavanje sve one goleme i glomazne biografsko-faktografske komparserije kojom je pisac opteretio ciklus, htjedosmo upravo reći da je sve to u njima implicite sadržano, da oni sav taj svijet nose u sebi izražavajući ga vlastitom umjetničko-teatarskom transformacijom i manifestiranjem. Iskazuje se to i u početnom dijalogu Leonea i Angelike, vođenom izvanjski na visokoj intelektualnoj razini, gdje se stručno raspravlja o slikarstvu i teologiji, pa i eshatologiji, no između redaka – a to jest ono bitno – neprestance struji fini, suptilni erotičan drhtaj suglasja u proturječnosti vanjski manifestiranih karaktera. Leone uistinu nema u sebi nikakvu čvrstu uporišnu točku mirnoće i sabranosti, ali je isto tako i famozna "qualitas occulta" sestre Angelike tek maska koju ona uporno ističe spram vanjskoga svijeta. A čitav je razgovor o slikarstvu tek sporedan poticaj kojim Leone stiže do svoje ključne erotične reminiscencije, vezane uz Beatricin lik i njegov doživljaj toga lika i te žene:
"LEONE promatrajući je, tiho i egzaltirano: Tvoje lice sjeća me jedne Holbeinove glave: mislim da sam je vidio u Baselu. Lice ovalno, lice jedne gracilne gejše, dječje, nasmijano, boja mliječna s prozirnim pastelnim preljevom! Oči holbeinske, inteligentne, svijetle, negdje duboko u jednoj transcendentalnoj nijansi sa jedva primjetljivim fosfornim svijetlom erotike."

Darko Gašparović, Dramatica krležiana


SMJERNICE 

Slažeš li se s Gašparovićevom tvrdnjom da prva rečenica drame Gospoda Glembajevi najavljuje i sažima tematiku glembajevskog ciklusa? Koje sve drame čine glembajevski ciklus i kako se tema, prema Gašparoviću, u njima razvija? Svoje tvrdnje potkrijepi
 primjerima i citatima/parafrazama iz drame.

U ponuđenu ulomku razmatra se odnos Leonea Glembaya i sestre Angelike. Što Gasparović ističe kao glavnu odliku njihova dijaloga? Pojasni ukratko u kakvim su rodbinskim odnosima Leone i s. Angelika? Nakon koliko se godina ponovno susreću i zašto? Što saznajemo o njihovim osobnim i profesionalnim interesima u drami? Razmotri trokut barunica Castelli – Leone – s. Angelika i svoje prosudbe o likovima potkrijepite citatima/parafrazama iz djela. Koje principe predstavljaju dva ženska dramska lica? Kakav odnos zauzima Krleža prema muško-ženskim pitanjima u svojim dramama?
Leone Glembay u svojoj se replici predstavlja i kao slikar. Kakvu važnost ima motiv slikarstva u Krležinu stvaralaštvu? Potkrijepi primjerima.

Što misliš kakva je sudbina Krležina opusa danas: je li njegovo ime poznatije od njegovih djela i hoće li ona preživjeti recepcijski sudar s 21. stoljećem?


Antun Šoljan, Kratki izlet



Pozorno pročitaj tekst i napiši raspravljački školski esej slijedeći ponuđene smjernice za pisanje. Redoslijed smjernica ne obvezuje te u oblikovanju eseja, no očekujem da odgovoriš na sva postavljena pitanja. Pripazi na pravopisnu i gramatičku točnost. Školski esej oblikuj kao zaokruženu cjelinu s uvodom, sredinom (razradom) i zaključkom.

Tvoj sastavak treba imati 400-600 riječi.


Prinio sam ustima vrč s vodom. U vodi je plivala zvijezda. Podigao sam pogled i kroz otvor na tavanici vidio zvijezdu na tamnomodrom nebu. Htio sam se nijemo pomoliti, ali nisam imao snage i nisam više znao kako. Razljutio sam se na vlastitu nemoć, i na zvijezdu, nedokučivu, ravnodušnu. Ništa ti nisi, zvijezdo, rekao sam joj.

