Stvoritelj je ponovno izgubio. Po tko zna koji put čovjek ga je odbacio. Pitao sam se zašto ne odustane. Zašto konačno Zemlju ne prepusti meni? Zar ne vidi da Ga gotovo nitko ne želi? Zaključio sam da će On to vjerojatno uraditi onoga trenutka kada na Zemlji više ne bude niti jednoga čovjeka koji će biti odan njemu. Nikako nisam uspijevao baš sve ljude pokoriti sebi. Koliko god se ja trudio, uvijek bi se našao jedan vrlo mali, po meni beznačajan broj Njegovih sljedbenika. Njemu očito nisu bili beznačajni jer, koliko ih god malo bilo, On je zbog njih i dalje polagao pravo na moj planet.

Morao sam postići da na Zemlji nema ljudi odanih Stvoritelju. Nisam to mogao dok je god On vladao nad njima. Nije bilo posebno teško Izraelce navesti da traže samostalnost i da požele izaći iz okrilja prave sigurnosti koju su imali u Stvoritelju – pod moje okrilje. Ako njihov zemaljski kralj bude pod mojom kontrolom, i oni će biti. To je već bila moja uobičajena praksa u drugim narodima.

Stvoritelj se, unatoč boli, složio s njima. Izabrao im je vrlo naočitog kralja. Šaula. Meni je on odgovarao. Imao je mnogo toga što sam mogao okrenuti protiv njega samoga. Prije ili kasnije ja ću preko njega upravljati Stvoriteljevim izabranim narodom. Bolje rečeno – prije. Kako je bio vrlo lijep i visokog stasa i iz imućnije obitelji, pridodati mu još i moć bila je sigurna i provjerena formula da on bude na mojoj strani. Kada je došao na vlast, sugerirao sam mu da je on sada kralj, da nema nikoga iznad njega, da može činiti sve što poželi, da je on sada taj koji postavlja zakone. Naravno, postavljat će moje zakone. Uvjerio sam ga da ni svećenici nisu iznad njega te da može, ako je potrebno, i sam vršiti obrede i prinositi žrtve. Tako sam ga doveo u položaj da oskvrne i same obrede. Zatim, nakon jedne bitke u kojoj mu je od Stvoritelja bilo naređeno da izvrši "herem" – potpuno uništenje Amalečana čiji sam moral uspio izopačiti do krajnjih granica, uvjerio sam ga da ne mora baš sve istrijebiti. Bilo bi puno bolje kada bi kralja zarobio i prikazao ga svom narodu. Može pobjedu prikazati kao Stvoriteljevu, ne smeta. Meni je bilo bitno da on ne radi baš onako kako mu je Stvoritelj rekao. Isto tako sam mu sugerirao da bi Stvoritelju bilo drago kada bi mu stoku koju je trebao samo pobiti i ostaviti, doveo u svoju zemlju i prinio Njemu na žrtvu.

Narod nije previše razmišljao o tome. Uvjerio sam ih kako je to sve normalno sada kada imaju kralja. Moj plan se počeo ostvarivati. Sve sam više imao pristaša među Stvoriteljevim narodom. Istina, oni to nisu znali, ali ne biti sa Stvoriteljem znači jedno – i samo jedno; znači biti sa mnom. Uskoro je moj cilj bio ostvaren. Stvoritelj je ukorio i odbacio Šaula kao svog izabranika zbog njegove neposlušnosti.

            Na Šaula sam, pored osjećaja krivnje koji mu se zbog neposlušnosti Stvoritelju javljao, vrlo snažno vršio pritisak uvjeravajući ga kako mu je nanesena nepravda te kako je nepošteno okrivljen jer je htio samo najbolje. Doduše, nije bilo opravdanja za njegov postupak jer je on znao što je bilo ispravno. Ali vremenom je popustio i zbog onoga što je napravio nije osjećao niti najmanju krivnju. Da jest, Stvoritelj bi mu oprostio, ovako – on je bio moj.

No, umjesto da odustane i narod ostavi meni, On je potražio drugoga kralja. Zar misli da sa ovim drugim neću moći učiniti isto? Nema toga čovjeka koji, kada ga ispuni osjećaj moći, osjeća ovisnost o bilo kome, pa radilo se tu i o samom Stvoritelju. Odlučio sam da će svaki kralj biti moj, jer je to najjednostavniji način da preko jednog čovjeka cijeli narod držim pod kontrolom. Na moje iznenađenje, On izabire golobradog mladića koji mi je otprije bio poznat zbog svoje skromnosti i povezanosti sa Stvoriteljem. Davida. Nisam se previše brinuo. Ljudi se mijenjaju. Moć mijenja ljude.

Nakon što mu je dao veliku pobjedu protiv Golijata, gdje je David zapravo bio samo oruđe u Stvoriteljevoj ruci, narod je postao sklon Davidu. Kako sam sa Šaulom mogao sve više i više manipulirati i utjecati na njegovo ponašanje, da se ne bih morao poslije mučiti sa Davidom kako bih ga zaveo, odlučio sam ga se uz Šaulovu pomoć riješiti prije nego li uopće dođe na vlast. U par navrata sam mu sugerirao da Davida ubije kopljem dok mu je ovaj svirao, ali David je bio neobično brz i vješt te bi uvijek izbjegao smrti. A i Stvoritelj ga je posebno čuvao.

Kada je Samuelovom smrću Šaul ostao i bez posljednjeg oslonca, uspio sam ga nagovoriti da pribjegne onome što je u vrijeme svoje vjernosti Stvoritelju dao gotovo uništiti. Vračari. Neka od nje traži savjet kada mu Stvoritelj ne odgovara. Ona je prizivala duh proroka Samuela i pojavio sam se JA. U Samuelovom obličju, naravno. I onda – moj trijumf. Stvoriteljev izabranik kleči preda mnom. Da mi je bilo vidjeti Stvoriteljevo lice. Nije bilo teško reći Šaulu što će se desiti s obzirom na ono što sam do tada znao o filistejskoj snazi i odlučnosti za ovaj obračun, a naročito i zbog toga što Stvoritelj neće biti s njima. Ali moralo je izgledati kao da sam ja duh umrlog i kao da je ono što govorim poruka iz budućnosti.

Tada su temelji modernom spiritizmu bili udareni i u samom Stvoriteljevom narodu. U vjekovima koji su dolazili to će mi biti jedno od najsnažnijih sredstava za zavođenje ljudi.