Proučavajući ljudski rod od samog njegovog početka vrlo brzo sam pronašao način da ljude navedem da budu neposlušni Stvoritelju. Morao sam samo neposluh i grijeh zaodjenuti u tjelesno zadovoljstvo.

Uvidio sam da je Stvoritelj ljudima dao posebno snažan osjećaj dok su se sjedinjavali kako bi začeli potomstvo. Stvoritelj je želio da taj čin kojim je On preko njih stvarao novi život, bude urezan duboko u njihovo pamćenje. Vremenom sam uspio postići da taj čin postane sam sebi svrhom zbog samog tjelesnog užitka koji je pružao. Poticao sam ljude na to tim više što sam vidio koliko takav pristup rastužuje samog Stvoritelja i koliko je to u stanju uniziti čovjeka. U ljudima sam počeo rasplamsavati najniže strasti. Zapravo, ovaj dio unižavanja čovjeka mi je jedan od najlakših. Jedan od razloga zbog kojega je Stvoritelj odlučio Zemlju uništiti potopom bio je i taj. Nemoral.

No, i nakon potopa sam to uspio ponoviti. Istina, ne u tolikoj mjeri niti toliko javno jer su još bila svježa sjećanja na potop, ali ljudi su oduvijek padali u iskušenja kada je riječ o spolnosti. Ubrzo je Stvoritelj, videći kako će se nemoral opet raširiti, odlučio uništiti gradove Sodomu i Gomoru koji su prednjačili u tome. Uništenje je bilo strašno, a ja sam likovao zbog toga što sam uspio u namjeri da Stvoritelj ponovno uništi svoja stvorenja koja Mu nisu željela biti poslušna. Kao spomenik tom djelu i kao opomena budućim naraštajima stoji i danas Mrtvo more. No, moj uspjeh na području nemorala nije nikada ozbiljno doveden u pitanje.

Vrijeme je prolazilo, a ja sam sve više i više unižavao ljudski rod. Ne samo što sam uspio izopačiti spolni čin muškarca i žene, već sam ih nadahnjivao da to čine i s pripadnicima istog spola. Pa čak i da to čine i sa životinjama. Čovjeku sam rasplamsavao maštu da čini stvari koje njemu samome nikada ne bi ni mogle pasti na um. Stvoritelj je bio očajan. Plemenito stvorenje – čovjeka – ja sam uspio uniziti ispod razine nerazumne životinje.

Je li se što promijenilo sada kada je civilizacija uznapredovala? Naravno da se promijenilo. Čovjeka sam uspio poniziti više nego što je ikada bio. Budući da je konačni kraj određen, shvatio sam da se Stvoritelj više neće miješati kao u slučaju Sodome i Gomore. Stoga na području nemorala radim više nego ikada. Uvukao sam ga u sve pore današnjeg društva. Samo mali broj, Stvoritelju vjernih, vide zamke koje sam postavio, ali oni ne mogu učiniti ništa osim sami sebe sačuvati da ne upadnu u jednu od njih.

Kako sam uspio razviti toliki nemoral? Vrlo jednostavno. Ljubav sam zamijenio požudom. Morao sam se dosta potruditi kako bih postigao da ljubav prestane biti načelo i svedem je samo na osjećaj. Kada sam to uspio, nije bilo posebno teško taj osjećaj vremenom pretvoriti u slabost, a pravu ljubav proglasiti utopijom.

Unio sam mnoštvo predrasuda vezanih za ljubav. Jedna od najdražih jest ta da ljubav vremenom nestaje. Postigao sam to da ljudi o ljubavi govore s podsmijehom, da jedni drugima govore kako ona vremenom blijedi i da kroz vrijeme postane potpuno normalno da dvoje ljudi koji su se jednom voljeli, budu zajedno, a da ljubavi uopće nema. Ovo je jedna od mojih najvećih pobjeda nad čovjekom. Pobjeda nad tobom.