Vjerovali smo u tebe, zvijezdo, slijedili smo te u znoju lica svoga, nadali smo se. I što? Ako je ovo mjesto po komu sve što smo bili i sve što smo učinili treba mjeriti, ako ovime bivamo opravdani, iskupljeni, ako se ovdje važe naš život, čime se onda možeš pohvaliti, zvijezdo? Po kojem pravu onda očekuješ našu zahvalnost, poniznosti, posluh? Ako je sve ovo bilo uzalud, ova patnja, ova poniženja, ovo puzanje po prašini, i ako od svega toga, na kraju, ostaje samo nekoliko okrhanih komada kamena i nekoliko razjedenih pljesnivih slikarija, onda ti se ništa više ne može prepustiti, zvijezdo. Jer si ravnodušna, nemilosrdna i neljudska. Zar je ovaj starac ovdje bio potreban kao zavjetna žrtva u tvoju diku i slavu? Zar smo ti mi, ovako sitni, nevažni pohod, bili potrebni kao žrtve paljenice? Nisi se nasitila stoljećima? O, kako mrzim tvoje pohlepno oko.

Ići ćemo dalje, znao sam, ne zbog nje, nego usprkos njoj.



Antun Šoljan, Kratki izlet



SMJERNICE



Smjesti autora u književnopovijesno razdoblje i objasni njegovo mjesto u povijesti hrvatske književnosti i kulture.
Odredi temu ulomka. Kakav stav zauzima pripovjedač prema izabranoj temi?

Objasni intertekstualne veze koje prepoznaješ u tekstu i navedi autore koji su pisali o istoj problematici. Zauzima li pripovjedač afirmativan ili negacijski odnos prema tradiciji?

Kakav tip teksta prepoznaješ u tekstu: opis, pripovijedanje ili raspravljanje?

Koja je funkcija upitnih i uskličnih rečenica? Koje stilske figure prepoznaješ u tekstu? Koja je njihova funkcija?

Prihvaćaš li ili odbacuješ sljedeću tezu pripovjedača iznijetu u posljednjoj rečenici ulomka: Ići ćemo dalje, znao sam, ne zbog nje, nego usprkos njoj. Za koje se ideje zalaže pripovjedač u toj tezi.



Čemu daješ prednost: humanizmu ili teizmu? Obrazloži svoj izbor.



 Umjetničko stvaranje i božansko ludilo


Pozorno pročitaj ponuđene tekstove i nakon raščlambe napiši sastavak u kojem ćeš usporediti oba teksta i napisati svoj stav o njima. Pripazi na pravopisnu i gramatičku točnost te stilsko i kompozicijsko oblikovanje svojeg sastavka. 

Tvoj sastavak treba imati 400 - 600 riječi. 

Ljepote traju vjekovima, i u njima odražava se kroz vjekove ljudsko i zemaljsko u nama i upravo ova tendencija tog „ljudskog u nama“ da se nadživi i potvrdi preko groba, da se opre zakonima nestajanja u vremenu i u smrti, taj nagon da se opire smrti, to je roditelj svake žive umjetničke zamisli. Prelijevajući se uznemirenim preljevima tkanine ili plohe od bronce, od mramora ili od drva, te životne ljepote, kao riječi zaustavljene u knjigama i na nadgrobnim natpisima, prenose kroz vjekove tragove ljudskih ruku i jalovih ljudskih napora da se to „vječno u nama“ ili „još uvijek suviše ljudsko u nama“ zaustavi u vremenu. Tajanstvena i na prvi pogled nejasna magija ljepote i umjetničkog stvaranja zamišljiva je samo u vremenu, i njeno je glavno i osnovno nadahnuće o početka: strah svega što živi pored nestankom u vremenskoj prolaznosti. Da nema u nama ljudske svijesti o smrti, ne bi bilo ni umjetnosti, a zašto se čovjek boji smrti,  to je pitanje isto tako ljudsko kao i što: zašto čovjek zapravo živi.

