Lektira

Čitanje prozne knjige i pripremanje bilježaka za pisanje školskog eseja

Prozni tekstovi duži su od lirskih, najčešće utemeljeni na priči (fabuli) pa je o njima, uglavnom, lakše pisati nego o lirskim pjesmama. I za pisanje bilježaka o proznom djelu dobro je odlučiti kojim će smjerom krenuti istraživanje - pripremi umnu mapu i napiši u središte naslov djela pa izdvajaj grančice na koje ćeš upisivati ono što te tijekom čitanja privlači i zanima te povezuj svoje asocijacije. Dobro je razdvojiti u proučavanju elemente koji se tiču sadržajne analize (temu,  fabularne linije/tokove, glavna lica, karakterizacijup/tipove, mjesto i vrijeme radnje, svrhu/porukua/poantu) od elemenata koji su povezani uz strukturiranje teksta (izraz) - kompoziciju/siže, vrste pripovjedača, pripovjedne postupke (opis, pripovijedanje, dijalog, monolog, pripovjedačev komentar). 

Već pri  čitanju izdvoji zanimljive probleme i ideje koje želite komentirati, koje bi rado prihvatio/prihvatila li pak raspravljai/raspravljala o njihovoj ispravnosti/prihvatljivosti. Uz citate navedi i svoje protuargumente ili obrazloži zašto smatraš ideju prihvatljivom. Svoje istraživanje dobro je organizirati dvostrukom tablicom (T-tablicom) kojom  ćeš odmah dobiti raspravljačku strukturu - argument/protuargument.

Prouči i nekoliko književnokritičkih zapisa iz predgovora, potraži ih u povijestima književnosti, na internetu. Izdvoji nekoliko citata koje ćeš upotrijebiti u razgovoru o djelu ili pak pri pisanju školskog eseja. Svakako zabilježi sve bibliografske podatke (ime autora, ime djela/teksta, izdavač, mjesto, godina, stranice).

Prouči i izdvoji važne biografske podatke iz piščeva životopisa i zapiši popis djela kojima je pisac dao doprinos nacionalnoj ili svjetskoj literaturi.

Prouči  i ono što od tebe očekuje profesorica/profesor jer će nastavni sat biti usmjeren upravo na tu problematiku i ona će se objašnjavati. Vjerojatno je baš tu autor dao svoj doprinos nacionalnoj ili svjetskoj književnosti kao inovator, vizionar ili pak savršenstvom izvedbe. Dobro pripremljenost jamac je uspješnog sudjelovanja na nastavnom satu.

Čitanje dramskog teksta i pripremanje bilježaka za pisanje školskog eseja

Budući da su dramski tekstovi napisani da bi se izvodili na pozornici, najpametnije bi bilo pogledati neko kazališno uprizorenje prije čitanja dramskog djela. Tako i učenici slabije razvijenih sposobnosti vizualizacije i predočavanja mizanscenskih odnosa (odnosa lica na pozornici) lakše razumiju i tekstualne i netekstualne poruke dramskog djela. No malo učenika ima priliku u kazalištu pogledati sve drame koje su na popisu lektirnih naslova. Kako ipak uspješno čitati drame?

Najprije treba dobro proučiti popis dramskih osoba i uočiti strukturu dramskih odnosa (dramska geometrija), uočiti tko su rođaci, prijatelji, ljubavnici i sl., koliko imaju godina, kakvog su društvenog statusa. Potom treba uvidjeti događa li se radnja u sadašnjosti ili prošlosti, je li ta prošlost naznačena povijesnom godinom ili pak je riječ o mitskom vremenu. Treba obratiti i pažnju na vremenski raspon - je li to drama u kojoj imamo jedinstvo vremena, mjesta i radnje ili nije. Pokušaj već pri upoznavanju lica uočiti je li neko izdvojeno u naslovu, podatke o njemu temeljito prouči.

Tek nakon što upoznaš popis dramskihposoba, započni čitati dramu. Uoči vanjsku strukturu (broj činova/prizore/slike), a onda se pozabavi unutarnjom (odnosima lica i izvorima dramske napetosti). Posluži se aktantskim modelom u kojem se u središte stavlja glavno lice a uz njega se dopisujup motivi (lijevo gore), ciljeve (desno gore), pomagače (lijevo dolje), suparnike (desno dolje).

I drama ima svoju idejnu strukturu - prouči koje su ideje sukobljene i kako se ostvaruju u sukobima lica. Zapiši dramsku vrstu djela i potkrijepi primjerima iz teksta ( T-tablica: definicija - potkrepe).

Prouči piščev životopis i zapiši važne biografske podatke.