To načelo na kojem počiva cijeli svemir, najjaču motivaciju, najjači pokretač, najsnažniju silu ja sam na ovom planetu uspio gotovo potpuno obezvrijediti. Presjekavši tu nit, presjekao sam ljudima svaku mogućnost da ispravno razumiju Stvoritelja. Postigao sam da jaz između čovjeka i Stvoritelja bude gotovo nepremostiv.

Prepuštenog samo požudi, sa nikakvim ili slabim razumijevanjem ljubavi, od čovjeka mogu učiniti upravo ono što želim.

Brak

Stvoritelj je osmislio savršenu instituciju za čovjeka. Brak. Sjedinjavanje dvoje ljudi koji tako postaju jedno. Davši im ljubav, omogućio je da ona u njima razvije najplemenitije pobude jednog prema drugom. Ljubav im je omogućavala da interes svoga bračnog druga stave ispred svoga vlastitog interesa, da im cilj zajedničkog života bude učiniti u potpunosti sretnim ono drugo. Ovo bi se vremenom toliko razvijalo da bi postajalo sve savršenije, a veza sve snažnija. Stvoritelj je mogao biti gotovo osobno nazočan u takvoj zajednici. A to je ono što sam želio spriječiti.

Ljubav nisam mogao samo tako oduzeti ljudima. Morao sam naći načina da ona bude istisnuta.

Sebičnost! To je bilo trajno rješenje. Poticao sam ljude da misle najprije na sebe. Na svoju dobrobit. Na svoje zadovoljstvo. Tako da zbog toga čak i zakidaju jedno drugo. Kako sam u tome uspijevao, tako je počelo nestajati i poštovanja prema bračnom drugu. Potom je nestajala i ljubav.

Budući da je brak sam temelj svakoga društva, on je predmet moje posebne pozornosti. Ubrzo nakon vjenčanja bračne drugove počnem uvjeravati kako više nije potrebno da drže do sebe onako kako su držali prije braka. Kako nema potrebe da budu nasmijani kao prije, da budu ljubazni, uredni, čisti, mirisni, pažljivi, obazrivi, nesebični... Na taj način vrlo brzo nestaju i povodi zbog kojih je ljubav i nastala. Ženama sugeriram da odmah ošišaju dugu kosu, da se zapuste, da nekontrolirano uživaju u hrani, da više ne moraju paziti na svoj izgled – da je sve to normalno. Muškarcima sugeriram kako se ne moraju više toliko često prati, pažljivo slušati svaku njezinu riječ, izjavljivati joj ljubav tako često kao prije, da ni oni ne moraju više paziti kako izgledaju, te da nema potrebe da budu toliko ljubazni, blagi, pažljivi... Tako ispadne da sva ona dobrota i ljupkost prije braka nije bilo ništa drugo do licemjerno pretvaranje. To je postalo toliko uobičajeno da se sada smatra potpuno normalnim da ovakve osobine u braku vremenom nestaju.

Vremenom sam postavio vrlo jake predrasude vezane uz brak. Na primjer, predrasudu da je muškarac iznad žene. Poremetivši tako ravnotežu koju je Stvoritelj isprva zamislio, vrlo mi je lako unijeti nesklad i razdor u brak. Zbog osjećaja njihove superiornosti učinio sam da muškarci jednostavno ne vide sav trud i rad koji ulaže jedna žena. Tako, gotovo da ne postoji muškarac koji razmišlja o tome koji je put morala proći prljava košulja da bi je on mogao nositi, ili što se sve moralo učiniti da bi on nešto skuhano jeo iz čistog tanjura. Vremenom žena se počinje osjećati prezrenom i nedovoljno poštovanom, dok muškarac zbog svih tih predrasuda ne može ništa drugo nego štititi svoj ponos i tako, malo po malo, uspijevam od braka napraviti razdor i potaknuti svađe –  koje su u jednom braku sada već uobičajene.