I čovjek, ljudožder još i kosmat kao gorila, prestao je biti majmunom u  altamirskoj diluvijalnoj spilji, zaustavivši vrijeme na stijeni kad je prvi put otisnuo svoju, od ljudske krvi još masnu ruku  o kamen svog zvjerskog zaklona. Od tog slučajnog (po svoj prilici) krvavog otiska do toga da tu krvavu daktiloskopiju ponovi smolom ili čašom (materijalom solidnijim od ljudske krvi) razmak nije mnogo veći no što je od bilo kakvog izuma do otkrića. Kada je čovjek pomislio da je zemlja lopta, nije mu bilo više teško otkriti kontinente.

Miroslav Krleža, Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića

 

 

Umjetnost se može razumjeti na mnogo različitih načina. Podupirem ideju da je umjetnost bilo koje vrste uvijek povezana sa osjetilnim sustavom koji omogućuje ljudskom biću – bilo kojem ljudskom biću, ali samo njemu – da stvori prikaze stvarnosti.

Umjetnost ne reproducira stvarnost; ona je predstavlja. I kazalište, čak i pod svojom najekstremnijom krinkom, to čini; čak i francuski redatelj Antoine  koji je na početku dvadesetog stoljeća, kako bi zorno dočarao dekor za predstavu čija se radnja zbiva u klaonici, svaki dan kupovao svježe meso, čak je i on zauzimao estetsku distancu: s jedne strane pozornica, njezini oblici i boje;  s druge strane publika. Jasno odvojeni svjetovi: jedan je bio slika stvarnosti; drugi stvarnost slike.

Čak i prvi slikari koji su crtali bizone, lavove i druge životinje na svodovima pećina, čak su i oni znali da postoji razlika između stvarnosti i slikovnog predstavljanja: špiljski slikari predočavali su rogove i zube divljih životinja u njihovom slikovnom otjelovljenju, bez straha - iako su prestravljeno bježali od svojih modela kad bi ih susreli na otvorenim ravnicama.

Umjetnost je prikaz stvarnosti, a ne stvarnost, no koju to stvarnost ona prikazuje? Glazba organizira zvuk i tišinu u vremenu; slikarstvo organizira oblike i boje u prostoru. A kazalište organizira ljudska djelovanja u vremenu i prostoru.

Augusto Boal*, Umjetničko stvaranje i božansko ludilo

 

 

SMJERNICE

 

Usporedi dva razmišljanja o smislu i podrijetlu umjetničkoga čina.

Kako Krleža i kako Boal određuju smisao umjetničkoga stvaranja?

Koja umjetnost je polazište za pisanje Krleži, a koja Boalu? Utječe li vrsta umjetničkog čina na pisanje i promišljanje autora?

Oba autora govore o rođenju umjetnosti u pretpovijesnim spiljama. Izdvoji rečenice kojima ćeš to potkrijepiti i obrazloži u kojem kontekstu Krleža raspravlja o toj temi, a  u kojem Boal?

Kako autori objašnjavaju mogućnost nastajanja umjetničkih djela? Potkrijepi primjerima i citatima svoje obrazloženje.

Što ti  misliš o činu rođenje umjetnosti? Čije ti je poimanje bliže?

 

*Augusto Boal (1931.-2009.) Tvorac forum-kazališta, kazališni redatelj, pisac i politički djelatnik, rođen u Rio de Janairu. Iako je u SAD završio studij kemije, štoviše stekao i doktora, vratio se u Brazil, u Sao Paolo i posvetio se kazalištu postavši tijekom 1950-ih i 1960-ih jednom od najistaknutijih ličnosti brazilskog, kulturno i politički vrlo angažiranog kazališta.



Konrad Paul Liessmann, Teorija neobrazovanosti

 

Pažljivo pročitaj ulomak preuzet   iz knjige Teorija neobrazovanosti, Konrada Paula Liessmanna , a zatim i smjernice za pisanje školskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u tvom oblikovanju školskoga eseja.

Svoj esej oblikuj kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Možeš se poslužiti listom za koncept, a esej uredno prepiši u školsku zadaćnicu. Pazi da tvoj esej bude pravopisno i gramatički točan.

Esej treba najmanje  400 riječi.

