Post date: Jan 7, 2011 7:10:38 PM
Djelo Mete Grosman, profesorice emerite Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Ljubljani , gdje predaje englesku i američku književnost, postaje nezaobilaznom literaturom svakog nastavnika književnosti koji u razredu ne želi voditi monolog sam sa sobom pred mnoštvom nezainteresiranih i zlovoljnih lica učenika koji radije sjedaju na stomatološki stolac nego čitaju i razgovaraju o književnim tekstovima. Tekst je objavio zagrebački Agoritam 2010.
Autorica je sadržaj razdijelila u cjeline: Čitanje kao proces (Od prepoznavanja znakova do značenja, Proučavanje književnoga čitanja u svijetu, Što znamo o čitateljevu osjećanom sudjelovanju prilikom čitanja, Funkcije čitanja, Mogućnosti estetske funkcije), Mladi čitatelji između crtanoga filma i književne priče (Što znamo o dječjem čitanju, Dijete i vizualno potpomognuta priča, Jezične sposobnosti i spoznajni razvoj, Kako odabrati tekst za dijete i za mladoga čitatelja), Kako do bolje čitateljske sposobnosti i više pismenosti (Međunarodna nastojanja da se otkriju izvori neuspješne nastave književnosti), Nastava čitateljske sposobnosti (Učenikov literarni doživljaj, Didaktičke mogućnosti), Od spontanoga do usavršenoga i reflektiranoga čitanja, Razgovor o umjetničkom tekstu na nastavi (Što je predmet razgovora o pročitanom umjetničkom tekstu?, Kako voditi razgovor o umjetničkim tekstovima?, Kad a je školski razgovor stvarno usredotočen na učenika?), Nova teorijska polazišta za nastavu književnosti, Zašto nastava književnosti zasnovana na literarnim odlomcima ne doprinosi razvoju čitateljske sposobnosti (Pomoćni materijali i priručnici za nastavnike), Prema razumijevanju pojma čitateljske sposobnosti u književnosti, Čitanje elektronički oblikovanih tekstova (Izazovi nelinearnoga čitanja elektroničkih tekstova, Čitanje elektroničke književnosti) .
Autorica nastavnike književnosti upućuje kako se pripremiti za uspješan sat književnosti. Nastavnik se treba pitati o potrebama, zanimanjima, sposobnostima, odnosu i znanju učenika te tražiti odgovore na pitanja kao što su:
Hoće li moji učenici uživati u ovom tekstu i razumjeti ga? Što znaju o stvarima koje su važne za razumijevanje toga teksta? Što bi ih u tekstu moglo zanimati? Na kakav ih odnos tekst zove? Kako se moj odnos prema tekstu može razlikovati od odnosa učenika?
Kakve ciljeve želim postići obradom teksta te kako ću utvrditi jesmo li to ostvarili? Kakve čitateljske strategije učenici mogu upotrijebiti? Kako će učen ici ocijeniti svoju reakciju? Kako ukupne okolnosti u razredu utječu na spremnost učenika na suradnju i obradu teksta? Kako se odabrani tekst nadovezuje na druge tekstove te uključuje u čitav program?
Cilj je nastave književnosti izgradnje cjelovite čitateljske sposobnosti. Najnovija istraživanja ukazuju na stalni pad čitateljske sposobnosti zbog različitih okolnosti, najčešće zbog prepuštanja djece vizualno potpomognutim pričama crtanih filmova. Čitanje književnosti mladom čovjeku omogućuje spoznavanje i stjecanje raznim načina izražavanja, razvoj asocijativnih i drugih oblika mišljenja te ga tako priprema za jezične izazove suvremenoga svijeta. Moglo bi se nabrojiti mnogo pozitivnih jezičnih utjecaja književnosti koji nam se danas čine nedostacima u jezičnim upotrebama onih mladih ljudi koji nisu dovoljno čitali. (str. 141)
Svi naznačeni utjecaji čitanja dovoljni su za obrazloženje potrebe za sustavnim podučavanjem i stjecanjem čitateljske sposobnosti koja bi u mladom čovjeku i odraslom čitatelju razvila trajnu potrebu za čitanjem književnosti i omogućila im da čitaju i razumiju sve vrste i oblike književnih tekstova s užitkom i bez prisile. T(str. 141)
Zbog središnjega mjesta koje ima usvajanje sposobnosti za samostalni dodir s umjetničkim tekstovima u planovima i programima i u novoj kulturi podučavanja (usp. Rutar 2003.), pa i zbog otkrića neželjenoga stanja pismenosti kod nas, moramo posvećivati više pozornosti mogućnostima odgoja raznolike čitateljske sposobnosti. O cjelovito razvijenoj čitateljskoj sposobnosti obično govorimo onda kad čitatelj zna čitati različite vrste tekstova u skladu s posebnim zahtjevima tekstova i u skladu sa svojom trenutačnom potrebom, odnosno zanimanjem i motivacijom za čitanje i/ili posebnom funkcionalnom upotrebom podataka, zbog čega sposobnost čitanja književnosti kao umjetnosti riječi, to jest sposobnosti koja će nas zanimati u ovom razmišljaju, možemo smatrati posebnim oblikom čitateljske sposobnosti. Glavni cilj odgoja takve čitateljske sposobnosti je razvijanje učenikove trajne sposobnosti za samostalno i cjelovito doživljavanje književnih tekstova. Ipak odmah treba reći da značenje dobro razvijene čitateljske sposobnosti za čitanje književnosti uvelike prekoračuje mogućnost čitanja umjetničkih tekstova, posebno s usvajanjem širega raspona čitateljskih strategija koje čitatelj planski upotrebljava. Čitateljska sposobnost za čitanje književnosti temeljna je i za čuvanje čitanja nakon školskoga razdoblja te time i za čuvanje pismenosti, premda samo pomoću čitanja trivijalne književnosti. (str. 142-3)