Iz Stvoriteljevih ruku sam izašao kao najuzvišenije stvoreno biće koje je do tada postojalo. Mudrost, ljepota, sposobnosti i vještine koje su mi usađene prilikom mog stvaranja bile su iznad svega do tada viđenog. Ostala stvorenja su se divila onome što sam bio. Dodijeljena mi je najveća moguća uloga koju jedno stvorenje može imati – kerubim. To je najviši red anđela koji su u neposrednoj Stvoriteljevoj blizini. Uživao sam promatrati kako me ostala stvorenja gledaju s ljubavlju, uživao sam im pokazivati svoju ljepotu, svoju mudrost, svoje vještine, ali nešto je nedostajalo. Iako je bilo oduševljenja mojom prisutnošću, iako je bilo iskrene ljubavi prema meni, iako su s radošću izvršavali ono što sam im rekao, u njihovim očima, nije bilo one iskre kojom su gledali Stvoritelja i Njegovog Sina.
Obuzeo me je do tada nepoznat osjećaj. Nisam znao kako da se ponašam. Sve u svemu, mislim da sam unatoč savršenom skladu u kojem je cijeli svemir bio, počeo osjećati nešto suprotno od zadovoljstva. Nije postojala riječ za to, tada sam to u sebi nazvao ne-zadovoljstvo. Pokušao sam dokučiti što mi nedostaje da bih ostala stvorenja mogao pridobiti u potpunosti – ali nisam mogao pronaći nikakav nedostatak na sebi. Bio sam jednostavno savršen. Zar nije to samo po sebi dovoljno da me se cijeni i poštuje više nego do sada? Gledao sam okupljena stvorenja, anđele oko Stvoriteljevog prijestolja. Razmišljao sam što im On to nudi, što ja ne mogu ponuditi. Što im je dao? Život, ljubav, zakon, sklad, ljepotu... Zakon?
Zakon. Meni se činilo da je to nešto što ograničava našu slobodu. Kako možemo biti sretni ako smo ograničeni nekakvim zakonima? Stvoritelj je to nazvao "zakonom slobode". Kakva je to sloboda ako se moraš pokoravati nečemu? Nitko do tada nije tako razmišljao pa nisam imao s kim podijeliti mišljenje, a prema Stvoritelju i Njegovom Sinu sam počeo osjećati nešto što me je guralo podalje od Njihove blizine. Vidjeli su da nešto sa mnom nije u redu, trudili su se porazgovarati sa mnom o tome, ali nisam mogao jer ni sam nisam znao što mi se događa.
Odlučio sam svoja razmišljanja podijeliti s nekim anđelima koji su mi pokazivali veliku naklonost. I oni su bili zbunjeni. Počeo sam im govoriti kako mi se čini da bismo bili slobodniji kada bismo bili bez Zakona. Odjednom mi se učinilo kako bi ta tvrdnja mogla biti uporište da postignem ono što sam želio imati. Onu iskru u njihovim očima dok budu gledali mene. Postao bih njihov osloboditelj. Izbavio bih ih od ropstva Zakona. Jednom po jednom govorio sam o svojim zaključcima, sugerirao im ono što sam želio da zaključe. Bilo je to iznenađujuće lako zbog njihovog povjerenja i ljubavi koju su imali prema meni.
Otišao sam korak dalje. Počeo sam govoriti ono što nije bilo istina kako bih pridobio njihovu naklonost. To je bilo tako jednostavno. Nitko do tada nije niti čuo da je netko rekao nešto što nije bilo istina, pa tako nešto nije niti očekivao. Stoga su u potpunosti vjerovali baš sve što sam govorio. Bilo mi je isprva čudno i nelagodno što sam im rekao takvu ne–istinu, ali rezultati koje sam postigao u njihovoj naklonosti prema meni nadjačali su osjećaj nelagode. Poslije sam im ionako namjeravao objasniti da je to bio brži put da postanemo slobodni.
Stvoritelj je došao k meni pokušavajući mi objasniti kamo će me odvesti takvo razmišljanje i djelovanje. Molio me da se ostavim toga i vratim se gdje sam bio, ali ja nisam dopustio da i meni ispere mozak kao i ostalima. Ostao sam pri svome. Ubrzo mi je rekao da ne mogu više obnašati dužnost koju sam do tada imao. Dobio sam još jedan povod da pokažem kako Njegova načela nisu baš pravedna te da me pokušava još i poniziti. Mene, najsavršenije stvorenje. Jedni za drugim novi osjećaji su me preplavljivali. Nisam im znao ime, ali su me u potpunosti obuzeli. Bojao sam se kamo će me to odvesti, ali anđeli koje sam pridobio, nisu na meni, najmoćnijem anđelu, smjeli vidjeti niti tračak odsutnosti samopouzdanja.
Što sam više ustrajavao u onome što sam činio, to sam više shvaćao koliko je Stvoritelj nemoćan da mi bilo što učini. Istina, On je Darodavac života i mogao mi ga je oduzeti, ali shvatio sam da On to neće učiniti jer bi to samo dokazalo da sam ja u pravu. To me je još više ohrabrilo. Shvatio sam da On ima ograničenja koja ja nemam. To sam odlučio iskoristiti kao svoju prednost.
Sve veći broj anđela mi se pridruživao i stajao na moju stranu. One koji su nas opominjali i nisu nam se htjeli pridružiti optužili bismo da, iako imaju slobodnu volju, služe Stvoritelju iz koristi ili straha.
Bio sam čak pomalo i iznenađen Stvoriteljevom reakcijom na ovo što sam radio. Da sam ja bio na Njegovom mjestu, ja bih odmah uklonio onoga tko bi sijao takvo nezadovoljstvo među mojim stvorenjima. Možda bi mi onda ostali služili iz straha, ali barem u budućnosti ne bi bilo sličnih pokušaja, a svakako ne bi bilo ovoga što se danas događa kao rezultat dozvoljavanja da jedna pobuna eskalira.
Umjesto da poduzme sve kako bi me spriječio u mom naumu da se izjednačim s Njim, dočuo sam kako Stvoritelj i Sin planiraju još jedan planet ispuniti živim bićima svih vrsta, a kao krunu svega stvoriti biće koje će obličjem biti slično Njima.
To me je prilično uzbudilo. Osim što me je izbacio s mog položaja, činilo se kao da me ignorira i ponaša se kao da ne postojim, kao da ovo što radim ne predstavlja nikakvu prijetnju Njegovom veličanstvu.
Pojavio se još jedan novi osjećaj, danas to zovemo – gnjev.