Prorečeno umnožavanje znanja već je uzelo maha. Kako u područjima istina o Stvoritelju, tako i u svim ostalim područjima ljudi su dolazili do novih otkrića. Štamparski stroj, parni stroj, vozila različitih vrsta, uređaji za komunikaciju, električna energija... Iako je sve to vrlo doprinosilo širenju istina o Stvoritelju, takvo stanje je išlo i meni u prilog.

Širenje istine nisam mogao zaustaviti. Zato sam uložio poseban trud kako bih ga na različite načine usporio. Ljude sam morao zaokupljati drugim stvarima kako ne bi mogli posvećivati dovoljno vremena da se upoznaju sa Stvoriteljevim planovima. Osnivao sam različite i međusobno netolerantne ideologije poput nacizma i komunizma. Kada su se one već dovoljno razvile, iskoristio sam spomenuti napredak u ljudskom znanju kako bih čovjeka potaknuo da sve svoje stečeno znanje upotrijebi kako bi svoju ideologiju učinio nadmoćnom. Znanje je upotrijebljeno za proizvodnju novih oružja svih vrsta. Bio sam ponosan na svoj uspjeh. I dok je nekada moralo proći poprilično vremena da se određeni broj ljudi uništi, sada sam nadahnjivao čovjeka da osmisli puno djelotvornije načine uništenja samog sebe. Nova vatrena oružja. Kemijska. Biološka. Izazivao sam ratove zbog raznih pobuda. Nije bilo bitno zbog čega. Bilo je bitno da su ljudi bili uništavani. Mnogi od njih nikada nisu ni čuli za Stvoritelja.

Ljudske osobine poput ponosa, oholosti i sebičnosti vrlo sam lako koristio kako bih ostvarivao svoje ciljeve. Ideološka previranja kao i ratno stanje bili su idealni uvjeti za sprječavanje širenja istine.

No, nisam se zaustavio samo na tome. Područje moga djelovanja nema granica. Ja djelujem na svim područjima. Moja crkva kroz koju sam djelovao u srednjem vijeku gotovo da je izgubila vlast i autoritet. Morao sam to povratiti. Zato sam pričekao gotovo stotinu i pedeset godina kako bi sjećanja na ono što je radila u srednjem vijeku izblijedjela. Uskoro joj je vlast vraćena, a narod koji je bio pod mojim utjecajem, budući da su bili daleko od istina o Stvoritelju, vrlo je lako prihvatio ono što sam im ja nametnuo. Moja crkva ponovno je postala autoritet. I to najveći. Bilo ju je potrebno samo zaogrnuti u novo ruho, dok sam joj ulogu ostavio potpuno istom – uz dio istine i mnoštvo zabluda, ljude koji bi i željeli biti vjerni Stvoritelju, udaljiti što dalje od Njega.

Kroz nju i njezin autoritet, morao sam osporavati sve one istine koje su bile otkrivane. Iako su mnogi koji su čitali Bibliju ukazivali na razlike i neistine koje sam kroz svoju crkvu širio, ja sam sve to opovrgavao time što sam uvjerio ljude da moja crkva ima pravo mijenjati sve što poželi jer je tu vlast dobila od samog Stvoritelja budući da je ona Njegov jedini legitiman nasljednik na Zemlji. A to sam sve potrvrđivao samom Biblijom. Kako sam uspio u tome? Nitko na Zemlji Bibliju ne poznaje bolje od mene. I nitko je ne može uvjerljivije zloupotrijebiti protiv samog čovjeka. Samo će vrlo pažljivi čitači i oni koji je neprestano i ozbiljno proučavaju, moći uočiti onu tanku granicu između spasonosne istine i pogubne zablude. Na sreću, takvih je vrlo malo. Čak i među samim Stvoriteljevim izabranim narodom.

Pobjedom komunizma u mnogim zemljama, u ljudima sam uspio zadovoljiti onu unutarnju potrebu za jednakošću svih, potrebu za prividnom pravdom, dok sam istovremeno uspio Stvoritelja u potpunosti isključiti iz njihovog života. Životni stil koji sam tada nametnuo, vjernost Stvoritelju deklarirao je gotovo protudržavnim činom. U kapitalističkim zemljama sam morao razvijati sasvim drugačije trendove.

 Najjednostavniji, a najučinkovitiji je bio svakako materijalizam. To je nešto što sam uspio održati do danas.

Međutim, istina potaknuta Stvoriteljevom silom i ljudima koji se nisu dali zavesti i odvojiti od Njegove riječi, nezadrživo se širila. Ljudi koji su ispravno shvatili životne vrijednosti nisu žalili truda i odricanja od svega onoga što je ovaj život naizgled činilo lijepim, kako bi istine o Stvoritelju i Otkupitelju navijestili što većem broju ljudi. Zbog novog društvenog uređenja nisam mogao pokrenuti otvoren rat protiv njih, ali sam u ljudima koji su bili pod mojom kontrolom stvorio veliku odbojnost prema svemu što se kosilo sa onim što su do tada o Stvoritelju znali. Kako sam uz sebe uvijek – baš uvijek – imao većinu, širenje istine bilo je vrlo otežano.

Jedna od mojih najboljih predrasuda jest ona da je većina uvijek u pravu i da je nešto što već dugo postoji – ono ispravno. Zbog te predrasude su ljudi u stanju i gledati u pravu istinu, a opet ostati u svojoj zabludi. A na ovoj Zemlji većina, bar što se istina o Stvoritelju tiče, nikada nije bila u pravu. I neće.