 

 «Obrazovališta su za Nietzschea  bila «suprotnost» spram ustanova životne nevolje. Mjesta koja nisu obilježena oskudnostima i potrebitostima života, mjesta slobode zbog toga što su oni koji se tamo nalaze kao poučavatelji i učenici slobodni od prisile ne korisnost, na relevantnost  prakse, na relevantnost života, na aktualnost – jednom riječju: bila su to mjesta dokolice. Na taj je način Nietzsche školi samo vratio prvotni  smisao te riječi. Škola se preko latinskoga schola dade svesti na grčku riječ shole, a prvotno je značila  «ustrajavanje u radu». Mudrost jezika često je veća nego što to naša zaboravljena jezična kultura može sanjati: škola koja je prestala biti mjestom dokolice, usredotočenosti, kontemplacije, prestala je biti školom. Ona je postala mjestom životne nevolje. A u njoj zatim dominiraju projekti i praksa, iskustva i umreženja, ekskurzije i izleti. Vremena za razmišljanje nema.

 

U središtu kontemplativnog obrazovališta za Nietzschea se međutim, ne nalaze sadržaji, nego (u tome je on sasvim moderan) dvije «sposobnosti», danas zvane kompetencijama: govor i mišljenje. I tu su se po njegovu shvaćanju nalazili deficiti takozvanih obrazovališta njegova doba: «Sve u svemu: gimnazija se do sada propušta baviti prvim i najbližim predmetom od kojeg počinje pravo obrazovanje: materinskim jezikom: zato joj nedostaje  plodno tlo za sva ostala obrazovna nastojanja.»

 

Jezična kompetencija kod Nietzschea nema nikakve veze s time da mladenački subjekt smije artikulirati svoje neposredne potrebe u suženom kodu, nego sa stilom, retorikom, pjesništvom, mjerom klasične literature i podvrgavanjem svemu tome, a sve to sa sviješću da je u jeziku i po jeziku pojedinac sa zajednicom povezan isto tako kao i s poviješću, s predmetom jednako kao i sa svojom nutrinom; tamo pak gdje se jezik kvari, kvare se i ti odnosi. Stoga i Nietzsche, anticipirajući Karla Krausa, gimnazijama svoga vremena podrugljivo može doviknuti: «Svoj jezik uzimajte ozbiljno!... Ovdje se može pokazati koliko visoko ili kako malo cijenite umjetnosti i do koje ste širine srodni s umjetnošću ovdje u obrađivanju našega materinskog jezika. Ne vinete li se dotle da spram stanovitih riječi i izraza naših žurnalističkih navika osjećate fizičko gađenje, okanite se težnje za obrazovanjem…»

 

Teorija neobrazovanosti, Konrad Paul Liessmann


SMJERNICE ZA PISANJE

Izdvoji temeljnu tezu F. Nietzschea o kojoj raspravlja Konrad Paul Liessmann.

Slaže li se s tom tvrdnjom  Liessmann ili je osporava? Dokaži citatima. Slažeš li se ti s mišlju današnja škola ne nudi učenicima vremena za razmišljanje. 

U kojim je svojim razmišljanjima o školi za Liessmanna Nietzsche posve moderan?

Koje temeljne kompetencije po njemu već onodobne gimnazije zanemaruju?

Smatraš  li nastavne sadržaje i samu nastavu materinjeg jezika dovoljnom i zadovoljavajućom? Otvaraju li ti se mogućnosti da spoznaš svijet oko sebe razumijevanjem jezika koji ti je dat (imanentan)?

 

Kakvu nastavu materinjeg jezika priželjkuješ? Smatraš li i ti da se treba okaniti žurnalizacije  jezika i okrenuti klasičnim uzorima ili si ljubitelj suvremenih tehnologija i sms-komuniciranja? Zauzmi stav, obrazloži i dokaži da je tvoja teza točna i na najbolji mogući način oblikuje duhovni svijet mlada čovjeka i pruža mu slobodu individualna razvoja i stvaralaštva.

 


Ivo Žanić, Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci



Pažljivo pročitaj ulomak preuzet iz knjige rasprava Ive Žanića „Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?“, a zatim i smjernice za pisanje školskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u tvom oblikovanju školskoga eseja.