Zapravo moj posao je prilično jednostavan. Trebam samo spriječiti da se ostvare dva važna preduvjeta za sretan brak. Ženino poštovanje muškarcu i posvećivanje pažnje ženi. Jednostavno počnem sa muškarcima. Moj posao kod njih ne svodi se samo na sugeriranje različitih misli, već i na spriječavanje da važne misli dođu do njih. Zbog svega toga sve im postaje važnije nego posvetiti pažnju svojoj ženi. A to je njoj zapravo najvažnije Budući da se ona osjeća zapostavljenom, a on se ne osjeća ni najmanje kriv zbog toga, vrlo brzo nestaje i njezinog poštovanja prema njemu. I temelji su postavljeni...

Kada zbog svega toga ljubav iščezne, takvi supružnici samo potvrđuju i utvrđuju predrasudu kojoj sam ja začetnik. Predrasudu da ljubav vremenom blijedi. Zapravo JA je vremenom uspijem ugasiti ukoliko su supružnici dovoljno daleko od Stvoritelja i životnih načela otkrivenima u Njegovoj riječi.

Njih potom u ovakvom stanju navodim da snižavaju pragove tolerancije dopustive u jednom braku. Muškarce vrlo pažljivo navodim da pomiču granicu tolerancije svojih supruga kada je u pitanju njihov odnos prema drugim ženama. Isprva postignem to da supruge toleriraju naizgled bezazlene komentare o izgledu drugih žena, zatim muškarce potičem da tu granicu stalno pomiču dok ih ne navedem na preljub.

 Zbog toga što zapostavljaju jedno drugo, sugeriram im kako je zbog toga opravdano da ono što ne mogu dobiti u braku, traže na drugom mjestu.

Kada ovo postignem, nije mi problem nadalje manipulirati takvim brakom. Ovisno o procjeni što bi za čovjeka bila veća nesreća, ili ih ostavljam da žive zajedno bez ljubavi do smrti, stalno se svađajući i čineći brak jedno drugom teretom, ili ih navedem na rastavu.

Samo o ovoj temi bih mogao napisati posebnu knjigu da ti pokažem koliko je brak danas postao moja institucija, a ne Stvoriteljeva. Kada bi se malo osvrnuo oko sebe, shvatio bi da sam na ovom području postigao veliku pobjedu nad Stvoriteljem. Brak sam zavio u tolike negativne predrasude da on prestaje biti poželjna institucija. Ako još tome dodam razvijanje sebičnosti, bezobzirnosti i nepopustljivosti, shvatit ćeš zašto je u ovo vrijeme toliko muškaraca i žena koji su sami. Koji nisu ni ušli u bračnu zajednicu. Isto tako ćeš dobiti odgovor zašto je toliko brakova koji se raspadaju i koji su se već raspali.

I, što ti se čini? Jesam li uspio u namjeri da uništim instituciju braka? Pogledaj samo svjetsku statistiku. Jesi li i ti podlegao? Jesam li i tebe naveo da živiš onako kako sam JA zamislio? Jesi li se i ti pronašao u ovome? Naravno da jesi!

I što možeš poduzeti u s tim? Ništa! Pobrinuo sam se da sve one plemenite osobine koje tvoj brak mogu učiniti uživanjem i srećom onako kako je to Stvoritelj za tebe zamislio, budu smatrane slabostima i ponižavajućima. Zato ti nećeš ništa poduzeti. Ostat ćeš u svom lošem braku sebičan kakav si i bio, nemoralan kakav si i bio. Samo što ćeš od sada imati gorku spoznaju da sam te JA do toga doveo.

No, ne samo što sam uspio sam brak uništiti i učiniti ga predmetom šala i pogrda, sinonimom nečega ružnog i nepotrebnog, već sam uspio postići i to da brak, koji je Stvoritelj sa toliko ljubavi posvetio čovjeku, toliko unizim da ga legalno učinim zajednicom pripadnika istog spola.