Usporedi kazališnu predstavu i dramski tekst (ako ste gledali kazališnu predstavu). Zapiši što je redatelj drukčije interpretirao. To je polazište za pisanje dobrog usporednog i raspravljačkog eseja. Prouči književnokritičku literaturu, izdvoji važne citate u kojima se uočava doprinos dramatičara nacionalnoj ili svjetskoj književnosti i kazališnoj umjetnosti.

Čitanje publicističkog teksta (književno-znanstvenog) i pripremanje bilježaka za pisanje školskog eseja

    Čitanje znanstvenog i publicističkog teksta razlikuje se od čitanja beletrističkog jer je čvrsto utemeljen na stvarnim i znanstveno provjerljivim činjenicama. Upravo to i olakšava čitanje. Iskusni čitatelj lako će u dobro organiziranom neknjiževnom tekstu otkriti ključne riječi i rečenice. To su prve i zadnje rečenice ulomka, a ključne se riječi nalaze na početku ili na kraju rečenice. Tako se ulančavaju rečenice u smislenu i čvrstu cjelinu. 

    Tehnike brzog i učinkovitog čitanja primjenjive su na znanstvenim i publicističkim tekstovima. Kad vam je potrebna tek osnovna informacija,  možete preskakati cijele rečenice pa i ulomke. Ono što uvijek moraš pročitati  uvod je i zaključak. U njima se kriju najvažnije informacije. Izdvoji te riječi i stvori bilješke koje će ti pružiti uporište za stvaranje vlastitih stavova. Njih ćeš uobličiti u vlastite argumente u prilog temi ili protiv nje. Raspravljačku strukturu možeš postići uporabom citata iz zadanoga teksta, ali i tekstova drugih pisaca koji su pisali o istoj temi. Želiš li temu dublje sagledati ona trebaš pročitati i razradu, argumente i protuargumente, potkrepe (citate, parafraze, aluzije) iz sredine teksta. 

    Želiš li naučiti sastavljati školske eseje moraš čitati i znanstvene, osobito književnoznanstvene tekstove te pratiti publicističke tekstove u periodici (književnim časopisima, novinama i magazinima): Oni nude i uzorke prikladnog esejističkog stila koji treba usvojiti želiš li stvarati dobre školske eseje.

Misli o čitanju, pisanju i piscima

Sa svijetom sam komunicirao putem čitanja, ljušture svojega postojanja, kao kroz kakvu zaštitnu odoru. Svijet koji je čitanje ublažavalo, svijet od kojega sam se čitanjem udaljio, svijet koji sam čitanjem poništio bio je moj, doduše lažan, no jedini u kojem sam mogao živjeti, dapače bio je s vremena na vrijeme čak i vrlo podnošljiv okoliš. 

Imre Kertész, Engleska zastava

Svatko tko piše dobro zna da se nijedan život ne može u cijelosti opisati, jer književnost usvaja samo ono što joj odgovara, a ostalo vraća životu iz kojega uzima. 

Mirko Kovač, Vrijeme koje se udaljava

  Počinješ čitati novi roman Itala Calvina Ako jedne zimske noći neki putnik. Opusti se . Priberi se. Odbaci od sebe svaku drugu misao. Pusti neka svijet koji te orkužuje iščezne u neodređenost. Vrata je najbolje zatvoriti; iza njih je uvijek upaljen televizor. Reci im odmah: "Ne, ne želim  gledati televiziju." Podigni glas, ako te ne čuju: "Čitam!Neću da me ometate!" Možda te nisu ni čuli kad je tamo takva buka; reci glasnije, viči: "Počinjem čitati novi roman Itala Calvina!" Ali, ako nećeš, nemoj to reći, nadajmo se da će te pustiti na miru.

    Zauzmi najudobniji položaj: sjedni, opruži se, skutri se, lezi. Lezi na leđa, na bok, na trbuh. U naslonjač, na divan, na stolicu za ljuljanje, na ležaljku, na tabure. U mrežu za spavanje, ako imaš mrežu za spavanje. Na krevet, naravno, ili u krevet. Možeš se postaviti i glavačke, u jogi-položaj. S knjigom naopako, razumije se.

    Naravno, idealan položaj za čitanje teško je pronaći. Nekad se čitalo stojeći, ispred stalka. Ljudi su bili navikli stajati. Tako su se odmarali kad su bili umorni od jahanja. Nikome nije padalo na pamet da čita na konju; a tebi se sada čini privlačnom ideja da čitaš jašući, naslonivši knjigu na konjsku grivu, ili čak objesivši je konju o uši s pomoću osobitog hama. S nogama u stremenima svakako bi bilo vrlo ugodno čitati; držati stopala na povišenom mjestu - prvi je uvjet za užitak u čitanju.