Svoj esej oblikuj kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Možeš se poslužiti listom za koncept, a esej uredno prepiši u školsku zadaćnicu. Pazi da tvoj esej bude pravopisno i gramatički točan.

Esej treba imati najmanje 400 riječi.



Sinkronizacija se često naziva totalnim prijevodom, jer je funkcija jezične prilagodbe dijaloga da se zapravo iznova napiše izvorno djelo ili iznova uspostave konotacijski sustav i sociokulturni imaginarij kakav posjeduje strani jezični varijetet. Sinkronizator zapravo ne prevodi, nego jezičnu baštinu jedne zemlje smješta u drugačiji poredak predodžbi, komunikacijskih praksi i jezičnih stavova. Novi se jezik umeće u sociokulturno različit kontekst koji odašilje drugačije percepcije i interpretacije stvarnosti, on prekodira ukupni znakovni sustav jedne kulture, odnosno, što bi rekao Umberto Eco, ne prevodi se riječ za riječ, nego svijet za svijet.


U Hrvatskoj je već u osamdesetima a televizijsko prikazivanje sinkroniziran niz klasičnih crtanih kratkih filmova, i to na standardni varijetet. Kako to zakonito biva s tim žanrom, neke su replike ušle u opću uporabu, primjerice Joj, dečki, da me mama vidi! Eustahija Brzića (Blue Racer), najbrže plave zmije u Meksiku, vjerojatno i na svijetu, ili (Tako mi mlijeka u prahu), kidam nalijevo! Lava Krezumice. I četvrt stoljeća potom lokalne novine članku o vozačima koji krše zabranu lijevoga skretanja daju naslov Kidam nalijevo (Zadarski list, 7. 2. 2009). Iako mlađi čitatelji ne razumiju sve konotacije, temeljna poruka ne samo što komunikacijski funkcionira nego i čuva ironijsku aromu, ritam i zaigranu kolokvijalnost.


Popularna audiovizualna kultura uvelike politički i pedagoški oblikuje individualne i kolektivne identitete djece i adolescenata, te animirani filmovi nisu samo „nevina“, sociokulturno neutralna zabava i medij koji razigrava maštu, nego i važna mreža znakova posredstvom koje se djeca socijaliziraju i inkulturiraju. Filmska sinkronizacija, i kada je provedena na standardnom varijetetu, u tu mrežu uključuje i jezične znakove, a posebno su, ne samo u Hrvatskoj, gledatelji postali svjesni toga aspekta kada su usporedo i ravnopravno s tim – ili čak bez njega – i filmski jezični krajolik uključe i nestandardni varijeteti. Utoliko je (sinkronizirani) animirani film kao medij jezične pouke preuzeo – za neke legitimno, za neke uzurpatorski, za većinu svakako prerano – znatan dio ovlasti, autoriteta i kulturne legitimacije obitelji i škole kao tradicionalnih institucija učenja o ljudskom društvu i situiranju u sustav njegovih vrednota. On je, ukratko, postao treća obrazovna ustanova, treći učitelj, treći sustav kojim se distribuiraju jezična znanja i znanja o jeziku.


U toj se vizuri jezični identitet animiranog lika prevara u metaforu, neki leksem ili naglasak izrastaju u političke simbole, te se na takvoj podlozi aktiviraju jezični i regionalni stereotipovi. Kao posebno osjetljiva dimenzija postavlja se pitanje jezično-komunikacijske socijalizacije predškolske djece. Pritom roditelji podrazumijevaju da njihova djeca imaju i moraju, barem unutar obitelji, imati jezični identitet istovjetan njihovu. Ne poznaju li roditelji varijetet koji se mimo njihove suglasnosti odašilje prema njihovoj djeci, uskraćena su im i građanska, ne samo roditeljska prava.

Ivo Žanić, Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?, o sociolingvistici animiranih filmova, Algoritam, Zagreb, studeni 2009. Str.10, 17-18.