Homoseksualnost

Navesti čovjeka da počini ubojstvo predstavlja i za mene određeni problem. Stvoritelj nikada nije dozvolio da ja u potpunosti izbrišem osnovna moralna načela. Ubojstvo je stoga u svim civilizacijama i u sva vremena bilo smatrano pogrešnim. Iako su postojale okolnosti koje su ga opravdavale, poput ratova, ubojstvo je oduvijek bilo kršenje zakona. Krađa također. Preljub većina zakona ne može sankcionirati, ali i on je oduvijek obojen kao nešto negativno jer je jedna strana bila prevarena i ponižena te je izazivao puno patnje. Morao sam stoga osmisliti nešto što neće kršiti nijedan zakon, što neće učiniti da itko bude prevaren i da pati, što će obje strane željeti, a što će Stvoritelju biti doslovno – odvratno.

Od samih početaka sam ljude uspio navesti na to da ispunjenje svojih požuda nalaze u spolnim odnosima sa istim spolom. Homoseksualnost sam uspio, kao najsramotniji oblik ljudske spolne zajednice, održati sve do danas. Novije vrijeme mi je posebno omogućilo da tu pojavu globaliziram. Stvaram sve veći pritisak da takav oblik ponašanja bude prihvaćen kao i svaki drugi. Da takvi ljudi ne budu posebno obilježavani u društvu. Da to postane normalno.

Moj konačni uspjeh je na samom pomolu. Kako u nereligijskim krugovima, tako i u religijskim. Dok se kod nereligioznih ljudi služim vrlo humanim opravdanjem koje jamči svakom čovjeku slobodu, kod religioznih ljudi stvaram pogrešnu sliku o Bogu koji sve prašta i prima sebi sve grešnike. To, naravno, nije pogrešno, ali vrlo dobro se trudim da ljudi krivo shvate tu Stvoriteljevu ljubav i toleranciju te tako ostanu u uvjerenju da i nakon dolaska k Stvoritelju ništa kod sebe ne moraju mijenjati već da ih taj isti Stvoritelj i dalje voli i tolerira im što god učinili.

Zato ćeš danas krajnje nemoralne muškarce i žene čuti kako govore da su i oni vjerni Stvoritelju. Homoseksualac – vjeran Stvoritelju. Žena koja se slika gola u časopisima – vjerna Stvoritelju. Porno glumica – vjerna Stvoritelju. Swingeri – vjernici... Svi idu u crkvu. Uživam nanoseći Stvoritelju ovakvu sramotu.

Najveći apsurd koji sam postigao je taj što sam uvjerio i same homoseksualce da se pozivaju na Bibliju. Pozivaju se na Stvoriteljevu ljubav prema čovjeku i na ljudsku ljubav prema bližnjem kako bi i sebe i druge uvjerili da je njihova perverzija utemeljena na Stvoriteljevoj ljubavi i na kršćanskim načelima. No, ne znaju ono što ja znam. Dok god oni čine takvu gadost, Stvoritelj ih nema argumenata primiti k sebi, jer je to u suštoj suprotnosti onome što je On za ljudski rod, kada je spolnost u pitanju,  namjenio.

Zemlje, jedna za drugom, počinju legalizirati homoseksualne brakove. Ljudi to podupiru. Zapravo, oni samo misle da ih podupiru, dok je istina ta da oni zapravo ne žele biti proglašeni zaostalima i netolerantnima time što će ih osuditi. Vidiš li što će čovjek sve biti u stanju proglasiti normalnim, samo da ne bi bio osuđen od društva? Mnogi danas govore da su homoseksualci u redu, da su i oni ljudi, da i oni imaju pravo izbora – a zapravo im uopće nije stalo do njih kao ljudi. Kakav je tvoj stav o tome? Znamo oboje. Onakav kakvim sam ga JA izgradio. Kako? Nastavi čitati.

Televizija

            Prije pojave televizije, globalizirati neki grijeh, utvrditi neko novo mjerilo ili utjecati na ljudsku savjest bilo je prilično sporo i zahtijevalo je od mene i mojih suradnika vrlo velike napore. Pojavom televizije, naš je posao olakšan do krajnjih granica. Slika govori više od tisuću riječi. I dok smo se prije služili sugestijama putem misli kako bismo stvorili sliku onoga što želimo da ljudi čine, sada tu sliku ljudi vide izravno.

