Stvoritelj nije imao namjeru prepustiti ovaj planet meni iako sam ja na njemu stekao istomišljenike. Doduše, više to nisu bili jer su se smatrali prevarenima, pa su se kajali zbog onog što su učinili, ali ipak su, zbog neposlušnosti Stvoritelju bili izopćenici poput mene. Pokušavao sam ih zadobiti da mi se pridruže, ali oni su ostali uporni u svom pokajanju i stoga dobivali potrebnu silu da mi se odupiru u svemu onome što sam pokušavao. No, vrijeme je bilo na mojoj strani. Čuo sam kada im je Stvoritelj rekao da će imati potomstvo. To potomstvo je moja prilika.

Želio sam ovaj planet. Shvatio sam da bih trebao ljude primorati da rade upravo protiv Zakona kako bi ih Stvoritelj u potpunosti prepustio meni. Stvoritelj ne može biti tamo gdje nema Zakona i gdje vlada ono što On naziva – grijeh.

Počeo sam proučavati ljude i njihove slabosti. Morao sam naći načine da ih što je više moguće, dovedem u nesklad sa Stvoriteljevim Zakonom, a da oni u tome istovremeno nađu zadovoljstvo. Morao sam ih navesti da žive slobodno, da rade ono što oni smatraju ispravnim – što ja smatram ispravnim.

Stigli su i prvi potomci. Kain i Abel. Čim su odrasli vidio sam da ću s Abelom imati problema. On je na osnovi onoga što su mu roditelji govorili čvrsto odlučio vratiti se Stvoritelju. Kain nije toliko mario za ono što je slušao, pa sam tu njegovu slabost iskoristio da ga pridobijem za sebe. Abel je bio uporan u žrtvovanju i razgovoru sa Stvoriteljem. Shvatio je da ga ništa ne može vratiti natrag u zajednicu sa Stvoriteljem osim da prizna i prihvati Njegovu smrt kao kaznu umjesto svoje.

Nisam ih mogao pridobiti da ukinu žrtvovanje i da ga smatraju nepotrebnim, ali sam zato mogao malo izvrnuti smisao. Umjesto da u toj žrtvi gledaju Stvoritelja koji će umrijeti umjesto njih, sugerirao sam im da je to zapravo čin da Ga odobrovolje i da se Njegov gnjev prema njima stiša. Morali su misliti da ih Stvoritelj osuđuje i mrzi kako bi lakše došli k meni. Uspio sam. Bar kod jednoga. Kainu sam sugerirao da je dovoljno prinijeti bilo što na žrtvu. Zašto bi kupovao žrtvu? Neka prinese ono što ima. I to je dovoljno. Bitno je da je bar djelomice poslušan. Dogodilo se onda nešto zanimljivo. Kada je Stvoritelj s odobravanjem odgovorio na Abelovu žrtvu, a na Kainovu nije ni pogledao zbog njegove neposlušnosti, primijetio sam kod Kaina nešto vrlo slično onome što sam osobno osjećao. Povrijeđen ponos. Zavist. Gnjev. Vrata njegovog uma bila su mi širom otvorena.

Abela sam ionako mrzio jer nisam mogao nikako utjecati na njega. Zbog njegove vjernosti nisam imao prilike nauditi mu. Razmišljao sam bih li mogao okrenuti njegovog brata protiv njega. Da mu naudim preko onoga tko je pod mojom kontrolom. Sugerirao sam stoga Kainu da ga snažno udari. Zanimalo me što će se s čovjekom dogoditi nakon što primi udarac. Potpuno obuzet onim što sam mu sugerirao, učinio je to. Udario je vlastitog brata. I gle, Abel je izdahnuo. Onaj životni dah kojeg mu je Stvoritelj dao, izašao je iz njega. Bio je ne-živ. Mislio sam, ovo je kraj Stvoriteljeve nazočnosti na Zemlji. Ovo neće više moći trpjeti. Možda kazni Kaina oduzimanjem njegovog života zbog toga što je učinio, ali će planet ostaviti meni. Ali on je pokazao naklonost i ljubav i prema takvom biću. Ubojici. Da je Kain htio, i njemu bi On bio u stanju oprostiti jedan takav čin. Shvatio sam da što god ja uradio, na što god naveo čovjeka da uradi, Stvoritelj neće dići ruke od ovog planeta.

Obuzeo me bijes. Moji planovi da zavladam Zemljom i izgradim bolje kraljevstvo postajali su sve kompliciraniji. Na mjesto želje da osnujem kraljevstvo, polako je dolazila želja da i ja Stvoritelju zakompliciram planove. U bitci za kraljevstvo činilo se da nisam mogao pobijediti, ali u bitci za čovjeka sam mogao. Stvoritelj ih je imao cilj sve vratiti natrag k sebi, omogućiti im povratak na mjesto gdje su bili. U besmrtnost, u jedinstvo s Njim. Ali ja sam imao cilj da ih što više zadržim u svojoj vlasti.

Naravno, ne mogu pobijediti ako se borim otvoreno. Što sam trebao reći ljudima – da je bolje da ostanu uz mene i da će jednog dana svi pomrijeti, nego da budu poslušni Stvoritelju i žive vječno u sreći i skladu? Ne, morao sam to postići bez njihovog znanja. Morao sam im predodžbu o vječnim vrijednostima zamagliti. Stvoritelja sam morao prikazati kao onoga koji ih je nepravedno kaznio, kao Onoga koji ih mrzi i osuđuje, kao Onoga zbog kojega više nemaju besmrtnost.

Ja sam bio u prednosti tim više što nisam morao zadobivati njihovu ljubav i pažnju. Teško da bih to uspio. Brzo bi shvatili tko je uzrok njihovoj nesreći. No, meni njihova ljubav nije ni bila potrebna. Ono što ja želim jest samo to da ljudi budu moji podanici i da mi se klanjaju. Vole li me ili ne, svejedno mi je.

Shvatio sam da je dovoljno svu njihovu pažnju okrenuti prema njima samima. To će ih najbrže odvojiti od Stvoritelja. Trebalo je raditi na njihovom vlastitom samopouzdanju. Oni će se na taj način prestati oslanjati na Stvoriteljevu silu i pokušati živjeti vlastitim snagama. A onda...

Jesi li ikada manipulirao jednim mravom? On misli da ide kuda želi, ali ti postaviš ruku ispred njega i on mora skrenuti. I na taj način ga uz više ili manje manipuliranja dovedeš tamo gdje si ti htio. Ili ako nije htio, jednostavno si ga zgnječio palcem.

Eto, to je čovjek prepun samopouzdanja u usporedbi sa mnom – taj mali i bespomoćni mrav. Da stvar bude bolja, vrlo je jednostavno i lako manipulirati čovjekom tako da mu najvažniji cilj bude njegova vlastita udobnost i zadovoljstvo – ma koliko god ga to stajalo.