SMJERNICE 
Kojem književnom rodu i vrsti pripada ponuđeni tekst? Zašto je problem koji tekst nudi izazovan i aktualan? Smatraš li ti da je romantičarska teza Wilhelma von Humboldta iznijeta u rečenici „Pravi je zavičaj, zapravo, jezik“ održiva u svijetu suvremene globalizacije i interkulturalizma?


Ima li sinkronizacija tradiciju u hrvatskom filmskom i televizijskom prostoru? Poznaješ li animirane filmove iz osamdesetih o kojima je riječ drugom ulomku? Kakav odnos zauzimaš prema tezi da su neke uzrečice iz starih animiranih filmova ušle u svakodnevnu govornu praksu? Koje teze iznosi autor o ulozi popularne audiovizualne medijske kulture na identitete djece i adolescenata? Je li animirani film doista postao novi medij jezične pouke?

Uz koje si dugometražne crtane i animirane filmove odrastao/la? O kojem je magarcu riječ u naslovu teksta? Znaš li kojim idiolektom on govori? Zašto se neki roditelji boje drugačijih idiolekta i jezičnih varijeteta u sinkronizacijama filmova? Slažeš li se s iznijetom tezom da su određenim izborima u sinkronizacijama ugrožena njihova roditeljska i građanska prava?


Kakav je tvoj stav prema sinkronizacijama dugometražnih crtanih i animiranih filmova – zalažeš li se za isključivu uporabu standardnoga jezika ili jezičnu raznolikost unatoč mogućoj ideološkoj, političkoj ili bilo kojoj drugoj sociokulturnoj stereotipnosti? Obrazloži i potkrijepi argumentima svoj izbor.



 Pero Kvrgić, Glumački kostim



Pažljivo pročitaj tekst pred sobom, a zatim i smjernice za pisanje školskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u tvom oblikovanju školskoga eseja.

Svoj esej oblikuj kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Možeš se poslužiti listom za koncept, a esej uredno prepiši u školsku zadaćnicu. Pazi da tvoj esej bude pravopisno i gramatički točan. Esej treba imati najmanje 400 riječi.



«Krležina Laura u noćnoj svađi s ljubavnikom Križovcem, nakon konzumirane ljubavi, imenuje ga kostimskom sintagmom «dobro skrojeni sako»-

Bokčilo se hvali u Držićevom «Dundu Maroju» «kostumancijom» odnosno svojim hlačama «Nema ti našijeh bragešica, u kojijeh se oženimo u tijezijeh nas i ukopaju.»

Beckettov Nagg u «Svršetku igre» iz svoje kante za smeće priča supruzi Nell, koja živi u susjednoj kanti za smeće, vic o svijetu i hlačama: - Nažalost ni nakon tri mjeseca, do Cvjetne nedjelje, krojač nije uspio nekom milordu sašiti nove prugaste hlače. Milord sav očajan govori krojaču: «Goddam, Sir, to već zaista prelazi sve granice pristojnosti! U šest dana, znate li vi to, u šest dana Bog je obišao svijet. DA, gospodine, upravo tako, SVIJET! A vi niste u stanju da mi za tri mjeseca načinite hlače.» «Ali, Milorde, Milorde, pogledajte (s gađenje, kaže Nagg) - taj svijet… a pogledajte (ponosno, pun ushita) – ove – HLAČE!».

Ove tri kratke priče o hlačama i sakou, odnosno o kostimu govore o simbolici odjeće. Glumcu odjeća pomaže u stvaranju lika – uloge, pri identifikaciji s likom ili ulogom-likom. Kolika je važnost glumačkog kostima govori i brojnost «kostimobrižnika»: glumac, redatelj, kostimograf, krojač, krojačica, garderobijer, garderobijerka ili rušničar i rušničarka (novi nazivi jednog teatra za stare garderobijere i garderobijerke). Ako dodamo da je postojao i obergarderobijer, tj. nadgarderobijer, spisak kostimskih duhobrižnika bit će potpun.