Potrebno je samo da najveće napore uložim prilikom stvaranja određenih televizijskih programa. Budući da savršeno poznajem ljudsku psihu, kao i ljudsku fiziologiju, nije mi teško osmisliti način da ljudi prihvate ono što želim.

Govoreći o homoseksualnosti, primjetit ćeš da sam na vrlo suptilne načine uspio ostvariti da se nešto tako protuprirodno može predstaviti kao normalno i prihvatljivo. Propaganda! Tako bi vi to nazvali. Skrećući pažnju na jedno ostvarujem nešto drugo. Ako želim da homoseksualnost postane prihvatljiva, potrebno ju je samo pažljivo umotati. Recimo, u dobro osmišljenu humorističnu seriju. Smijat ćeš se šalama dok ću homoseksualce kroz pažljivo odabrane glumce prikazati vrlo simpatičnima. I što se dešava? Tvoj stav o njima se mijenja. Ili ću, recimo, u vrlo ozbiljan film vrlo ozbiljnog glumca ili glumicu koji će glumiti homoseksualca, učiniti velikim pozitivcem – i tako polako, ali sigurno ja tvoj stav o tome nepovratno mijenjam.

Osmišljavam vrlo dobre i vrlo poučne serije za mlade. Posebno vodim računa da se daju pouke o lošim posljedicama koje nosi krađa, ogovaranje, alkohol, droga kako bi serija bila što autoritativnija no, blud i preljub kroz te simpatične i "odgovorne" glumce ostavljam prisutnima i neosuđenima kako bih utjecao na tvoj stav o tome. Kroz takve serije i filmove JA postavljam mjerila. Zato je danas normalno imati puno partnera, zato je danas normalno biti homoseksualac, zato je danas normalno sve što ja poželim da bude normalno.

 Poseban mi je cilj učiniti normalnim sve ono što se suproti Stvoriteljevim mjerilima. Shvatio si već. To činim zato da bi tvoj eventualni povratak Njemu bio što teži i kako bi takva odluka bila što jače osuđena i ismijana.

Najjači medij preko kojega ću pokoriti cijelu Zemlju jest upravo televizija. Nitko njenom utjecaju ne može umaknuti. Preko nje sada najbrže izgrađujem savjest u svakom području tvoga života. Ni ne shvaćaš još koliko si zapleten u moju mrežu.

No, obećao sam ti. Oslobodit ću te na trenutak. To će biti onda kada saznaš gotovo sve o meni. Imat ćeš prilike odlučiti što ćeš učiniti – Otići k Stvoritelju ili vratiti se natrag u moju mrežu.

Hoćeš li da ti kažem što ćeš učiniti?

Pornografija

Sodoma i Gomora su sjena onoga što se po pitanju nemorala događa danas. Zar su se Stvoriteljeva mjerila promijenila kada On ne kažnjava one koji to čine? Naravno da nisu. Kako je kraj blizu, konačnu osudu i kaznu ostavio je za kraj.

Zahvaljujući televiziji, danas je lako postići da čovjek bude nemoralan jer sam nemoralnost uspio pokazati kao nešto sasvim normalno budući da to čini najveći broj ljudi. Ipak, ja želim da ljudi budu uniženi do krajnjih granica, želim da padnu ispod granica ljudskosti. Osmislio sam da se nemoral najgore vrste komercijalizira. Da se od toga napravi čitava industrija. Služim se najsnažnijim medijima; televizijom i novinama. U novije vrijeme internetom. To je najjednostavniji način da doprem u svaki ljudski dom. Pa čak i u kršćanski. Iskorištavajući ljudsku potrebu da se poistovjećuju sa ljudima koji ih nadahnjuju, ma o čemu se radilo, pornografijom uspijevam postići mnoštvo toga. Gledajući samu pornografiju navodim ljude na preljub. Na moju sreću, Stvoritelju je i samo razmišljanje o požudi  i preljubu jednako odvratno i On to kvalificira baš kao i fizički preljub. Dakle, ljude na ovaj način sigurno odvajam od Stvoriteljeve zaštite.