    Dobro, što čekaš? Opruži noge, nasloni stopala na jastuk, na dva jastuka, na priručje divana, na naslon stolice, na stolić za čaj, na pisaći stol, na klavir, na globus. Izuj se, ponajprije. to jest ako želiš držati stopala podignuta, ako ne, opet se obuj. Nemoj sad stajati tako, s cipelama u jednoj ruci i s Knjigom u drugoj. Namjesti svjetlo tako da ti ne zamara vid. Učini to sada, jer kad se zadubiš u čitanje, neće ti se više dati da prekidaš. Pazi da ti stranica ne ostane u sjeni, sa zgusnutim crnim slovima na sivoj podlozi, jednoličnima poput čopora miševa;  ali nasotj da ti u stranicu ne udara ni prejako svjetlo i da se ne odbija od okrutne bjeline papira izgrizujućisjene slova, kao o podne negdje na jugu. Nastoj da sad preduhitriš sve ono što bi te moglo prisiliti da prekineš čitanje. Cigarete nadohvat ruke, ako pušiš, pepeljara. Što još? Moraš piškiti? Sam znaš najbolje.

    Ne može se reći da očekuješ nešto posebno upravo od ove knjige. Iz principa više ni od čega ništa ne očekuješ. Ima ih mnogo mlađih od teme, ili starijih, koji žive u iščekivanju izvanrednih doživljaja, od knjiga, od ljudi, od putovanja, od događaja, od onoga što krije sutrašnjica. Ti ne. Ti znaš da je najviše što čovjek može očekivati da izbjegne najgore. To je zaključak do kojega si došao u osobnome životu, a i u vezi s općim, pa čak i svjetskim pitanjima. A kod knjiga? Eto, upravo zato što si to isključio na svakome drugom području, vjeruješ da je samo pravo da sebi dopustiš još to mladenačko uživanje u iščekivanju, i to na jednome strogo ograničenom području kao što su knjige, gdje sve može krenuti ili po dobru ili po zlu, ali rizik od razočaranja nije prevelik.

(..)

    Već u izlogu knjižare uočio si korice s naslovom koji tražiš. Slijedeći taj vidljivi trag, probio si se knjižarom kroz gustu baražnu vatru Knjiga Koje Nisi pročitao, a koje su te namršteno gledale s pultova i polica nastojeći da te postide. Ali, ti znaš da ne smiješ dopustiti da te zbune i da se ondje hektarima i hektarima prostiru Knjige Koje Možeš I Ne Pročitati. Lmkoge Lpke Sči

e Drugoj Svrsi, A Ne Čitanju, Knjige Koje Si Pročitao A DA  Ih Nisi Morao Ni Otvoriti Jer Pripadaju Kategoriji Onoga Što Je Pročitano Još Prije Nego Što Je Napisano. Tako prolaziš prvi pojas utvrda, i na tebe se sručuje pješadija Knjiga Koje Bi, Da Imaš Više Života, Također Rado Pročitao, Ali, Na Žalost, Dana Koje Ti Je Dano Proživjeti Ima Toliko Koliko Ih Ima. Brzo ih prelaziš i padaš usred falange Knjiga Koje Namjeravaš Pročitati, Ali Prethodno Moraš Pročitati Druge, Knjige Koje Su Preskupe, Pa Se Nadaš Kupiti Ih Kad Se Budu Prodavale U Pola Cijene, Knjiga Idem Kao Gore, Kad Ih Tiskaju U Džepnom Izdanju, Knjiga Za Koje Bi Nekoga Morao Zamoliti Da Ti Ih Posudi, Knjiga Koje Su Svi Pročitali, Pa Je, Dakle, Gotovo Isto Kao Da Si Ih I Sam Pročitao. Izbjegavši tim nasrtajima, dolaziš u podnožje tvrđave, gdje se još upiru

    Knjige Koje Odavno Planiraš Pročitati

    Knjige Koje Si Godinama Tražiš A Nisi Ih Našao

    Knjige Koje Govore o Nečemu Čime Se Trenutno Baviš

    Knjige Koje Želiš Imati Da Bi Ti Bile Pri Ruci Za Svaki Slučaj,

    Knjige Koje Ti Nedostaju DA Bi Ih Stavio Do Drugih Knjiga Na Svojoj Polici

    Knjige Koje Te Ispunjavaju Iznenadnom, Pomamnom I Ne Sasvim Opravdanom Znatiželjom.

