Svaki kutak ovoga planeta pokriven je jednim od mnogih načina da čovjeka upropastim. Držanje ljudi podalje od istina o Stvoritelju, pogubne zablude u samoj istini, teorija evolucije, razne političke ideologije, ratovi, masovna uništenja, krive religije, fanatizam, ateizam..., samo su neki od mnogih. Svaki čovjek žrtva je jednog od njih. Gotovo svaki.

Unatoč tome, Stvoritelj je učinio da se Njegova Riječ nezadrživo širi. I protiv toga nisam mogao ništa. Bila je potrebna nova strategija. Koristeći se dobro poznatim sklonostima i potrebama ljudi, kao i željama onih koji su prihvaćali istine objavljene u Bibliji, nadahnjivao sam ih da ih tumače na način da te istine prilagođavaju sebi, umjesto da se oni prilagođavaju njima. Poznavajući ljudsku taštinu, moć ljudskog ega, i čovjekovu, sada već urođenu sebičnost, nije bio poseban problem ostvariti uspjeh na tom području. Sve ovo je pogodovalo stvaranju okolnosti za nesmetano umnožavanje različitih kršćanskih zajednica. Oni koji nisu željeli veću istinu, ostajali su u već postojećoj zajednici, dok su oni koji su je otkrili i prihvatili, osnivali nove zajednice. U svaku od njih sam unio i određenu zabludu. No, svaka od njih imala je ipak nešto zajedničko. To sam morao učiniti kako bih stvorio osnovu za kasnije lakše ujedinjenje protiv prave Stvoriteljeve Crkve.

Što je kršćanskih zajednica bilo više, to su one bile manje. Što ih je bilo više, to su bile manje uvjerljive. Što ih je bilo više – teže je bilo prepoznati onu pravu. Stvoriteljevu. Ona je među njima izgledala kao jedna od njih ni po čemu osobita.

Razlike među zajednicama bile su u nekim slučajevima male, dok su u nekima bile vrlo velike. A svi su čitali istu knjigu. Bibliju. Moje savršeno poznavanje Biblije i ljudsko licemjerje omogućilo mi je da njome manipuliram kako želim. Njezine sam istine ljudima pogrešno tumačio. Neke skrivao. To mi je omogućilo da jedne nadahnjujem da za svoje slabosti traže opravdanje pogrešno tumačeći pojedine biblijske primjere i na taj način ih toleriraju u svojoj zajednici. Druge sam nadahnjivao da odbiju prihvatiti ono što njihovim željama i potrebama nije odgovaralo, pomažući im da za to pronađu prividno opravdanje u Bibliji. Poznavajući razinu željene duhovnosti svakog čovjeka, omogućio sam mu da se u skladu s tim može priključiti zajednici koja će odgovarati baš njegovim potrebama.

Osim toga, ljude sam u kršćanske zajednice navodio iz najrazličitijih pogrešnih pobuda. Neke sam plašio smrću i paklom. To je bilo vrlo djelotvorno jer su takvi ljudi k Stvoritelju dolazili iz straha, a ne iz ljubavi kako bi On to želio i stoga Ga oni nikako nisu mogli upoznati u potpunosti. Druge sam dovodio zbog koristi jer sam im posebno naglašavao biblijske retke o ljudima koji su bili materijalno blagoslovljeni zbog svoje vjernosti Stvoritelju. Takvi bi zbog nedostatka očekivanog, vrlo brzo i nepovratno odlazili od Stvoritelja. Jedne sam dovodio zbog pjesme, druge zbog društva, trećima je to bio hobi... Naravno, sve sam njih uspio uvjeriti kako su Stvoritelju došli iz najčistijih pobuda, a da zapravo ni sami ne znaju pravi motiv svoje pripadnosti crkvi.

Koristio sam se biblijskim redcima kako bih u potpunosti izopačio samu suštinu Biblije. Prenaglašavajući jedan dio istine, ostali dijelovi Biblije bi tim istim ljudima koji su je proučavali, ostali skriveni. Zbog nepoznavanja cijele istine nije ih imalo što štititi od zabluda koje sam širio.

Jedne sam, recimo, nadahnuo da prenaglašavaju samo krštenje uronjavanjem u vodu. Tu su ostali. Odbacili su neke zablude koje sam uveo preko svoje crkve u srednjem vijeku, poput klanjanja kipovima, ali mnogo toga je ostalo. Druge sam opet, nadahnuo da prenaglašavaju krštenje Svetim Duhom. Ovo mi je bilo posebno zabavno. Uvjerio sam ih da čovjek nije u potpunosti obraćen ako ne govori stranim jezikom, baš kao što su to i apostoli činili nakon pedesetnice. Toliko su željeli govoriti jezicima, da su neprimjetno dolazili u stanje kada bih ih ja mogao obuzeti i ovladati njihovim umom. Iako ni sami ne znaju što govore, ostaju pod dojmom da je to siguran znak da su na Stvoriteljevoj strani. Ali ja znam što govore. Zapravo, što ja govorim. Hvalospjeve Stvoritelju sigurno ne. No, oni to i tako ne razumiju. Čak uživaju kada mi dozvole da njihovim ustima hulim na Stvoritelja. Misle kako je to jedan od najuzvišenijih načina da se Stvoritelj proslavi. Baš...