Uspio sam uvjeriti ljude kako im pornografija može pomoći u braku. Jadnici, misle da se brak svodi samo na spolni čin i da će, ako se slažu u tome, slagati i u svemu ostalom. Budući da osobno osmišljavam scene kojima nadahnjujem ljude da naprave pornografiju, trudim se da one budu što više ponižavajuće za ljude. Gledajući to, ljudi bivaju nadahnuti da čine isto. Moj uspjeh je zagarantiran bilo da uspijem sugerirati ljudima da se ponize na taj način ili da ne uspijem do kraja u tome. Ako uspijem, ljudi time, ne znajući, odlaze daleko od Stvoritelja i dolaze pod moju vlast. Mogu ih doživotno učiniti svojim robovima. Njihov glavni životni cilj bit će samo zadovoljenje požude na najrazličitije načine koje im nametnem. S druge strane ako ne uspijem u tome da ih ponizim time što će oponašati perverzije iz filma, rasplamsavam uvjerenje kako su oni u braku zakinuti, kako bi sa nekim drugim imali veću slobodu, kako su svi drugi partneri osim njegovog bolji, kako su on ili ona nesretni u životu te tako rasplamsavam nezadovljstvo u braku, što mi utire put da uvedem nesklad, razdor, i sve ostalo što iz toga proizlazi.

Naravno, pornografijom ne unosim zlo samo u brak. Ljude koji ne mogu ostvariti požudne ciljeve koje sam im nametnuo ponekad mogu upotrijebiti da do tih ostvarenja dođu i silom. Pa čak i po cijenu ubojstva. Požuda je jedan od vrlo snažnih okova kojima ljude držim vezane uz mene.

Filmovi, časopisi i ostali sadržaji ovakvog tipa su najbolji način da granice zadovoljenja ljudske požude budu pomicane sve dalje i dalje. Sve dublje i dublje.

Evo, da bi vidio koliko sam te unizio, napisat ću jednu rečenicu koju ti ni uz sve riječnike ovoga svijeta ne možeš odgonetnuti ni razumjeti;

"Spolni čin kao vrhunac iskrene ljubavi..."

Vidiš? Nemaš pojma što je to! Naravno, ti razumiješ svaku riječ, kao što razumiješ i riječi "operacija slijepog crijeva" ili "napisati računalni program" ali ti to u ovom trenutku nikako ne možeš učiniti.

Kako bi te takvo što moglo zadovoljiti kada je tvoj um iskvaren svime onim što si vidio; grupnim općenjem, nasiljem prilikom općenja, protuprirodnim općenjem, uniformama, vezanjem, bičevanjem, robovima i dominama, općenjem pripadnika istog spola, općenjem sa životinjama i još stotine ostalih perverzija kojima sada težiš jer te one normalne stvari ostavljaju ravnodušnim?

            Ovim sam postigao da se spolni čin u potpunosti razdvoji od ljubavi. Ljudi ljubavlju počinju nazivati ovo na što ih ja navodim. Uživanje u zadovoljenju svojih najnižih požuda. "Vođenje ljubavi..."

Kako vidiš, ono što je Stvoritelj dao ljudima kao jednu od najvećih prednosti – da sudjeluju sa Njim u stvaranju novoga života – ja sam uspio okrenuti tako da taj čin čovjeka odvede u propast.

Ova moja tvorevina – nemoral – je u potpunosti razvijena mojom genijalnošću kako se nitko ne bi mogao naći izvan njezinog domašaja. Radilo se o preljubu, činu koji razdire obitelj, koji nanosi bol, patnju i sramotu samoj obitelji, radilo se o bludničenju ljudi koji nisu u braku ili vezi, svi ste moji robovi. I svi ste zbog toga jednako daleko od Stvoriteljevog domašaja.