    Eto, uspio si neograničen broj snaga na bojnom polju svesti na količinu koja je , doduše velika, ali ipak presdtavlja konačan broj, premda ti to relativno olakšanje kao zamku iz zasjede namještaju Knjige Koje Si Davno Pročitao, Pa Bi Bilo Vrijeme Da Ih Pročitaš Opet, i Knjige Za Koje Si Uvijek Tvrdio DA Si Ih Pročitao, Pa Bi Bilo Vrijeme Da Ih Pročitaš Doista.

Italo Calvino, Ako jedne zimske noći neki putnik (uvod)

    Smisao čitanja jest u užitku, radosti druženja s nepoznatim čovjekom - piscem. Dakle, nismo sami kada čitamo i naše pravdanje da nemamo dovoljno vremena za samoću da bismo čitali, posve je krivo. Dapače, čitanje je intenzivno druženje s piscem, a njegove riječi poput melema liječe naše strahove, ublažuju našu tugu, otvaraju prostore naše mašte i izazivaju osjećaje kakve nam ni jedno drugo druženje ne može ponuditi.

Knjiga ne može objasniti našu sudbinu, ali tka oko nas fino predivo osjećaja i spoznaja koje na neki čudan način postaju sporazum sa životom. Čitanje, doista, nema drugog najvišeg cilja osim učiniti pojednica sposobnim da uživa, a uživati znači voljeti.

Majda Bekić-Vejzović

    Glagol čitati ne podnosi zapovjedni način. Tu odbojnost dijeli s još nekima: glagolom "voljeti"... glagolom "sanjati"...

Naravno, uvijek možemo pokušati. Pogledajte: "Voli me!", "Sanjaj!", "Čitaj!" "Čitaj! Ma čitaj, pobogu, naređujem ti da čitaš!"

- U sobu i čitaj!

Ishod?

Nikakav. 

Zadrijemao je nad knjigom.

.... 

Kao i svako nabrajanje "prava" koja se poštuju, i ovaj popis prava na čitanje morao bi započeti s pravilom da se ne zloupotrijebi - u ovom slučaju pravo da ne čitamo - bez kojega se više ne bi radilo o popisu prava već o podloj klopci.

10 prava čitatelja

1. Pravo da ne čitamo.

2. Pravo da preskačemo.

3. Pravo da ne dovršimo.

4. Pravo da ponovo čitamo.

5. Pravo da čitamo bilo što.

6. Pravo na zanos.

7. Pravo da čitamo bilo gdje.

8. Pravo da probiremo.

9. Pravo da čitamo naglas.

10. Pravo na šutnju.

Daniel Pennac, Od korica do korica (esej o knjigama i čitanju)

Ahmed nije knjigu samo držao u rukama, on je i čitao, nakratko, sad ovdje sad ondje, ako su bile jedna cjelina, ili jedno pa drugo, ako su sastvljene od dijelova. Tako je saznavao što u njima piše, ali nikada ne bi obujmio cijeli sadržaj ni dosegao cilj za kojim pisac teži. Njemu književnost, bez obzira o čemu govorila, nema druge svrhe osim stilističkim ljepota.

Ivan Aralica, Psi u trgovištu

Loš čitatelj je kao ljubavnik psihopat koji navali trgati odjeću žene koja mu je dopala ruku,  i onda kad je već gola nastavlja i skida joj kožu, grozničavo baca na stranu njeno meso, komada kostur, i na kraju, kad joj već oglođe kosti svojim grubim žutim zubima, tek onda konačno doživljava zadovoljenje , i to je to. Sada sam konačno u njoj . Stigao sam na cilj.

Amos Oz, Priča o ljubavi i tmini

Koji bi pisac znao reći kako i zašto se neki lik rađa u mašti?

Zagonetka umjetničkog stvaranja ujedno je i zagonetka prirodnog rađanja. Žena može, kad ljubi, poželjeti postati majkom; no sama želja, ma kako snažna bila, nije dovoljna. Jednog lijepog dana dogodit će joj se da postane majkom, a da ni sama ne zna točno kada se to zbilo. Tako i umjetnik, krećući se kroz život, prima njegove lice, a nikada nije u stanju reći kako i zašto mu se, u određenom trenutku, jedna od tih životnih klica zavlači u maštu kako bi i sama postala živim bićem na jednoj drugoj životnoj razini, koja se uzvisuje nad nepostojanom svagdašnjicom.

Luigi Pirandello

Pjesnici

Pjesnici su čuđenje u svijetu

Oni idu zemljom i njihove oči

velike i nijeme rastu pored stvari

Naslonivši uho

na ćutanje što ih okružuje i muči

pjesnici su vječno treptanje u svijetu

Antun Branko Šimić