Posebno mjesto zauzima zajednica preko koje sam uspio proširiti zablude koje najviše unižavaju Stvoritelja i ono što je učinio. A sve sam opet potkrijepio Biblijom. Možeš li vjerovati da sam Njegovom vlastitom Riječju uspio poniziti i omalovažiti i Stvoritelja i Njegovog Sina? Preko ove sam zajednice Stvoritelju oduzeo moć stvaranja. Uvjerio sam ih da je On stvarao svijet tisućama, točnije, šest tisuća godina. Da je svaki doslovan dan stvaranja trajao tisuću godina. Božansku prirodu Otkupitelja unizio sam do ljudske. Uvjerio sam ih da Otkupitelj nije božanstvo. Što je najzanimljivije, uspio sam ih uvjeriti da je On već došao po drugi put kako je i obećao. Ono što je u Bibliji simbolika uvjerio sam ih da shvate doslovno, a ono što je doslovno, da shvate simbolički. Razvio sam u njima jedan robovski odnos prema Stvoritelju. Osim što sam im uzeo ono najvažnije iz Biblije, ostali su i bez onoga čovječnog. Uvjerio sam ih da čak i ako netko umire, ne smiju svoju krv nikome dati kako bi ga spasili, niti je primiti od nekoga kako bi spasili svoj život. Uspio sam od toga napraviti čitav nauk, samo kako ne bi došli do onih spasonosnih istina koje su bile otkrivene u Stvoriteljevoj Riječi. Njih vrlo pažljivo držim podalje od ostalih vjerskih zajednica kako se zablude koje preko njih širim ne bi razvodnile. Čak sam ih, zbog nemogućnosti potkrjepljivanja njihovog nauka, naveo da izmijene Bibliju i uvedu svoj vlastiti prijevod kao standard.

I dok sam tako umnožavao protestantske kršćanske zajednice, čineći ih razjedinjenima i neusaglašenima oko novootkrivenih istina, na svojoj najmoćnijoj crkvi sam radio sa najvećom mogućom pažnjom. Znao sam koliki bih utjecaj opet mogao imati preko nje. Dao sam joj autoritet, moć, bogatstvo. Ljude sam uvjerio da je sve to posljedica posebne Stvoriteljeve pažnje i blagoslova jer ju je On sam odabrao i posvetio. U stvarnosti, ona sa Stvoriteljem nema nikakve veze. Nju sam izgradio po mjerilu ljudskih potreba i ljudskih shvaćanja Stvoritelja. Shvaćanja koja sam ja tijekom čitavog jednog milenija pažljivo izgrađivao. Svaki detalj sam pomno osmislio. Od vanjskog izgleda građevina, do unutrašnjosti. Od svećenstva, do obreda koje su vršili. Sve je to ljude moralo ispuniti strahopoštovanjem. Morali su biti u uvjerenju da se preko nje sam Stvoritelj obraća ljudima. Zbog toga sam njezino svećenstvo posebno uzvisio. Iako je to Otkupitelj izričito zabranio, učinio sam da svećenik bude proglašen duhovnim ocem. Da se ljudi klanjaju njemu. Da njega smatraju posrednikom između Stvoritelja i ljudi, umjesto Otkupitelja koji to jedini jest.

Za sve one koji se nisu željeli priključiti nekoj od mojih manjih kršćanskih zajednica, tu je bila ona. Majka crkva. Ona je od svog vjernika tražila najmanje. Uz to, omogućavala mu je najveću slobodu, a pružala mu potpuno uvjerenje da kao njezin pripadnik čini baš sve što jedan čovjek koji želi biti vjeran Stvoritelju, treba činiti.

Preko raznih svetkovina poganskog podrijetla koje sam uspio održati i preimenovati kao kršćanske, njezini vjernici dobivaju potpuni osjećaj prave duhovnosti. Samo osjećaj.

Osjećaj darežljivosti i dobrote kroz zimski blagdan, osjećaj samoodricanja i požrtvovnosti tijekom priprema za proljetni blagdan, i na koncu osjećaj vlastitog doprinosa Stvoriteljevom planu spasenja. Ova posljednja čovjekova težnja mogla se odlično iskoristiti protiv njega samog. Odlučio sam ljude potpuno uniziti i njihovim nerazumijevanjem Stvoriteljevog plana spasenja, još više nanijeti bol Stvoritelju. Pokorama! Samokažnjavanjem.