Dovodeći čovjeka u ovakvo stanje nemorala u mogućnosti sam ga, osim duhovno unazaditi, čak i tjelesno uništiti. Čime? Pa, bolestima, naravno. Hajde, reci mi kada si čuo da je netko, od onih koji su bili vjerni Stvoriteljevim moralnim načelima, ikada obolio od sifilisa? Gonoreje? Aids-a?

Iako mi je Stvoritelj zabranio da ljude uništim izravno i osobno, ja uspijevam postići isto to i neizravno. I to na način koji mi pričinjava još veće zadovoljstvo; Navedem čovjeka da sam izabere vlastitu patnju, bolest i uništenje. Reci, nisam li to savršeno osmislio?

Da, možda bi se i mogao diviti mome savršenstvu kada sada ne bi shvaćao da si i ti dio toga. Da si i ti jadnik koji je duboko upleten u moju mrežu.

Shvatio si do sada da je stanje u kome se nalaziš kada su u pitanju loš i isprazan brak, nedostatak iskrene ljubavi, uzvišeni ego, požuda, perverzije i tvoja opća moralna iskvarenost, moja zasluga. Zasluge pripadaju meni, ali odgovornost pred Stvoriteljem leži na tebi. Imao si izbor, ali odabrao si ono što sam ti JA ponudio. Uza sve predrasude koje sam postavio o tome što je dobro, što je lijepo, što predstavlja užitak ti si to prihvatio baš onako kako sam želio.

No, nije spolni nemoral jedino područje gdje sam te zaveo. Imam ja za tebe još iznenađenja.

Nasilje

Od samih početaka ljudskog postojanja ja sam bio taj koji je ljude navodio na nasilja najrazličitijih vrsta.

Počevši od Kaina pa sve do danas, čovjeka sam nadahnjivao da svaku svoju frustraciju, svaku svoju težnju, kao i svaku vrstu gnjeva ispoljava kroz nasilje. Ovo ti se sada čini gotovo logičnim, ali moj uspjeh u nametanju nasilja se proteže i na područje radosti i sreće. Ja sam čovjeka uspio nadahnuti da čak i takve osjećaje ispoljava kroz nasilje.  

Dovesti svijet u stanje tolike bezobzirnosti da mu ljudski život i dobrobit bližnjeg ne vrijedi ništa bio je prilično dug proces jer ja ne želim da takav stav ima samo mali broj ljudi. Ja želim da svi budu takvi. Čak i ti. I uspio sam. Nisam? Likuješ jer misliš da si umakao ovoj zamci? Nitko meni ne može umaknuti! Sjećaš li se televizije? Njome ne širim kao prihvatljiv samo spolni nemoral. Njome činim prihvatljivim i nasilje. Nasilje ne može biti prihvatljivo? To misliš? Jadniče. Kada si zadnji put promijenio program na TV-u jer nisi mogao gledati da netko nekoga tuče, siluje, muči? Ubija? Ja ću ti reći; NIKADA! A kada si promijenio program sa putopisa ili dokumentanog programa da bi gledao neki kriminalistički film? Ili horor? Nasilje? Vidiš, to je ono što često činiš. To je ono što ti je zaista zanimljivo. I ti ćeš mi onda reći da nasilje nije prihvatljivo? Takve stvari te sve manje počinju smetati. Predaleko si od Stvoritelja i premalo se služiš svojim umom da bi mogao prozreti moje vrlo pažljivo osmišljene zamke kojima JA oblikujem "tvoj" stav. U principu, putem televizije gotovo da i nije problem nametnuti čak i takvu krajnost kao što je nasilje. Bitno je, opet, da glumac bude simpatičan, da bude pozitivan, pa da te dovedem do toga da ti osobno želiš da on bude nasilan i ubojica ukoliko se za tim, u filmu, ukaže potreba. Jesi li zamjerio tom pozitivnom liku koji je u filmu ubio nečijeg sina? Nečijeg oca? Nečijeg brata? Nekoga tko je imao obitelj koja ga je voljela ma kakav on bio? Naravno da nisi. Nisi o tome niti razmišljao. Kao što nećeš razmišljati o tome ni kada ti dođeš u takvu priliku. Recimo, rat ili sukob sa nekim poznatim ili nepoznatim. Sa nekim tko će ti nanijeti neku nepravdu...

