Među kaldejskim narodom sam širio glasine o bogatstvu i dragocjenostima izraelskog naroda. Kako u njihovom glavnom gradu Babilonu, tako i u cijeloj zemlji. Tako pripremljene, nije ih bilo teško potaknuti na osvajački rat protiv Izraela. U nekoliko navrata sav je Izrael odveden u ropstvo. Moj plan je uspio. Kroz izvjesno vrijeme izraelski narod će se potpuno asimilirati među narode gdje sam ga rasijao i od njega neće više biti ni spomena. Neće biti više nikoga tko bi živio po Stvoriteljevim načelima. Tako sam bar mislio. Stvoritelj je imao druge planove i drugu strategiju. Iako nije bio u mogućnosti spriječiti me da izraelski narod rasijem po zemlji, iako je s tugom gledao posljedice izraelskog otpada od Njega, On se nije odvajao od njih. Shvatio sam, iako prekasno, da će On svoj narod upotrijebiti da izvrši ono što u uvjetima mira nije htio. Da navijeste istine o Stvoritelju i o planu otkupljenja svih ljudi i drugim narodima. No, Izraelci to neće biti u mogućnosti ako ih istrijebim.

Desilo se ono što nisam predvidio. U nevolji, pritisnuti ropstvom, Izraelci su se počeli prisjećati obećanja koja su im govorili Mojsije i proroci. Što sam ih više preko ljudi pod mojom vlašću tlačio, to su se oni više i čvršće držali Stvoriteljevih obećanja. Umjesto da Ga okrive za nevolju, što sam im stalno sugerirao, oni su ga molili da im oprosti i priznavali svoju krivnju koja ih je dovela dovde. Svaki pokušaj da ih istrijebim je propadao iako sam u vrijeme kralja Ahasvera gotovo uspio.

Ni u babilonskom ropstvu Stvoritelj nije prestajao opominjati i pozivati svoj narod preko svojih proroka.

U jednoj grupi mladića koji su došli iz Izraela nalazio se Daniel. U svojoj dugogodišnjoj praksi već sam znao da na njega neću moći utjecati, no takva spoznaja mene ne obeshrabruje da se prestanem truditi. I David je bio takav u početku i pao je. Babilonski kralj je u Danielu i njegovim prijateljima vidio pouzdane suradnike zbog vjernosti načelima koju su pokazali. Ubrzo ih je uzeo u službu. Nisam vidio ništa loše u tome jer vjernost Stvoritelju uvijek slabi kada je čovjek u blagostanju, a to mi je bilo u interesu u njihovom slučaju. Vjerovao sam da će, pod utjecajem bogatstva i moći koju im je babilonsko kraljevstvo moglo pružiti, oni vrlo brzo zaboraviti na Stvoritelja. Nisam imao pravo. Stoga sam ih odlučio uništiti. Kralja Nabukodonozora sam nadahnuo da na slavu sebi i svojoj moći izgradi kip kojemu će se svi morati pokloniti. Znao sam da ne postoji sila koja će mlade Izraelce natjerati da se poklone bilo kakvom kipu, jer ih je Stvoriteljeva zapovijed sprječavala u tome. Sudbina im je bila zapečaćena. Ljubomorni kolege su ih prijavili i oni su završili u užarenoj peći. I onoga trenutka kada sam počeo likovati zbog uspješnosti svojih planova Stvoritelj se umiješao. Poslao je Sina da ih izbavi iz peći. Ovo je bilo vrlo loše za moje daljnje planove jer se ispostavilo da je meni odan kralj zbog ovog događaja postao naklonjen Stvoritelju. Kralj je čak naredio cijelom narodu da je dužan štovati Stvoritelja kao jedinog Boga. Umjesto da sam izraelski narod uništio, on je u ovim uvjetima bolje govorio o Stvoritelju nego u uvjetima mira i blagostanja. Bio sam bijesan zbog toga. I frustriran.

Stvoritelj je proroku Danielu u viđenjima otkrivao budućnost. Daniel je sve to govorio svom narodu i zapisivao. Ja sam vrlo pažljivo slušao i proučavao ono što je govorio. Na taj način mi je postalo poznato kakav će biti tijek ljudske povijesti. Koja će kraljevstva doći, što Stvoritelj u budućnosti namjerava. Spoznao sam da Stvoritelj planira uništiti ovu Zemlju, ali isto tako nakon toga obnoviti je i na njoj osnovati svoje novo kraljevstvo. Vidio sam da su većina proročanstava koja je Stvoritelj do sada davao, uvjetna. Pitao sam se je li i ovo? On planira uspostaviti svoje kraljevstvo na Zemlji – ako bude imao s kim. Ali ako svi ljudi budu na mojoj strani...? Još sam se više počeo truditi kako bih zadržao vlast nad Zemljom. Ako izgubim, prijeti mi izgnanstvo. To sam shvatio iz obreda Izraelaca. Jarac Azazel na kojega su simbolički prenošeni grijesi naroda predstavljao je mene. A on je bio samo istjeran u pustinju. Nije bio ubijen.