U popis, naravno, nisu ušli njihovi asistenti. Glumački kostim ima i svoju posebnu prostoriju – odaju kostima , u kojoj se glumci prerušavaju ili travestiraju u kostime svojih uloga- garderobu ili, novoimenovanu, rušnicu. Samo preimenovanje i lingvistički otkaz staroj stogodišnjoj garderobi u ime čistoće jezika i rušnice u čijem se korijenu nalazi turski ruh, istočnjački božanski duh: roah ili božansko pravo «ja» - Ryochi, govori nam simbolično o duhu, duši ruha, odjeće – kostima.

Samo stvaranje kostima – kreiranje, krojenje, šivanje ili izbor iz fundusa kostima poseban je problem. Kako npr. Izabrati – između stotinjak ofucanih šešira – pravi šešir za Beckettovog skitnicu Didija, kako glumac «zna» da njegova glava nije za svaki šešir, a nijedan šešir nije za njegovu glavu? Kostimske probe glumca pred kostimografom- kreatorom kostima i krojačem koji na njemu reže, špendla, krpa, mjeri skraćuje odjeću u nastojanju da bi postala «vidljiv oblik unutarnjeg čovjeka» ili «Vanjski simbol duha i uloge i sve to u odrazu velikog zrcala, pravo je mučenje. «Odjeća nam je podarila individualnost, različitost, društvenu istančanost, odjeća je od nas učinila ljude, ali prijeti da nas učini lutkama.», kaže Carlyle. Na kraju svih glumačkih i kostimografskih pokusa, glumac na predstavi biva prerušen ili u Živog čovjeka u kostimu duha uloge ili u lutku glume i kostima. Na kraju predstave uvijek ima nekih klakera koji aplaudiraju i viču :»Bravo!» Kad predstava siđe s repertoara, glumci napuste kostime svojih uloga. Napušteni kostimi tavore svoje naftalinske dane i noći u fundusu garderobe. Čekaju da ih kazališni krojači prekroje i «trevestiraju» u nove kostime za nove glumce: «dobro skrojeni sakoi» čekaju nove Križovce, stare bragešice nove Bokčile, stare pantalone novog Pantalonea, a dronjci ili canjeki novog Beckettovog Nagga da bi izrekao pohvalu hlačama: «Ali Milorde. Pogledajte (s gađenjem) ovaj svijet. A pogledajte (s ushitom) – ove hlače!»

Pero Kvrgić, Glumački kostim, Rječnik Trećeg programa, Zagreb,1995., str. 141-142



SMJERNICE



Odredite književnu vrstu i temu ponuđenog teksta. Kako tumačite funkciju uvodnih citata iz svjetske i hrvatske literature o odnosu čovjeka i odjeće -potvrđuju li oni ili osporavaju tvrdnju da odijelo čini čovjeka?

Kakav stav zauzima glumac Pero Kvrgić prema kostimografiji? Razmotrite ton kojim govori o «kostimobrižnicima». Slažete li se s polazišnim tvrdnjama teksta? Izdvojite zanimljive misli i citate kojima ćete potkrijepiti svoje stavove. Izdvojite leksemski niz kojim autor imenuje osobe zadužene za glumački kostim – koji od tih leksema pripadaju novotvorenicama (neologizmima)? Istražite ulogu zaključnih homonimskih, antonimskih i sinonimskih igara i povežite ih s pojmom "travestije" ili modernije "reciklaže". Dokažite da Kvrgićev stav o jezičnom čistunstvu nije uočljiv samo na sadržajnoj, već i na razini jezične realizacije. Zauzmite vlastiti stav o jezičnom čistunstvu.

Slažete li se s mišlju Carlylea* izrečenu u tekstu: «Odjeća nam je podarila individualnost, različitost, društvenu istančanost, odjeća je od nas učinila ljude, ali prijeti da nas učini lutkama.». Koliku važnost pridajete odjeći? Što bolje predstavlja ljudsku osobnost - reciklirana odjeća kupljena na buvljacima ili pažljivo odabran modni trend? Potvrdite ili opovrgnite primjerima iz suvremenih medija – televizije, interneta, reklama…



*Thomas Carlyle (4. prosinca 1795 - 5. veljača 1881), škotski satirički pisac, esejist, povjesničar i nastavnik iz viktorijanskog razdoblja.



Podstranice (1): Očekivani odgovori
Comments