Krivo predstavivši Stvoritelja i Njegov plan za čovjekovo spasenje, ljude sam uvjerio da i oni mogu nešto učiniti kako bi Ga umilostivili. Moraju se mučiti, kažnjavati sami sebe. Do vlastite krvi. Ovo mi predstavlja jedno od najvećih zadovoljstava. Uspio sam postići to da ljudi pate čineći sami sebi ono na što sam u prijašnja vremena morao nagovarati njihove mučitelje da im čine. Uživam gledajući ih kako ih vlastito nepoznavanje Stvoritelja tjera na takve postupke. Ipak, osjećaji zadovoljstva, požrtvovnosti i korisnosti, koji im kao pripadnicima moje crkve pružam, u potpunosti ih zadržavaju u tami kojom sam ih obavio.

Vidiš li što sve mogu postići zahvaljujući uzvisivanom ljudskom egu. Mnogi od njih će radije kratkotrajno pretrpjeti bičevanje do krvi, hodanje na koljenima po oštrom kamenju, pa čak i vlastito razapinjanje na križ, nego da promijene svoj karakter.

Sve ovo čini nešto što ja zovem - savršena zabluda! Moje remek djelo.

Međutim nisam ovdje stao. Bilo je potrebno još nešto. Nešto natprirodno.

Mnoge sam ljude, što zbog posljedica načina života koji sam im nametnuo, što zbog bolesnih stanja koja sam im izravno prouzrokovao, doveo u stanje krajnje bijede. Kada god to ima za veći broj ljudi pogubne posljedice, ja ću takvog bolesnika osobno osloboditi mojih okova. Nije ti jasno? Učinit ću da to izgleda kao da ga je oslobodio Stvoritelj, dok se za njega molio i na njega stavljao ruke onaj koji uopće ne pripada Stvoritelju. Još ne razumiješ? Ozdravljeni čovjek i svjedoci toga mislit će da svi trebaju pripadati zajednici odakle je taj navodni iscjelitelj jer je, zbog očitovanja natprirodnog, upravo to prava Stvoriteljeva Crkva. A nije.

Ipak, vidio sam da postoji i priličan broj onih koji su bili duboko razočarani u kršćanstvo, upravo zbog zabluda kojima sam ga obavio.

Budući da je Stvoritelj u svakog čovjeka utkao težnju za Njim samim, bilo mi je u interesu i tim ljudima ispuniti tu prazninu, u protivnom, mogli bi doći u kontakt s onim što je bila prava i potpuna Stvoriteljeva istina. Morao sam im ponuditi nešto novo. Drugačije. Mistično. Istočno...

Što zbog istinske potrebe za duhovnim, što zbog pomodnosti, što zbog želje za isticanjem na drugačiji način, mnogi su prihvatili ono što sam im ponudio. Istočne religije. Njih sam pažljivo razvijao tisućama godina i one su popunile praznine koje mnogi ljudi, zbog mog uspješnog djelovanja, nisu mogli pronaći u kršćanstvu. Novi način gledanja na besmrtnost ljudske duše, novi način gledanja na život, i na ono što oni smatraju božanstvom. Zablude o besmrtnosti duše već sam tisućama godina koristio na još jedan način. Preko zablude o reinkarnaciji.

Zapravo, to i nije bilo posebno teško. Bilo je samo potrebno određenim ljudima koji su postali podložni meni, snažno u svijest putem sugestija utisnuti razna navodna sjećanja kako bi time dokazali da su prije ovoga života doista živjeli kao netko drugi. Ili nešto drugo.

Prirodan strah od prolaznosti i smrti uspio sam ugušiti osjećajem sigurnosti u dugotrajno putovanje duše iz tijela u tijelo dok se ne postigne duhovno savršenstvo.

Na ovaj način sam ljude koji su bili potpuni nevjernici, zbog nepotpunog ili izopačenog poznavanja kršćanstva, uspio uvući u zabludu iz koje je gotovo nemoguće izaći. Raznim načinima kojima mogu djelovati na njihovu svijest putem meditacija i stanja u koja zapadaju te putem omamljivanja raznim ritmičnim i uzastopnim zvukovima, držim njihov um podložnim sebi, a time i na sigurnoj udaljenosti od Stvoriteljevih istina. Sve to obavijam mnoštvom naoko inteligentnih objašnjenja i filozofijom koju ni većina njih ne razumije.

Istiniti i logični elementi poput zdravog načina života samo daju podršku ovom vjerovanju koje sam raširio po cijelom modernom svijetu, dok je ono duhovno ostalo samo naoko zadovoljeno.

Prepoznao si se u jednoj od ovih zajednica koje sam opisao? Sada bi bilo najbolje kada bi se uvrijedio. Kada bi tvoj ego zaključio da je ovo što čitaš uvredljivo i ponižavajuće. Da je glupo i da nije vrijedno čitanja.

To bi bilo najbolje – za mene! Nastavio bih s tobom tamo gdje smo stali prije nego što si počeo ovo čitati. Nastavljaš...?

No, vrijedilo je pokušati...

Unatoč svim preprekama koje sam postavio, Stvoriteljevi sljedbenici su uz Njegovu pomoć i silu ipak pronalazili načine da šire istine o Njemu.

Ljudi su ipak pronalazili put do Stvoritelja. Jesam li se brinuo zbog toga? Ni najmanje!