I konačno! Stvoritelj je Danielu rekao ono što sam dugo i s nestrpljenjem očekivao. KADA...?

U viđenju je prorok dobio objavu o točnom vremenu kada će se Otkupitelj pojaviti. To je bila informacija koju sam čekao. Imao sam punih pet stotina godina da se pripremim za odlučujuće događaje.

Počeo sam planirati svaki detalj kako bi uvjeti u kojima će se Otkupitelj pojaviti bili što nepovoljniji. Prema proročanstvu, Izraelci su u ropstvu trebali biti još neko vrijeme. Jedan dio se već vratio, jedan dio je odlučio ostati. U ropstvu Izrael je shvatio lekciju. Odlučili su promijeniti se i ostati vjerni Stvoritelju. Ni takva odluka nije za mene posebna prepreka. Ja u ljudima mogu i tu želju toliko naglasiti da ih iz krajnosti potpune bezbožnosti odvedem u, za njih jednako pogubnu, krajnost fanatizma.

To je bila prva točka na kojoj sam počeo raditi. Pretpostavljao sam da će Otkupitelj pokušati svoj narod na  praktičan način poučiti istinama koje mu je bio dao, a koje su oni uz moju svesrdnu pomoć krivo shvatili i provodili. Stoga je, stvoriti atmosferu vjerskog fanatizma bilo najbolje okruženje u kojem će ljudi odbaciti sve što će Otkupitelj govoriti.

Kako sam imao spoznaju o carstvima koja će dolaziti, trudio sam se tako oblikovati okolnosti da rimsko carstvo posebno pripremim za ono vrijeme. Nakon pada babilonskog, medo – perzijskog i grčkog carstva, rimsko carstvo sam zahvaljujući njegovoj organizaciji, disciplini i odlučnosti, učinio toliko moćnim da mu se nitko nije mogao oduprijeti. Imao sam veliki utjecaj na njih budući da su mi se izravno klanjali kroz božanstva koja sam im nametnuo. Odgovarao sam na sve njihove zahtjeve, pomagao im u osvajanjima.  Ubrzo, preko Pompeja sam pokorio i izraelski narod. Nametnuo sam im tešku tlaku i velike poreze. No, nisam htio dirati u njihove vjerske obrede. Stoga sam sugerirao Rimljanima da im dopuste ispovijedanje njihove vjere i da se u to ne miješaju. Cilj mi je bio stvoriti teške ropske uvjete koji će uz vjerski fanatizam potpuno izobličiti proročanstva o Otkupitelju. Sve je više Otkupitelj postajao Izbavitelj, Mesija, onaj koji će ih osloboditi od rimskog ropstva, a sve je manje ostajao Otkupitelj koji će ih izbaviti od njihovih grijeha i omogućiti im da se vrate k Stvoritelju. Pomogao sam im da im obredi ponovno izgube smisao. U obrede sam uveo jak nacionalni osjećaj. Politika i religija snažno su se ispreplitale. Glavni cilj njihove vjere postala je nada u oslobođenje od Rimljana. Jedina svrha Otkupiteljevog dolaska svela se na isto – oslobođenje od Rimljana.

Bio sam zadovoljan onim što sam postigao. Stvorio sam najnepovoljnije okolnosti za doček Otkupitelja? Svi moji ciljevi bili su ostvareni. Čovjek, tijekom stoljeća pod mojim vodstvom, fizički i intelektualno oslabljen. Vjerski fanatizam. Ropstvo. Religija, nešto duhovno, usmjerena jedino zadovoljenju tjelesnog, oslobođenju od ropstva. Probuđena i raspaljena pogrešna očekivanja...

Sve su ovo bile savršene pripreme. Za razočaranje!

            A tom razočaranju nitko neće umaći. Niti narod koji će umjesto oslobođenja od Rimljana dobivati samo duhovne pouke, niti Otkupitelj koji će zbog razočaranja naroda biti odbačen.

Nakon toga On će se samo moći vratiti svome Ocu i ostaviti ovaj planet MENI.