Nasilje sam u posljednje vrijeme učinio ljudskom svakodnevicom upravo putem televizije. Ono je uvijek prisutna alternativa za rješavanje problema. Baš kako sam i zamislio.

Ono na što sam posebno usmjerio svoje napore jest da sklonost prema nasilju razvijem u ljudskom rodu od najranije dobi. Možda ne obraćaš dovoljno pozornosti na ono što sam danas pripremio za djecu. Na crtane filmove i na kompjuterske igre. Na moja ostvarenja u ovom području posebno sam ponosan. Bilo je pokušaja ljudi da skrenu pozornost na nasilje još u starijim crtanim filmovima poput Toma i Jerryja, ali sve je to ostalo na zapažanju nekolicine. Danas sam uspio djecu prikovati uz najbrutalnije crtane filmove poput Pokemona i Digimona. Djeca su počela uživati u nasilju. Počela su se poistovjećivati sa likovima u crtanim filmovima.

Kroz kompjuterske igre sam omogućio djeci da osobno budu oni koji će ubijati i uništavati stotine različitih bića, a posebno ljudi koji su označeni kao neprijatelji. Što misliš, kako danas jedan mladi vojni pilot ili onaj koji upravlja pravom i razornom navodećom raketom doživljava ljude koje vidi na svom monitoru? Misliš li da on razmišlja da su to dolje živi ljudi? Misliš li da razmišlja o strahovitoj patnji i boli koju će nanijeti tim ljudima dolje? Da razmišlja o sakaćenju granatama, ubijanju nečijih voljenih... Naravno, da ne! On to doživljava kao kompjutersku igricu. Moja lukavost je ovdje došla do stvarnog izražaja. Kada netko nekoga u filmu navodno ubije, gotovo da nema sprovoda, gotovo da se ne prikazuje da netko žali za tim likom. Nema prikaza uništenih života obitelji ubijenoga. U kompjuterskim igricama toga nema uopće. Uskoro će cijeli jedan naraštaj koji dolazi postati upravo tako besćutan i nemilosrdan. Odgojeni nasiljem kao jedinim odgovorom na rješavanje problema, što misliš kakvi će oni biti političari, ljudi koji će voditi neku zemlju, grad, tvrtku, obitelj...?

Moj plan se savršeno ispunjava. Dok roditelje toliko zaokupljam željom i težnjom za bogatstvom, dok ih zaokupljam da postignu standarde koje im namećem kroz društvo i televiziju, istovremeno ih potičem da, umjesto da svojoj djeci posvećuju vrijeme za odgoj i zajedništvo, za ljubav i traženje istinskih vrijednosti u životu, svoju djecu prepuštaju da ih odgajam JA. Televizijom, internetom i kompjuterskim igricama.

Kao što vidiš, kroz pažljivo osmišljene filmove, serije i kompjuterske igre, postigao sam da su ljudi sada u stanju činiti isto ono što se čini i na ekranima. I tući se. I silovati. I mučiti. I ubiti! Samo ako im se pruži odgovarajuća prilika. Misliš da ti to nisi u stanju? Nisi? Mnogi su tako mislili o sebi. Dok im se nije ukazala prilika. Moram li ti reći da su imali krivo mišljenje o sebi?

Nemoral svih vrsta... moj cilj je postignut. Moja savršena mreža, koja te drži na sigurnoj udaljenosti od jedine Sile koja te može od mene izbaviti, je raširena. Tvoja vječna propast je zagarantirana.

Ali nije ovdje kraj tvoje najstrašnije noćne more...

Zapravo, ona tek počinje.